Nekad smo našim gradom hodali, spokojno, mirno.. Nekad je bilo vedrije vrijeme, bez ljudi koje pokreće mržnja..osobni cilj i ego. Ulice su bile grbavije i s više rupa, živica je bila uz pločnik u Kolodvorskoj ulici, a stabla uz zgrade, bilo je i prašine, buke, dječje vriske i smijeha na mjestu gdje se danas nalazi zgrada banke.
Kutinčani su bili odani svome gradu, a oni koji su došli također… no danas su drugačija vremena, nekih čudnih ljudi, izopačena vremena zla…
Stazama moći i novca, politike i utjecaja danas kroče novi gradski šarlatani, siju mržnju i spletkare, lažu, kradu, i opet mrze.. Takva su vremena došla. No i nakon takvih mračnih duša, a našimnkanih lica, uljeza u našem svijetu, opet će nam doći jesen i proći zima, opet će nam duša biti čista, a ne čađava od gorčine, samoljublja, ko’ kod njih.
Nekada je Kutina bila mjesto sloge i života, nade i veselja, danas tek otužno praznim , umivenim ulicama, kroče zabrinuti, tmurni ljudi… Ipak se žar života iza zida krije, nekad i glasno po parkovima smije, šeće novim šetnicama, vjeruje u bolje sutra, u iskreno prijateljstvo, a ne korist, u skroman život, a ne obijest….
KUTINANEWS 