KUTINSKI OSVRT: “DOBRI DUH KUTINE” STARAC KOJI ČISTI NERED IZA DRUŠTVA I GRADA POSRNULOG U DRUŠTVENU KALJUŽU….

 

fotografije čitatelja

Starac koji godinama kruži kutinskim ulicama, metafora je i ujedno personifikacija stanja u današnjem društvu, koje je moralno posrnulo. Pored odbačenog smeća, nereda, bahatih lokalnih maminih i tatinih sinova, iza kojih vikendima ostaju izvrnuti koševi, odbačene boce alkoholnih piča..ambalaža brze hrane, tiho korača starac skupljajući boce, čisteći nered, odbačene otpatke vraćajući u koševe i kontejnere…. godinama..

“Dobri duh Kutine”, grada koji je nekada odisao urbanih štihom, kreativnošću, a danas je zadojen i oronuo u ideološke i podjele po kastama, podobnih, nepodobnih, bogatih i siromašnih.. samozatajan u svojoj misiji..ne primjećen od pogleda elite okupljene u centru grada na kavicama s pogledima prepunim praznine i prezira prema sugrađanima koji nisu “uspjeli” poput njih… jer ne žive o grbači naroda..već se bore protiv nepravedne države , birokracije i nejednakosti..svaki dan, svaki sat…

“Dobri duh Kutine” , “ispod radara” tako čisti svoj grad, ujedno i grad onih koji ga ne osjećaju, kojima ništa ne znači i koji su mu ukrali dušu, gradski takt..smisao…

Gledajući starca , te njegovu nemoguću misiju čišćenja i pospremanja nečega što bi se moglo nazvati duboki moralni i društveni nered, shvaćamo koliko smo izgubili proteklih godina i savjesti i svjesti o tome što nam se svima događa.. a događa se umiranje jedne nacije i jednog društva pod čizmom političkih elita, kojima je važno samo uhljebiti svoje, neumorno trpati u džepove, promovirati se po medijima plaćenim javnim novcem…

Dobri duh čisti rubnjake od trave,  skuplja vaše smeće, koje je zapravo ogledalo i smeće vaših posrnulih duša… “Nemojte biti imuni na njega”, piše na društvenoj mreži jedan građanin!!! Dužni ste mu “kao Grčka”!!!

Starac poput duha prolazi rijekom gradskih ulica koje su odraz svih nas i vas…koji vlastiti odraz u ogledalu vidite samo kroz objektiv kamere pametnog telefona…. ne videći već godinama svoje pravo lice, lice svojih sugrađana, baš kao što ni lokalni političari ne osjećaju bol grada, tupost obespravljenih, gorčinu i užas svakodnevne bitke za opstanak…

Ovaj starac sa slike, pogrbljen od tko zna kakvih osobnih životnih OLUJA , u svom Sizifovom poslu dovođenja u red našeg  nereda, smisleniji je od većine onoga što danas Kutinu čini….

 

HRVATSKA: NA DANAŠNJI DAN 1995 ZAPOČELA “OLUJA” NAJVEĆA OSLOBODILAČKA OPERACIJA U DOMOVINSKOM RATU!!!

 

 

NA DANAŠNJI DAN 1995 GODINE ZAPOČELA JE VOJNO REDARSTEVAN AKCIJA “OLUJA” HRVATSKE VOJSKE I POLICIJE U KOJOJ JE OSLOBOĐENA VEĆINA OKUPIRANOG HRVATSKOG TERITORIJA OD STRANE SRPSKIH POBUNJENIKA, JUGOČETNIKA, JNA. NAKON OVE BRILJANTNE VOJNE AKCIJE, POČEO JE POVRATAK IZGNANIH HRVATA I OSTALOG STANOVNIŠTVA NA OKUPIRANA PODRUČJA, OBNOVA ZEMLJE I ZAUVIJEK SLOMLJENA VELIKOSRPSKA IDEJA O TERITORIJALNIM PRETENZIJAMA, A “SRPSKA KRAJINA” KAO OKUPATORSKA TVORENIVA NESTALA JE  SA ZEMLJOVIDA HRVATSKE!

 

Operacija Oluja (4. kolovoza − 7. kolovoza 1995.) je velika vojno-redarstvena operacija u kojoj su Hrvatska vojska i policija oslobodile okupirana područja Republike Hrvatske pod nadzorom pobunjenih Srba, na kojima je bila uspostavljena paradržava Republika Srpska Krajina bez ikakvog međunarodnog priznanja. Operacijom je vraćen u hrvatski ustavno-pravni poredak cijeli okupirani teritorij osim istočne Slavonije; međutim će ta i nekoliko narednih pobjeda Hrvatske vojske stvoriti uvjete u kojima je od siječnja 1996. godine započeo proces mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja.

Oluja je, uz operaciju Bljesak, ključna akcija koja je dovela do kraja Domovinskog rata. U operaciji je oslobođeno 10.400 četvornih kilometara ili 18,4 posto ukupne površine Hrvatske.

U objektivnoj pripremi za Operaciju Oluja, snage HV su – uz suglasnost vlasti BiH – izvele u mjesecima koji su prethodili “Oluji” više uzastopnih operacija na područjima te susjedne države, koje su dovodile područje Knina u poluokruženje: akcije Zima ’94.Skok-1Skok-2 i Ljeto ’95.,

Sa svoje strane, srpske snage su tijekom 1994. godine bile pokrenule aktivnosti radi ovladavanja prostorom Bihaćke krajine – ovećeg, ali izoliranog područja pod kontrolom Armije BiH, koji je u velikoj mjeri sprječavao izravni kontakt između područja pod kontrolom Srba u Hrvatskoj i BiH. Izuzev što bi ostvarivanjem takvog cilja nastala humanitarna katastrofa koja bi zacijelo nadmašivala pokolj u Srebrenici izvršen krajem srpnja 1995., njime bi se zaokružio i učinio vojno održivim prostor planirane “Ujedinjene Republike Srpske” sa središtem u Banjoj Luci; istodobno bi područja Republike Hrvatske koja spajaju sjeverne i južne dijelove zemlje – primjerice je kod Karlovca bio pod kontrolom hrvatskih snaga pojas širine svega 10 kilometara – bila izložena topničkoj vatri sa srpskih položaja.[10]

Operacija Oluja je za svega jedan dan preduhitrila opsežnu operaciju vojski hrvatskih i bosanskih Srba pripremanu pod imenom Operacija Vaganj. Planirana srpska akcija trebala je angažirati glavne srpske snage – uključivo one iz istočnog dijela BiH popunjavane dragovoljcima iz Srbije – koje su u cijelosti bile spremne izvesti opsežni napad protiv postrojbi HV i HVO u pravcu Kupresa i Livna (iz pravca Banje Luke), te u pravcu doline Neretve i Metkovića (iz pravca istočne Hercegovine i Podrinja), kao i protiv postrojbi Armije BiH na području Zapadne Bosne. Operacija Oluja je posve omela te planove, a postrojbe bosanskih Srba pripremljene za Operaciju Vaganj – koje su se naposljetku pokazale znatno inferiornima Hrvatskoj vojsci – nisu uspjele zaustaviti ni napredovanje hrvatsko-bosanskih snaga na području BiH u kasnijoj Operaciji Maestral. Topništvo bosanskih Srba je raketiralo više hrvatskih gradova – od Županje do Dubrovnika.

Vojne snage Srpske Vojske Krajine su do kraja Operacije Oluja također odstupile na obližnje područje BiH pod srpskom kontrolom, a 5.000 vojnika iz sastava opkoljenog 21. kordunskog korpusa SVK pod zapovjedništvom pukovnika Čede Bulata položio je oružje pred HV.

Neposredno nakon “Oluje” nastavljaju snage HV u suradnji s HVO i Armijom BiH napadne akcije protiv snaga bosanskih Srba u BiH (Operacija Maestral i potom Operacija Južni potez) i dolaze nadomak Banje Luke, te u situaciji kada prijeti potpuni poraz srpskih projekata zapadno od Drine biva, uz međunarodno posredovanje, sklopljeno trajnije primirje. Potom, u studenome 1995. godine, rat dobiva epilog u Daytonskom sporazumukoji uspostavlja trajniji mir.

Odmah po početku Operacije Oluja vodstvo RSK je, prema Odluci Predsjednika RSK Milana Martića br. 2-3113-1/96 od 4. kolovoza 1995. god., provelo “plansku evakuaciju sveg za borbu nesposobnog stanovništva”, u skladu s ranije izrađenim i uvježbavanim planovima. Povratak evakuiranih civila i pripadnika vojnih snaga bio je vrlo postupan, a mnogi se nisu ni vratili u Hrvatsku. Vodstvo Republike Srbije do danas ponavlja naraciju o protjeranom stanovništvu RSK – posve zanemarujući okolnost da su vlasti te paradržave same organizirale, uvježbale i provele evakuaciju; također se zanemaruje okolnost da su se etnički Srbi kasnijih godina mogli vratiti na to područje, [11] što je mnogo tisuća njih i iskoristilo.[12]