OSVRT: ISTINSKI LJUBITELJI NAŠEG ZAVIČAJA ZNAJU VIŠE OD MAHAČA TEČAJEVIMA I TITUALAMA, A NAPLATA ZA NJIHOVU LJUBAV JE TEK ISKREN OSMJEH ODUŠEVLJENJA NAŠIM PRIRODNIM LJEPOTAMA….

Priroda pripada svima, odnosno mi pripadamo njoj, naša zemlja, nije zemlja naših političara raznih agencija, Vlade i sličnih..to je zemlja koja pripada hrvatskome narodu. Onaj tko želi uživati u slobodi kretanja, ljepotama krajolika, a bez potrebe da radi štetu, ostavlja smeće, nanosi rane prirodi, već živi sukladno njenim pravilima je prava , dobra duša.

Onaj koga zanima naša povijest, a ne osobni probitak, zakulisno bavljenje trpanjem novca u džep i samopromociju. Istinski ljubitelji prirode i naše Moslavčke gore, bez stotina tisuća kuna, medijske pažnje, naslikavanja po medijima i pokušajima da se ubere danak na osnovu svojih “kurseva” plaćenih titula i bez istinske ljubavi prema ovoj zemlji, zavičaju i kraju ..ništa od svega toga neće trebati.

Vezano uz Moslavačku goru, onaj istinski krug zaljubljenika u nju, koji nema potrebe korisitit svoj kraj kako bi opravdao poput nekih životarenje, ili pak život na grbači poreznih obveznika, odavno je udario i temelje i trase prvih “poučnih staza”, planinarsko društvo Yeti odavno je bez ikakve medijske pompe, te javnog novca postavilo planinarske sajle za rekreativce kod “Crkvenog jarka”, ljudi su popravljali sami staze, obnavljali prijelaze preko potoka i riječica, kanala i kanjona, stavljali markacije, kupili smeće, čistili poznata mjesta za odmor i ona manje poznata.

Tim običnim, a tako neobičnim ljudima istinskim poznavateljima ovoga kraja, ljudima koji ga vole i čuvaju bez značke, iskaznice, velike priče i naknade pripada “zeleni list” virtualni orden zahvale čovjeka i prirode…. Jer ti ljudi, naši sugrađani, pa i gosti znaju raspoznati vrste drveća, kamena, znaju gdje raste zukva i zašto, a gdje mahovina, koja je kota gdje i koja je razlika između bukve i graba, voluharice i puha, ševe i djetlića.. rado dijele svoja iskustva zabadava, iz čiste iskrene radosti prema svakome tko pokaže zanimanje i divljenje za naš zavičaj….

U vremenima kad su nam uzeli gotovo sve, oni koji sjede u uredima i planiraju velikim riječima projekte koji stoje desetke i stotine tisuća kuna, tek su lišaj na zdravom tijelu onih koji istinski poznaju naš kraj i čiji rad ne stoji ništa, čije klupe nisu najskuplje na svijetu, a “poučne oznake” ne stoje kao da su sačinjene od zlata i platine….

Zapamtite to….