KUTINSKI URBANI TRAGOVI: “SVI PREDSJEDNIKOVI LJUDI”

Scena u Kutini 90-tih godina u ratnom okruženju nije splasnula, već naprotiv pokazala neviđeni inat, rast i kreativnost. Među mnogobrojnim bendovima punk, Hc i drugih glazbenih izričaja koje možemo svrstati u rock i alternativne okvire, svakako se isticao i bend “Svi predsjednikovi ljudi”. Bend je djelovao ranih 90-tih godina i okupljao mlade kreativce, poznata su nam imena vezana uz bend Žega, Hrvoje Škurla, Davor Habazin, Kuzma, Andrija Rudić a bend se razlikovao od ostalih na tadašnjoj sceni po mnogo čemu. Naime, Svi predsjednikovi ljudi svirali su specifičnu vrstu glazbe, koja je podsjećala na kultni beogradski bend “Disciplina kičme”, uz jake bas dionice , bubanj i gitaru tu su bili i puhački instrumenti.

Bend je bio popularan u vrijeme djelovanja, a nastupao je na raznim gitarijadama, pa i solo nastupima, sačuvane su amaterske snimke nastupa na velikoj gitarijadi ispred sportskog centra u ljeto 1992. godine, nastup u tadašnjem kafiću “Katana” pokojnog Đuke Pribolšana, pored gradskog bazena. Materijal su snimili i na izdanju na audio kaseti, naslovljen s “Radosna je pjesma naša”, a izašli su i na kultnoj kompilaciji kutinskih bendova “Nemoj sjesti”.

Upravo su “Svi predsjednikovi ljudi” bili poput kutinskih bendova “Pić”, “Guardian”, ili “Djevojčica” pokazatelj kakvu je kutinska tadašnja glazbena scena imala kreativnost i polet. Kutinski bendovi nisu robovali ni maistreamu unutar hrvatske rock scene, a ni uhodanim trendovima, raznolikost izričaja i glazbe bila je na vrhuncu. Šteta je što zapravo u Kutini nema danas nekakvog vida sveukupne enciklopedije scene, koja je ostavila pečat u vremenima stvaranja, ali i daleko izvan granica malog moslavačkog industrijskog grada. Doduše zabilježila je Kutina i dva slučaja pokušaja zadržavanja urbanog i kulturnog naslijeđa grada i njegovih generacija, dugometražni dokumentarni, crno bijeli film kutinčana Roberta Šeića ” Snovi bez pokrića” o rock sceni u Kutini, te knjiga također kutinčanina Branka Kranjčevića “Proklet bio Rock ‘n’ roll”, o sceni vezanoj uz kultni klub “Baraka”. Oba su autora uspjela zadržati ponešto od zaborava, no kutinska scena je svakako zaslužila još pokušaja da se sačuva od potpunog zaborava i bezdana prolaznosti.

Upravo su “Svi predsjednikovi ljudi” dobar primjer zbog čega bi se “kutinski urbani tragovi” trebali uvrstiti u kulturnu baštinu i povijest našega grada, a za koju službene gradske instance nemaju sluha, niti istinskog interesa. Nestankom tih tragova Kutina će zauvijek izgubiti sastavnicu svoje moderne povijesti i jedan od nosećih zidova činjenice da se naziva i ima status “grada”.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s