KUTAK ZA TRENUTAK: MOSLAVAČKI MOMENTO…

I Svijet jest nepravedan danas, pun šarenih laža i bižuterije, sporednih stvari, straha i površnosti. Jedino priroda Moslavačke gore čuva onu iskru svjetlosti iskrenosti i putniku je vječni izvor smirenja. Sjenovite šume graba i bukve, drevne stijene što izviru iz starog tla..kameni oblici taman vremenom uobličeni u mjesto za predah..

Kupinovo grmlje uz šumske , prtene i kamene puteve, zuj zrikavaca, baš kao na moru, jer je lipanjska iznenadna žega stvorila kolovoz na proplancima dva mjeseca prije reda. Hladna voda gorskih potoka još žubori, preko granitnih razvalina, topeći sedimentni vapnenac, kotrljajući malene kamenčiće do sporijega toka, stvarajući minijaturne, filigranske ade i pješčane nanose u proširenjima korita.. Kažu neki da ima i zlata u tim potočićima..

No zlato i jest baš sve što nas okružuje izvan čovjekova svijeta koji danas nije zdrav za dušu, nije slobodan, brnjicama je zatočen i lažima, politikom što je kao i k…. i s nešto nade…

Koliko nas danas izuje cipele i bosom nogom stane na prašinu puteva, na golu spaljenu travu, na kamen? Koliko tako i pređe , eto barem stotinjak metara. I uživa , osjeti i cijeni miris divlje mrkve, i lipe i osjeća šumski hladniji zrak… termale toplih strujanja na licu na okukama puteva djetinjstva? Možda griješim..ali mislim..malo!

Stari hrastovi, stari putevi, stari toponomi, nazivi koji su od zaborava u dijeliću vječnosti zabetonirali nečija prezimena, događaje , ili jednostavno nazivlja….. Perušić, Mjesec, Kruckinovo, Polojac, Kaluđerov grob, Gmajna, Paklenica….. i stotine i stotine drugih naziva koji uokviruju neko mjesto, kutak, proplanak, kanjon, potok….

I u našem kraju postoji i Vilenjak…. postoje priče o vilama i njihovom očaravajućem plesu, na pačnjacima Garića motivi su grifona…. eoni su spojili u koloplet mitove raznih naroda , topot konja Huna, hrvatskih vitezova, Mađara, …turskih osvajača..putnika, hajduka, razbojnika, pustolova…. u svijetu koji je prošao zamjenjen danas jednim velikim ničim, ili sjetnom prisjećanju, od svakoga drugačijem tumačenju….

I kad čovjek lutajući naiđe na ognjište , kamenim krugom okruženo da sačuva šumu od vatre.. na proplanku dobro natkrivenom hladom krošanja..malo sjedne i otpije gutljaj vode iz Markova zdenca… sve se mirno posloži…a tok misli nataloži…kao zlato na dnu nekakvoga vrela, ili potočića….

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s