SPECIJAL: ZBOG ČEGA KUTINA GUBI STANOVNIŠTVO, ANALIZA, STATISTIKA I UZROCI

UMJESTO JEFTINOG POLITIZIRANJA NESLUŽBENIH PODATAKA, DONOSIMO DRUŠTVENU, SOCIJALNU , DEMOGRAFSKU ANALIZU UZ STATISTIČKE PODATKE

Službeni podaci Zavoda za statistiku vezano uz popis stanovništva nisu još ni na vidiku, problema je puno, a u javnosti smo već mogli vidjeti razne medijske napise o poraznim rezultatima, smanjenom broju stanovnika pa i zlurado politikantstvo kojekavih lokalnih samoprozvanih političara kojima je vidik zamagljen od žeđi za vlašću i vlastitog prevelikog ega. No činjenica na koju upozoravamo godinama, a to je depopulacija zemlje, kao i loša demografska slika Hrvatske, pa tako i Kutine nije ništa što bi nas iznenadilo…I nije.

Kutina se tako spominje kao grad koji je izgubio od zadnjeg popisa stanovništva iz 2011. godine gotovo 10% stanovništva, odnosno nešto više od 2300 stanovnika. Naravno da je degutantno kao što je to učinila lokalna oborbena političarka, takve podatke osobno tumačiti i javno objavljivati vezano uz osobne političke ciljeve, pa napisati kako ljudi koji su otišli iz Kutine sigurno nisu birači vladajućih stranaka??? Tako nešto ozbiljna javna osoba, političar, ili bilo što drugo , a ni pošto dobronamjerna sigurno neće napisati… to je već za dublju analizu, no nju prepuštamo stručnjacima.

Manimo se politike i politikanstva, pa pokušajmo realno analizirati gubitak stanovništva u Kutini, kojoj danas kronično nedostaje radne snage u isto vrijeme. Značajniji gubitak stanovništva Kutina doživljava unazad zadnjih 20 godina, a ne od jučer, ili od zadnjeg popisa stanovništva iz 2011. godine.

KRETANJE BROJA STANOVNIKA KUTINE U RAZDOBLJU OD 1857 DO 2011 GODINE….

KUTINA je kao grad imala 1857 godine, prema tadašnjem popisu stanovništva 1312 stanovnika. Netom nakon drugog svjetskog rata imala je 4.631 stanovnika, govorimo samo o naselju Kutina, bez pripadajućih mjesnih odbora odnosno upravnog područja koje se vremenom mijenjalo. Naime nije isto upravno područje , odnosno ustroj lokalne samouprave bio u vrijeme Kraljevine SHS, NDH, Socijalističke Republike Hrvatske, te današnje neovisne Republike Hrvatske, TO SE NE SMIJE SMETNUTI S UMA!

Između popisa 1961 kada je Kutina kao naselje imala 7103 stanovnika nastaje nevjerojatan skok i rast u odnosu na 1981. kada grad ima 13.209 popisanih stanovnika, odnosno 1991, kada je Kutina imala 14 992 stanovnika! Razlog tome je industrijalizacija grada, izgradnja Petrokemije i naglo doseljavanje koje je promjenilo demografsku sliku grada, ali i onu društvenu i svaku drugu.

Najveći broj stanovnika Kutina je dakle imala 1991, kada je sa svojim upravnim područjem i pripadajućim naseljima dosegla 24.829 stanovnika.

2011. prema tadašnjem popisu Kutina je imala 22.760 stanovnika, što je prvi značajniji pad broja stanovnika u 50 godina unazad. Danas prema neslužbenim podacima ima oko 20.234 stanovnika, no to nije službeni podatak popisa, već podatak o kretanju broja stanovnika. Prema njemu Kutini nedostaje nešto iznad 10% stanovnika u odnosu na prethodni popis iz 2011. godine.

SOCIJALNI I GOSPODARSKI RAZLOZI

Iz službene statistike unazad praktički 100 godina, vidljivo je kako politički razlozi u Kutini nikada nisu bili u bilo kakvoj značajnijoj mjeri razlozi povećanja, ili smanjenja broja stanovnika, kao što aludira u zlonamjernim politikantskim javnim objavama oporbena političarka koja nema veze sa strukom, a očito ni s poznavanjem situacije u gradu u kojemu živi. Čak ni prije i poslije drugog svjetskog rata nije bilo značajnih odstupanja u broju stanovnika, te nikakvog radikalnog gubitka, a ni rasta broja stanovnika. Najveći rast broja stanovnika Kutine dogodio se potrkaj 60-tih godina prošlog stoljeća , te do konca 70-tih iz razloga goleme industrijalizacije Grada u kratkom vremenskom razdoblju i naseljavanjem radnika ..tada se dogodila i najznačajnija velika urbanizacija Kutine od nastanka grada.

Od 90-tih godina naovamo dolazi do postupnog smanjenja broja stanovnika iz nekoliko ključnih razloga, planska privreda nekadašnje Jugoslavenske politike jednostavno više nije mogla funkcionirati dolazilo je do silnih privatizacijskih pogrešaka i diljem Hrvatske tvrtke su se gasile, no NE I U KUTINI u tolikoj mjeri, gdje je najjači gospodarski subjekt Petrokemija nastavio do danas funkcionirati.

Broj radnika se smanjivao postepeno, a lokalni političari kada idu zlorabiti podatke i informacije o “raseljavanju” i slično , trebaju imati na umu kako je prije više od 10-tak godina započeo značajan val odlazaka u mirovinu i smanjenja broja radnika Petrokemije , koji je tada donio 700 radnih mjesta manje..no to je kompenzirala velika privatna međunarodna tvrtka SELK. Dapače, u jednom dijelu usred smanjenja broja radnika Petrokemije, dramatično se povećao broj zapsolenih u SELK-u.

Demografska slika Kutine, međutim kao i u cijeloj zemlji počela je izgledati sve gore, sa sve manjim prirodnim prirastom, a sve više staračkog stanovništva, što uzrokuje i do dana danas postupni pad broja stanovnika. Prvo veće “iseljavanje” stanovnika dogodilo se u prvom valu od 2008 do 2010. godine uzrokovano globalnom gospodarskom krizom, a nakon toga sporim oporavkom kutinskog gospodarstva u vremenu nakon krize od 2012-te do 2017. te godine. Također treba znati kako je, ako ćemo uplesti politički čimbenik , ovom negativnom trendu “pomogla” i činjenica kako je zaustavljanje svih kapitalnih investicija, te onih infrastrukturnih u Kutini baš u mandatu kutinskog SDP-a ..no ni to nije uzrokovalo dinamiku iseljavanja i pada broja stanovnika da bi se politički utjecaj mogao navoditi kao važan i krucijalan u cijeloj priči.

MANIPULACIJA I ODSTUPANJE U STATISTICI U ODNOSU NA STVARNOST

Ulaskom Hrvatske u EU još početkom srpnja 2013. otvaranjem granica i tržišta rada u zapadnim zemljama iseljavanje je dramtično povećano, no radi se o uglavnom privremenom radu u inozamstvu. Naime razlozi odlaska na rad u treće države su se također mijenjali. Danas primjerice zbog općeg stanja u domaćem društvu mnogi rade u stranim zemljama, kako bi ondje stekli uvjete za minimalnu mirovinu koja je u nekim od tih zemalja nerijetko veća od prosječne mirovine u RH! Većina građana RH koji su prije nekoliko godina, ili danas napustili zemlju, pa tako i Kutinu, teško da će ondje moći ostvariti dovoljnu zaradu da ispune sve uvjete i standarde ostanka života ondje… jednostavno bi to bilo preskupo i ne bi se moglo realizirati s tim primanjima, no u Hrvatskoj bi se to već moglo.. stoga se može sigurno očekivati povratak barem 80% iseljenih . Kod ovog podatka bitan je onaj dugoročni, mogućnost postoji da se veći postotak djece rođene u inozemstvu ne odluči na povratak.. takav slučaj već imamo nakon vala odlazaka na privremeni rad u inozemstvu koncem 60-tih godina. To je pravi razlog za uzbunu.

Kutina je također vrlo blizu Zagreba kao centra gospodarske , poslovne i društvene moći u zemlji i značajan broj iseljenih kutinčana zapravo živi u Zagrebu. Ono što je također sporno jest činjenica kako imamo i nešto što je teško precizno matematički i statistički uokviriti. O čemu se radi? O tome kako u Kutini mnogi ljudi žive neprijavljeno, ili prijavljeno na trećim mjestima, a isti je slučaj i sa praktički polovicom “iseljenih” u treće države, koji se nisu odjavili u Kutini, ili čak obrnuto, onih koji su ostali prijavljeni negdje drugdje , a žive u Kutini..

S obzirom na 20 godina raznih kriza, demografsku katastrofu na razini zemlje, pad stanovnika koji se spominje kao preliminarni rezultat novog popisa stanovništva i nije toliko dramatičan, no u svakom slučaju jest zabrinjavajuć, bez daljega.

Treba također znati da prodemografska politika koju vode sadašnje političke vlasti u Kutini, može rezultate pokazati tek za 5 do 10 godina, a ne u okviru sadašnje statistike.

Prednosti Kutine u odnoso na infrastrukturu, industrijske kapacitete, te prije svega prometni i geografski položaj, više od nekoliko desetljeća nisu u većoj mjeri iskorištene , no imaju potencijal koji demografsku sliku i statističke podatke mogu promjeniti bukvalno preko noći. Investicije i radna mjesta upravo u Kutini mogu u razdoblju manjem od onog između popisa stanovništava značajno promjeniti podatke… naravno , gašenje industrijskih kapaciteta i pad radnih mjesta mogu napraviti suprotno.

KAPACITET , RESURSI , GOSPODARSTVO I POLITIČKI UTJECAJ

Kutina ima značajan kapacitet i prometno geografski položaj za industrijski i gospodarski rast, no za to je potrebna politička stabilnost, znanje i privlačenje investicija. S druge strane nikako rastu ne mogu ići u prilog politikantske izjave potpuno kadrovski podkapicitiranih lokalnih političara bez znanja i sposobnosti, ali ni rast korupcije i drugih oblika društveno negativnih pojavnosti. Pad broja stanovnika Kutine uzrok je još nečega, rapidnog pada broja stanovnika prigradskih, a posebno rubnih naselja.

Baš o tim naseljima današnja lokalna oporba nije vodila nikakvu brigu , niti je pokazala razumjevanje i interes, kako tijekom mandata 2013 do 2017.. godine, tako ni tijekom svojih predizbornih istupa i iznešenog “programa” koji je bio na razini političke demagogije na zadnjim izborima. Tu već politički utjecaj ima ulogu.

Pisali smo prije manje o godinu dana o primjeru , gdje je tijekom izbora za VMO-e u samo jednom rubnom kutinskom prigradskom naselju zamjećeno kako nedostaje gotovo 45% stanovnika tog naselja u odnosu na popis iz 2011. godine… Tu se do sada nije iskazala niti jedna lokalna politička vlast, no pravi je krivac svakako državna politika koja nije stvorila okruženje za ostanak ljudi na selima i u ruralnim krajevima.

Kada bismo išli detaljno rasčlaniti podatke, koji još uvijek nisu ni potpuni ni konačni, bilo bi zanimljivo vidjeti koji je udio iz ukupnog manjeg broja stanovnika u samom Centru Kutine, a koji iz pripadajućih naselja.. taj bi podatak itekako potvrdio neke naše stavove, no i one stručnih suradnika.

NAZNAKE UKAZUJU DA SU PREMA STATISTIČKIM POKAZATELJIMA ZAPRAVO PROPALA RUBNA RURALNA PODRUČJA KUTINE

Kada pristignu konačni podaci popisa, koji sigurno u jednom postoku neće odražavati realno sanje, trebalo bi zaista izvuči podatke o smanjenju broja stanovnika Kutine u uskom, urabnom gardskom pdoručju u odnosu na 20 mjesnih odbora, sela i naselja pod ingerencijom grada.

Zašto je ovo važno i zbog čega ovo ističemo? Zato jer godinama mnogi naši suradnici, upoznati za razliku od lokalnih Fb političara prate situciju i upozoravaju na rapidan broj stanovnika rubnih naselja, od kojih su neka doslovno pred izumiranjem, trenutno se po prvi puta u 30 godina u značajnijoj mjeri provodi politika “ravnomjernog razvoja grada”, te se ulaže u infrastrukturu i objekte i selima, no da bi se zaustavio dugogodišnji negativan trend potrebno je da se poklopi niz čimbenika, od gospodarske, pa do društvene i političke dugoročne stabilnosti, a za preokret negativnog trenda potrebno je još puno više, odnosno gospodarski oporavak ne samo Kutine, već i cijele zemlje i rast na državnoj razini.

Zašto i ovo govorimo? Zato , jer smo stava kako je najznačajniji dio smanjenog broja stanovnika u Kutini, zapravo odraz daramatičnog propadanja stanovništa u ruralnim dijelovima gardskog područja, a u manjoj mjeri se to odnosi na urbani centar Kutine.

KULINARSKI KUTAK: IL’ IH OBOŽAVAŠ, IL’ OD NJIH BJEŽIŠ…FILEKI, VAMPI, TRIPE, “ŠKEMBIĆI”

Hladno vrijeme za vruća jela..na žlicu? Danas predstavljamo jelo koje se nalazi u sferi “crno-bijelog” svijeta, ljudi ga ili jendostanvo obožavaju, ili mrze.. Nema tus redine. Fileki, tripice, vampi, tripe, škembići. nema zalogajnice, niti restorana u kojemu se ovo jelo ne služi kao dnevni obrok.

Fileki su inače poprilično zdravo varivo koje se radi od obrađenog junećeg, telećeg, ili janjećeg želuca, s dosta slanine i povrća, a služi s parmezanom. Priprema nije ni izdaleka komplicirana onoliko koliko neki misle. Od disnstanja luka i povrća te kockica dimljene slanine na svinjoj masti do kuhanja s filekima, dodavanja začina, lovorovog lista, svježe rajčice, pa do zguđnjavanja, uglavnom krušnim mrvicama. Fileki su jelo koje ne dolazi iz orjenta, ili istoka, već zapravo mediteranskih zemalja, te onih uz Atlantik, Italije, Španjolske, Portugala….

Fileki se s jednakom strašću spravljaju na jugu i sjeveru Italije, kao i u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, Bosni… Jedu se i u Austriji, Njemačkoj, te diljem svijeta.. izvedbe i način pripreme su raznoliki.

Kod nas su “špek -fileki” kao varivo standard i temeljni recept odnosno jelo od ovih iznutrica. Fileki su bogati proteinima, vrlo ukusni i hranjivi. Za kupiti ih osim u zalogajnicima , kao dio dnevnog menija, imate praktički u svakoj mesnici, ili trgovačkom centru, obrađene, narezane i spremne za pripremu.

Volite li fileke, kuhate li ih sami, spravljate li ih za društvo, jedete li ih vani?

KOLUMNA: NIJE SVIJET DANAS “LET IZNAD KUKAVIČJEG GNIJEZDA”?????

Nije li svijet danas kolektivna ludnica na otvorenom? Drugu godinu imamo na djelu situaciju koju ni Orwell nije opisao u svojim djelima , nametanje ponašanja, uskraćivanje slobode kretanja, medijski teror brojkama, zaraza kojom se očito pokušava pokoriti slobodna volja čovjeka? S druge strane neprekidno upozoravanje na apokalipsu zbog klimatskih promjena, vječnu krizu, zastrašivanje divljanjem cijena, plinsku, energetsku, naftnu, socijalnu, društvenu krizu…

Zveckanje oružjem velikih sila, zatvaranje granica , žice, valovi migranata koji preskaču granice Europe sa skupim mobitelima, unaprijed određenim ciljevima.. sunovrat moralnih vrijednosti… U kakvom to društvu i vremenu uopće živimo i koliko kolektivno čovječanstvo može izdržati neprekidnu psihičku torturu koja se nad njim vrši?

Vremena kada smo putovali neometano, na tv kanalima gledali filmove i dokumentarce, a ne neprekidne emisije u kojima “stručnjaci” govore o nekakvim zarazama, gdje u trgovine ne možete ući bez plastične , ili platnene maske, kao ni u bilo koju drugu instituciju, banku… Kontrola strahom , kontrola medijski sijanim strahom i kolektivna ludnica, na to zapravo današnje vrijeme jedino i podsjeća.

Oni stariji, sigurno se sjećaju filma Miloša Formana, češkog redatelja svjetskog glasa “Let iznad kukavijčjeg gnijezda”. U tom filmu snimljenom daleke ( i slobodne) 1975. godine Mack (Jack Nicholson) stiže u pratnji policije na promatranje u ustanovu za mentalne bolesti kako bi mu ondje procjenili njegovo psihičko stanje , jer je u zatvoru odbijao poslušnost i radnu obvezu. Vrlo brzo shvaćamo kako odjelom u koji je smješten vlada suvereno sestra Mildred (Louise Fletcher), koja ne želi izliječiti već kontrolirati bolesnike, strogo ih držeći unutar određene dnevne šprance, bez imalo empatije prema njima, sluha za njihove probleme i pravu prirodu razloga njihovog boravka u ustanovi…

Kako film teče tako sve više shvaćamo kako je jedina bolest u tom filmu zapravo bolnički sustav i sustav općenito, dok su “bolesnici” zapravo žrtve sustava, samo jer su drugačiji?? Kada Mack pokaže otpor i svojih akcijama stječe povjerenje i ulogu vođe zatvorenika odjela,… sustav nad njim učini lobotomiju zagasivši čovjeka u njemu zauvijek.. “oslobađa” ga golemi Indijanac “Chief”, tako što ga ubija jastukom i bježi iz ustanove…. posljednja je scena kako veliki indijanac trčeći prostrastvima prema planinama bježi u slobodu…

Zbog čega spominjemo ovaj film? Zato jer se njegova radnja, poanta i poruka mogu prenijeti više no ikada na današnje stanje u društvu… danas imamo kolektivnu psihijatrijsku ustanovu na otvorenom , a to je čitav svijet… Oni koji predvode beskonačnu igru kontrole i devastacije Čovjeka i bobru protiv čovjekove slobode, čitavo društvo su pretvorili u materiju svog velikog eksperimenta..

Degradacija društva pripremana je putem medija desetljećima, a društvene mreže i internet, samo su pomogle u kolektivnom zaglupljivanju mase.. jer nesvjesnoj, glupavoj masi lako je plasirati bilo što, upravljati njome i usmjeravati ju. Svjestan čovjek i otvoreno , slobodno društvo koncipirano je tako da pojedinac propitkuje stvari i pojave oko sebe… danas je samosvijest i slobodna misao, čini se izrazito nepoželja “disciplina”.. bespogovorna poslušnost stožerima , mjerama, političkim i drugim odlukama koje se ne propitkuju jest cilj.. a takav cilj sigurno nisu SLOBODAN čovjek i SLOBODNO društvo.

Situacija koja nam se nameće već drugu godinu dovela je i do kolektivnog oboljenja društva… anksioznosti, depresije, a najgori oblik onoga što danas imamo na djelu je i uništavanje psihe djece… tortura i nad njima… online nastave… maske na dječjim licima… stvaranje nove poslušne generacije robova koji ne propitkuju odluke sustava..

Zvuči ovo pomalo fatalistički , no mnoge stvari se zaista čine onakvima kakvih ih opisuje ova kolumna, stavr je samo odabira, hoće li se gledati otvorenih očiju, ili žmiriti? Baš kao Mack u Letu iznad kukavijčjeg gnijezda, tako su oni koji danas ukazuju na sve vidljiviju opasnost od gubitka ljudskih sloboda , prava na izbor i odlučivanje u ime samih sebe, na udaru sustava, algoritama, represivnog aparata..koji čini se odavno nije u službi građana, već su građani oni koji moraju robovati i hraniti takav sustav okrenut borbi protiv građanskih sloboda?

Pokušajte prestati pratiti maisntream medije, gledati službene informativne emisije, pratiti novinske članke i društvene mreže… i već nakon nekog vremena moći ćete bez toksičnog medijskog utjecaja, sami procjeniti, vidjeti, osjetiti što jest istina, a što užasna, jeziva i monstruozna laž, ustanova koja čovječanstvo pokušava “izliječiti” od ljudskosti, te osloboditi od slobode….