ČITATELJI PIŠU: SJEĆANJE NA JEDNO MARTINJE…..

Jučer je bilo Martinje..običaj koji se u naš kraj vratio na velika vrata uz “Križevačke štatute” i pajdašiju, vinare i njihove goste koncem 90-tih godina prošloga stoljeća. I obišao sam mnoga Martinja, no jedno se usjeklo u pamćenje na lijep , topao i sjetan način.

U Kutinskoj Lipi, među kletima uz vrludavu ulicu stoji i “Elkes Haus” (Elkina kuća)..klet napravljena od strane bračnog para , a od strae tradicijske drvene kuće. Uz puno etno detalja, čak i izvana, okićena brižno uzgojenim slkapovima cvijeća, dvorišta onako, starisnog, nevelikog, a opet dovoljnog za mjesto za vatru i saće, a unutra …jednostavno..kao da ste zakoračili u neki čaroban i drugačiji svijet….

Bila je unutra od strane vlasnika instalirana i starinska metalna česma iz koje je teklo vino, drveni zidovi i drvene klupe, pucketanje drva u peći, vesela pjesma, prepričavanje anegdota, domaća hrana..i na koncu u ponoć krštenje mošta u vino..pa opet red pjesme , pa purica z mlincima, domaće kobasice, juhica… čaše su zvečale, nazdravljo se onako, istinski, boemski….

Noć je prolazila tih Martinja , a na goricama oko Kutine pjesma je razbijala tamu, mjesec se bećarski nakrivio, rastjerao oblake, a svježina studenog je prijala…čarobno vrijeme kada smo svi mi, vjerovali da će nakon teških ratnih i poratnih godina stići bolja vremena, zasluženo….

Kao da je sve što je bilo lijepo i toplo, ljudski i pajdaški, današnjica gurnula u ladice sjećanja koje nas održavaju živim. Ni pajdašiej kao nekad, ni pjesme, ni otvorenih ruku i vrata i za slučajne goste namjernike… ni druženja ..sve manje grupe, sve smrknutijih lica….ili onih tužnih..

Vidim…niste pisali o Martinju ove godine….znam, teško je napisati nešto o nečemu to je danas ostalo daleko od pogleda iza zatvorenih vrata i sve manjih društvanaca…kojima svake godine tu i tamo netko zafali….ode..bez povratka..

I šečući našim goricama, slabije primjetim ono veselje, graju, pjesmu, viku i galamu…kakva je bila tada, sve manje etuzijazma i iskrenog druženja …Žalim , da za tim vremenima, kao te noći Martinjske koje se prisjetih iz Elkine kuće sada već poodavno prošle godine… za prijateljima kojih nema.. za iskrenom radošću okupljanja i druženja…

Snovi su se tada činili kao nešto što je moguće dosegnuti, a ljudi kao bića kojima se moglo vjerovati..nasloniti u martinjskim noćima na njihova ramena i osloniti u potrebi i teškim trenucima…. danas je oslonac teško naći.. a vrata mnogih mjesta radosti su zaprta, zamandaljena , dvorišta napuštena…a vesela pjesma i zveckanje peharčeka…kroz sjećanja odjekuju kao glasovi duhova vremena prošlih…….

Samo sam to htio predočiti, taj trenutak kojega se isplati držati….i mnogih drugih o kojima valja pripovijedati…da otople neugodnu vlažnu tamu i sumorno vrijeme koje se nalazi iza naših vrata, vani….

Kruno

SMJEŠNA STRANA: PREDSJEDNIK SPOMENUO “TARZANICU”, KAJ JE TO? PA IZ ŽARGONA KOJI OBILUJE MIKROFONKAMA, MRKVA HLAČAMA, PEZEJCIMA, ŠORAMA PLJUGAMA I ŽIŽOM…..

Veli naš osebujni predsjednik Milanović kako bi ga manje ljutio da je Jandroković došao na sastanak s “tarzanicom” nego mobitelom… Neće ovo biti članak o prepucavanjima naših političara koji ionako žive u paralelnom svemiru i nekoj drugoj galaksiji i dimenziji od one u kojoj živi 90% stanovnika zemlje koju vode vode, već o šatro, retro, uličnim izrazima od kojih su neki aposlutno maštoviti i super zanimljivi, neke smo prerasli, novi su nastali.

Što je uopće “tarzanica”, pa frizura ljudi dragi! Što se tiče frizura, odnosno žargonskih riječi za kultne stilove frizura kroz povijest, na ovim prostorima sigurno svi znaju za “fudbalerku”! Nema jače, ova osebujna frizura koja je i najljepšeg mladog muškarca pretvarala u lika iz Mupett showa, posebno je bila moderna kod nogometaša. Tu je i famozna disko frizura “mikrofonka”, na žalost bjelaca, afroamerikanci, dakle crnci su bili neprikosnoveni kraljevi ovih frizura 70-tih i 80-tih godina, zbog prirodno kovrđave i guste kose, dok je bijelcima trebalo puno truda, genetske predispozicije kako bi napravili barem obrise kultne mikrofonke na svojim glavama! “Bitlsica” je frizura koju su “profurali” naravno Beatlesi.. a bile su tu još i “jež” frizure, moderne u drugoj polovici 80-tih te početkom 90-tih..

Eto, naš je predsjednik Milanović očito upućen u modne trendove prošlih vremena i ulični žargon, a to je i za očekivati s obzirom kojoj generaciji pripada… Osim tarzanica, mikrofonki i drugih frizerskih modnih uspješnica prošla su vremena obilovala i modnim detaljima poput “mrkva hlača”, “šišmiš kragni”, a sigurno ste čuli i za “špic papak” cipele sa zašiljenim vrhom, vrlo popularan stil, upravo recimo kod lokalnih političara i danas, te ruralne mladeži tijekom tranzicije u uspješne poduzetnike!

Skoro smo zaboravili “trapez nogavice” i ženske odjevne komade s leopard uzorkom… Kad smo kod žargonskih naziva za sve i svašta onda je naš narod neiscrpan , a riječnik prebogat, evo izraza, koje su nekad svi znali, a i Milanović je vjerojatno za njih čuo , ako je za tarzanicu, pa si vi mislite što je što:

“Mali div” BMW “Cigla”, “žaba”, “figuar”, stojadin”, “Pezejac”, “buba”, to su bili nazivi za automobile 😉 “Faca”, kuler, facer, manga, su bili pridjevi za prave dečke, frajere, šora, štema i “degenek” za tučnjave i nevolju, fizičke obračune, kao i “makljaža”, ili “šibanje”…

Kinta, perje, novac naravno. Pljuga, je ponegdje i danas cigareta, žiža i frula marihuana, a “mirogojac, badelov konjak 😉 🙂 I tako dalje… e sad zamislite kad netko s tarzanicom na glavi, šišmiš kragnom i špic papcima sjedne u pezejca, zapali pljugu, drme mirogojac , “narikta” špiglu, popravi mrkva hlače i “zapali” za disko???? Nema te dame prije 40 godina koja bi takvom faceru odoljela..valjda?

SMŽ/POLICIJA: UGRIZAO POLICAJKU ZA RUKU, U KUTINI ZATEČEN VOZAČ S 2,51 PROMIL, LOCIRAN “KROVNI VOZAČ” KOD OKOLA……

NEOBIČAN SLUČAJ DOGODIO SE JUČER OKO 15 SATI NA AUTOCESTI A3 KOD LIPOVLJANA, MUŠKARAC KOJI JE KAŽNJEN ZOBG PJEŠAĆENJA AUTOCESTOM, POKUŠAO POBJEĆI, PA UGRIZAO POLICAJKU ZA RUKU!!?? U KUTINI PAK U ULICI HR. BRANITELJA VOZAČ S 2,51 %PROMIL ALKOHOLA KAŽNJEN S 10 TISUĆA KUNA, U MALOJ LUDINI IZBIO POŽAR U KĆI, A POLICIJA PRONAŠLA I MEDIJSKU I YOU TUBE “ZVIJEZDU” KOJA JE VOZILA AUTOMOBIL VIREĆI IZ “ŠIBERA” NA KROVU KOD MJESTA OKOLI….

izvor: PU SMŽ

LIPOVLJANI

Zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela prisila prema službenoj osobi u pokušaju, provedeno je kriminalističko istraživanje nad 58-godišnjim hrvatskim državljaninom. Istraživanjem je utvrđeno da je osumnjičeni jučer, 11. studenog oko 15 sati na autocesti A3 Bregana-Zagreb-Lipovac, na odmorištu Lipovljani, nakon što je prekršajno sankcioniran zbog kretanja pješice autocestom, isto ponovio, oglašujući se na zapovijed policijskih službenika, preskočio ogradu i pokušao pobjeći. Nakon što ga je policijska službenica sustigla, pokušao ju je udariti te ju je potom ugrizao za ruku nanijevši joj lake tjelesne ozljede. Uhićen je te je uz kaznenu prijavu predan pritvorskom nadzorniku ove Policijske uprave.

KUTINA

U srijedu, 10. studenog, oko pola sata prije ponoći, u ulici Hrvatskih branitelja u Kutini, zaustavljeno je osobno vozilo kutinskih registracija, kojim je pod utjecajem alkohola od 2,51 promil upravljao 49-godišnjak s kutinskog područja. Uhićen je i doveden nadležnom Općinskom sudu koji ga je kaznio novčanom kaznom u iznosu od 10.000 kuna te mu izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od tri mjeseca

V.LUDINA

U srijedu, 10. studenog, oko 17 sati, u mjestu Mala Ludina, došlo je do požara objekta obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva vlasništvo 82-godišnjaka, pri čemu je izgorio dio drvene građe krova. Požar su ugasili pripadnici DVD Velika Ludina i Vidrenjak. Sljedećeg dana proveden je očevid u suradnji s inspektoratom zaštite od požara, eksploziva i oružja. Zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela Dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom policijski su službenici proveli kriminalističko istraživanje nad 41-godišnjim muškarcem. Istraživanjem je utvrđeno da je osumnjičeni neoprezno odložio zažareno drvo van kotlovnice na ostala uskladištena drva koja su se zapalila te se vatra proširila na krovište kotlovnice. Protiv osumnjičenog zbog navedenog kaznenog dijela slijedi kaznena prijava nadležnom državnom odvjetništvu.

OKOLI

Policijski službenici Postaje prometne policije Kutina proveli su kriminalističko istraživanje nad 30-godišnjakom s područja Popovače zbog prometne nesreće koju je izazvao u nedjelju, 7. studenog, oko 13 sati, u mjestu Okoli na području Velike Ludine. Istraživanjem je utvrđeno da je bez položenog vozačkog ispita upravljao osobnim vozilom kutinskih registracija te je po dolasku u zavoj, uslijed neprilagođene brzine sletio u odvodni kanal nakon čega je s vozilom napustio mjesto događaja. Daljnjim istraživanjem je utvrđeno da se vozač neposredno prije prometne nesreće nije kretao sredinom obilježene prometne trake i da se tijekom vožnje naginjao kroz otvoreni krovni prozor izvan vozila. Zbog počinjenih prekršaja protiv vozača bit će podnijet optužni prijedlog nadležnom Općinskom sudu.  

KUTINA: VRTIĆANCI POSJETILI GRADONAČELNIKA

Između mnogobrojnih aktivnosti povodom obilježavanja dana grada Kutine, danas je u posjetu gradskoj upravi i gradonačelniku Kutine pristigla i grupa vrtićanaca iz objekta Dječjeg vrtića “Neven”.

Gradonačelnik Zlatko Babić dočekao je djecu u društvu zamjenice Ivane Grdić. Gradonačelnik je popričao s mališanima, odgovarao na njihova znatiželjna pitanja, a za uzvrat dobio knjigu sa crtežima vrtićanaca.

ZANIMLJIVOSTI: KOLIKO NAS DANAS IMA PRAKTIČNO ZNANJE I VJEŠTINE ?

KOLIKO NAS DANAS ZNA PROIZVESTI HRANU, UZGOJITI ŽIVOTINJU, OSIGURATI SI OKOLNOSTI ZA PREŽIVLJAVANJE BEZ KONTROLIRANIH UVJETA, SAVJETA GOOGLEA , STRUJE I PUNIH POLICA TRGOVINA??

Svojedobno smo pisali o takozvanim “prepperima”, ljudima koji kopaju bunkere, vježbaju preživljavanje , gomilaju vještine i zalihe, pripremajući se za neku novu katastrofu, ili neki distopijski, postapokaliptični svijet. No danas , kada se nameće sve više nevolja i sve čudnijih kriza, pa i zveckanje oružjem po čitavom svijetu, pitamo se , jesu li prepperi..baš tako ekscentrična družina čudaka, kakvima ih većina ljudi smatra?

Razmislite, danas ovisimo o kupovini svega, a trgovački lanci ovise o svjetskim dobavnim pravcima… što ako “puknu”? Danas manje nego ikada proizvodimo vlastitu hranu za vlastite potrebe… Koliko danas vas, naših čitatelja ima komadić vrta, tko danas u našim selima uzgaja vlastito meso, ima svinju, kokoš, ili sačuvaj Bože kravu? Gotovo nitko, jer je današnje potrošačko društvo stiglo do razine ponude svega, a političke vlasti do toga da je svaka mala , individualna proizvodnja neisplativa? No je li neisplativa?

Danas među novijim generacijama ima sve veći postotak onih koji ne znaju ni najnosnovnije vještine koje su bile sasvim normalne za generacije od prije nekoliko desetljeća… ne znaju kako se obrađuje vrt, ne znaju na koji način se uzgajaju biljke, kako uzgojiti životinje, na koncu ni kako preživjeti bez svih mogućih blagodeti digitalne ere?

Do prije nekih 40-tak godina, ako ne i manje, malo je koje domaćintsvo u selima i prigadskim naseljima bilo bez vlastitog uzgojenog povrća i voća na svojim njivama i vrtovima. Malo koje seosko domaćinstvo bilo je bez barem jedne svinje, pa i krave, kokoši, bez određene proizvodnje hrane za osobne potrebe… mlijeko, maslac, jaja, svježe povrće i voće, te domaći konzervirani proizvodi, poput onih suhomesnatih, masti, ili pekmeza, đemova, zimnice….

Danas je situacija takva da je lakše pronaći na selu uređen travnjak, , sjenicu i “pecaru”, nego vrt, papriku, karfiol, krastavce, patliđane, rajčicu, ili gospodarski objekt s domaćim životinjama u njemu….pa i stalažu s domaćim proizvodima za jesenske i zimske dane….

Kada se malo razmisli… što ako se jednostavno naš svijet iz ovog, ili onog razloga uruši u svom ludilu, raznih kriza i društvenih nenormalnosti , prekinu dobavni pravci, nestane robe u trgovinama..novca i svega onoga na što smo navikli? Jesu li takozvani “prepperi” tada u prednosti? Dakako da jesu.

Nekada su generacije djece i mladih ljudi išli na služenje vojnog roka, ovladali su osnovama baratanja oružjem, no i nekim konkretnim vještinama, poput podizanja šatora, boravka na terenu.. a djeca su češće išla u izviđače, naučila su vezati čvorove, zapaliti vatru, orjentirati se u prostoru i prirodi uz pomoć osnovne opreme , ili znakova u toj istoj prirodi.

Danas “sve piše” ako “izguglaš”..ok..piše! I dobro da su nam dostupne informacije cijelog svijeta jednim klikom miša o tome kako napraviti ono , kako spojiti ovo, na koji način proizvesti nešto… no kada signal nestane google također…tko će nam kazati, kako ukiseliti kupus, kako ga na koncu i uzgojiti, kako sačuvati namirnice ako nema struje i hladnjaka… kako postići da nam povrće i ostale biljke urode i donesu plod, što raditi, a što ne?

Čovjek se lako pretvara u zvijer, a to smo na žalost mogli vidjeti i u ratu koji je minuo prije cca 25 godina, kada je gladan, ugrožen….kada nema stege društva i normi koje živimo…. ali i najosjetljiviji kada nema do sile bijesa, nikakvo drugo znanje kako se u kriznim situacijama snaći, preživjeti i nešto proizvesti…

Od teorije do prakse dug je put stjecanja praktičnog iskustva , učenju na pogreškama i upornom ponavljanju slijeda… usavršavanju postojećih i stjecanju novih vještina. Vjerujte znanja koja gubimo, mogla bi nam životno zatrebati jednom u budućnosti…a ponekad je teško, ili nemoguće vratiti izgubljeno znanje , ili vještinu..ili za to nema vremena.

Kako naoštriti nož, zapaliti vatru, pronaći vodu, izbjeći infekcije, što je dobro, a što ne, kako improvizirati ako ne postoji alat, ili nešto što nam treba????

Negdje u bespućima digitalnog doba , lakog pristupa informacijama i društvenih mreža, nestalo je praktično znanje, radoznalost, upornost i vještina stvaranja dobara za sebe…. možda smo naučili stvoriti novac, no on je kada si gladan tek papir, možda smo naučili sastav namirnica , no ne i kako ih proizvesti sami… možda smo otišli preduboko u virtualna polja, na kojima ništa nije više od jedinica i nula, a na kojima ne rastu ni jabuke, ni smokve , ni grašak….

Možda smo naučili u kontroliranim uvijetima napraviti nešto…no što kada kontrolirani vijeti nestanu..ili ih više naprosto nema?

FELJTON: GDJE SMO MI TO UOČI ADVENTA 2021-E?

Do početka ovogodišnjeg vremena Adventa nije preostalo još puno, 28. studenog prva je nedjelja Došašća i pali se prva svijeća. U godini koja je lagano pri kraju imali smo niz turbulentnih zbivanja, od potresa s kojim smo na neki način ušli u ovu godinu, do silnih vremenskih neprilika oluja, suše, te na koncu najava dramatičnih poskupljenja.

Zakidanje sloboda i prava pod krinkom pandemije na snazi je i danas, više no ikada, a u Kutini su počeli i tihi prosvijedi u centru grada. U okolnostima fabriciranja raznih političkih kriza, u sjeni zveckanja oružjem velikih sila, godina je u gradu donijela i početak realizaicje mnogih projekata koji se godinama isčekuju , što je mnoge iznenadilo, a što smeta jedino pojedincima iz tzv kutinske oporbe, no dobro.

Kutina će tako dobiti nakon više od 40 godina novi vratić u Nazorovoj ulici, projekt Aglomeracija se zahuktao, radovi se odvijaju na niz lokacija i u samom centru grada, konačno se počinje graditi i zgrada na trgu dr. Franje Tuđmana kroz sustav POS-a, a započeli su i radovi na izgradnji novog mosta preko potoka Kutinice. To Kutini daje nadu u bolje sutra, ukoliko se svjetske i domaće igre moći zaustave i prestanu…

S druge strane 2 godine globalne nenormalne situacije promjenilo je ljude. Mnogo je odstunih pogleda , ljudi su tiši, osjećaju se strah, nezadovoljstvo i pritajeni bijes…anksioznost, zbog dijelnja ljudi, zbog propusnica, ograničenja, nametanja mišljenja, zakidanja ustavnih sloboda, a mediji su sigurno jedno od najjačih oružja u rukama sustava koji pritišće čitav svijet iz nekih prikrivenih razloga. Ipak dolazak Došašća, ili Adventa, daje nam nadu i snagu u borbi za pravedno društvo, istinu i bolje sutra…

Nikada ranije nismo živjeli u svijetu u kakvom živimo danas. Oni koji su proživjeli djetinjstvo i mladost prije 20, 30 , ili više godina , ili tek prije 10-tak, tek sada shvaćaju kako smo u odnosu na današnje vrijeme u svakom ranijem bili slobodni. Danas teško da to možemo kazati.

Nepravda kao negativnost koja izaziva niz osjećaja, koji se ne gube, već rastu i jačaju prisutna je u današnjem svijetu i društvu posvuda. Tijekom ove godine imali smo i lokalne izbore, kutinčani su odabrali nastavak rada vlasti iz prošlog mandata, pojedinci iz redova oporbe s izbornim se rezultatima ne mogu pomiriti nikako, pa danas pikušavaju, medijski i osobno, raznim spletkama, medijskim neistinama destabilizirati društvo i ono što nisu mogli demokratskim procesom postići obmanjivanjem i zastrašivanjem javnosti…. no i to će proći.

Pravo je pitanje kada će proči ovo tmurno vrijeme nesigurnosti i neizvjesnosti što će biti sutra? Nije ovo više pitanje iz navike, ili neke ljudske znatiželje, već pitanje koje si svatko od nas postavlja sve češće… Svijet više nije nimalo ružičast…zvecka se oružjem na granici s Poljskom, na Crnome moru, Kineskom moru… nadvija se nad svijet zlokobna sjena rata. Na žalost generacije onih koji itekako dobro znaju što je rat danas žive kao odrasli ljudi svugdje u Hrvatskoj, pa tako i Kutini…teško je kazati da su se borili prije 30-tak godina za ovakvo društvo i ovakvo stanje kakvo dana su Hrvatskoj imamo..

Osim sve žešćih i medijski brutalnijih pritisaka da nas se podjeli prema “pandemijskom” modelu, tu su još i žestoke ideološke podjele, raspirivane ljevim medijima i političkim snagama koje u svojim glavama žive u nekom novom “socijalističko-jugoslovenskom” poretku….Podjele su vidljive i u društvu općenito, podjele na one na rubu siromaštva kojih je sve više i na one koji se ležerno ljuljuškaju na jaslama sustava , odnosno grbači tih , sitnih, “malih” ljudi i naroda…

Ono što bismo poželjeli sebi i svim ljudima jest mir uoči Adventa i jedinstvo, suzbijanje podjela i povratak slobode izbora, slobode odlučivanja i slobode kretanja..ali i kazne za one koji žele, podjele , rat , nemire i uništenje ljudskog dostojanstva i slobode…

Bez slobodnog čovjeka u slobodnom svijetu nikada nije bilo napretka ni sreće, pa tako neće biti ni sada. Uoči vremena u isčekivanju Božića, voljeli bismo da svatko u sebi potraži razlog za jedinstvo, za zajednički cilj, a ne podjele…jer one uvijek odgovaraju onima čiji ciljevi nisu na dobrobit čovjeka.

Želimo također da napuštena sela ožive, da se prazne kuće napune, da se u korov obrasle njive izoru i zasiju, a ulice odjekuju koracima, smijehom i ljudima, da su kafići puni, ali i tvornice, da se živi onako kako narod zaslužuje…a ne ovako kako se živi danas, odnosno kako živi većina… I da prestane tortura strahom, da se informativne emisije gledaju kako bismo doznali što se događa u zemlji i svijetu, a ne da bi nas se kao danas obasipalo brojkama, mjerama, restrikcijama i najvljivalo nove i nove…..

Da je svakome otvoren put, da se putuje onamo kako se želi, da svatko odabire svoj put, bez prijekornog pogleda nekakve nad vlasti koja nam je odlučila živote pretvoriti u nenormalni kaos, koji licemjereno nazivaju novim normalnim… Ništa u tom novom normlanom niti je normlano, niti je ljudski….