KUTINA ZA NEKE STARIJE GENERACIJE……

Ljeto u Kutini je nekada davno izgledalo ovako… Kupali smo se na Bajeru i banovskom jezeru. Švercali se na gradski bazen kroz rupu na ogradi dolazeći kroz šumu preko “Turskog stola” iz Moslavačke ulice. Igrali smo minigolf na istom tom bazenu, a kasnije ondje išli u disko na otvorenom. Skupljali smo se ipsred Sportske i kupovali jeftinu pivu u “Mediteranu”.

Sjedili smo s društvom u “Starom centru”, “Helešiju”, “Dvije lipe”, igrali fliper i gledali MTV kod “Trpka”! Išli smo na gitarijade, na pecanje kod “Vaclaveka”, gumene brane, ili na Ilovu. Jeli smo prve bucmaste i mirišljave pizze u “Snack baru” i ometali bukom umirovljenike koji su ondje bili na “čašici” razgovora, te hladnom gemištu!

Kasnije smo išli na disko matineju u Arcus, pa onda na večer u Arcus, gledali filmove u prepunom kinu Moslavina i rezervirali karte putem telefona. Jeli smo masne lepinje iz Zdravljaka, i “frkani” sladoled s gradskog placa srijedom. Zaljubljivali smo se u parku, ili sjenici kod “staračkog”, kupovali sladoled kod “Mujdina”…. ratna smo vremena provodili u “Kameliji”, kartali s društvom u skloniptima tijekom uzbune, ili lunjali gradom…

Prve kockarske korake napravili smo na “poker paratima”, ali srećom brzo odustali. Navijali smo za Moslavinu u rukometu kao i danas. Gledali smo Mišu Kovača u velikoj dvorani sportske s roditeljima, a kasnije Partibrejkerse ispod stepeništa iste te sportske!

Vozili smo Rog specijalke, Tomos automatike, APN-ce, Jave i MZ-e. Dijelili smo se na pankere, metalce , darkere i šminkere, no zajedno smo pili i posjećivali ista mjesta…

Voljeli smo Kutinu i ponosno isticali odakle smo kada bismo otišli na ljetovanje. Petrokemija nam je bila sezonsko radno mjesto za zarađivanje đeparca za putovanja i pustolovine. Nije bilo drušvenih mreža, ali je informacija dolazila do nas upravo ona koju smo htjeli! Otkrivali smo digitalnu budućnost igrajući igrice na commodore 64! Sanjali smo o Americi i slobodi, a imali smo neku vrst vlastite Amerike u svojim mladim životima.

Politika nas je posjetila 90-tih, a iza toga rat.. i onda smo opet skupa bili u rovovima, pucali smo i branili Domovinu, braneći Kutinu duboko u sebi… I onda je došlo novo vrijeme, zaboravili su nas, a lagano su nestala i mjesta igre i života naše mladosti i nastajala nova..

No uvijek i iznova mlade su godine novim generacijama donosile nove pustolovine, izazove, priče i zgode… i nakon svega došlo je surovo vrijeme zabrana, maski, zatvaranja, pa onda novi oblak rata nad starim kontinentom..

Nestalo je zvijezda, stremljenja budućnosti, sanjarenja, igre, velikih planova…. došlo je vrijeme koje ne razumijemo ni mi iz te šarene prošlosti, ni oni koji stasaju u digitalnom svijetu društvenih mreža i lažne stvarnosti..svi smo opet skupa u zajedničkom bubnju neke čudne, nemilosrdne mašine….