KOLUMNA: POSTOJI LI INSTITUCIJA KOJA ĆE GRAĐANE ZAŠTITI OD MEDIJSKOG NASILJA, PROGONA, LAŽNIH , JEDNOSMJERNIH I PRISTRANIH VIJESTI…..???

Postoje u našoj zemlji Udruge, za zaštitu životinja, potrošača, zaštitu od pravosuđa, od desničara, ljubitelja krzna, od ovih i onih.. Pitamo se postoji li Udruga, ili nekakva institucija koja bi se bavila zaštitom građana od medijskog progona? Od javnog maltretiranja, neosnovanih optužbi, fabriciranja afera, poziva na linč, javnog suđenja bez suda, plasiranja javnih osuda, bez dokaza, glorificiranja osoba koje to ne zaslužuju, pridavanja važnosti pojavama koje nisu važne i slično?

U Hrvatskoj je veliki dio medijske scene zapravo produžena politika kojekakvih lijevih političkih opcija, interesa i ideologije. Većina medija su zapravo svojim sadržajem čisti “tabolidi”, odnosno “žuti tisak” ovdje podrazumjevamo ne samo tiskana izdanja, već prije svega ona web, naravno i druge elektroničke medije. Senzacionalizam koji je glavno gorivo financiranja takvih medija prioritet je, nikako ne i istina. Jednostrani medijski pristup temama, gdje se nekoga unaprijed okrivi, a drugoga proglasi bez ikakve provjere za nacionalnog junaka, danas je uobičajena pojava i možemo to svakodnevno vidjeti.

Tekstovi se naplaćuju kroz sustav “premium vijesti”, plaćaju se gostovanja, plasiranje afera i neistina… Novcem se može kreirati sadržaj kakav god treba, bez ikakve provjere odgovara li taj sadržaj stvarnosti. Kroz medije se vrši kontinuiran pritisak na pravosuđe, policiju, institucije pravne države , ustanove, pojedince, a onda se iste medijski proziva , ako ne postupe onako kako mediji žele, ili netko smatra da treba?

I to nije sve , medijski se ljude ocrnjuje, mobingira, otimaju im se fotografije sa društvenih mreža vrijeđa ih se i ponižava, pa i u našem malome gradu imamo višegodišnji primjer takvog djelovanja lokalnog medijskog “stručnjaka”, koji u ovom trenutku vodi najmanje 4-5 svojih stranica na društvenoj mreži, a poduzeće gdje je zaposlen koristi jedino kako bi primao plaću?

Tko će građane zaštiti od negativnog medijskog djelovanja koje je u Hrvatskoj sve izraženije? Od javnog šikaniranja koje došlo do te mjere da u pojedinim slučajevima graniči s nasiljem, a odavno sadržava sve elemente, ne samo kleveta, već uznemiravanja, javnog sramoćenja i otvorenog cyberbulinga???

Danas se ISTINA nalazi negdje drugdje, a najmanje u medijima. Na žalost pokazuje se to sve više i u praksi. No dok istina ne izađe konačno na vidjelo, mnogima se javno, medijskim putem uništavaju životi, zdravlje, obitelji… to je činjenica o kojoj se malo javno govori..jer je i malo medija koji će takvu temu svjesno i rado obraditi… oni koji čine sve što smo nabrojali, a takvih je većina, naravno da neće okrenuti vrh koplja prema sebi…

Pozitivna strana medija kod socijalnih tema, pozitivnog pritiska na javnost kako bi se solidarizirala sa potrebitima, ugroženima, ili potaknulo državne mehanizme da pomognu ondje gdje je to potrebno svakako je prisutna i treba tu činjenicu pozdraviti…. no ova druga, tamna strana koja od ljudi duboko umočenih u prljave rabote stvara nacionalne heroje i poštenjake, a samo u cilju senzacije i optuživanja strane koja je na meti i u korist one koja tome pomaže , često zamagli stvarnost i iskrivi ju do te mjere da se gubi povjerenje u zdrav razum.

Nekada se u novinarstvu držalo kodeksa, pravila i načina rada u struci, svaka tema morala je sadržavati odgovore na osnovna pitanja, tko, kako, zašto, gdje i kada, te zbog čega, i na kraju stavove dvije , ili više strana o kojima tema govori..

Danas imamo sliku u kojoj postoji često tek jedna strana, bez provjere je li to što govori točno i ima li , odnosno na koji način je došla do dokaza za svoje tvrdnje, dok se čak i medijski ušutkava, brani pristup i ismijava čak i pokušaj da se u medijski prostor prodre s “drugom stranom priče”??? Takvo novinarstvo i takvo medijsko djelovanje je naprosto kriminalno loše po društvo, pojedinca i zajednicu.

Mediji trebaju biti i korektiv društvenom ponašanju, ne samo informativni prostor, no nikako ne i oni koji izigraju uloge optužbe, sudca, porote i egzekutora, što je danas čest slučaj!

Ne treba zadovoljiti uvijek očekivanja publike, konzumenata i sponzora,te vlastitih stavova i nekakve ideologije, već prije svega postići da se dođe do istine…to kao da više skoro nikome nije važno….

Mi danas imamo “novinare” koji sami sebe takvima proglase, one koji djeluju privatno za političke stranke, kompanije, razne interese, koji sjede primajući plaću u nekom poduzeću, otvore po 6-7 stranica na društvenoj mreži i rade za razne političke interese, osobne, privatno…ugovaraju poslove kao fizičke osobe, plaću primaju u tvrtki u kojoj ništa ne rade.. imamo novinare koji su skloni doslovno izmišljati nepostojeće senzacije, kopirati tuđi rad… imamo svašta, a ponajmanje ono što bi trebali imati, nepristranost, istraživačko novinarstvo i nekakav kodeks kojim se vodi u poslu….

Pogledajte samo slučaj nestanka mladića iz Splita u Beogradu u Srbiji…. pa 4 dana nakon nestanka, već smo mogli čuti sve osim ( za sada) da su ga oteli vanzemaljci, ili je promjenio identitet i odletio avionom tajne organizacije u primjerice Mongoliju????

Čak i renomirani mediji padaju na zaradu, objavljujući kako je neka lokalna starleta pokazala guzu, naslove koji nemaju veze sa sadržajem članaka…. politički preletači kojekave sumnjive osobe, postaju nacionalne zvijezde, zvijezde postaju predmet izmišljenih afera, vijesti se biraju i ističu prema procjeni koliko će skupiti pretplata, “lajkova”, ili pozornosti, a ne po realnoj važnosti i slično…

Svijet u kojemu danas živimo, na žalost značajno je takav kakav je upravo i medijskim djelovanjem, na koncu i sami političari medijskom podrškom dolaze, ili odlaze na pozicije, što također nije dobro!

I na kraju, opet se vraćamo na početak uz pitanje, tko će nas zaštiti od medijskog nasilja, progona i medijskog zaglupljivanja… neistina, fake news-a, prizemnosti, nemorala???? Postoje li takvo mjesto i takva institucija?

KUTINA/SCENA: NESTANE LI URBANE, GLAZBENE POVIJESTI KUTINE, GRAD ĆE POSTOJATI SAMO “NA PAPIRU”

O kutinskoj glazbenoj rock sceni pisali smo u više navrata. Nezasluženo zaboravljeno glazbeno naseljeđe Kutine, ponekad se na bespućima interneta pojavi kroz pokoju staru fotku, ili kratak članak, no zaborav čini svoje. Mada se slava i ponos kutinske suvremene glazbene scene danas veže uz klub “Baraka” i ekspanziju pank, rock i HC scene 90-tih na ovamo, sve je to posljedica žive glazbene scene Kutine iz 60-tih, 70-tih i 80-tih godina.

Možemo danas dosta sigurno tvrditi da su zapravo počeci rock’n rolla u Kutini započeli još davnih 60-tih godina prošloga stoljeća, pojavom sastava Crni Biseri i Rubini, prema dostupnim informacijama Crni Biseri bili su zapravo prvi rock bend iz Kutine, a svirali su i po Zagrebu. Malo je poznato kako je prijatelj sastava bio i pokojni član legendarnih “Crvenih koralja”, Mirko Lukačić, koji je također bio jedno vrijeme vezan uz Kutinu i živio je u našem gradu.

Rubini su bili na pragu izdavanja ploče i to za prestižni “Jugoton”, danas Croatia Records, no raspali su se…

I nakon Crnih Bisera i Rubina, kutinska scena nije mirovala, svirali su mnogbrojni sastavi, kraće, ili duže, a od jednih su nastajali drugi i slično. Malo tko se danas sjeća primjerice skupina “Električni sprovod”, a bilo je tu i cover bendova poput Gong-a, Crnog leptira. Danas tek malobrojni suvremenici tih vremena i aktera znaju i za bendove iz ranih 80-tih, koji su odskakali u svom glazbenom, ili autorskom izričaju poput Ljubav & moda, Yuma, ili Grofove garde, benda koji je također bio na pragu uspjeha prije raspada , a gostovali su na tada znamenitim poprištima scene Novog Vala od Zagreba do Beograda. Teško da se danas kutinačni mogu sjetiti i “Tih divnih stvorenja” iz 80-tih godina

S vremenom Kutina je iznjedrila masu glazbenih projekata i bendova u više smjerova, preko Otpisanih, Nesalomljivih, Guardians-a, Djevojčica, Kaunte, do kutinskog pank i HC vala nošenog na gitarskom , distorziranom zvuku Delirium Tremensa , K.O.O., Bakanala, sve do Razlog Za, PANJ-a , sumraka 90-tih i prelaska u novi milenij…. sigurno smo i mnoge zaboravili…ne namjerno i uz duboku ispriku, vratit ćemo se ponovo u nekom drugom članku.

Impresivna kreativna snaga koju je Kutina imala, nadahnula je generacije, te se s koljena na koljeno uz trzalcu do trzalice, pozornice do pozornice ta slava prenosila …vrijeme neizvjensoti, budućnosti glupih ljudi i pametnih telefona prijeti izumiranjem sjećanja kao takvog, no svaka prijetnja donosi i otpor, pa vjerujemo kako će uz čuvare prošlosti, entuzijaste i kroničare vremena koje se ne bilježi u mainstream medijima i “službenim” stranicama javnih kronika, od zaborava sačuvati i povijest Kutine koja je grad u onom pravom urabnom smislu i činila, stvorila i bez čega grad može biti samo mrtvo slovo na papiru i skup zgrada i ulica..i semafora…..

DRUŠTVO: POSTBLAGDANSKA DEPRESIJA, TE KAKO SE BORITI S NJOM

Postblagdanska depresija, nešto jeo čemu se često u medijima govori. Radi se nizu okolnosti u koje ljudi kod nas zapadaju nakon opuštenih dana pred i oko Božićnih, pa onda i novogodišnjih dana. Pojačna potrošnja, obilje hrane, nemali broj puta i život tih dana iznad mogućnosti, stvaraju pojačani pritisak na kućne proračune,a sve to polako dolazi na naplatu tijekom siječnja, a osobito veljače. Kumuje tome svemu i razdoblje godine, kada je uglavnom hladno, dani su kratki, a noći duge, računi za režije visoki.

Ove godine kao i prošle suočeni smo i s nizom negativnosti koje uporno danomice plasiraju mediji, ograničenjima zbog tzv pandemije… loše vijesti, senzacionalizam, te svjetska agenda zastrašivanja građana i stvarnja podjela i neizvjesnoti doprinose lošoj psihološkoj atmosferi, koja se po završetku prazničnih dana pojačava.

Kod većine vlada mišljenje kako je upravo siječanj najdepresivniji mjesec u godini, no to nije posve točno, najdepresivniji je prijelazni mjesec između hladnijeg i toplijeg godišnjeg razdoblja, a to je veljača i to iz više konkretnih razloga. U veljači u pravilu dolaze najviši računi za struju, grijanje i slično, oni iz siječnja. Veljača je mjesec bez blgadana i državnih praznika, treći zaredom zimski mjesec, nerijetko i klimatski vrlo nestabilan i prepun promjena. Upravo je veljača dakle onaj “najgori mjesec u godini” mnogima i to iz navednih razloga.

Protekla jesen i zima, te početak ove godine u znaku je i klimatski posve netipične zime, iznadprosječno toplo, često oblačno, vlažno vrijeme, a ovih dana svjedoci smo i pravog proljetnog vremena s izraženom južinom, dodatno kvare ambijent i stvaraju ono što zovemo “nezdravom klimom, ili zimom”.

Sutra će većina građana prionuti i uklajnjaju božićnih drvca iz stanova i kuća, slijedi čišćenje, pa i na taj način nestaje onaj posljednji tračak blagdanskog okruženja i šarenila. Tih dana mnogi se osjećaju sumorno i apatično, što je i za razumjeti.

Ovo vrijeme najbolje ćete se osloboditi osjećaja potištenosti i depreseije, odlascima u prirodu, šetnjama, ili bavljenjem nekim hobijem, uglavnom nekom aktivnošću koja će vas zaokupiti i odagnati misli i fokus na probleme i teške teme. Kao i obično mi vas savjetujemo i da ne pratite maisntream medije, prepune jednog , te istog mantranja o virusima i zarazama, ili one lokalne paramedije koji s ebave osobnim interesima i stavovima i kojekakvim teorijama loklanih političkih kružoka… pronađite vrijeme za dobar film, bio on neki novi, ili još bolje neki omiljeni iz djetinjstva, neku knjigu, druženje s ukućanima , ili prijateljima i sve će biti puno bolje.. kao što prolazi sve, proći će i siječanj, pa i veljača..i tada smo u dobu godine, kada se bližimo proljeću, a od zime udaljavamo ubrzano..uz sve više nadajmo se sunčanih i toplijih dana i više sunca, a manje oblaka….

ZANIMLJIVOSTI: KADA SE RASKIĆUJE I UKLANJA BOŽIĆNO DRVCE?

Božićni ugođaj klimatski i vremenski ove godine također imali nismo, no u domovima su građani taj ugođaj stvarali sami, a jedan od neizostavnih simbola Božića svakako jest i božićno drvce, te vječna dilema, kada se ono raskićuje .

Zanimljiva je ovo tema oko koje se stvaraju razne polemike. Većina rimokatolika u Hrvatskoj božićno drvce raskićuje i uklanja na dan Bogojavljenja, odnosno Sveta tri kralja, dakle 6. siječnja, odnosno sutra.

Međutim, neki to čine 9. siječnja do kada službeno prema crkvenom kalendaru traje Božićno vrijeme, odnosno do datuma Isusova krštenja…. Postoji i običaj da se drvce ostavlja i do 2. veljače, odnosno 40 dana od Božića. I tko je u pravu? Zapravo nitko.

Ne postoji dogma, niti određeni datum uklanjanja božićnog drvca! Većina to čini sutra, no može i bilo koji drugi dan. Božićna drvca, posebno ona živa, uklanjaju se na Sveta tri kralja i iz posve ovozemaljskog razloga, naime, suše se, ispadaju iglice i nastaju mnogi problemi.