OSVRT: MARTINJE, VESELI OBIČAJ KRŠTENJA MOŠTA U VINO, DUGOGODIŠNJA TRADICIJA I MOSLAVINE!

 

11. Studeni, Dan je Svetog Martina , a u Hrvatskoj, osobito u sjeverozapadnim krajevima, Moslavini, ali i susjednoj Sloveniji, tradicija krštenja mošta (mladog vina) u vino, traje godinama. Običaj se posljedhjih desetljeća proširio i na krajeve koji nisu imali običaj prakticirati Martinje. Kod nas se Martinje proslavlja uz tradicionalno jelo sjevernih i zapadnih hrvatskih vinorodnih krajeva, gusku s mlincima, no tu je i cijeli spektar obilatih domaćih jela, kolača i naravno vina!

Martinje se uz ceremenoju koju predvodi “Vinski biškup”, proslavlja uglavnom po kletima i vinarijama, a jedno vrijeme običaj su prihvatili i ugostitelji, no kriza je uzela danak, pa se ovaj običaj vratio ondje gdje je i potekao u kleti i uz vinograde!

Ceremenonija se kod nas uglavnom prakticira po legendarnim “Križevačkim štatutima”!

Dvije su teze o izvorima Štatuta. Po jednoj ovi šaljivi dokument ima vrlo ozbiljnu osnovicu te tako predstavljaju važan pravnopovijesni dokument na hrvatskom jeziku. Okolnosti po ovoj tezi su bile ovakve: kraj oko važnog grada Križevaca bio je bogat vinogradima i klijetima. Kao takav privlačio je strance koji su se pridruživali veselicama koje su često imale tragičan svršetak, zbog čega su se domaći stanovnici često žalili, te je mjesni sudac morao uvesti pravila da bi stao na kraj izazivačima nereda.[4]

Druga priča se poziva na 14. stoljeće i gašenje zavade križevačkih purgera i kalničkih “šljivara”. Održana je velika pomirba u Križevcima uz veliko “spravišće” odnosno veselicu. Akcija je uspjela – zavađenici postaše trajno prijatelji i u trajnoj slozi. Trodnevna veselica je bila regulirana određenim pravilima, korijenima Križevačkih štatuta. Za te su se regule pobrinule tri osobe: križevački notarijuš, kalnički kaštelan i varoški sudec.[4]

Cjelovito izdanje Križevačkih štatuta sabrao je, sastavio i priredio 1912. godine Zvonimir Pužar.[6][7]

Martinjski običaji , međutim nisu oduvijek bili narodno veselje, vinara, vinogradara, običnog puka , kažu povijesni izvori.

Ceremonijal krštenja mošta, kakvog danas poznamo, oslanja na raskalašene veselice zagorskih plemića iz feudalnih vremena kojima su se nerijetko pridruživali i dušobrižnici, koji su po svemu sudeći i kreirali ovu predstavu. U 19. stoljeću ovaj se običaj počeo prenositi na građanski intelektualni društveni sloj, a tada se javljaju i prvi zapisi pravila krštenja sa „litanijama“ koje se izgovaraju tijekom šaljiva obreda. Mnogi danas drže kako je ova predstava stara podravska tradicija, no tome nije tako. Vjerojatno su ga obnašali pojedini  krajiški njemački vojni časnici koji su ovdje službovali, a kasnije i  pripadnici inteligencije sredinom 19. stoljeća, a kojih tada i nije bilo previše. Običnome puku ovakve predstave nisu bile ni na kraj pameti.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s