EVO I JEDNE SIMPATIČNE I NEOBAVEZNE PRIČE O KUTINSKIM POLITIČARIMA I NJIHOVIM ZAJEDNIČKIM CRTAMA I SLIČNOSTIMA….
Ponekad osim uobičajenih političkih prepucavanja, oporbenih kritika, vladajućih planova i raznih kuloarskih priča lokalna politika i njeni akteri imaju i drugih strana i mogućnosti za ispričati priču o tome.
Kutina je nekad imala uvriježenu misao birtijskih krugova kako ju odvajkada vode “dotepenci”, no ta teorija teško je držala vodu, jer se odnos “domaćih”, starih kutinčana i onih doseljenih na gradskom tronu nekako podjednako izbalansirao. K tome, priča o “dotepencima” šuplja je ako gledamo širi kontekst Kutina i iz jednostavnog razloga što se radi o industrijskom gradu, u koji je tijekom industrijalizacije 60-tih do početka 80-tih godina prošlog stoljeća doselilo tri puta više stanovnika no što je grad prije toga imao.
Danas ćemo govoriti o “usponu” starog, “Kutinskog sela”, odnosno novije “Radićeve” na političku pozornicu. Pitate se, što mi to sada pričamo? Pa evo, da razbijemo mit o “dotepenačkim” klanovima, teba znati kako čak tri kutinska aktualna političara dolaze iz iste ulice, različitih su političkih opcija i poimanja politike, ali zajedničke mladosti, odnosno mjesta odrastanja.
Aktualni gradonačelnik, Zlatko Babić rodom je , a i danas živi upravo u legendarnoj kutinskoj “sunčanoj Radićevoj” ulici. Donedavno je radio duži niz godina u kutinskoj Petrokemiji, a članom HDZ-a postao praktički u vremenima osnutka te stranke, danas , vjerojatno privremeno stjecajem najnovijih okolnosti nije član stranke, a gradonačelnik je u svom drugom mandatu. Nije previše politički vezan uz nekadašnje HDZ-ove prvake vladanja Kutinom, a politički je aktivniji postao prije nekih 10-tak godina.
Iz iste ulice, praktički susjedstva stiže nam i prvak kutinskog i županijskog HNS-a, Ivan Nekvapil. Nekvapil je u svojoj političkoj karijeri, svojedobno bio zamjenik bivše SDP-ove županice, a u Kutini je nakon razočarenja suradnjom i koalicijom s SDP-om bivšeg gradonačelnika A.Rudića, stranku odveo u koaliciju s HDZ-om svog kolege i sumještana iz rodne ulice, naravno Radićeve, Zlatka Babića. Ivan Nekvapil je suštinski “narodnjak” iz škole Savke Dabčević, a djelom i liberal, također sticajem okolnosti, njegova stranka je i danas u Kutini parlamentarna , a čini se kako je nadživjela i HSLS, koji je Kutini bio godinama politički “vladar iz sjene”, da bi danas praktički nestao.
I treći “Radićevac” iz Radićeve ulice , prema vlastitim tvrdnjama to i jest, baš Radićevac, radi se naravno o Željku Lenartu iz HSS-a. Lenart je od lokalne politike , preko županijske, dospio i u Sabor, gdje sjedi već drugi mandat, međutim on je ondje pristigao na krilima SDP-ove koalicije koja je potučena na izborima , no nije i naš Željko. Lenart plovi i saborskim vodama i to ne baš kao “nevidljivi” član parlamenta, povremeno njegovi istupi privuku širu pažnju, poput zadnjeg o cjepljenju, potvrdama i mjerama. ( moramo priznati da se slažemo s njim oko toga) Za Lenarta možemo kazati kako je uz svoje ponekad osebujne nastupe i odabir političkih saveznika pokazao kako ga u politici ni torpedo ne može potopiti, uvijek plovi, bez obzira na smjer, tok i brzinu matice…
I dok je Babić godinama bio rukovoditelj u Petrokemiji, Nekvapil, se bavio privatnim biznisom i političkim aktivizmom, Lenart je u originalnim manirima HSS-a, sebe isticao kao seljaka, vlasnika OPG-a i proizvođača hrane, a znao je biti viđen i za upravljačem traktora i kombajna i na njivi, a ne samo u saborskim klupama.
Dakle, eto, imamo danas tri susjeda, tri “Radićevca” iz Radićeve ulice, iz starog i priznatog dijela Kutine, podjeljenog potokom Kutinicom na lijevu i desnu stranu, nadvožnjakom, na “Kutinsko selo” i Romsko naselje, u domaćoj politici, gradonačelnika, čelnika gradske i županijske organizacije HNS-a , te saborskog zastupnika.
I sva trojca su neupitno kutinčani! Sva trojca se poznaju iz mladosti, a svjedoče da se našalimo onoj narodnoj, 3 Hrvata, 4 stranke..u slučaju naša tri kutinska junaka ipak “samo” tri stranke su u pitanju.
Ono što ovu trojcu političara spaja, osim Radićeve ulice, kao njihovog ihodišta i mjesta otkuda su krenuli u svoje poslovne, političke i životne poduhvate, jest i neposrednost u komunikaciji. Naime aktualnom gradonačelniku Babiću ne može se sporiti kako je izuzetno otvoren i u svakodnevnoj je komunikaciji s građanima, nalazi ga se posvuda i ponaša se identično kao svaki drugi građanin. Ista je i stvar s Lenartom, kojega se može vidjeti i na tržnici i na kavama i u raspravama s mještanima Radićeve i na traktoru kako juri ulicom. Nekvapil ima isti stil poput svoja dva sugrađana i kolege, dakle sva se trojca u svakodnevnom životu, teško razlikuju od ostalih građana, što je svakako pozitivno… e sad, u političkim raspravama dolazi do problema 😉 🙂
Lenart je gorljivi kritičar HDZ-a, Babić je gorljivi zagovornik sveopćeg mira i suradnje između svih, što nikako ne može shvatiti da je u politici praktički nemoguće postići, dok je Ivan Nekvapil neka vrsta osobe koja će pragmatično izbjeći političke sukobe svojih sumještana, pa onda vidjeti , gdje bi tu njegov HNS mogao nešto kazati , a da se previše prašine ne podigne i nekakav konstruktivni zaključak donese.
Eto, bila je to kratka priča o naša tri sugrađanina iz iste ulice, ali različitih političkih stranaka, ponekad iz konkurentskih, a ponekad zajedničkih tabora. Priča koja politiku i političare , barem ove lokalne može prikazati i u svima razumljivom, uobičajenom svakodnevnom okruženju i pojasniti njihovu pozadinu, ili kako se to moderno kaže “background”…
Ako se ikada osnuje recimo “Kutinska autohtona stranka”, sva tri naša politička junaka iz Radićeve imaju sigurne reference za ulazak. I da se razumijemo, razbili smo eto i mit o prevlasti “dotepenaca”, jer ovo je bila priča o domaćim “dečkima iz Radićeve”.