KUTINSKI OSVRT: “POZITIVNI” MEDIJSKI, STRANAČKI PINGVINČEKI KUTINE…PLAVI I CRVENI, LAŽNI I DRVENI….

Kutinska medijska FB scena poznata je po uplitanju politike, sijanju mržnje, promoviranju raznih ideologija, poput ekstremnih ljevičarskih, no i potpunoj nesposobnosti stvoriti i plasirati vlastito mišljenje i podijeliti neku originalno protumačenu informaciju…. jednom rječju napisati vlastiti autorski tekst, nebitno je li on potpisan, ili anoniman..

Nije ni čudo, s jedne strane lokalni Fb manijak i nasilnik s lokalnog radija već godinama pokazuje svoja novinarska dostignuća “dijeljenja” tuđih vijesti, glupavih zlonamjernih komentara i osobnih uvreda, no ne i suvisli vlastiti tekst…i nije usamljen u “dijeliteljskom” novinarstvu…

Od ovog trenda ne odstupa ni vladajući kutinski HDZ, koji je smislio “orginalnu” medijsku foru na “fejsari” pa je nekoliko “mladih” članova stranke otvorilo Fb stranicu “Pozitivna Kutina”, na kojoj dijele protokolarne vijesti s drugih stranica i onih službenih gradskih, šireći “pozitivu” Kutinom..??? Kakvu pozitivu? Lažnu i uljepšanu sliku raznih manifestacija, HDZ-ovih vijesti o uspjesima, pa onda malo red zabave, najava koncerata, manifestacija za nekoliko posjetitelja, i još stignu vrijedni partijski pregaoci pozivati ljude da se pridruže njihovoj “mladoj ekipi” mladeži kutinskog HDZ-a u medijskim pionirskim koracima????

A zbog čega bi vam se ljudi pridružili? Oni kojima svijet nije bajka, koji nisu dobili posao u javnoj ustanovi učlanjenjem u stranku, ne cvatu im ruže u životu i rastu kobasice na plotu??

Pozitivna Kutina ne samo da je Fb stranica iza koje stoji nekoliko mlađih članova kutinskog HDZ-a po naputku stranačkog lumena iz izmišljenih gradskih Upravnih odjela, već je doslovno nemaštovita kopija SDP-ova “FB prenemaganja” i PR-a iz vremena A. Rudića tipa “Kutina naš grad” i još više tragikomično “Kutinska Pozitivna” iza koje je stajao svojedobno odred SDP-ovih članova???

Bah! Nije to jedini primjer uzaludne kampanje skretanja pozornosti od problema i realnog života već i dokaz potpune nesposobnosti prihvaćanja stvarnosti i kadrovskog očaja vodeće stranke u Kutini, baš kao i drugog pola iste, lokalnog SDP-a koji živi u Jugoslaviji 80-tih, ili lokalnog “novinara” moslavačkog lista koji nema vlastiti život pa vodi putem društvenih mreža paralelni virtualni život na seriji svojih Fb stranica, što anonimnih, što potpisanih na kojima sebe smatra važnom osobom, koji nedjeljom nije s obitelji koju nema, već #umeđuvremenu krstari gradom i “izvještava” na svoj priglup i jadan način o onome što osobno smatra važnim?

Uljuljkani na radnim mjestima dobivenim političkim pogodovanjem, na teret građana, ili stranačkom karticom, ili lažnim predstavljanjem i izigravanjem novinara kutinski FB diletanti tako osim vrijeđanja s jedne i dijeljenja tuđih vijesti s druge strane, baš ništa pozitivno nisu ni u stanju napraviti, niti će ikada pokušati…

Složiti čak i tekst poput ovoga teška je muka i Sizifov posao, treba angažirati čitav stranački plenum u komitetu i nazvati 30 brojeva , kako bi eventualno izašao u javnost nemušti poziv da se ljudi priključe čemu??? Dvoje stranačkih likova koji nisu svjesni čak ni postojanja svijeta dalje od zaslona pametnog telefona, prijatelji su im stranački drugovi, a interes osobni probitak, po svaku cijenu i bez ikakvih moralnih okvira?

Nastavite… podijelite nove pozitivne vijesti i iz dana u dan nam dokazujte kako smo birali pogrešno….odnosno omogućili vam plandovanje na naš teret neizlaskom na birališa.. i opravdano brinete negdje duboko u sebi…jer da, to će se također jednog dana promijeniti, kad tad!

OSVRT: NAŠI KORJENI, NAŠI PRECI, NAŠI DJEDOVI I NAŠA ZEMLJA….

Kutinom danas tutnje zvukovi istočnjačkog srbijanskog glazbenog smeća, “pod zvijezdama” se prikazuju srbijanski filmovi o Tomi Zdravkoviću, lokalni novinarski privatnik promovira parade i mržnju prema svemu što ima natruhe tradicije i domoljublja, a mi ćemo za nedjeljnu kavicu ispričati priču o našim djedovima, o hrvatskom, moslavačkom seljaku i težaku!

Možda je nekome od modernih “Možemovaca” koji preziru korijene, rad i vlastiti identitet, nazadno, no s ponosom se ovog puta i ovdje prisjećamo nekog od mnogih naših djedova i predaka. Ruku preplanulih od sunca i izboranih teškim radom na polju, pocrnjelih od vremena… Naš Hrvatski čovjek, ponosan na svoju brajdu, na polje, na “blago” u štali, nasmijan kada se zapjeva neka domaća stara pjesma… Temelj srca i domoljublja udaren u vihoru nepravdi, pod terorom “antifašističke” vlasti koja je oduzimala tom, našem djedu i pretku njegove njive, mlinove, njegovo sve i gurala ga od vjere, Crkve, njegova bitka… koji nikada nije bio ugušen , ni plam snova o slobodi zagašen.

Naš čovjek u bijeloj , svečanoj košulji za odlazak na nedjeljnu misu, prkos u očima, kosa u rukama i brus za pasom u cvjetnim livadama lipnja… Motana cigareta i čašica domaće rakije da se ubije tuga i breme teškog života. I radost zajedništva u pješačkim pohodnima u hodočašću na Mariju Bistricu, nježno podešavanje kuglica na jelki i tapšanje unuka po kosi u vrijeme Badnjaka..

Lomili su naše ljude komunističke zvijeri pola stoljeća, ranije Mađari, Bečke gazde i mnogi drugi, no opstali smo… lomili su velikosrpski barbari 90-tih s istim tim petokrakam koje danasd blistaju s naslovnica tuđinskih medija koje nam nameću, no doživjeli smo pad krvave zvijezde u ratu, koju danas ljevica uzdiže u miru….past će zlo opet i oni koji ga pronose, izdajice i njihovi slugani…

Sjećamo se našeg čovjeka, našeg djeda, tržnice srijedom i čekanja da bake prodaju sir i vrhnje, da se kupi šećera, kvasca i brašna.. teških vreća žita i ušura u mlinu, žege tijekom vršidbe i zlatnog odsjaja pljeve na užarenom suncu srpnja…

To je Moslavina i Hrvatska, naš temelj, naše tlo pod nogama, nikakvi dokoni novinarčići s petokrakom istetoviranom u malom mozgu, s tuđim idejama u torbi i sramom od svoga porijekla u svojim praznim tikvama. naš čovjek, naš predak u trenucima odmora od teškog rada u sjeni krošnji oraha, ili lipe zanasenog pogleda dok upija ljepotu trenutka, prirode, Domovine… prašnjavi poljski putevi omeđeni koprivom, kupinom i šipkom, ljeskov prut kojim ovlaš tjera krave na ispašu, povečerja zimska uz pucketave peći dok snjegovi stvaraju zapuhe na poljima…. dok s ečeka proljeće i žetva…

Sve žali današnjih lokalnih prodanih duša, elite koja je samu sebe takvom prozvala, mogu se utopiti u svojoj praznini i bijedi na jedan jedini zamah ruke našeg djeda i pretka, na izvlačenje jednom rukom kante hladne vode iz bunara, jedan treptaj oka, kad se znoj preko čela zakotrlja do obrva!

Sjetite se tko smo, gdje smo i ponosno prihvatite da smo jedini čija je ovo zemlja…. zemlja u kojoj su ugrađene kosti naših djedova, krv, znoj, tuga i radost..

Naši običaji koje su naši preci ponosno pronosili, iskre koje prije svitanja lete visoko u zimske noći na Badnjak dok se pekla pečenica, ili guska u pečnici, miris bijelih žganaca i svježe podojenog mlijeka u cik zore, pjesma dok se vraćalo s polja u predvečerje…

Mi smo djeca i potomci tih vrijednih i skromnih ljudi, nismo potomci komiteta i baraka, laži i fotelja, nismo zgubidani poput maminih i tatinih sinova koji se gnušaju prljavih ruku od blata i prašine…ruku svojih predaka!

I čitajte što želite, vjerujte u što hoćete, rugajte se tlu na kojemu stojite, no u konačnici ćete biti dukobo ukopani u to tlo, spojeni s ilovačom i glinom zemlje koju ignorirate i bit ćete sok korjenju svijeta koji negirate!