VREMEPLOV: MOSLAVAČKI TEČAJEVI PREHRANE… DO ZNANJA RADOŠĆU, PUTEVIMA SNJEŽNIM, BLATNIM….

PRIJE POLA STOLJEĆA SVE JE IZGLEDALO DRUGAČIJE, A DANAS PRIČAMO PRIČU OD RANIM 50-TIMA DO KASNIH 60-TIH GODINA I SEOSKIM TEČAJEVIMA PREHRANE KOJE SU POHODILE MAJKE I BAKE….DANAŠNJIH 50-TOGODIŠNJAKA……

Prije pola stoljeća sve je u Moslavini izgledalo drugačije, pa i našem, kutinskome kraju. Mnoge su vodenice radile na potoku Kutinici, sela su bila življa, a infrastruktura slabija, druženje među ljudima svakodnevno i običaji živi. Tako danas govorimo o davnim godinama kada ulične rasvjete nije bilo u našim selima, često ni dobroga asfalta… a duge su zimske noći bile duge po svim standardima…

Što su radili naši očevi, bake i djedovi, tijekom dugih zimskih noći tada, bez pametnih telefona, računala, a nerijetko i bez televizije? Vjerovali, ili ne bilo je tu svega, nije selo bilo usnulo s prvim “kokošima”, niti je sve mirovalo. Jesenski i zimski dani bili su rezervirani za “čijanje perja”, ručni rad, te mnoge zanimljive aktivnosti.

Jedna od njih su svakako i “Moslavački tečajevi prehrane” koje su se u razdoblju od 1952. do 1968. godine provodili po našim selima, a sve zahvaljujući Nadi Dobranić koja je recepte i naslijeđe tog vremena prenijela i u knjigu, a koja je doživjela više izdanja u nakladništvu kutinske izdavačke kuće “Spiritus movens”.

Radilo se o tečajevima koji su seoskim ženama prenosili znanja o prehrani, kuhanju, higijeni , jelovnicima, a koji su znalajno unaprijedili ponudu jela i kolača na obitlejskim seoskim trpezama. Bilo je to vrijeme druženja, učenja, pa i smjeha, no prvenstveno i usvajanja novih znanja .

Kako stoji u zapisima u to romantično vrijeme išlo se gumenim čitmama, po blatu , snijegu, kroz sva sela tadašnjeg kotara i općine Kutina, prenosilo se znanje, koje su žene upijale.. Bila su to vremena kada je malo bilo puno, a jedna kanta masti, ili svježa jaja, blago… Mnoge su naše majke i bake, bile polaznice tih tečajeva, u vremenima kada bi mnogim ženama to ujedno bio i jedini izlazak .. s kojega su se vraćale s novim znanjima, novim receptima, koje su počele primjenjivati i kod kuća, na radost ostatka obitelji.

Možete li danas zamisliti to vrijeme? Bez interneta i “coolinarke” i drugih portala, svega znanja svijeta na jednom mjestu? Pod treptajima žute sijalice u seoskim društvenim domovima, dok su stare peći na drva veselo pucketale, prenosilo se praktično znanje kako opisuje gđa. Nada Dobranić, a vani snijeg, tama, kiša, ili zvjezdano nebo… svaka nova vještina zadovoljstvo, druženje na putu do tečaja i domovima, razgovori i smijeh u duuugim zimskim noćima…

Teško je predočiti danas vremena kada se znanje sticalo trudom, do njega dolazilo prteći snijeg, ili blato, a opet sve uz radost, veselje i u tako jednostavno kazati…sreću!

Pitajte bake, majke, moguće je neka od njih i bila polaznica ovih sadržajih iskrenih i divnih tečajeva ….

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s