Popis stanovništva koji se trebao ove godine provesti početkom travnja , a odgođen je i zbog niza mjera kojima se praktički onemogućava obaviti ovaj posao na transparentan i normalan način, mogao bi otkriti puno toga ukoliko se odradi zaista kvalitetno. Od zadnjega popisa stanovništva iz 2011. godine mnogi tvrde situacija se rapidno promjenila, ali nikako ne nabolje.
Područje Kutine kao i mnogi djelovi zemlje zahvaćeno je masovnim odlascima u inozemstvo, broj stanovnika pada, ne toliko kao u nerazvijenim dijelovima naše županije koja trpi demografsku katastrofu, no zamjetne su promjene nagore zbog društvene i gospodarske situacije. Pozitivne trendove koji se mogu zamjetiti posljednje 3-4 godine zaustavila je koronokriza, točnije gašenje društvenog i usporavanje gospodarskog života, no u manjoj mjeri. Pravi problem je dugogodišnje stanje u društvu, politička korupcija i posvemašnji očaj zbog nepravde koja krasi državu koja je u vrhu EU po korupciji, ali i birokratskoj mašineriji koja doslovno onemogućava normalan razvoj i ne potiče investicijsku klimu.
Neka sela , osobito ona na rubnim područjima Kutine praktički nestaju. Ponajviše se taj trend vidi na sjeveru kutinskog upravnog područja, te krajnjem istoku. Koliko se smanjio broj stanovnika nitko pouzdano nezna. Problem u vođenju statistike nije jedan, ima ih više, mnogi kutinčani koji su otišli na rad u treće zemlje, nisu odjavili svoja prebivališta, vlada kaos u sustavu statistike. Činjenica jest da imamo i znatne migracije osobito mlađe populacije i prema Zagrebu i većim gradovima, a nije poznat čak ni broj kao ni postotak eventualno doseljenih ljudi na područje grada Kutine.
Za razliku od kontinuiranh čak i bezobrazno netočnih i neargumentiranih kritika kutinske političke oporbe i Jasminke Molnar, ako ikone takve agresivno površne politike, današnji gradski čelnik Zlatko Babić i njegova gradska uprava zasigurno nisu oni koji su pogoršali situaciju, tim više jer su za razliku od prethodnog SDP-ova mandata uprave gradom značajno povećali socijalnu sigurnost poduzetništva i olakšali školovanje u Kutini , te investirali u infrastrukturu kutinskih sela i naselja, problem je ovo koji se dugoročno vuče još od financijske krize iz 2008. godine, kada je Kutina izgubila u kratkom vremenu gotovo 3000 radnih mjesta u velikim sustavima poput Petrokemije i Selka.
Uz sve to, udio staračkog stanovništva znatno se povećao, a tu je i mortalitet. Na državnoj razini bilježi se velika stopa smanjenja staovništva i od ulaska Hrvatske u EU, gdje se zbog otvorenih granica i slobode tržišta rada značajan broj stanovnika odlučio raditi izvan Hrvatske. Problem je i tzv. dužničko ropstvo ogromnog broja građana, samo u Kutini, prije dvije tri godine imali smo šokantan podatak kako imamo više od 1500 blokiranih građana, a koje doslovno građane tjera izvan granica u potragu za slobodom normalnog života i zaradom koju ovdje nisu mogli ostvariti.
Da je bar više takvih ljudi 
Dunjograf rules 