27. OBLJETNICA VRO BLJESAK I OSLOBOĐENJA ZAPADNE SLAVONIJE

Operacija Bljesak – vojno-redarstvena akcija Hrvatske vojske i specijalne policije RH. Započela je 1. svibnja 1995., kada su hrvatske vojne i redarstvene snage munjevitom akcijom oslobodile okupirana područja zapadne Slavonije. Za samo 31 sat oslobođeno je oko 500 četvornih kilometara teritorija koje je zaposjeo velikosrpski agresor i uspostavljen je nadzor nad autocestom A3. Akcija Bljesak bila je u vojnom smislu nastavak uspješne vojne operacije Otkos 10 iz prosinca 1991. kada je oslobođen veći dio zapadne Slavonije. Potpuno oslobađanje zapadne Slavonije u zimu 1991. spriječilo je potpisivanje Sarajevskog primirja i dolazak mirovnih snaga UN-a.

U skladu sa strategijom odmazde osmišljenom u Beogradu, kao odgovor na operaciju Bljesak RSK i SVK izveli su terorističke napade na civilne ciljeve u hrvatskim gradovima. Građani Zagreba napadnuti su raketama s kazetnim punjenjem, a građani Karlovca i Siska topničkim granatama.

POVOD

Sporazum koji je u prosincu 1994. godine otvorio autocestu ZagrebOkučaniLipovac pružio je povod za pokretanje napadne operacije HV za oslobođenje zapadne Slavonije. Budući da je sporazumom bilo omogućeno da se u zajedničkom prometu po cesti, prvi put poslije 1991. godine, sretnu Srbi iz RSK i Hrvati, 28. travnja 1995. godine došlo je i do ozbiljnog incidenta u kojem je jedan Hrvat, nakon svađe na benzinskoj crpki, ubio Srbina iz Okučana. Rođaci i prijatelji ubijenoga postavili su zasjedu na autocesti i zapucali na automobile u prolazu, ubivši troje ljudi. Autocesta je potom zatvorena u atmosferi opće napetosti. Čini se da je hrvatska strana takav povod samo čekala, jer je već od prosinca 1994. godine planirala sličnu operaciju, a i koncentracija snaga bila je izvršena tri mjeseca prije incidenta na autocesti; ovako rana koncentracija imala je i učinak operativnog maskiranja.

Osnovavši IZM-ove u Garešnici i Novoj Gradiški, Glavni stožer HV-a bio je spreman po naredbi hrvatskoga vrhovništva započeti operaciju oslobađanja zapadne Slavonije. Pobunjeni su Srbi nekoliko mjeseci držali otvorenom i za promet slobodnom autocestu Novska – Nova Gradiška. Izvjesno vrijeme vladao je optimizam kod hrvatskoga vrhovništva, koje je očekivalo da pobunjeni Srbi poštuju Gospodarski sporazum iz prosinca 1994. godine. Otvaranje autoceste pogodovalo je širenju krijumčarenja, što je nepovoljno utjecalo na moral pobunjenih Srba, pa je njihovo vrhovništvo 21. travnja naredilo da se krijumčarenje onemogući, a krijumčari sankcioniraju. Pobunjeni su Srbi 24. travnja zatvorili autocestu na 24 sata. Nekoliko se dana napetost pojačavala i smanjivala, pa je Glavni stožer HV-a mijenjao zapovijedi o dovođenju snaga za operaciju i storniranju pokreta. Kada se činilo da neće biti potrebe za pokretanjem snaga, na okupiranom području zapadne Slavonije od 25. do 27. travnja boravili su politički i vojni čelnici pobunjenih Srba, Milan Martić i Milan Čeleketić, te su podignuli tenzije na višu razinu. Stanje se pogoršalo kada je na benzinskoj crpki u Novoj Gradišci iz osvete za ubijenog brata Hrvat ubio Srbina s okupiranog područja s kojim je odrastao u istom selu. Za odmazdu su pobunjeni Srbi u noći 28/29. travnja na dijelu autoceste koja je prolazila kroz pobunjeni teritorij ubili nekoliko hrvatskih građana, a pet ih je zarobljeno i ubrzo pušteno. Autocesta je potom zatvorena, a 18. korpus SVK-a izvršio je mobilizaciju i doveden je u stanje pune borbene spremnosti. Zahtjev UNCRO-a da se cesta otvori pobunjeni Srbi nisu ispuni Hrvatsko je vrhovništvo tada odlučilo oružjem riješiti problem zapadne Slavonije te je naredilo da počnu završne pripreme za operaciju – mobilizacija snaga i dovođenje na položaje za napad.

POČETAK OPERACIJE

Godinu i pol nakon operacije u Medaku i nakon godinu dana mira, hrvatske su snage izvele napadnu operciji Bljesak u zapadnoj Slavoniji. Bljesak je tajno ime za ratni plan HV-a napravljen krajem 1994. godine. Dio plana pod imenom Bljesak-1 odnosio se na operaciju oslobađanja zapadne Slavonije. U početnoj fazi plana to je bio zadatak ZP Bjelovar s ojačanjima iz ZP Osijek i iz sastava podstožernih postrojbi Glavnoga stožera HV-a. Krajem siječnja 1995 Glavni stožer HV-a osnovao je u Garešnici IZM sa zadatkom da zapovijeda snagama na novljanskom i pakračkom pc-ao; J odnosno pravcima napada Zapad i Sjever. Zapovjednik IZM-a bio je general bojnik Marijan Mareković. Provedba operacije na novogradiškom dijelu bojišta, odnosno pravcu Istok, ostala je i dalje obveza Zapovjedništva ZP Bjelovar koje je početkom veljače ustrojilo svoj IZM u Novoj Gradiški. Operacija je počela 1. svibnja 1995. ujutro u 5:30, napadom HV-a na južni i središnji dio zapadnoslavonske enklave RSK snagama sastavljenim od dijelova četiri profesionalne brigade te niza specijalnih, pričuvnih, domobranskih i policijskih postrojbi. U akciji je sudjelovalo oko 7200 hrvatskih vojnika i policajaca. Oslobađajući zapadnu Slavoniju, poginula su 42 pripadnika Hrvatske vojske i policije, a 162 su ranjena.

Napad je izveden na nekoliko smjerova: sa zapada od Novske prema Okučanima s pomoćnim krakom na jug prema Jasenovcu, a s istoka od Nove Gradiške, također prema Okučanima, s pomoćnim krakom prema Staroj Gradiški. Nastupima prema Okučanima, koji su išli autocestom odnosno usporedno s njom, nastojala se presjeći enklava i rasjeći te potom razbiti glavne snage neprijatelja, dočim su pomoćne snage imale zadaću da izbijanjem na Savu kod Jasenovca i Stare Gradiške spriječe eventualnu intervenciju VRS te zaposjednu državnu granicu.

Osnovna zamisao operacije bila je rasjeći 18. korpus SVK-a na pravcu Novska – Okučani – Nova Gradiška, blokirati Jasenovac, izbiti na Savu i organizirati obranu na državnoj granici da bi se u zaleđu neometano dovršila oslobodilačka operacija. Na pravcu Zapad angažirani su 125. dp, 1. bojna, topničko-raketni divizijun i oklopno-mehanizirana satnija 3. gardijske brigade HV-a, 2. bojna 1. gardijske brigade HV-a, bitnica protuoklopnih topova 76 mm i vod haubica 105 mm iz 123. brigade HV-a, 13. protuoklopni topničko-raketni divizijun, vod samohodne topničke bitnice PZO 57/2 mm i bitnica protuzračnog topništva iz 4. divizijuna 202. topničko-raketne brigade PZO. Na pravcu Sjever angažirane su 52. dp, 105. brigada HV-a i bitnica protuoklopnih topova 76 mm 127. brigade HV-a. Topnička potpora cjelokupnog napada bila je zadaća Topničko-raketne skupine Zapad. Skupina se sastojala od topničko-raketnog divizijuna 3. gardijske brigade HV-a i bitnice haubica 155 mm iz sastava 16. topničko-raketne brigade HV-a. Protuoklopni boj no pravcu Novska – Okučani bio je zadatak 13. protuoklopnog topničkog divizijuna i protuoklopnih snaga iz postrojba na pravcu Zapad. Zračna potpora operacije bila je zadaća HRZ-a, a protuzračna obrana zadaća svih postrojba s njihovim ustrojbenim naoružanjem, s težištem na sredstvima potpore i zapovjednim mjestima. Na pravcu Istok angažirane su snage 121. dp, 80. i 81. gardijske bojne, 4. bojne 5. gardijske brigade i bojne 123. brigade HV-a. Zadatak snaga MUP-a bio je da prije početka napada ovladaju ključnim objektima u srpskom zaleđu i onemoguće konsolidaciju njihovih snaga i djelovanje prema pravcima napada glavnine hrvatskih snaga. Za topničku potporu zadužene su Prva topnička skupina i Prva raketna skupina od dijela 16. topničko-raketne brigade. Za protuoklopni boj angažiran je 2. divizijun 15. protuoklopne topničko-raketne brigade iz Križevaca. Za protuzračnu obranu operacije i glavnih snaga na osnovnom oravcu angažiran je 4. divizijun 202. topničko-raketne brigade PZO. Inženjerijsko osiguranje bilo je zadaća 34. inženjerijske Pojne. Logističko osiguranje postrojbe su provodile osloncem na sebe te na 312. logističku bazu i 3. bojnu 310. brigade remontne potpore.

Pobunjeni Srbi iz 18. korpusa SVK-a branili su s 98. pješačkom brigadom pravac Novska – Okučani, s 54. brigadom pravaac Nova Gradiška – Okučani, s 51. brigadom pravac Pakrac – Okučani i s TC-1 područje Jasenovca. Za protuoklopnu oorbu 18. korpusa bio je zadužen 18. mješoviti protuoklopni artiljerijski divizijun. Topničku potporu 98. pješačkoj brigadi i TG-1 pružali su vod topova 130 mm i baterija topova 155 mm s područja Draksenića u Bosni i Hercegovini. Korpus je bio polovično popunjen, imao je 4773 pripadnika, što je bilo 57% u odnosu na ratnu formaciju.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s