NEDJELJNI OSVRT: JEZERO MIKLEUŠKA..VRAĆA LI SE “STARO” MJESTO?

Jedino pozitivno što se dogodilo u vremenima ukidanja slobode i nametanja ograničenja zbog tzv. “pandemije”, jest vidljivo povećani interes za boravkom u prirodi, rekreativnim šetnjma, planinaranjem..općenito, odlascima u prirodu, ponovnom upoznavanju zavičaja i Moslavine. Ovih dana uređuje se infrastruktura oko nekada popularnog izletišta i jezera Mikleuška. Ostaje sada ono najvažnije, a to je revitalizacija jezera, koje se trenutno nalazi u stanju koje prije liči na baru, no kako se čini i to će se dogoditi. Do tada jedna malena priča, koja će, vjerujemo mnoge vratiti u sada već daleke 80-te godine prošloga stoljeća.

NEDJELJNI PIKNIK…MIKLEUŠKA

S nestrpljenjem se čekalo da se potrpaju stvari u neki fićek, ili stari opel kadet, zastavu 101 i krene rano u nedjelju , nakon doručka, tijekom ljetnog raspusta, ili godišnjih odmora prvo današnjom državnom cestom D45, pa onda starom, dotrajalom lokalnom cestom okruženom tunelom šume kroz naselja Kletište, zatim Selište, prema Mikeluškoj… Promicala su pored auta polja, pašnjaci, kravice, ovce, a ispred vjetrobrana nazirala se u ljetnoj zlatnoj izmaglici Moslavačka gora, prolazilo se uz obronke, šume… biti će lijep dan..

I kroz Mikleušku, staro sjeverno kutinsko selo, vijugavo, pa kroz centar pa uz brijeg, pa niz dol..kroz prašnjvi dio ceste pored kamenoloma, pored okomito odrezane padine na čijem vrhu se nalazi Marić Gradina..pa uskom asfaltnom cestom kroz sjene uz gorski potok, pored jela…sve do šumske kuće…i tada je pukao pogled na jezero Mikeluška…

Šarenilo i graja uz jezero, miris roštilja i cika djece ispunjavali su zrak, kao i zvuci vode, kada bi se mladi bacali s betonske brane u “duboko”..

Nekada je trebalo vremena da se pronađe parking u hladovini, nekada ga nije ni bilo, a zatim noseći rekvizite, rasklopne ležaljke, roštilj, piće , a i neki suncobran s natpisom “Lero” do slobodnog mjesta s druge strane jezera u dubokom hladu visokih stabala bukve..

Iz baterijskih tranzistroa “tukla” je glazba, bilo je tu svega, od “novokomponovanih narodnjaka”, do Miše Kovača, dimilo se iz roštilja, pekla se domaća žuta i slasna piletina, pokoji odrezak domaće svinje, ćevapi…

Roditelji su tjerali mlađu djecu da uzmu “šlaufove” i idu u “plitko”, gužvalo se, razgovaralo, dovikivalo, vodili se razgovori o sindikalnim ribama u Petrokemiji, stanju u svijetu, poljoprivrednim poslovima….

Tako je nekako izgledao piknik na jezeru Mikleuška prije više od 40 godina…. U novije vrijeme ovo jezerce u okrilju Moslavačke gore bilo je i domaćin festivala elektronske glazbe..a onda je privremeno palo u zaborav i zaraslo u šaš, travu i bez vode…no i tada su mladi znali ondje dolaziti..

I eto nas… čini se kako će staro mjesto ponovo zaživjeti…nadamo se i mnoga druga, nekad s razlogm popularna mjesta podalje od vreve grada..svakodnevnih problema i mučnog vremena koje živimo…