KUTINSKI OSVRT: SJEVERNI DIO KUTINE, ULICA HRVATSKIH BRANITELJA, HOĆE LI 30 I VIŠE GODINA KUTINSKE SRAMOTE KONAČNO BITI RJEŠENO PROJEKTOM “AGLOMERACIJA”!?

Koliko je projekt “Aglomeracija Kutina” zaista potreban prije svega građanima puno smo govorili. 50 godina su u Kutini neka naselja, ali i ulice praktički u prvoj gradskoj zoni što je čak i civilizacijski nedopustivo čekale osnovnu komunalnu infrastrukturu poput primjerice vodovoda i kanalizacije. Dotrajala mreža nije samo posljedica godina , već i činjenice da je Kutina prerasla postojeću komunalnu infrastrukturu odavno!

Broj automobila i promet ustostručio se u odnosu na godine kada je građena kanalizacijska i vodovodna mreža u užem dijelu Kutine. Okolica Kutine vodovod nije imala praktički do prije 10-tak i 15-estak godina, a kanalizacijski sustav je nešto što je posebna sramota najvećeg Moslavačkog grada ! Najbolniji primjer katastrofalnih lokalnih vlasti i vlastodržaca Kutine unazad 50 godina, a posebice zadnjih 30 godina, svakako je ulica Hrvatskih branitelja, odnosno sjeverni prilaz Kutini prema naseljima uz Kutinu, a uz cestu D45!

Nadomak samog centra grada, od nekadašnje “streljane” pa nadalje gledamo prizore koji ne pripadaju ni 20-tom, a kamoli 21. stoljeću i neshvaćamo kako je moguće da 30 godina nitko od gradskih vlasti nije ništa poduzeo po tom pitanju do današnjeg dana, kada su se konačno stvari pomakle nakon više od 3 desetljeća i mrtve točke i nazire li se početak rješenja ovog problema.

Od zgrade “Poduzetničkog inkubatora-PUNK”, nekadašnjeg “Komiteta” pa do kraja ulice Hrvatskih branitelja, a onda dalje kroz prigradska naselja poput Kutinske Slatine i drugih svjedoci smo nevjerojatnih činjenica od kojih doslovno boli glava!

Osim što 2/3 ulice Hrvatskih branitelja nema kanalizaciju, ovdje i puno drugih stvari “ne štima”. Nogostup građen prije 40 i više godina je dotrajao, prepun udarnih rupa, rasvjeta očajna, noću je sve nepregledno i sjenovito, tijekom kiša prepuno lokvi, udubljenja, propalih šahti! Sve ovo u prvoj gradskoj zoni pored Sportskog centra, sportskih terena i u gusto naseljenom dijelu grada. Povrh svega tu je i prometna državna cesta, drvoredi koji zaklanjaju zastarjelu i lošu uličnu rasvjetu… Smrad fekalija širi se čitavim putem uz ulicu Hrvatskih branitelja, sve do kraja, a nakon toga nastavlja kroz prigradsko naselje K.Slatina!

Uz vrlo opasnu i prometnu cestu nalazi se nešto što se više ne može nazvati ni nogostupom već se radi o stazi dostojnom brdskog , ili off road ekstremnog biciklizma, nema rubnjaka, nogostup je čitavom dužinom dotrajao, uništen vremenom, radovima, na mnogim mjestima preko njega su parkirani automobili, nema biciklističke staze!

To je bez uljepšavanja prava, istinska i realna slika sjevernog dijela grada i jednog od dva najprometnija prilaza Kutini! Nakon toliko godina, unatoč svim mogućim peripetijama, projektom Aglomeracija, nadamo se obuhvaćeno je i “konačno rješenje” i ovog dijela Kutine. Razni komentatori, te oporbene grupe po društvneim mrežama koje zadnje dvije tri godine kriziraju sve radove, sve što se inače događa, sigurno će i kada krenu radovi kroz ovu ulicu i prema sjeveru, naći vremena i inspiracije sipati drvlje i kamenje.

No treba znati, da bez obzira tko vlada politički Kutinom, ma kako se zove i koje su boje njegove zastave, rješavanje sjevernog prilaza Kutine i izgradnju infrastrukture u tom dijelu treba podržati makar vrišteći od sreće s prozora! Ma kakva god bila prašina, prometni zastoji i kaos, sve se to lakše može izdržati no činjenica da se 30 godina jedan dio grada držao infrastrukturno u počecima prošlog stoljeća!

Naravno da ima bezbroj kritičnih točaka, ulica uličica, dijelova Kutine koji vape za obnovom ne samo infrastrukture , već i drugim zahvatima, no bez rješavanja sjevernog dijela Kutine, odnosno ulice Hrvatskih branitelja, teško da je čitav projekt vrijedan skoro pola milijarde kuna smislen i zaokružen.

Naravno, kada dođe do radova cijelom dužinom navedene trase, nema ništa bez izgradnje nogostupa i biciklističke staze koja je od životnog značaja prvenstveno građanima tog prostora i prigradskih naselja . Treba imati na umu da je potrebno stati i na kraj i onima koji devastiraju, blokiraju i na neki drugi način zloupotrebljavaju javne površine i ugrožavaju sigurnost građana na tom potezu. Treba čuvati ono što se izgradi za buduća pokoljenja.

Nema niti opravdanja, niti objašnjenja za činjenicu kako 30 i više godina izgleda čitav potez od “komiteta” do Kutinske Slatine i Šartovca, niti objašnjenja lokalnih političara, bilo vladajućih, bilo oporbe želimo uopće slušati vezano uz ovu tužnu činjenicu, jer su tolike godine prošle i vremena je bilo, ne samo u ovom slučaju za mnoge građanima potrebne stvari.

Poduprijeti konačno rješenje ovako dugotrjane kutinske sramote, treba svakako, a ukoliko se rješenje ne dogoditi, one koji su ga bili dužni rješiti kazniti na izborima maksimalno. Nema treće opcije.

Da ne govorimo kako opisani potez nosi većim svojim dijelom , odnosno ulica ime Hrvatskih branitelja, pa bi ta ulica i infrastruktura u njoj, trebala biti ne samo dostojna imena najduže ulice i dionice, nego barem na razini uređenijih dijelova, da ne kažemo ostatka užeg centra grada, naravno takva bi trebala biti čitava Kutina i sva kutinska sela, no treba imati na umu da je činjenično da je 30 godina traljavosti i nerada teško ispraviti i popraviti za neko kratko vrijeme…

No ako se ikada u Kutini stvari poslože na svoje mjesto, naprave prioriteti, koji nisu ni manifestacije, ni projektna lutanja, ni “turizam”, ni ideološki skupovi, već goruće potrebe građana na “duže staze”, tada će sve ostalo doći samo po sebi, no za to treba osim “Aglomeracije” još projekata koji ne služe tek naslikavanju lokalnih političara , ili okupljanju društvene kreme u uske kružoke, već za izgradnju bolejg standarda svih građana , a ne grupa uljuljkanih u svojim političkim uljebljivanjem osiguranu sigurnost radnih mjesta u gradskoj upravi, ustanovama i javnim trvtkama. Zar ne?

DRUŠTVO: NI NJEMAČKA NIJE ŠTO JE NEKAD BILA, ŽIVOT JE TEŽI , CIJENE SVE VEĆE…

Priče o nestašicama jestivog ulja u trgovinama u Njemačkoj nisu urbana legenda, potvrđeno je iz svih mogućih izvora. Skupe stanarine, sve više smeća ondje gdje je to bilo prije nekoliko desetljeća nezamislivo vidjeti, Stranci koji su preplavili zemlju, Nijemci gotovo u manjni u većim gradovima , problem s prilagodbom imigranata iz arapskih zremalja, povećena stopa kriminala i smanjena sigurnost na ulicama?

To bi bio dio posljedica ne samo imigrantske politike, već općenito lijeve, liberalne politike koja mijenja lice jedne od najjačih ekonomija Europe i svijeta, Njemačke, uvijek gladne radne snage, “obećane zemlje” za one koji žele priliku i “brzu zaradu”. Nema više ni brze i “lake zarade”, prosjek plaća na “bauštelama” i raznim nižerazrednim , slabo plaćenim radnim mjestima nije dobar, a troškovi života su golemi.

Njemačka još uvijek nudi stabilnost, no ona nije ni izdaleka slična onome što su mogi koji ondje otišli očekivali, a ni onome što je bilo prije nekoliko desetljeća. “Pandemijske mjere” u Njemačkoj su bile znatno strože nego u Hrvatskoj, ograničenja i zabrane su donijele goleme štete, no i dodatno razbuktale sve veći broj nezadovoljnika općim stanjem u njemačkom društvu.

Rat u Ukrajini Njemačku je stavio na puškomet neprekidinih bahatih zahtjeva Ukrajinskog glumca-lidera Zelenskog, ali i pritiska SAD-a za jačanjem zabrana, sankcija i agresivnijom politikom prema Rusiji, s druge strane tu je ruski plin , koji Putinu daje jakog aduta u diplomatskom ratu i pritiscima prema Njemačkoj i EU. Njemačka je već godinama i neprekidna meta i odredište imigranata, od kojih se mnogi u toj zemlji nisu ni pokušali adaptirati, kao i Švedskoj, te opterećuju socijalni sustav zemlje.

Njemačka je još uvijek ekonomski div i sila, pa udare koji bi mnoge zemlje dovele u očaj amortizira , no pitanje je do kada će to moći.

Desetljeća promoviranja nekih novih vrijednosti i liberalnih agendi, Njemačku su danas dovele do toga da praktički više odnedavno nije ni većinska kršćanska zemlja, čemu valjda očito i teži liberalni globalizam , najdestruktivnijo društveno i političko uređenje po čovječanstvo ikada.

Danas, kada praktički u Hrvatskoj gotovo da nema nekoga tko ne poznaje barem jednu osobu koja je otišla privremeno, ili na duže vrijeme živjeti i raditi upravo u Njemačku, doalze do nas informacije “iz prve ruke”. U Njemačkoj se još uvijek može zaraditi više no u Hrvatskoj, ali morate raditi “kao crnac”. U Njemačkoj je socijalna pravdenost još uvijek daleko bolja no u Hrvatskoj, ali ju morate zaslužiti i opravdati, korupcija koja je sveprisutna u Hrvatskoj, u Njemačkoj je u granicama društvene prihvatljivosti i žestoko na udaru pravosuđa, dok u Hrvatskoj nema povjerenja u pravosuđe, koje je takođe korumpirano u pod utejacjem politike i raznih interesnih skupina.

Sve u svemu u Njemačkoj još uvijek postoje prilike, načini i mogućnosti za zaradu, no sve je to daleko od idealnog i načina života na koji su kod nas ljudi navikli. Rad je na prvom mjestu, izlasci su praktički minimalni, cijene odlaska u kafiće i restorane enormne, no zato je hrana jeftinija u prosjeku nego kod nas u Hrvatskoj (trgovački centri). Prednost Njemačke je još uvijek poštenije i uređenije društvo, no život je daleko teži nego ranijih desetljeća.

Njemačkim umirovljenicima također nije lako, treba znati kako je prosječna mrovina u Njemačkoj manja od 1200 eura, za žene i manja, pa sada to usporedite s u praksi višim cijenama života u toj zemlji, barem gledano oko stanovanja . Mirovina je i u Njemačkoj u slučajevima velikog broja tamošnjih umirovljenika niža od prosjeka, znači nerijetko i manja od 1000 eura.

Za naše pojmove, odlasci u Njemačkoj frizeru, na manikuru, restoran, kazalište zapravo je “teški luksuz”…

Da je život u Njemačkoj teži no prije 50 godina svjedoče i moga istraživanja njemačkih medija, institucija i rezultati anketa. Mnogi naši radnici u Njmeačkoj rade i po dva posla, ali i mnogi Nijemci, kako bi očuvali životni standard, no na štetu slobodnog vremena i življenja.

Svakodnevni troškovi života u Njemačkoj zadnjih godina drastično rastu, a što dovodi do štednje na mnogim nekada uobičajenim stvarima, poput naručivanja hrane , odlaska na izlete, ručkova vani i slično.

IZGUBLJENI KRAJOBRAZ: KUTINA, ČOVJEK, LJUDI I GRAD

Ovo je isječak crno bijele fotografije središta Kutine (kod Helešija), davnih 60-tih godina prošlog stoljeća koju je objavila Fb stranica “Kutina kroz sliku i priču”. Ova fotografija i trenutak zaustavljen u vremenu zaslužuje priču i članak, jer ima u sebi mnoge elemente za nju.

Ako oglimo od ideološkog okvira, političkih korica is vih neželjenih dodataka fotografiju i trenutak, tada na njemu možemo vidjeti put našeg čovjeka i društva od tih davno minulih vremena do danas.

Na slici vidimo mlađeg, za to vrijeme elegantnog čovjeka kako žuri hodajući sredinom raskršća, koje danas zauzimaju automobili i ovakav bi prizor bilo iznimno teško slikati, a da se isti ne namjesti, odnosno režira. Iza je Kolodvorska ulica , prepuna ljudi, biciklist s desne strane ulazi u krivinu, a u kutku fotogarfije vidi se dio kamiona i automobila iza njega…

Prevladavaju biciksliti i pješaci. Vremena su davna, život je drugačije organiziran. I bez udobnih automobila i bez sve sile tehnike, stizalo se uvijek na želejni cilj, a i na vrijeme. Komunikacija između ljudi bila je neposredna, odvijala se na pločnicima, parkovima, ulici, tržnici, svagdje…

Nema ni semafora. Zamislite ta vremena u okviru ovog današnjeg. Vremena kad se nije automobilom išlo do kvartovske trgovine, gledalo po web aplikacijama kakvo će biti vrijeme i okretalo glave od susjeda i prolaznika, već se znalo zastati pitati za novosti, zdravlje, događaje..

Vrijeme kada su grad prije svega u realnom društvenom prostoru činili ljudi, njihove aktivnosti, entuzijazam i rad, a ne broj stanonvika i zgrada. Vrijeme kada je čitav sustav vriejdnosti i međuljudskih odnosa bio posložen na jedan logičan i pravedan način. Ta vremena , tih 60 godina prošloga stoljeća, no i puno ranije koz razna povijesna razdoblja, sustave i društvena uređenja, imala su nekako čovjeka u središtu života, vlastodršce u nekakvim posebnim policama. Danas imamo život bez života vrlo često.

Ekspanzija tehnologije , pomagala, dostupnost informacijama, čovjeka nije učinila sretnijim, niti mu dalo više vremena, no tada u tim vremenima sa slike…

Kao da je dan bio duži i ispunjeniji tada, mnogi kažu, no danas. Fotografija nam zorno pokazuje jedan bljesak i životni frem , skoro filmski isječak zaustavljenog pokreta, življenja Kutine , a iz čega se se zaista vidi razlika u odnosu na danas…

Svako vrijeme nosi svoje, kažu mnogi, pa tako i ovo danas, no kada pogledamo ovu sliku i uporedimo s onime danas, čini se kako živimo u vremenu koje zapravo odnosi, briše i poništava čovjeka u odnosu na ono i druga vremena? Današnje vrijeme ljude sklanja s ulica, zatvara u vlastite svjetove , određuje više no ikada, u vrijeme sa slike, godišnja doba i samo vrijeme ljude je izvlailo na ulice, nježno upućivalo jedne na druge…

Ono što nam nedostaje danas u odnosu na vrijeme kada je snimljena fotografija, jest međusobna poveznost, a onda povezanost grada i ljudi, ljudi i urbane cjeline i ljudi s vremenom oko njih.

Ono što je nevjerojatno na toj staroj fotogarfiji jest činjenica kako se na njoj u pravom planu vidi čovjek, u drugom ljudi, a u okruženju GRADA, urbanog okruženja koje odmah asocira na grad, i bez nebodera i bez automobila i bez semafora…no vidi se kako je to fotografija jednog trenutka života u gradu!

Razmislite i promislite zbog čega je to tako….

HRVATSKA: OD DANAS UKINUTA SVA OGRANIČENJA NA GRANICAMA, NEMA VIŠE NI “AUSVAJSA”

Sezona , ona turistička dolazi, po ustaljenoj praksi, evo nam sezone, evo “oslobođenja” od raznih zabrana, ograničenja i potvrda famoznog stožera. Od 1. travnja ukinuta je mjera obveznog predočenja “potvrde” pri ulasku u RH, no svemoćni je Stožer, odlučio ukinuti ovaj tjedan i tu, posljednju mjeru na granicama. MUP je potvrdio za jednu TV kuću kako od ponedjeljka više ne vrijede ograničenja na granicama.

  “Važenje Odluke o privremenom ograničavanju prelaska preko graničnih prijelaza Republike Hrvatske koja je bila važeća do 30. travnja 2022. godine nije produljeno. Stoga je ulazak u RH dopušten uz uvažavanje uvjeta ulaska koji su bili važeći prije epidemije COVID-19, odnosno uz uvjete propisane Zakonikom o schengenskim granicama, Zakonom o strancima i dr., ali bez udovoljavanja epidemiološkim uvjetima”, prenose mediji priopćenje MUP-a.

Kako već danas neki “epidemiološki Nostradamusi” znaju da će po isteku turističke sezone i na jesen ponovo postojati opasnost od epidemije i virusa… o tome sami donesite zaključak. Građani su umorni od mjera, zabrana, ispiranja mozga i ratova…

OSVRT: TI SI ČOVJEČE, ZA LOKALNE BAJE I FRAJLE, TEK KOMARAC NA ŠOFERŠAJBI NJIHOVE AMBICIJE……

Apsolutno je licemjerno kada recimo “javnoblebeće” o tome kako “prvomajskih praznika” u Kutini ove godine nije bilo osoba koja nikada u životu nije radila ništa osim đabalebarila o javnom trošku izigravajući nekakvog lokalnog kroničara s debelim pedigreom osobne prosječnosti i nadnaravnom ljubavi prema bivšoj “Jugi”…. ispada kako izostanak organiziranog kuhanja vojničkog graha i podjela istog najviše nedostaje jednom tipičnom, kako bi kazali naši stari “neradniku”….

No kako je moguće da se nešto slično dogodi u Kutini kao što se dogodilo ove godine? U gradu , gdje je recimo jedan bivši ljevičarski gradonačelnik za civilne žrtve komunističkih zločinaca kazao kako su to “ustaše”? Kako je moguće da se svjetla tradicija “prvomajskog graha” , kao i proslava izuzme i iz “prvomajskih aktivnosti”, čak i lokalne partije SDP, mislimo pri tome baš na datum prvi svibanj, odnosno prema službenom srpsko-hrvatskom riječniku dotične paritje, prvi maj?

Kako je moguće da u gradu manifestacija, “turizma”, priča i projekata, netko jednostavno ni državne i gradske zastave i zastavice ne postavi na stupove javne rasvjete na službeni prazni i neradni dan????

Sve je to kod nas i moguće i aposlutno ocrtava svepristunu bahatost lokalnih javnih lica dobro usidrenih i uhljebljenih na teret vaše grbače u raznim odjelima, ustanovama i drugdje, no posebno je tragično da se ni “službeni mediji” nisu udostojili ni jednom jedinom rečenicom objasniti zbog čega to nema uobičajenog načina obilježavanja Međunarodnog praznika rada, 1. svibnja????

Obilježena je protokolarno obljetnica VRO “Bljesak”, Hvala Bogu, da se netko od onih koji primaju solidne plaće u PR odjelu gradske uprave udostojio prenijeti nekoliko slikica i par redaka o tome na web-u grada Kutina.hr i to u nedjelju i neradni dan… valjda za to slijedi bonus na plaću? Zbog čega nema graha za sirotinju i par desetaka umirovljenika i onih koji vole isti pojesti u okrilju evociranja uspomena na neka “davna super sjajna vremena” , to je nebitno!??

Nebitno je… nebitni su i građani osim svake 4 godine kada dođe vrijeme žetve glasova??? I tobože plavima i tobože crvenima i tobože zelenima i ostalima koji svoje osobne ambicije, lijenost, pohlepu, gramzivost, te sve ostale karakterne osobine provincijskih karijerista kriju iza stranačkih zastavica, članstava i šuplje retorike, šuplje kao “babin zub”!??

Što Vas više odlazi iz grada, iz države, što vas manje izlazi na izbore, to su takvi sigurniji u nastavak svog vječnog bivstvovanja u fotelji, na jaslama , grbači i plećima naroda…… čemu onda uopće “stoki sitnog zuba” objašnjavati posljedice, nesposobnosti, traljavosti i bezobrazluka, lokalnog političkog i društvenog plemstva??? Nema potrebe.

Ljudi su ionako nebitni smatraju oni koji žele vlast i oni koji ju imaju. Oni žive u apsolutnom uvjerenju kako će “izborna matematika” pojačana brojem uhljebljenih i njihovim rukicama , te onima šire rodbine istih, te nekoliko onih koji su na dogovornim listama za zapošljavanje , plus kalkulacija oko postoka izlaznosti sačuvati njihove stražnjice u foteljama gdje se može odlučivati o javnoj kasi funkcionirati do sudnjega dana…

A nekako se ovih dan mirisi sumpora i baruta, sudnjega dana i crnih slutnji nadvija nad svijet…. nad narodom visi sivi oblak krize, neimaštine, straha i rata…. ali ne i nad našim “odabranima” koji sjede na čelu drđave, gradova i općina zaslugom 20% birača od onog ukupnog broja…a često i daleko manje!

Nikad narod neće progledati javno na kavicama ponosno i bahato govore lokalni politički “igrači” kojima je kvocijent inteligencije često zanemariva nevažna nebitna stvar, jer zla inteligencija trgovca, lihvara i prevaranta na kartama je dovoljno znanje za plovidbu morem osobnog interesa…..

Narod je glup, a oni su pametni.. grah je glupost , jer na njega na prvi svibanj ionako dolaze lokalni čangrizavci i birači kojih sutra neće biti na popisu živih, stoga je bolje baviti se “turizmom” i PR spletkama, plaćati kružoke, dodjeljivati si plakete i priznanja, lijepo oblačiti , voziti službene automobile, ponekad se “kvrcnuti” njima s nekim drugim “služenim vozilom”, pa bahato presjesti u drugo vozilo i nastaviti svoj put… jer nedodirljivost plemstva je epskih razmjera, njihovo izuzeće od odgovornosti je u rangu s veličinom ljudske gluposti i beskrajem svemira….

Skinite nam se mušice s revera košulja i poslovnih kompletića, maknite nam se s puta, ne zanimaju nas vaš čemer i jad, vaši jadi, bijeda i nesposobnost da budete neosjetljivi na bližnjega svoga, sami sebi u centru univerzuma…”misle” naši lokalni pripadnici “elite” , ušminkani dojučerašnji polusvijet, ljudi s obrazom koji služi jedino za šminku, jezikom koji služi jedino za laganje, očima koje služe jedino za gledanje svijeta kakav vi u većini slučajeva ne živite, jer vam je teško, jer živite u realnom svijetu koji je nemilosrdan i problematičan…i jer ste pošteni!