Stara narodna uzrečica u našim okolnostima, onim političkim mogla bi se nadopuniti i zvučati recimo ovako; “pametniji popušta glup vlada”. Ako se fokusiramo uže, na lokalnu, gradsku razinu političkih krugova, lista, koalicija, stranaka i sličnih političkih udruženja, možemo slobodno kazati da je ova gore navedena uzrečica naveliko uzela maha u životnoj praksi.
Nekada su države, gradove , zajednice vodili vođe, oni koje krasi izvrsnost, mudrost, snaga i um, no danas sve više uviđamo kako se oko političkog lonca okuplja grupa ljudi za koje nekada ne bi bilo mjesta ni u nekoj trećerazrednoj provincijskoj kavani..sačuvaj Bože na nekom odgovornom mjestu.
Imamo mi tako primjera da se oko te i takve društvene cjeline predznaka “politička” smucaju, godinama sudjelujuu njoj , ili priželjkuju vlast likovi koji preskaču iz stranke u stranku kao iz vagona u vagon, koji su “zaposlenici fakulteta”, a zapravo ondje portiri, stručnjaci za medicinu, znanost, gospodarstvo sa iskustvom lokalnih trač baba, medijski stručnjaci i ljubitelji životinja koji nikada nisu imali ni jednog ljubimca, pa ni domaću životinju na skrbi, poznavatelji međuljudskih odnosa koji nemaju ni obitelj, ni djecu, vrhunski izvjestitelji zaglibili u provincijskom blatu prosječnosti, sposobni tek dijeliti tuđe članke ,ili napisati nesuvislu uvredu.
Imamo mi tu i opasnijih primjera, gdje recimo nastavnik tjelesnog odgoja smatra kako je stručnjak za gospodarstvo i komunalni sustav, društvene djelatnosti, režiju i komunikacijske i informatičke vještine. Gdje su osobe u invalidskoj mirovini vrhunski rekreativci i sportaši, gdje je prometni fakultet značajniji i kompetentniji od titule doktora znanosti, stranačka iskaznica jedini put do zapošljavanja u obrazovnom sustavu, javnoj upravi ili nekoj tvrtki.
Gdje se za pozicije bore lokalni fejs trolovi i besposličari, zgubidani koji su prokockali i vrijeme koje im je dato na raspolaganje i život, ljubitelji Tita i partije, nezadovoljnici, lažni moralisti, lažni kreativci, lažni scenski umjetnici, lažni kritičari, lažni ljudi i lažne nade lokalne društvene kreme…koja je po sadržaju siromašnija i od one (kreme) za cipele…
30 godina naš grad, a vjerujemo kako se ovo savršeno može preslikati na mnoge gradove, pa i cijelu državu, napuštaju ljudi koji posjeduju onu “iskru” talenta, znanja, dobre volje i nakane, istinski dar za napraviti nešto značajno ne isključivo za sebe već za okolinu u kojoj žive… I kako to biva kada se isprazni jezero od bistre vode, ostaje tek mulj, talog, žabokrečina…
I tako , desetljećima vladavine sustava obrnutih vrijednosti dobili smo sustav prosječnosti koji je mulj s dna baruštine postavio na vrh . Otišli su vrsni glazbenici, majstori, poduzetnici, novinari, a ostala je jedna velika skupina “kokošara”, seoskih manira balkanske krčme prepuna ambicija i visokoga mišljenja o sebi samima.
I sve je više praznih kuća, pa praznih poslovnih prostora, njiva, staja, industrijskih pogona, no mjesta pod upravom lokalnih i državnih institucija sve su punija, krcata, jer godinama se na jednu garnituru uhljeba od stane onih koji prozivaju uhljebljivanje dovodi druga garnitura uhljeba..i gomila se taj parazitski organizam do te mjere da se sve više onog zdravog, proizvodnog …one dodatne vrijednosti troši na održavanje tog parazitskog tijela na životu…
Matematika je međutim nesmiljeno jasna disciplina , što bi se reklo egzaktna znanosti, pa se po svoj prilici prije ili kasnije balon koji se stalno napuhuje mora dovesti u fazu pucanja…
No muljeviti umovi , svjesni tek te nezasitne osoben ambicije bez pokrića, koristeći sustav izvitoperen moralno do neprepoznatljivosti, te manjak takozvane kritične mase, kotrljaju se uvijek iznova prema vlasti….svom jedinom cilju. Vlast, odnosno takav cilj omogućava takvim ljudima postizanje svojih primarnih ciljeva, vezanih naravno uz osjećaj moći koji s vlašću dolazi i ostvaranje svojih ambicija. Posljedično tu je i mogućnost da se zaposli kum, rođak, prijateljica , ili prijatelj, da se ulazi u tuđe živote, uništava neistomišljenicima egzistencija, da se promovira među svojim prisilnim sljedbenicima okovanima namještenim radnim mjestima smaoga sebe…
Mali sitni wannabe diktatori skučenih umnih kapaciteta , grade kroz ovakvu političku žabokrečinu lišenu moralnih okova, empatije , te bilo kakve etičnosti u svojim postupcima i u konačnici oslobođenu bilo kakve odgovornosti, svoja malena carstva.. koja čine njihovi vjerni psi kojima je osigurana kućica u dvorištu dvorca , oni sami i polako nagrizaju zajednicu… truju, devastiraju, potkradaju susjede, sugrađane… skreću vodu na svoj mlin ostavljajući iz godine u godinu sve veću pustoš iza sebe….
No problem je ove priče opet iznova , nedostatak volje i želje onih vrijednih, poštenih, marljivih ljudi, onih koje vodi srce i ideal , dobrota i skromnost da uzmu stvari u svoje ruke… jer tada vjerujte nam od cijele naše političke kreme svih boja, polova, zastavica i slogana , malo koje ime s tih i takvih lista bismo više mogli vidjeti na naezasluženim pozicijama..radnim mjestima i foteljama u gardskoj upravi i na čelu javnih tvrtki….i ustanova…
Bili bi tada , tek sitni, ogorčeni i bijesni društveni talog negdje u negdje među sjenkama polusvijeta kojemu karakterno i suštinski i pripadaju….
