KOLUMNA: RADOVI BEZ PRAŠINE, KRUHA BEZ MOTIKE, AMBICIJE BEZ PODLOGE, VLASTI BEZ GRAĐANSKE PODRŠKE…….?

Naš svijet kao da još od 2008 iz krize prelazi u krizu, nakon svjetske, gospodarske, preko migrantske uz nekoliko ratova, stigli smo i do navodne zdravstvene krize, te krize zdravog razuma na globalnoj razini. U Kutini međutim imamo jednu specifičnu situaciju, gdje nekome smeta i kada se unatoč svim mogućim poteškoćama i zavrzlamama radi i gradi?

Ispod radara , posebice onih medijskih, što nije ni čudo, prošla je konstatacija aktualnog gradonačelnika Kutine Z.Babića o 600 milijuna kuna vrijednim projektima i radovima koji se u Kutini trenutno realiziraju!!??

I sami smo ostali zatečeni tim brojkama, no nakon tjedan dana istraživanja i provjera, pokazalo se kako prvi čovjek grada i nije lagao. Skoro pola milijarde kuna vrijedan projekt Aglomeracija u realizaciji je i to se vidi na svakom koraku. 40 godina su građani Kutine čekali da se komunalna infrastruktura, vezana uz vodovodnu mrežu, kanalizaciju, te odvodnju dovede u red , obnovi i nadogradi. Konačno se to i radi. Isto toliko su građani čekali i novi vrtić, koji se konačno i gradi u Nazorovoj ulici, a počela je i izgradnja stambeno poslovne zgrade u sustavu POS-a na trgu dr. Franje Tuđmana, kao i obližnjeg mosta na Kutinici..

Gledajući izvan političkih okvira, zaživio je u praksi i mnogo puta u izbornim kampanjama deklarativno predstavljen “ravnomjeran razvoj grada”.. nakon puno godina, ovo obećanje se provodi već 5 godina. Kopajući na sve strane po arhivama, vijestima, nismo našli mjesta, sela i naselja u kojima se baš ništa nije ovih 5 godina radilo.

Dakle unatoč svemu , nedostacima, problemima, mogućim propustima, može se kazati da se danas u Kutini gradi i ulaže više no za vremena kada je “sve bilo normalno”.

I tu dolazimo do pitanja, pa kome to uporno smeta ama baš sve što se radi, tko se to i zašto kritički obrušava na svaki projekt i svako nastojanje da se nešto pokrene, tko se to busa u prsa tobožnjom demokracijom, borbom protiv “korupcije” i uporno pokušava stvoriti dojam kako u Kutini “ništa ne štima”, a grad vodi skupina lopova, kriminalaca i nesposobnjakovića?? Vjerovali, ili ne iza cijele te negativne priče stoji tek troje ljudi, plus nekoliko njihovih istomišljenika.

Čvrsto stojimo iza ove izjave i s vremenom, tijekom nekih 6 mjeseci do najviše godinu dana potvrditi će se ono što govorimo!Iza upornih nastojanja stvaranja podjela, medijske halabuke, kreiranja kojekavih afera, napada, neprekidnog podmetanja raznih sumnji i rogoborenja puštanja insinuacija, lažnih vijesti i poluinformacija u javni prostor, mahom putem neslužbenih medija, društvenih mreža i slično stoji troje ljudi! Ni stranke, ni čitava kutinska oporbena scena, ni nekakvi organizirani elementi od tko zna kuda…Ideja da se politički neuspjesi, premoste destabilizacijom političkih vlasti izabranih na izborima, da se podmeću fabricirane afere, te šire negativne vijesti, kao i sustavno javno degradiraju politički protivnici čak i na osobnoj razini, dolazi od tek šake ljudi s osobnim ciljevima i bolesnom osobnom ambicijom.

Ako uzmemo u obzir da se među destruktivnom trojkom nalazi osoba koja želi prikriti svoje vlastite greške, nemoralan i koristoljubiv način sudjelovanja u političkom životu, druga postići svoje potpuno promašene ambicije, a treća jednostavno plutati morem osobne koristi i praktički bolesne mržnje prema određenim osobama i političkim skupinama…tada je jasno kako imamo trojac iz čijeg se smjera ne samo da ispaljuju otrovne strelice mržnje i neprijateljstva, već i gluposti …

Oni koji smatraju kako se radovi, izgradnja i gospodarstvo mogu izvesti bez prašine i buke, promet bez ispušnih plinova, posao bez dolaska na posao, vjerojatno žive u nekoj paralelnoj dimenziji, ili jednostavno sude po svojoj osobnoj praksi, gdje biti zaposlen ne znači i raditi ondje gdje dobijaš plaću, voditi politiku pak znači za njih očito, smatrati svakoga tko ti ne podilazi i ne izražava divljenje neprijateljem kojega moraš oblatiti i uništiti i satrti???

Kutina se mogla jednostavno uljuljkati u politički nadrealizam kao u razdoblju od 2013 do 2017. godine kada se radilo jedino na osobnoj promociji, guranju političkih kadrova u javna poduzeća i ustanove, te putovanjima od mila do nedraga od Srbije do Bugarske, od Italije do Filipina????No očito je da je današnji prvi čovjek grada odlučio nešto i raditi… što je, čini se , opako zasmetalo online timu “boraca za pravicu”…. pravi je razlog jednostavan. Bilo kakav progres, napredak, dobar rezultat , za njih je korak dalje od ostvarenja osobnih želja, a one su sljedeće : zajahati na čelo grada i živjeti od samohvale i parazitiranja na uštrb građana…. stoga se mora stvoriti nezadovoljstvo , pokušati utjecati na javno mjenje, vršiti pritiske na institucije putem plaćanja medija, kako bi proveli ono što su oni zamislili, a ne zbog toga što postoji nekakav krimen, kojega su vješto , godinama režirali, sastavljali, uhodeći , montirajući, ucjenjujući ljude oko sebe…..

Na žalost nije ovo slučaj samo u našem gradu. Diljem Hrvatske imamo stotine i tisuće pojedinaca zaluđenih željom da se dokopaju vlasti po svaku cijenu, slijepih zbog svojih osobnih ega, ogromnih ambicija iza kojih ne stoji nikakva realna podloga ni znanje… i zato se vrtimo u krugu. Ti i takvi ljudi, nemaju prijatelje, u stanju su preko noći doslovno instrumentalizitrati i iskoristiti, te odbaciti, pa čak i uništiti ljude s kojima su 20 godina bili bliski, mijenjati političke stranke bez obzira na ideološku pozadinu, jer takvi ljudi uglavnom nemaju ni ideal, ni ideologiju, ni jedno čvrsto uporište ni u čemu i ne vjeruju ničemu osim samima sebi, imaju osjećaje jedino sami za sebe, a međusobno se udružuju tek privremeno s istim takvima zbog trenutnog zajedničkog cilja..i nakon toga dolaze u pravilu u međusobne sukobe….

Živimo u vremenima kada nam je potrebna kolika tolika sigurnost i stabilnost, a ne ljudi s bolesnim ambicijama i fiktivnim poštenjem, figama u rukama i osobnim ciljevima i bolesnom mržnjom.. treba nam ponovna sloboda koju zadnje dvije godine gubimo iz dana u dan na očigled. I na koncu potrebno nam je zajedništvo, a ne podjele, spletke i progoni osoba neostvarenih tih istih nerealnih ambicija….

DRUŠTVO: OSOBNI OSVRT S PROSVJEDA, NA DRUŠTVENIM MREŽAMA OBJAVIO JE KUTINSKI GLAZBENIK DALIBOR PROCHAZKA

“PRO NA LATINSKOM ZNAČI ZA. KAO ŠTO JE I SVAKA ANTIREKLAMA REKLAMA. NISAM PROTIV NIČEGA, VEĆ SAM ZA. ZA SLOBODU ODABIRA”. NAPISAO JE IZMEĐU OSTALOGA KUTINSKI GLAZBENIK.

Društvenim režama kruži sjajan osvrt, autorsko viđenje, osobni dojam, no s puno mudrosti i istine u sebi s jučerašnjih prosvjeda u Zagrebu na kojima se zatekao i kutinski glazbenik Dalibor Prochazska. Evo što je Dalibor napisao:

“Bio sam na okupljanju u Zagrebu. Namjerno neću reći prosvjed, jer ta riječ ne opisuje moje motive. Kao što kaže prijatelj Zarić, svako protiv je za. Pro na latinskom znači za. Kao što je i svaka antireklama reklama. Nisam ni protiv čega, već sam ZA. Za slobodu odabira.

Bog je stvorio čovjeka kao slobodno biće. On mu je podario slobodnu volju, kao krunski dokaz ljubavi. Ljubavi ne može biti bez mogućnosti slobodne volje. Tko bi onda nastojao zatrti jedno i onemogućiti drugo? Sigurno ne onaj koji je ishodište i jednog i drugog. Niti onaj tko zastupa njega. Išao sam da to zastupam, pa čak i za dobro onih koji su protiv nas koji smo za. Iako sada ne vide. Ali prvenstveno zbog naše djece.

Da im ovo ostavim iza nas? Ne mogu. Oni jesu nesvjesni svega, ali bio sam i ja nesvjestan kada su oni koji su bili svjesni branili mene. Ne vidjeti, u nekoj točki postaje odabir. Teško je ne vidjeti. I ne znam po kojem kriteriju jedan vidi, a drugi ne. Niti je to dob, niti spol, niti nivo obrazovanja, niti vjerujem u ovo, a ne vjerujem u ono. Izgleda mi, kao slučajan odabir. Ne naslutiti, intuitivno, zlo iza svega, ali niti ne uočiti nelogičnost. Teško.

Mora da zahtijeva ogroman napor. Iako je sigurno olakšavajuće poslije čarobnog napitka. Ne tiče te se. No, čarobni napitak ne štiti dugo. Ni to nije bitno. Iza čarobnog napitka dolazi rasplet, a iza te točke povratka neće biti. Bio sam tamo i za one koji to ne vide. I od njih primio dozu poruge. Bliskih. Nije mi bitno. Čak potpuno nebitno.

U život sam siguran da jednom neće biti smiješno. Na okupljanju, za kraj Marko i meni osobno vrhunac, fra Lazar. Iz srca, nadahnuto i hrabro. Istinito. Kao uglavnom i uvijek. Možda mu je institucija okrenula leđa (kao i svima), no Bog stoji iza njega. Oduvijek Bog najsilovitije stoji iza onih iza kojih ne stoji nitko drugi.Slušao sam muziku koja se puštala. Pošto je to moja velika ljubav i nešto čemu sam posvećen od četvrte godine života, na to sam posebno osjetljiv.

Od silnih boraca za prava ovih i onih, od silnih buntovnika, protivnika sistema…. ništa. Niti jednog. Nema rock`n rolla, nema hip hopa, nema punka. Znači bunt, rušenje vlasti, socijalna hipersenzibilnost, svi ti opasni, beskompromisni likovi koji se pojavljuju godinama… ništa. Uvijek sam i mislio da je pozerstvo. Laž. Iako se i ne slažeš, zastupaš manjinu, jel tako? Prava manjine na slobodan odabir? Ah, kako bi to bio komercijalan potez da je samo bilo što drugo tema. Etničke skupine, seksualna orijentacija, itd., itd. Mislim, iako nisi bio gladan niti sirotinja, hrlio si da se predstaviš kao borac za prava gladnih, obespravljenih.

Ali ne i sada. Nema zvijezda, “velikih” umjetnika. I bolje. Hvala Bogu.Čak niti oni koji su (meni nisu niti će biti) simbol suverenosti, utjelovljenje patriotizma, uz čije se melodije slavi sve, od kolinja do dočeka… muk. Tišina. Eto koliko je veliko ono pod čijim su terorom sada narodi cijelog svijeta.”Kakva muzika, takva država”, kaže genijalni Platon u Državi. Iako je muzika u staroj Grčkoj imala sveobuhvatnije značenje, za mene potpuna istina. Tu sam tezu podrobnije objasnio u knjizi i neću o tome.Ne zanima me krš i lom. Zanima me finoća, uzvišenost.

Zanima me autentičnost i iskrenost. Ne gledam na stilove, podrijetlo. Ne zanima me to. I nemoguće me prevariti s tim u vezi. Znam kakva bi muzika bila u državi u kojoj bih ja želio živjeti. I znam koji bi efekt imala na umove i duše.Doći i dolaskom doprinijeti? Ne vidim što se manje od toga može učiniti. Ja osobno, činit ću što god mogu. Napisao sam priču “Čarobni napitak” i objavit ću je uskoro. Nakon “Nevidljivog neprijatelja”, još nešto u serijalu Priče za djecu. Doprinosit ću i stajanjem i stvaranjem i pričanjem i pjevanjem i šutnjom.

Svjestan sam situacije. I dok se trudim da doprinesem, znam zbog koga, za koga i zašto to radim. To mi daje snagu da budem i neuk i glup i lud i nevjernik u struku. Heretik. Potpuno nebitno. Ima Boga. I gospodari nad svime”.

Dalibor Prochazka

SPECIJAL: PROPAGANDA JE UVIJEK BILA MOĆNO ORUŽJE SUSTAVA……

Nasilje, posebno ono prema ugroženim skupinama, pojedincima, slobodi govora i novinarima, nedopustivo je. No nasilje medija i onih koji sebe zvou novinarima nad društvenim skupinama i pojedincima? To je dozvoljeno? Svjesni smo i svatko onaj tko je zdravog razuma to i vidi s koliko smo medijske manipulacije, pa i širenja mržnje okruženi. Gledamo godinama kako se medijski manipulira brojkama, ljudima, šire neistine , strah i podjele..sve to putem medija, kao produžene ruke svjetskih i lokalnih politika, centara moći..i nikome ništa?

Mainsteram mediji u zemlji od početka jučerašnjih prosvjeda iste pokušavaju svim mogućim silama prikazati u negativnom kontekstu. Smanjuje se evidentno i prozirno broj sudonika, izvlače se pojedinci čije su ponašanje i pozadina upitni, prikazuje se samo ono što bi moglo iskopromitirati ideju prosvjeda..a sve to čine upravo mediji!

Isti ti mediji su u stanju danas, fabricirati afere s političkom pozadinom, montirati snimke, dokaze, manipulirati javnošću, unaprijed osuđivati ljude i ciljane društvene skupine, vršiti pritisak na policiju i druge institucije, mješati se u volju birača omalovažavati volju većine..sve to čine danomice, a jučerašnji su prosvjedi u jednoj, neznatnoj, manjoj mjeri pokazali i posljedice neodgovornog i huškačkog djelovanja medija kroz zadnje desetljeće.

Gotovo isti broj prosvjednika na samom Trgu Bana Jelačića u Zagrebu, mediji, mahom lijeve političke orjentacije sustavno svode na 30% stvarnog broja ovisno o prirodi prosvjeda. Na punom trgu je tako prije 25. godina tijekom prosvjeda za radio 101, prema medijima bilo između 100 i 120 tisuća prosvjednika! Pazite sada ovo, jučer je također na punom istom tom trgu prema većini glavnih medijskih kuća u zemlji bilo između 5 do10, eventualno 30 tisuća ljudi??? Ili se trg tijekom zadnjih 25 godina dramatično smanjio, ili su ljudi postali divovi, pa ih ne stane više koliko ih je stalo na istom mjestu prije 25 godina???

Agresivna medijska politika demoniziranja određenih društvenih skupina, sustavno nametanje društvenih normi protivnih volji i tradiciji hrvatskoga naroda, ljevičarska propaganda prema kojoj je bilo kakvo isticanje desnog načina razmišljanja odmah fašizam, te istovremeno uporno koketiranje s manjinskim subkulturnim skupinama i agresivnom radikalnom ljevicom, kao i neoliberalnim globalističkim centrima, medije je dovelo ne samo u poziciju sukoba s narodom, već i s osnovnim načelima bavljenja novinarstvom.

Velika većina medija danas prihvatila je cenzuru kao oblik djelovanja, a mnogi si čak nameću i autocenzuru. Javni progon osoba po političkom i ideološkom ključu umotan je u medijske priče o “demokraciji, slobodi govora, manjinskim pravima” i sličnim floskulama.

Danas nakon prosvjeda koordinirano tema većine medija je sljedeća: “napadi na novinare i tv ekipe”. Naravno da osuđujemo napade na novinare i tv ekipe, no ne možemo se oteti dojmu kako je priča ciljano forsirana, namjerno se stvara pritisak na institucije i poput rulje, mediji traže, odmazdu, kaznu, hapšenja ( u mikrokozmosu Kutine imamo sličnu priču iza kojega stoje dvije osobe iz lokalne politike i novinar koji sve to realizira) !!!!???

Ne ulazeći u detalje oko eventualnog događaja, nevjerojatno je i da osoba koja je navodno napadnuta fizički zna da je “udarena s leđa, dobila dva šamara s leđa i to od dvije osobe” koje nije vidjela i ne zna tko su??? Ok, sve je moguće , pa i to. Ukoliko se tako nešto i dogodilo, zbog čega se u kontekst jednog , ili dva incidenta prosvjede s oko 50 tisuća ljudi medijski gura čitav dan, okrestrirano u izrazito negativan kontekst, zbog navodna, dva ili tri verbalna i jednog navodnog fizičkog incidenta?

Zato jer je pravi cilj, degradirati prosvjede i prosvjednike, prikazati 50 tisuća sugrađana kao primitivce, desničare, i “antivaksere”, sve to za nekoga i s nečijim nalogom u pozadini.

Jasno je svakome razumnom čovjeku da su jučerašnji prosvjedi, sve samo ne “antivakserski”, cilj je bio odbijanje suludih potvrda , skretanje pozornosti na sustavno zakidanje osnovnih ustavom zajamčenih sloboda, a među prosvjednicima je bilo i onih koji su prošli tretman “pelcovanja” i onih koji nisu, i onih s “ausvjasima” i onih bez, i desničara i ljevičara i politički neopredjeljenih ljudi… Takva istina, onima koji ovakav sustav promiču, ne odgovara, kao ni medijima koji stoje iza svega što se danas događa, kao glavno sredstvo i oruđe svjetske politike eksperimenta koji ne vodi u dobrom smjeru i neće dobro završtiti!

Jučerašnji prosvjedi su također pokazali, koliko je velik bunt i protivljenje režimskoj politici i stanju u zemlji. Jučerašnji prosvjed nije išao u korist oporbenim lijevim strankama tipa SDP, ili Možemo, ali ni vladajućeg HDZ-a!

To je također za dugogodišnji vladajući sustav i političke oligarhije neprihvatljivo, kao i činjenica da je sve veći broj građana svjestan upravo negativne uloge medija u cijeloj priči i političkim i drugim krizama društva unazad dva desetljeća! Mediji se nisu jednom našli kao oruđe i oružje u rukama raznih domaćih i svjetskih političkih elita….

I ono što je najopasnije za režim, kakav god on bio, jest spoznaja, kako su građani premostili medijsku blokadu i sustavni medijski informativni teror i cenzuru, te se organizirali uz pomoć modernih tehnologija i sami, unatoč algoritmima za blokade , cenzuru i onemogućavanja slobode govora i iznošenja stavova o točno određenim temama!

Tko je zapravo zaslužan za širenje neistina, panike, a napose straha, te podjela kao svoje primarne djelatnosti? Mediji , ili građani i društvo? Koliko god analizirali, mediji su ti koji nerijetko provode upravo politiku koja rezultira onim posljedicama i društvenim stanjem za koje isti ti mediji prozivaju političke i društvene skupine, pa čak i narod… Čast izuzecima i onima koji svoj posao rade iskreno i temeljem moralnih odrednica, a ne s nekim drugim ciljevima i razlozima.

Propaganda je uvijek bila najjače oružje sustava, ali i najjače oružje ratova.. ne od jučer. Stoga treba malo smirenije i s uključenom logikom dobro analizirati zadnje događaje…. problem za sustav , pa i propagandnu mašineriju je nastao upravo stoga, jer sve više građana prepoznaje laž, kao i mjesto od kuda se laž širi….

KUTINA/FELJTON: POVODOM SVJETSKOG DANA TELEVIZIJE, GDJE JE NEPROCJENJIVO DRUŠTVENO BLAGO KUTINSKE TELEVIZIJSKE PRIČE OD 1990-TE DO KONCA PRVOG DESETLJEĆA 2000-TIH?????

Danas je Svjetski dan televizije. Tim povodom možemo malo pretresti kutinski televizijski prostor i priču u kojoj se ima što za kazati, no koja nema happy end. Što se tiče elektroničkih medija upravo Kutina je nekada bila grad koji je stvorio nevjerojatne iskorake u tom području. Konac 80-tih godina Kutina je dočekala s javnim , društvenim medijem Moslavacki list i radio, baziranom na kombinaciji društvenog vlasništva razdjeljenog u 4 cjeline, od toga je vlasništvo jedinica lokalne samouprave iznoslio 75% dok su ostatak imali mali udjelničari… U osvit rata i tijekom turbulentnog konca 80-tih Kutina je dobila piratsku TV lokalnog entuzijasta, snimatelja i video kroničara svog vremena Ivana Pavlovića RIP-a. Malena TV smještena u kućicu koju je na žalost progutalo vrijeme, a kasnije je i fizički obrisana s tlocrta Kutine, bila je živi i dokumentaristički preglednik najvažnijih događaja 90-tih godina u Kutini, izravni kontakt sa svijetom tijekom ratnog vihora, te stvorila nepocjenjivu arhivu materijala od industrijalizacije Kutine, preko Domovinskog rata, društvenih događanja, pa do rađanja političkih stranaka, višestranačja i pluralizma u Kutini i Moslavini.

Iz KTV (Kutinska televizija), sredinom 90-tih, netom po završetku rata , temeljem novog Zakona o elektroničkim medijiam i informiranju, Kutina dobija prvu lokalnu gradsku privatnu TV kuću, znanu kao TV Moslavina (danas Mreža TV). Godinama lokalni , sve više ograničeni marketinški prostor prijeti zaustavljanjem rasta i opastnka te TV kuće, koja traži izlaz na šire tržište, te na koncu nestaje kao lokalna TV kuća, seleći u veće centre.

Ono što je zanimljivo povijest Televizije se nastavlja paralelno i s nastankom privatne Tv KTkanal, koja djeluje od negdje 2008 u zatvorenom sustavu kabelske televizije u Kutini. Današnje vrijeme dočekali smo na početku, u Kutini više nema ni jednog medija osim vječnog moslavackog lista koji je i dalje u javnom vlasništvu..a iza kojega se na žalost više ne nalaze ni kreativnost, ni medijska inovativnost, pa ni publika… Vratimo se međutim povijesti televizije u Kutini.

Manjak sluha lokalnih vlasti prema istinskoj važnosti činjenice kako je Kutina imala svoju TV kuću, pa čak i dvije u jedno vrijeme trajao je praktički od prvog do zadnjeg dana postojanja tih medija u Kutini, kao svome sjedištu . Traljav i nezainteresiran odnos raznih saziva gradskih vlasti prema medijima koji nisu bili pod političkom kontrolom , a djelomice i krize poput one zadnje 2008-e godine, a ranije ograničeno tržište i koncesije dovele su do toga da je povijest istinskih, lokalnih, gradskih televizija u Kutini, zatvorena.

Ostavština je međutim zaboravljena , što je nesporni krimen svih kutinskih gradskih vlasti i pojeidnaca unutar njih, koji neće biti nikada oprošten. Bogata arhiva povijesti društvenih kretanja u modernoj povijesti grada Kutine KTV-a je praktički nestala, odnosno NIJE dostupna građanima na uvid, gdje se nalazi arhiva potonje KTkanala, ne zna se, budući su pokretači i kreativci nestali iz janvog života grada.

TV Moslavina imala je pak također strahovitu arhivu sa svojih početaka od političkih emisija, informativnih, do dokumentarnihi zabavnih emisija koja je pratila društvena kretanja i povijest kutinskog društva tijekom druge polovice 90-tih godina, zatim 2000-tih…. Problem je tu i tehničke naravni, arhive KTV-a i TV Moslavine iz ranog razdoblja su na VHS i SVHS formatima, arhiva KTkanala u nešto suvrenijem dvcam formatu nosača zapisa…. fgdje su te arhive, je li nešto od njih digitalizirano i sačuvano u kakvom su stanju..nemamo informaciju…

Znamo jedino kako su tek dijelići tih bogatih arhiva ponegdje u privatnim vlasništvima, odnosno jedna maleni dio zapisa je od strane pojedinaca osvanuo na internetskim platformama.

Neshvatljivo je kako u Kutini nema interesa društvenih krugova, grada i ustanova spastiti ukoliko se još nešto i ima arhive kutinskih TV projekata, kakve nema većina gardova u Hrvatskoj!

Sustavno prepuštanje zaboravu suvremene povijesti Kutine je praktički neporostiv teret koji će nositi kad tada svi oni koji su vodili Kutinu i imali zadatak i priliku nešto poduzeti kako bi sačuvali žive snimke i materijal koji svjedoči životu grada od 90-tih do danas… da ne govorimo kako smo i svjedoci iskrivljavanja lokalne povijesti, proizvoljnom tumačenju od strane pojedinaca koji uopće nisu bili sudionici stvaranja televizijske scene u Kutini i kojekavim samoprozvanim kroničarima koji ne barataju činjenicama, već nepotpunim, pa i netočnim podacima koje plasiraju u javnost.

Dan televizije u Kutini , koja je izuzetno bogate povijesti ovog suvremenog medija, dočekali smo tako u potpunoj tami i neznanju, tog dijela povijesti zanemarenog do srži i prepuštenog propadanju i zaboravu…

Možda se nepravda još uvijek može ispraviti, ili barem umanjiti, no za to je potreba volja i nad politički stavovi, struka i ljudi koji su stvarali tu scenu kao tim koji će uspomene i vrijednu građu vratiti građanima svoga grada… to naravno nitko ne može sam učiniti, tu su potrebni i volja i znanje, trud i novac.