IZGUBLJENI KRAJOBRAZ: KUTINA, ČOVJEK, LJUDI I GRAD

Ovo je isječak crno bijele fotografije središta Kutine (kod Helešija), davnih 60-tih godina prošlog stoljeća koju je objavila Fb stranica “Kutina kroz sliku i priču”. Ova fotografija i trenutak zaustavljen u vremenu zaslužuje priču i članak, jer ima u sebi mnoge elemente za nju.

Ako oglimo od ideološkog okvira, političkih korica is vih neželjenih dodataka fotografiju i trenutak, tada na njemu možemo vidjeti put našeg čovjeka i društva od tih davno minulih vremena do danas.

Na slici vidimo mlađeg, za to vrijeme elegantnog čovjeka kako žuri hodajući sredinom raskršća, koje danas zauzimaju automobili i ovakav bi prizor bilo iznimno teško slikati, a da se isti ne namjesti, odnosno režira. Iza je Kolodvorska ulica , prepuna ljudi, biciklist s desne strane ulazi u krivinu, a u kutku fotogarfije vidi se dio kamiona i automobila iza njega…

Prevladavaju biciksliti i pješaci. Vremena su davna, život je drugačije organiziran. I bez udobnih automobila i bez sve sile tehnike, stizalo se uvijek na želejni cilj, a i na vrijeme. Komunikacija između ljudi bila je neposredna, odvijala se na pločnicima, parkovima, ulici, tržnici, svagdje…

Nema ni semafora. Zamislite ta vremena u okviru ovog današnjeg. Vremena kad se nije automobilom išlo do kvartovske trgovine, gledalo po web aplikacijama kakvo će biti vrijeme i okretalo glave od susjeda i prolaznika, već se znalo zastati pitati za novosti, zdravlje, događaje..

Vrijeme kada su grad prije svega u realnom društvenom prostoru činili ljudi, njihove aktivnosti, entuzijazam i rad, a ne broj stanonvika i zgrada. Vrijeme kada je čitav sustav vriejdnosti i međuljudskih odnosa bio posložen na jedan logičan i pravedan način. Ta vremena , tih 60 godina prošloga stoljeća, no i puno ranije koz razna povijesna razdoblja, sustave i društvena uređenja, imala su nekako čovjeka u središtu života, vlastodršce u nekakvim posebnim policama. Danas imamo život bez života vrlo često.

Ekspanzija tehnologije , pomagala, dostupnost informacijama, čovjeka nije učinila sretnijim, niti mu dalo više vremena, no tada u tim vremenima sa slike…

Kao da je dan bio duži i ispunjeniji tada, mnogi kažu, no danas. Fotografija nam zorno pokazuje jedan bljesak i životni frem , skoro filmski isječak zaustavljenog pokreta, življenja Kutine , a iz čega se se zaista vidi razlika u odnosu na danas…

Svako vrijeme nosi svoje, kažu mnogi, pa tako i ovo danas, no kada pogledamo ovu sliku i uporedimo s onime danas, čini se kako živimo u vremenu koje zapravo odnosi, briše i poništava čovjeka u odnosu na ono i druga vremena? Današnje vrijeme ljude sklanja s ulica, zatvara u vlastite svjetove , određuje više no ikada, u vrijeme sa slike, godišnja doba i samo vrijeme ljude je izvlailo na ulice, nježno upućivalo jedne na druge…

Ono što nam nedostaje danas u odnosu na vrijeme kada je snimljena fotografija, jest međusobna poveznost, a onda povezanost grada i ljudi, ljudi i urbane cjeline i ljudi s vremenom oko njih.

Ono što je nevjerojatno na toj staroj fotogarfiji jest činjenica kako se na njoj u pravom planu vidi čovjek, u drugom ljudi, a u okruženju GRADA, urbanog okruženja koje odmah asocira na grad, i bez nebodera i bez automobila i bez semafora…no vidi se kako je to fotografija jednog trenutka života u gradu!

Razmislite i promislite zbog čega je to tako….

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s