FELJTON: KAKO JE ZLOĆUDNI OBLIK “JUGONOSTALGIJE” PROTUMAČIO PANK I SUBKULTURNE POKRETE KAO PROMOTORE TITA I PARTIJE????

“Jugonostalgija”, zapravo je u onom dobroćudnom smislu, nerijetko osobno idealiziranje nekadašnjeg jednopartijskog, komunističkog, ok, socijalističkog, ok, radničko – samoupravljačkog društvenog sustava, kao proces starenja, odnosno nostalgije za mladošću…

S druge strane postoji i ona Jugonostalgija koja je zloćudna, ideološki obojena i podmazana upornim negiranjem nacionalnog, pa čak i potihom mržnjom, a glasnim prezirom prema tradiciji, patriotizmu, ta strana, kao i ona prva u Kutini je izuzetno živa i dan danas.

Zloćudna “Jugonostalgija” zapravo je skup nekadašnjih “tatinih sinova” , bivše partijske i društvene gradske elite, sve redom pozapošljavana i danas u “društvenom sektoru” zemlje koju prezire, plaćene novcem kojemu teži, sa izuzetnom potrebom ispucavanja povjesnog revizionizma u javnost, koristeći pri tome svoje titule, radna mjesta i društveni utjecaj.

Inače je tijekom nekadašnje “Juge” bilo posve normalno da su tada podobni lučunoše socijalističkog režima i drugovi iz partije svou djecu slali na tri određena fakulteta, političkih znanosti, obrane i zaštite, te na koncu filozofski. Tako je stasala cijela generacija vjetropira kojima je osim uvjerenosti u jugoslovenski socijalizam kao osobni raj na planeti , a kojima je bilo predodređeno nakon godina “buntovništva”, zasjesti u državna poduzeća, medije i razne javne ustanove , a koja danas s tih pozicija odašilje neprekidno poruke o “apsolutnom i prosvjećenom savršenstvu Jugoslovenske ideje”…

Kutina kao industrijski grad ima taj zloćudni, sveprisutni Jugoslovenski kurs, te nametanje ideologije koja je mnoge stajala života , došla glave, ili im potrošila živote u ne tako blještavom i sjajnom djetinjstvu omamljenom alkoholom, ljubavnim poduhvatima u šumarcima i na plažama radničkih odmarališta u tim gore opisanim krugovima..

Nevjerojatna su javna podmetanja i iskrivljavanje činjenica od strane ove “tamne” strane jugoslovenskih ideologa u našem gradu, no i diljem Hrvatske. Uzmimo za primjere konkretne pojavnosti iz tog kruga “socijalističke inteligencije” stasale u nonšalantnom djetinjstvu bezbrižnosti, koncerata, odlazaka na more, te uvjerenosti u SVETU ispravnost ideje o “bratstvu i jedinstvu naroda i narodnosti”, s neprekidnim gledanjem prema Beogradu kao mjestu više vrijednosti…

Teza jugoslovenskih ideologa uključenih u Kutini i danas u javni rad, kako kroz medije, tako i osobnim angažmanom iza kulisa dobrih pozicija u društvenim “preduzećima” , kako su Kutina i Hrvatska “oslobođene” 1945??? Četiri godine kvisliške paradržave tadašnjeg nacističkog “Trećeg Reicha”, zamjenilo je gotovo 50 godina jednopartijskog totalitarnog režima obučenog u janjeću kožu.. dakle demokratskom društvu je oslobođen put tek 1990-te godine.

Drugo je stalno obilježje kutinskih i drugih jugoslovenskih ideologa, uporno igoniranje zločina Titove Jugoslavije i institucija te države, kako milicije, tako i samih partizana , Udbe, OZNE, KNOJ-a i ostalih zločinima do zubiju ogrezlih sastavnica Jugoslovenske “antifašističke borbe”. Korak iza toga ide podmetanje Tita pod “velikog državnika”, a prikazivanje Jugoslavije kao demokratskog sustava, gdje je cvjetao progres, slobode, jednakost i nije bilo siromaštva i problema…

Zatiranje vjerskih i nacionalnih sloboda, te progon svakoga tko je iskazivao patriotizam jugoslovenski ideolozi, jednostavno ne priznaju i potpuno ignoriraju kao činjenicu.

Možda jedan od najluđih primjera subverzivnog jugoslovenskog idealizam koji u javnost putem novih medija, društvenih mreža i na mnoge načine plasiraju u javnost jest promoviranje osobnih jugoslovenskih stavova kroz društvenu glazbenu i drugu scenu. Red domaće glazbene scene iz 70-tih , 80-tih ali s neskrivenim favoriziranjem Jugoslavije, koncerata bendova iz Beograda, pa malo štafeta, pa Tito u posjeti Kutini, pa onda opet red ciljanog jugoslovenskog prikaza savršenog drušva i žala za tim prekrasnim vremenima i pravednim partijskih društvom???

Pobogu! Pa i drugi su osim jugoslovenskih ideoloških perjanica juniora partijskih očeva seniora bili članovi bendova, publika, mladi… u to vrijeme baš su rock’n roll , pank i ostale subkulturne skupine i krugovi mladih bili oponenti jednopartijskom sustavu i donosili dašak “trulog zapada” u socijalističku utopiju, te svojim ponašanjem, trendovima, glazbom i aktivizmom težili sjedinjenju sa zapadnim društvima i zemljama, a ne za nesvrstanima, partijom i Beogradom????

Ispada , da sažmemo ovaj društveno političko glazbeno povijesni partijski nepodoban feljton , da su pank , rock i kreativan mladež onoga doba nastali kako bi svjedočili uspjesima Jugoslovenske ideje, partije i Tita???? Promicali ideje CK SKJ?

Takvo izvrtanje stvari može naravno donijeti po nama, zadrtim kapitalističkim kolaboracionistima i antipartijskim elementima , tek duboko usađen jugoslovenski zloćudni idealizam, slon revizionizmu, ili da pojednostavimo “izvrtanju pile naopako”…

Za današnje barjaktare u krvi, barutnom dimu i topovskim salvama urušenog bratsva i jedinstva, te bivšeg Jugoslovenskog savršenog društva život je doista lijep… U državi koji unutar sebe ne priznaju u društvu koje smatraju gorim, žive bolje, rade na sigurnim radnim mjestima , te žive tekovine partijskih zasluga svojih očeva, za razliku od većine koji ne žive nikako , a zemlju vole, dok su državu branili puškom, gle čuda od spodoba okićenih petokrakama , noževima , bombama i oznakama “Svete , demokratske Jugoslavije, utopije pravednog društva, svjetlosti stvaranja pod dugom, srpom i čekićem sveprisutnog jedinstva?????

Kolika je samo razlika između one “Jugonostalgije”, koja je zapravo tek nikad neprežaljena mladost i ludost i zloćudnog oblika ove bolesti koja oboljele uporno nagoni da zlo smatraju dobrim, jedno zlo s druge strane smatraju vrhovnim zlom, a svaki lijepi momenat koji su proživjeli smatraju zaslugom druga Tita i partije, a ne činjicom da su im u partiji bili očevi, da su oni bili mladi i trošili novac očeva uživajući blagodeti bezbrižnosti, prvo one materijalne, a onda i one mladenačke???

KUTINA: NAPREDUJE IZGRADNJA PRVOG NOVOG VRTIĆA U KUTINI NAKON VIŠE OD POLA STOLJEĆA

Paralelno sa POS zgradom na Trgu dr. Franje Tuđmana, gradi se u Kutini i novi dječji vrtić u Nazorovoj ulici, u samoj blizini O.Š. Zvonimir Frank. U vrtiću kada bude izgrađen osigurati će se mjesto za tri jasličke skupine, te prateće protorije i sadržaji, spremište rekvizita, dječje igralište prostorije za obrazovne djelatnike , po svim standardima EU. Projekt je ukupne vrijednosti 22,5 milijuna kuna, a dio novca osigurava Grad Kutine , te je namaknut od prodaje dijela udjela u nekadašnjem radničkom odmaralištu na Malom Lošinju.

Uz navedene sadržaje budući vrtić imati će i prostorije za ravnatelja, odgojitelje, defektološki kabinet, prostor za zdravstvenu voditeljicu, garderobu, kuhinju za distrubuciju hrane. Ukupan kapacitet će biti 150 djece vrtićke dobi. Prva je ovo investicija u posve novi vrtić u više od pola stoljeća u Kutini.

Uz navedena sredstva od prodaje udjela u Malom Lošinju, sredstva EU i RH, gradonačelnik Kutine, Zlatko Babić koji je i danas sa suradnicima obišao radove na novom objektu, nada se i povlačenju dijela sredstava iz Nacionalnog plana za oporavak i otpornost.