FELJTON SURADNIKA: KUTINSKI NOKTURNO…

Lako je pisati po špranci… nalogu, prema okviru i unutar njega..i danas više manje se to tako i radi. No izvan okvira, trnovitim putem u koji se istina znade zavuči poput ježa, ili voluharice, pred lisicom, teže je..i publika je manja, ali vrijednija.

Kutina danas jest grad koji nije osim po zgradama sličan onome od prije više desetaka godina. Nema ni pokretačne snage ni ljudi , kreativaca i idealista koji bi ju micali prema naprijed u onom ljudskom, progresivnom duhu. Imamo tako loše “društveno-političke” kadrove kakve nismo imali nikad..

Ako gledamo medijsku sliku, osim fb nasilnika, kojekavih sveznajućih lokalnih trač- baba i samoproglašenih stručnjaka, malo je toga više od toga…žutilo, verbalno nasilje, spletke, fabricirane afere, a sve to u cilju osobnih probitaka , osobne koristi..i tu je kraj.

Ako gledamo kadrove koji se nude od gospodarstva , do politike??? Dođe čovjeku da propadne u zemlju , ili sjedne na prvi vlak koji vozi što je moguće dalje odavde. Trenutno aktualna tema natječaja za jedno javno komunalno poduzeće, zaista NAMJERNO nećemo imenovati ni koje ni tko, jer je ovo mentalno selo u kojemu svatko svakoga zna, pretvorilo se u uobičajeno fejs šaranje lijevih bukača s listom imena od kojih ni filmski lik Borat ne bi skupio gore…

Prijavi se tu prema toj listi, bivši stranački ljevičarski uhljeb, pa onda osoba koja je svojevremeno malo posjetila i zatvorske prostorije, pa onda par jednih te istih likova s kutinske zatvorene političko-društvene scene… i to bi bilo to? FUJ.

Grad smo u kojemu istini za volju , stvari žele mijenjati osobe koje ne priznaju volju građana, koje su na grbači toga grada partijskom odlukom, te kojakvi Fb mediji??? U Kutini bi se sve svelo na to da čini se Fb novinari i nekakvi samoproglašeni “političari” trebaju voditi grad, pravosuđe, istrage, odlučivati o ljudskim sudbinama na ideološkoj i privatnoj osnovi???

Pa ni u doba “komiteta”, kominterne, i jednopartijskog sustava ovakve ideje nismo imali kakve imamo danas u tim društveno medijskih kružocima, lokalnih besposličara koji u životu nisu ni jednog radnog sata proveli radeći nešto korisno, a ni jednu lipu, ili ako bolje vole, dinar nisu zaradili vlasittim rukama izvan “društvenog sektora”??? Bravo!

Pa ako netko kaže, nedaj Bože, nešto o tome, taj je huligan, sociopat, luđak, vol, bik, šarlatan, “plaćenik”, itd..??? Mi u Kutini niti imamo idealiste, niti ideale, niti politički korektne osobe, niti moral kao vodilju, niti znanje kao alat.. ništa od toga… imamo “lamrdanja” po društvenim mrežama, uski krug “zlatne klateži”, svih boja , jedna , te ista lica, jedne te iste klanove, dinastije, očeve, djedove i sinove.. unaprijed položene figure i znan ishod svakog meča..

Promjena iz tog kruga doći neće! Ma kako se nazivao koji klan istog kruga, ma kakvim zastavicama mahao, plavim, crvenim, žutim, ili zelenim… iz toga kruga izlaska prema naprijed NEMA.

Upravo je taj krug stvorio i ostvario činjenicu da nema toga natječaja ni javnog poziva na koji će se javiti bilo tko iskren, sa znanjem, voljom i željom raditi nešto bolje, drugačije pozitivnije… takvi su davnih dana promjenili adrese, gradove, a mnogi bome i države!

I kad nešto krene, koliko toliko naprijed, kada barem jedan čovjek nešto zakotrlja s mjesta i pokuša izvuči zajednicu iz gliba, tada ustaju lažni moralisti, “novinari” fejsbuci, anonimni profili, “stručnjaci”, demagozi i udri svim sredstvima , jer svaki korak naprijed, za njihovu privatnu borbu za vlast je značajan korak nazad!? Nije li to tako?

I da se razumijemo, nije ova priča ograničena na sadašnji trenutak i ovo vrijeme sadašnje.. priča ova počela je davno ranije i traje do danas s tendecijom nastavljanja trajanja i u budućnosti… kako budućnosti, osim za odabrane slučajno ne bi bilo..barem ovdje u močvari mediokriteta , lažnih veličina i fiktivnih dostignuća…..

U toj priči svatko je barem malo…. svojom, ili tuđom voljom, a ima i onih koji su u nju upali stjecajem okolnosti, slučajnošću, ili nasljedstvom… utaljen..uvaljen…upao do koljena.

Promjena je moguća jedino nestankom tobože lijevih i tobože desnih i tobože neovisnih aspiratora na fotelje, položaje i plaće iz javne kase, nekom lokalnom lustracijom i pojavom posve novih lica…..a to je teško ostvariti bez ljudi…a ljudi nema…. i sve ih je manje..ostaju samo klanovi, grupice i grupe, dinastije i maleni lokalni faraoni u kostimima za mašakare iz prodavaonica loše bofl robe….

Od najgoreg izvuči najbolje..to već imamo, ali od goreg napraviti nešto dobro… nekako baš i ne ide… jedino što pomaže je vrijeme,..koje jednako teče i za nas i za njih i za ove i za one…s istim konačnim ishodom…

U međuvremenu grad se kotrlja prema još jednoj zimi..dugoj, oporog okusa, praznih ulica… u vremenu kada osim na fejsari čovjeka uživo možeš sresti jedino u trgovačkom centru kako “ispod neona ozarenog lica, gura kolica”.. e pa Mile , čak ni to, jer su gurači kolica maskirani, brnjicama znakovima roblja…..

Sva je sreća , što barem za sad, možeš odlukom vrhovnih lordova Sitha, sresti pajdu kako sjedi za šankom…..do prve nove odluke, do prve nove zabrane, od “mjere” do “mjere”…..

KUTINA/ IN MEMORIAM: JOSIP GOBAC

Kutina i kutinčani izgubili su još jednog iz plejade javnih djelatnika koji je ostavio traga u kutinskom društvenom, ali i medijskom prostoru, preminuo je Josip Gobac. Novinarska i medijska karijera ovog zaljubljenika u Moslavinu i moslavački kraj bogata je i duga, bio je aktivan u lokalnim medijima tijekom njihovih začetaka i razvoja, odnosno jedan od prvih urednika moslavačkog lista.

Odlaskom u Zagreb Josip Gobac je na nekadašnjoj Televiziji Zagreb bio jedan od pokretača Školskog programa TVZ, te ostavio karijeru u školskom programu.

Koncem 80-tih, početkom višetrančja , osamostaljenja Hrvatske Josip Gobac bio je i direktor Hrvatske radio-televizije. Kutinčanima je poznat i nakon odlaska u mirovinu kada je radio na snimanju dokumentaraca vezanih za Kutinu i Moslavinu, no i Velebit, budući je bio strastveni planinar.

Josip Gobac bio je izuzetno zaslužan i za budući razvoj medija u Kutini, naime početko 80-tih godina za dopisnog snimatelja Telvizije Zagreb s kutinskog područja angažiroa je pokojnog Ivana Pavlovića Ripa, koji je kasnije stekavši snimateljska i televizijska iskustva upravo kroz suradnjus Josipom Gobcem pokrenuo legendarnu kutinsku privatnu “Kutinsku TV”, koja je tijekom rata bila naš prozorčić u svijet, piše tako jednom prigodom dobri duh kutinske publicistike i novinarstva, nedavno preminuli Dragutin Pasarić sljedeće:

“…. Prije četvrt stoljeća Ripova televizija bila je kutinski „prozorčić“ i to u ratne dane osobito za branitelje koji su se vraćali s bojišnice. Sjećam se vodeći božićni program okićenog bora i pjesme o zvončićima dok su na gradom prijetili zvončići druge vrste. Dakako mi smo za one koji svijetu mir navještaju i neka zvone cijelu noć. Sretan Božić i Nova godina svakome. “

U svim tim vremenima koja s toplinom oko srca plamte generacije kutinčana svoj je obol dao na neki način i Josip Gobac. Bio je istinski zaljubljenik u medije kao plemenito sredstvo edukacije i informiranja čovjeka, nikada sklon senzacionalizmu i žutilu kakvo je danas medijski prostor obuzelo. Imao je sjajan osjećaj za kadar, kameru i fotografiju, a kroz svoje dokumentrace vidljivi talent za režiju i kreiranje i “sedmu umjetnost”

Odlaskom Josipa Gobca, Kutina gubi još jednom pionira žive slike, riječi i kamere, čovjeka koji je znao zaustaviti vrijeme i sačuvati ga za one koji mogu i znaju prepoznati esenciju života … Na žalost ostajemo danas u magli, nejasnih puteva i bez iskrenih vizija i ljubavi prema poslu, zavičaju i životu, kakve je imao Josip Gobac.

Sljediti vlastiti trag , koračajući pravim putem kojim su prošli veterani čistog srca, ostavština je koja obvezuje….

KUTINA/POPOVAČA: U OKVIRU PROJEKTA “AGLOMERACIJA KUTINA” U RAVNIKU SE GRADI NOVO POSTROJENJE KONDICIONIRANJE PITKE VODE, VRIJEDNO 50 MILIJUNA KUNA

Projekt “Aglomeracija Kutina” ne obuhvaća samo radove na području Kutine, već i one navodocrpilištu Ravnik, na području Grada Popovače. Danas su radove na na uređaju za kondicioniranje pitke vode u Ravniku obišli zamjenik generalnog direktora Hrvatskih voda, Davor Vukmirić, direktor Moslavine d.o.o., Mijo Šepak i gradonačelnik Kutine Zlatko Babić.

U Ravniku je naime u tijeku izgradnja uređaja za kondicioniranje pitke vode RAVNIK II, kojim će se povećati kapaciteti crpilišta. Radovi su vrijedni više od 50 milijuna kuna, a ukupna vrijednost projekta “Poboljšanje vodno-komunalne infrastrukture , aglomeracija Kutina” gotovo pola milijarde kuna, točnije, 488.414.656,13 kuna s uračunatim PDV-om. Bespovratna sredstva EU iz kohezijskog fonda zastupljena su sa 2626.967.282 kune.

Inače smao postrojenje koje se gradi imati će sličnu tehnologiju postojećem, a u služiti će , aeraciji, oksidaciji , filtiranju i dezinfekciji vode.

KUTINA: NA DANAŠNJI DAN OSLOBOĐENO JE SELO BUJAVICA, PRVO OSLOBOĐENO NASELJE U DOMOVINSKOM RATU!

Na današnji dan 1991. godine oslobođeno je prvo okupirano naselje u Domovinskom ratu, radi se o selu Bujavica na novljanskom bojištu, a koje su oslobodile snage 56. samostalne bojne HV Kutina, pričuvnog sastava policije i 2. bojne 105. brigade ZNG iz Čazme. Ovo mjesto zbog svog položaja bilo je strateški važno srbo četničko uporište iz kojega se topničkom i minobacačkom vatrom ugrožavala komunikacije prema Novskoj, Lipovljani, ali i sama Kutina.

Svake godien an ovaj dan obilježava se ova sjajna pobjeda u Domovinskom ratu i na samom mjestu događaja, a u Kutini ova bitka ima izuzetan značaj i izaizva veliko poštovanje, zbog naših branitelja koji su sudjelovali u ovom povijesnom događaju.

Nakon nekoliko sati brobe za dominantnu točku na kojoj se nalazi naselje Bujavica, Srbi su se povukli u Lovsku, a odmah nakon toga u selo sušli pripadnici kutinske 1. satnije 56. samostalne bojne. U borbama za Bujavicu branitelji nisu pretrpjeli gubitke, no neprijatelj je imao velike gubitke u ljudstvu i ratnoj tehnici. Zapljenjena je velika količina topničkog i drugog streljiva i ostalog oružja.

Akcija oslobađanja Bujavice ujedno je označila i prekretnicu rata na novljanskom i Zapadnoslavonskom bojištu, te postpuno oslobađanje okupiranog teritorija, koji je na koncu i oslobođen akcijom Bljesak u svibnju 1995. godine u cjelini.