MUKE PO GRAĐANIMA, KAKO TO DA SU CIJENE MNOGIH NAMIRNICA U SLOVENIJI I MAĐARSKOJ NIŽE NEGO U HRVATSKOJ, ALI NE SAMO ONDJE….??

Odlazak u prekograničnu kupovinu stara je tradicija u Hrvata mogli bismo kazati. Odlazi se preko “grane” već desetljećima, no ne kao u “savršenom socijalizmu”, kada se išlo po niz stvari koje u tadašnjoj Hrvatskoj jednostavno niste mogli pronaći ni kupiti, već zbog nižih cijena osnovnih životnih namirnica i slično! Propala je teorija raznih vladajućih domaćih političkih uhljeba o tome “kako se ide u siromašne zemlje lošeg standarda, gdje je zato sve jeftinije”, e pa ni to više ne drži vodu!

Hrvatska je u mnogim najosnovnijim namirnicama i banalnim stvarima skuplja i od puno gospodarski jačih i bolje uređenih zemalja!!! ?? Zašto je to tako, trebalo se pitati baš isto tako kao i zbog čega smo u vrhu EU po korupciji! Nedavno smo tako pisali o Mađarskoj gdje je gorivo tamošnja Vlada zamrzla na nešto više od 9,20 kuna po litri, dok se naša Vlada hvali kako je subvencionirala cijene pa nam samo malo fali do 15 kn po litri???

Neke namirnice su jeftinije i u Njemačkoj i Austriji no u Hrvatskoj, koja ima daleko niži standard. Mi ćemo ostati u susjedstvu, pa samo kazati kako su prosječne cijene sljedećih namirnica recimo, niže u Sloveniji nego Hrvatskoj i to one šećera, soli, riže, tjestenine , brašna, kruha , tosta, flaširane vode, graha, soka, toaletnog papira, hrane za pse!!!

Slovenci imaju trenutno više cijene od nas, mlijeka, topljenog sira, rajčice , te piva, provjerio je “Jutarnji list”. U Mađarskoj su od provjerenih artikala, jeftinije nego u Hrvatskoj sve nabrojane namirnice osim ulja, koje je skuplje nego u Hrvatskoj i u Sloveniji i u Mađarskoj. Kako je moguće da su u nizu EU zemalja u trgovinama maloprodaje namirnice uglavnom jeftinije nego u Hrvatskoj, pa čak u dosta slučajeva i u visoko razvijenim zemljama? Kao što znamo plaće u Hrvatskoj, kao i životni standard puno su niže od onih u recimo Njemačkoj, Austriji, pa i susjednoj Sloveniji?

Činjenica jest kako cijene hrane rapidno rastu i u najjačim zemljama EU, posebno u Njemačkoj, no kod nas također. Ukoliko često osobno odlazite u trgovačke centre, konkretno i kod nas u Kutini , mogli ste primijetiti nagli rast cijena u zadnjih nekoliko mjeseci, poskupljenja se događaju praktički na mjesečnoj razini, a u nekim slučajevima i puno češće. U Hrvatskoj je u odnosu na prošlu godinu, unatoč mjeri smanjenog PDV-a višestruko poskupjelo gotovo sve, od kruha, mlijeka, do mesa , ulja, brašna, riže, graha, povrća…

Cijene mesa i ribe nešto sporije rastu zbog poreznih oklašica, no ne svugdje, danas su recimo mnogi artikli koje kupujemo po “akcijskim” cijenama zapravo skoro skuplji no što su prije koji mjesec bile u redovnoj cijeni. Rast cijena je gotovo nemoguće ne primijetiti. Čak su i ugostitelji počeli lagano dizati cijene nekih artikala, primijetili smo kako pivo po 13 kuna nije lako naći u kafićima, srednja cijena je već posvuda 15 kuna, kava je za sada uglavnom istih cijena, no samo je pitanje kada će početi rasti cijene svega u ponudi.

Povrću cijene lagano rastu, a što se tiče goriva, građevinskog materijala, raznih usluga, da i ne govorimo!

KUTINA U ETERU (3.dio): PANDORINA KUTIJA MEDIJSKE OBMANE, REKLAME I OSOBNIH FRUSTRACIJA, SVE PLAĆENO NOVCEM GRAĐANA…..

“Otvoreno društvo” liberalni pogledi na svijeti, globalizacija, stvari su koje možda nekima dobro zvuče, no donijeli su daleko manje društvenih i ljudskih sloboda no što ih je tzv “zapad” imao tijekom hladnoratovskog vremena. U današnje vrijeme mediji su primjerice kontrolirani daleko više no u marčnim vremenima podjela na istok i zapad, posebice na zapadu, gdje smo svjedoci kako društvene mreže, razne asocijacije za kontrolu istinitosti podataka i slično zapravo vrše medijsku cenzuru i nastoje ušutkati pravo na slobodu govora do krajnjih granica, vodeći se famoznim narativom “govor mržnje”. Ovaj slogan globalne ljevice zapravo je ništa drugo no sofisticirani oblik “verbalnog delikta” iz vremena komunizma i pokušaj kontrole medija i vijesti.

Nikakva tajna nije recimo kako u Kutini izvor i jezgro javnih medijskih poziva na linč, plasiranja lažnih vijesti “fake news”, javnog omalovažavanja političkih osoba i građana, pa i drugih novinara čini čovjek koji je zaposlen u moslavackom listu i koji privatno djeluje koristeći taj javni medij trenutno u 50%-tnom vlasništvu Kutine u osobne, ali i političke svrhe, N.Blazekovic.

Upravo je on taj koji čini ono za što javno optužuje druge, potpisuje svojevremeno Ugovore za svoje usluge s čak dva komunalna javna poduzeća kao fizička osoba, financira se novcem poreznih obveznika i politički i osobno djeluje kroz više svojih FB stranica i neznani broj anonimnih FB profila, zagađujući javni medijski prostor Kutine godinama nevjerojatnom mržnjom i vulgarnim objavama.

Tek nedavno mogli smo u gradskom vijeću u dva navrata čuti otvorenije kako je i gradskim vlastima ta činjenica itekako poznata. Na udaru ovog medijskog privatnika zaposlenog u javnoj tvrtki uz poneka fizička lica, osobno je aktualni gradonačelnik Babić, kojega dotični “novinar” već godinama javno ismijava i kleveće putem svojih prikrivenih Fb stranica iza kojih osobno stoji kao što je na primjer “Kutinainfo /Prijateljiu prometu”, ali i mnoge druge…

On je zapravo jedina osoba, službeno zaposlen medijski djelatnik u nekoj tvrtki u većinskom vlasništvu grada u Kutini koji se financira godinama na razne načine javnim, gradskim novcem , a svojim privatnim djelovanjem stvara nekakvu atmosferu medijskog reketa . Vrlo je blizak bivšim SDP-ovim vlastima i tadašnjim gradonačelnikom A.Rudićem, svojim osobnim prijateljem, no i sa sdašnjim vrhom kutinskog ogranka te stranke. Putem svojih privatnih Fb prostora pak druge optužuje za svoja nedjela i neprimjereno ponašanje, služeći se degutantnim osobnim uvredama, prikrivenim prijetnjama i otvorenim javnim vrijeđanjem na izuzetno primitivan način, što ukazuje kako je moguće da se radi o nekoj vrsti verbalnog nasilnika i osobe koja ne može kontrolirati svoje ponašanje ni u javnosti.

Primjer je to kako netko tko godinama stoji iza onoga što se naziva “govorom mržnje”, kleveta i za to je na razne načine još i plaćen, dok s druge strane novac izvlači ugovorima između sebe i javnih tvrtki , kreira lažne vijesti, fabricira razne “dokaze” i optužuje treće osobe za ono što sam zapravo čitavo vrijeme čini.

Ništa drugačije nije ni u ostatku javnog medijskog prostora u zemlji, gdje vlada diktat, strah i “uređivačka politika” podložna vlasničkim interesima, ili onim političkim. U Kutini osim spomenutog slučaja postoji niz medijskim prostora na društvenim mrežama i web-u iza kojih prikriveno stoje političke stranke , ili stranački ljudi, kao primjerice navest ćemo “Kutina Vox” iza kojega stoji dio vrha kutinskog HDZ-a, kao i iza FB stranice “Pozitivna Kutina”. SDP se pak služi uslugama, navedenog Blazekovica, dok tu postoji i niz anonimnih stranica koje šire otvoreno primitivizam i mržnju, a s uvijek istim potpisom, te “lajkovima” lokalnih SDP-ovaca ispod vulgarnih objava i kleveta…

U takvom okruženju teško možete uopće imati uvid u stvarno političko i društveno stanje u gradu. S jedne strane imate niz uvredljivih objava i neutemeljenih kritika na račun vladajućih, s druge strane hvalisanje i lažnu, obmanjujuću “pozitivu”, odnosno ignoriranje svih negativnih stvari u društvu i realnih problema.

Milijunska sredstava ubrizgana kroz dotacije proračunskog novca u desetke medijskih kuća i PR agencija , ne služe nikome i ničemu osim samopromociji vladajuće političke većine u Kutini, te tako dolazimo do pandorine kutije besmisla, cenzure, obmana i međusobnih medijskih obračuna , a nikakve koristi za prosječnog stanovnika Kutine…

Moglo bi se na koncu slobodno zaključiti kako pluralizam, otvoreno društvo i slični “civlizacijski dosezi”, kokretno u Kutini nisu donijeli ništa osim srozavanja medijskog prostora na razinu javnih i privatnih servisa za širenje obmana, hvalisanje, odnosno stvaranje podjela i mržnje s druge strane….

P.S.

Iza svake objave koja se primjerice gore navednom lokalnom privatnom Fb izvjestitelju plaćenom javnim novcem, N.Blazekovicu, ne svidi, na njegovoj FB stranici “Kutinainfo/prijatelji u prometu”, slijede eskapade uvreda, optužbi, degutantnih uvreda, čistog bijesa i mržnje…. u to se uostalom već godinama možete uvjeriti, a čime samo potvrđuje tko stoji iza tih prostora, montaža , laži, kleveta i silne osobne mržnje.

GASTRO ZANIMLJIVOSTI: JOŠ TRAJE SEZONA PUŽEVA, JESTE LI IH IKADA SKUPLJALI, ILI JELI?

Sredina svibnja te prvi dio lipnja sezona je branja i konzumacije puževa! Stariji se sigurno sjećaju mladih dana kada su čak i mnogi kutinčani u divljini “brali” puževe za otkup, te tako došli do džeparca za svoje potrebe. U našim krajevima, ali i Hrvatskoj općenito najčešće se, zapravo, uglavnom konzumiraju tzv. “vinogradarski puževi”. Mada se nekada puževe smatralo za “poslasticu siromaha”, prije nešto više od 100 godina francuski su gastronomski stručnjaci polako puževe doveli na stolove kao vrhunski specijalitet.

Ono što bismo trebali znati oko konzumacije i pripreme puževa jest kako nakon prikupljanja puževa trebalo bi ih ostaviti neko vrijeme bez hrane, kako bi se pročistili, te krenuli u stanje mirovanja. Puževi se u našim krajevima pripremaju tako da se kuhaju u slanoj vodi s dodatkom octa, a nakon toga čiste i pripremaju . U Moslavini su se uglavnom radili na dva jednostavna načina, kuhani, pa prženi s jajima, ili lukom, no kulinarske su mogućnosti neograničene. Puževi se mogu pripremati i na roštilju, zatim s dodatkom biljnih začina, pancete i špeka, punjeni u kućicama s pancetom, maslacem s dodatkom začinskog bilja i zapečeni… Može se raditi i puževe na buzaru, kao dodatak gulašu, s tjesteninom, palentom… na sto načina.

Puževi se inače i uzgajaju na farmama, a Hrvatski na taj način proizvodi godišnje negdje oko 60 tona, što bi iznosilo oko 5 tona čistog mesa. Puževe se treba izbjegavati brati u blizini prometnica, ili urbanih sredina, jer upijaju toksine i teške metale, a treba ih i dobro termički obraditi, jer mogu sadržavati i manje količine otrovnih supstanci koje se nalaze u pojedinim gljivama, a koje puževima ne smetaju.

Sve u svemu , ako niste probali, preporučujemo da probate ovu poslasticu koju nudi priroda, a oko pripreme će vam zasigurno pomoći neki od savjeta vaših baka , ili djedova. Naime, puževi i nisu bili tolika rijetkost na jelovnicima u Moslavini.

KUTINSKI URBANI TRAGOVI: “SVI PREDSJEDNIKOVI LJUDI”

Scena u Kutini 90-tih godina u ratnom okruženju nije splasnula, već naprotiv pokazala neviđeni inat, rast i kreativnost. Među mnogobrojnim bendovima punk, Hc i drugih glazbenih izričaja koje možemo svrstati u rock i alternativne okvire, svakako se isticao i bend “Svi predsjednikovi ljudi”. Bend je djelovao ranih 90-tih godina i okupljao mlade kreativce, poznata su nam imena vezana uz bend Žega, Hrvoje Škurla, Davor Habazin, Kuzma, Andrija Rudić a bend se razlikovao od ostalih na tadašnjoj sceni po mnogo čemu. Naime, Svi predsjednikovi ljudi svirali su specifičnu vrstu glazbe, koja je podsjećala na kultni beogradski bend “Disciplina kičme”, uz jake bas dionice , bubanj i gitaru tu su bili i puhački instrumenti.

Bend je bio popularan u vrijeme djelovanja, a nastupao je na raznim gitarijadama, pa i solo nastupima, sačuvane su amaterske snimke nastupa na velikoj gitarijadi ispred sportskog centra u ljeto 1992. godine, nastup u tadašnjem kafiću “Katana” pokojnog Đuke Pribolšana, pored gradskog bazena. Materijal su snimili i na izdanju na audio kaseti, naslovljen s “Radosna je pjesma naša”, a izašli su i na kultnoj kompilaciji kutinskih bendova “Nemoj sjesti”.

Upravo su “Svi predsjednikovi ljudi” bili poput kutinskih bendova “Pić”, “Guardian”, ili “Djevojčica” pokazatelj kakvu je kutinska tadašnja glazbena scena imala kreativnost i polet. Kutinski bendovi nisu robovali ni maistreamu unutar hrvatske rock scene, a ni uhodanim trendovima, raznolikost izričaja i glazbe bila je na vrhuncu. Šteta je što zapravo u Kutini nema danas nekakvog vida sveukupne enciklopedije scene, koja je ostavila pečat u vremenima stvaranja, ali i daleko izvan granica malog moslavačkog industrijskog grada. Doduše zabilježila je Kutina i dva slučaja pokušaja zadržavanja urbanog i kulturnog naslijeđa grada i njegovih generacija, dugometražni dokumentarni, crno bijeli film kutinčana Roberta Šeića ” Snovi bez pokrića” o rock sceni u Kutini, te knjiga također kutinčanina Branka Kranjčevića “Proklet bio Rock ‘n’ roll”, o sceni vezanoj uz kultni klub “Baraka”. Oba su autora uspjela zadržati ponešto od zaborava, no kutinska scena je svakako zaslužila još pokušaja da se sačuva od potpunog zaborava i bezdana prolaznosti.

Upravo su “Svi predsjednikovi ljudi” dobar primjer zbog čega bi se “kutinski urbani tragovi” trebali uvrstiti u kulturnu baštinu i povijest našega grada, a za koju službene gradske instance nemaju sluha, niti istinskog interesa. Nestankom tih tragova Kutina će zauvijek izgubiti sastavnicu svoje moderne povijesti i jedan od nosećih zidova činjenice da se naziva i ima status “grada”.