Raspravama o protugradnoj obrani u Hrvatskoj nema kraja, a nevremena i tuče sve su češće. Dodajmo ovome i današnje medijske napise o tome kako su fratri u Karlovcu zvonjavom crkvenih zvona pokušavali otjerati nevrijeme.
Jedno od vjerovanja koje datira daleko u prošlost u našim krajevima jest i da se zvukom crkvenih zvona mogu “razbiti” oblaci koji nose tuču, odnosno spriječiti istu. Ako znamo kakvu štetu tuča može nanijeti usjevima, voćnjacima, vinogradima i povrtnjacima, nije ni čudo što se pribjegavalo raznim metodama zaštite, pa i onima uz pomoć “više sile”.
U raznim krajevima Hrvatske tako postoji od davnina vjerovanje kako se tuča može spriječiti zvonjavom crkvenih zova. Iz nekih povijesnih zapisa i etnografskih podataka prikupljenih primjerice na Varaždinskom području, postoje i oni koji svjedoče kako su se kapelice i crkve gradile na povišenim položajima, ne samo da bi bile bliže “nebu”, već i da bi se zvuk zvona bolje i dalje širio kroz prostor, upravo i u svrhu rastjerivanja olujnih , lednosnih oblaka.
Uz molitvu , te zvonjavu zvona štitilo se od tuče, ali i udara groma, a u sjevernim krajevima zabilježeno je kako je i seoski dobošar imao ulogu u tjeranju olujnih oblaka.
Znanstvenih dokaza o mogućem utjecaju zvuka zvona na tuču i olujne oblake, zapravo nema, no lome se koplja i oko puno suvremenijeg načina, onog s protugradnim raketama. Običaj zvonjave uoči oluje ipak ima pozitivnu stranu, dašak davnina i tradicije, koja sigurn nikome ne bi trebala smetati, niti ometati san…