KUTINA NA UGLU, SJEĆANJA I LJUDI, TEMELJ SU GRADA

Vječnost cijelu u kutinskoj kolektivnoj svijesti postojalo je raskršće iza mosta na potoku Kutinici, kao živa knjiga što je trajala…trajala…i na koncu obrisana, kao puno toga u našem gradu. U našem grad kojim vladaju tuđi ljudi i tuđinski mentalitet….koji lagano briše našu povijest i naša sjećanja, naše tople, ljudske fotografije našeg grada, koji je nap sve manje.

Helešy….asocijacija na birtiju na uglu, na prvo kutinsko kino , na izlog od prljavog, smeđe žućkastog stakla, na velika vrata iza kjih su zveckale čaše i teške porculanske šalice za kavu, restoran, drvena lamperija, “harmonika” vrata koja su odvajala šank od restorana….i još puno toga.

Mjesto za susrete, za kratke stajanke, za duga zadržavanja, za pjesmu, ubijanje tuge u zadimljenom ambijentu, za ogovaranje i za progovaranje o onome što je tištilo generacije… Od starih , crno bijelih fotografija okupljenih ispred vrata na ulici Kolodvorskoj, do gužvi ispred “Itake” prvih godina novog milenija…

Znate, grad koji gubi sjećanja na svoja mjesta , na okupljanje, te na koncu na ljude, presatje biti grad. “Đaba” ulice, semafori, zgrade i svjetleći most! Apsolutno uzalud. Bez svog srca , grad je prazno selo s puno ulica, pusta urbana cjelina, rascjepkane duše…ili bez nje.

Helešy je možda ta neka nulta točka moderno ishodište pop kulture i one radničke snage koja je uzdizala lagano moslavačku varoš iz blata u grad, ne zbog sebe, već zbog svoje djece, koja su onda tu betonsku ljušturu gradila iznutra, sadržajno i kroz ljubav prema svom gradu, kreativnost i sinkronicitet među ljudima. To je između ostaloga na simboličnoj razini bio i Helešy, u suptini to je tek zgrada, no sociološki jedan od organa koji čini dušu grada.

Elementi Helešija kao urbanog obilježja Kutine, nije bio samo metalni šank i drvena lamperija već i Jagoda, ili pokojni Dugi….znat’ će oni koji nose iskru stare Kutine u sebi jako dobro o kome govorimo, ili Milka, koja je stojićki podnosila generacije bučne mladeži u njihovim najluđim godinama…i držala red u Helešiju, koji se otvarao rano i zatvarao kada je noć prekrila grad….

Helešy je i po imenu dio povijesti kutinskog obrtništva, ugostiteljstva, prošlih vremena i onih koja su ih pregazila. Pisali smo, da o ovom mjestu više puta, a danas na drugačiji način činimo to opet..jer drugi neće, jer ne razumiju, jer ne shvaćaju ni grad ni njegove ljude…

Nova vremena su osuđena na propast kada počnu brisati sjećanja na prošla vremena, nova su vremena sadržajna tek ako se nadovežu na ona prošla, grad bez sjećanja na svoju prošlost je poput čovjeka bez sjećanja na svoje korijene…živ, a mrtav istodobno…

Zadržimo sjećanja na ljude i mjesta, samo tako će barem u nama preživjeti grad

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s