KUTINA: KADA SMO TO POSTALI PALANKA NA KRILIMA SRBIJANSKOG TRASHA?

 

 

Kako se Kutina, industrijski gradić u središnjoj Hrvatskoj nekada poznat po urbanoj sceni i rock generacijama danas, u 21 stoljeću pretvorio u cajkašku palanku? Možemo mi do besvijesti  lamentirati o društvenim sociološkim aspektima, migracijama stanovništva i slično, no činjenica da se grad koji je nekada bio poznat po kreativnosti, po rock sceni koja je nadilazila čak i lokalne, pa i regionalne okvire, danas sveo na doslovce Palanku!  Rijetki tzv “klubovi” u Kutini osim puštanja laganih nota domaće estrade, već tri godine kao svoju specijalnu vikend ponudu nude od harmonikaša , sevdaha, do trubača i srpske turbo-folk scene, najdegutantnijeg glazbenog izričaja na širim prostorima onoga što se nekada zvalo Jugoslavija. Čak ni današnja SDP-ova vlast nije imuna na zov istoka, pa se umjesto afirmacije lokalnih glazbenika i bendova, na gradske događaje zovu bendovi iz Srbije! No i to se može progutati, ali činjenica da je najveća alternativa vikendom osim lakih pop nota , tamburaška glazba, a razni srpski trubači i cajke su glavnina ponude., Nakon što je jedan takozvani noćni klub probio led i trubačima “zaveo” uglavnom pijanu mladež, sada i drugi, koji se reklamirao kao mjesto koje označava “povratak roc’n rolla” u grad, nakon samo tjedan dana preorijentirao na istočni melos, pa sada s ponosom najavljuje dolazak trubača “pobednika Guče”!!??

 

Ne ulazeći u glazbeni ukus današnje mladeži, ni u opće stanje svijesti, zaista je nevjerojatna plima čistog trasha i kiča zahvatila ostatke društvenog života u Kutini, ovaj grad vikendom doslovce podsjeća na nekakvu srbijansku varoš iz središnje Srbije, nego na grad u Hrvatskoj! Strahovita nezaposlenost, ideološko kvazi jugoslavensko ludilo koje propagira dio vladajućih elita u Kutini, dovelo je do toga da biti urban, biti građanin u Kutini znači biti getoiziran i neshvaćen! Samo tri mjesta za izlaske u cijelom gradu danas su se odhrvala trendovskom šundu i istočnjačkom “odvrtanju žarulja”, Quince Club of arts, Baza i “Ram caffe”..odnedavno i “Baza”. Ostatak kutinske društvene ponude izlazaka vikendom sveo se na nešto što ni prije rata i osamostaljenja Hrvatske, nije bilo na ovaj način prošireno u našem gradu. Kutina ne samo da je izgubila identitet, već je doslovce ogrnuta zadnjih godina “jugoslavenštinom”, primitivizmom i posvemašnjom “balkanizacijom” o čemu se nitko ne usudi javno progovoriti, pa ćemo mi..kao i uvijek 🙂

Umjesto jake lokalne rock scene, umjesto pružanja potpore domaćim glazbenicima, mladima, nude se “trubači iz Guče”, srbijanski novokomponirani folk”, harmonike, a rijetko i domaće tambure.  Degradacija grada kao urbane sredine i sukusa onoga što čini urbanu kulturu posve je pregažena čizmom nekog novog jugo-bolješvizma, nekakve “kulturne razmjene” trasha i najgoreg od svega što nudi  balkanska mainstream “kultura” s istoka, zanemarujući tradiciju, povijest i etiku građanskog života!

Apsolutno ne ulazimo u to što netko voli, ili sluša, dapače, no prevlast “smeća”, nad vrijednostima je očita u Kutini, izbor za one koji ne žele odvrtati žarulje i poskakivati u ritmovima kola i orijentalnog balkanskog prizvuka sužen je više no ikada u novijoj povijesti Kutine. Ovi trendovi su toliko uzeli maha, da savjetujemo , naravno da se to neće uvažiti, gradske čelnike da ozbiljno razmisle da umjesto daljih zapošljavanja svojih partijskih drugova, novac počnu plasirati na subvenciju urbane kultre, domaće umjetnike i izvođače, jer mi još uvijek nismo grad u Srbiji, ma koliko to nekome bilo teško shvatiti, već smo dio središnje Hrvatske koji ima svoju tradiciju, povijest i kulturu, koja nestaje pred najgorom navalom istočnjačkog smeća u zadnjih nekoliko desetljeća! Što ovakvo društvo poručuje mladima, kamo nas vodi i gubimo li nacionalni identitet i ponos ubrzano zadnjih godina pod navalom najgoreg oblika, ovom narodu nesvojstvenog izričaja, ..ili ovdje živi Balkanska kič rapsodija  u svom najgorem izdanju sada više nego ikada prije?