FELJTON/DRUGI MANDAT: GDJE JE U EPIZODI “DRUGI MANDAT” GRADONAČELNIK BABIĆ?

VLAST IZ SJENE I FIGURA BEZ VLASTI

Kutina tone u nekakvu vrlo nejasnu, no mračnu politiku, koja odudara od prošlog mandata toliko da to primjećuje dio inače slijepe stranačke biračke mašinerije i samog kutinskog vladajućeg HDZ-a . Zapušten grad, loše odluke, prekomjerno trošenje javnog novca na samopromociju i medije, smanjivanje iznosa za školski pribor, donošenje odluka u menadžerskim plaćama direktora javnih poduzeća, pokušaji da se javnim novcem otkupi što više malih udjela pojedinačnih suvlasnika Moslavačkog lista, loše stanje komunalne infrastrukture nakon radova na Aglomeraciji, no jedna stvar posebno zapinje za oko.

Gdje je gradonačelnik Zlatko Babić??? Nakon izlaska iz istražnog zatvora, očite su promjene u ponašanju prvog čovjeka Kutine, a promjene su vidjele i za vrijeme njegovog izbivanja. Čini se kako je određena interesna skupina iz vrha njegove dojučerašnje stranke, konačno uspjela “zavladati gradom”, čak se stječe dojam kako je dijelu HDZ-ovaca i na ruku išla “afera” u kojoj je najviše stradao upravo gradonačelnik, ali koja je zaobišla sam HDZ, odnosno sve njegove ljude iz vrha kutinskog ogranka stranke…

Da netko drugi vodi grad , a ne sam Babić može se isčitati iz raznih događaja, poteza koje gradska uprava vuče, odnosa prema građanima i na razne druge načine. Gdje je uopće Zlatko Babić? Vidljivo je kako je njegova prisutnost u javnosti i na javnim događajima svedena na minimum u odnosu na prvi mandat, a mjesta pred foto aparatima i kamerama silnih medija i osoba uposlenih u UO gradonačelnika, koji je svojevrsni propagandni odjel vodeće gradske stranke na vlasti zauzimaju neki drugi ljudi i to iz HDZ-a!

Za ovu prigodu kontaktirali smo neke od najboljih poznavatelja funkcioniranja kutinske političke scene, a posebice gradskog HDZ-a i dobili gotovo identične zaključke, “Kutinom aktualni gradonačelnik Zlatko Babić tek fiktivno upravlja, to čini skupina ljudi iz vrha HDZ-a te njihovih suradnika …”

Koliko je očito da se događa nešto neobično, odnosno toliko suprotno prvom mandatu govori i nekoliko činjenica, obični građani to vide jasno, unatoč medijskom propagandi najjače stranke u Kutini, no i neke osobe s političke scene koje slabije poznaju prošlost i način funkcioniranja određenih klanova unutar HDZ-a.

Čak je i čelnica kutinskog SDP-a, Jasminka Molnar , stranke koja je poprilično potonula još od 2017-te godine u jednom komentaru slučajno, ili ne dobro detektirala, kako je “Zlatko Babić nevinašce” prema nekim drugim ljudima u Kutini, odnosno kutinskoj izvršnoj vlasti!?? Vjerujemo i to iz niza razloga kako je ovo vrlo blizu istini koja se pokušava umotani u silni marketing, medijsko bacanje prašine javnosti u oči i slično. No sada i pojasnimo plastično koji su to “sumnjivi znakovi” koji navode na ovakve zaključke.

Osim zamjetno smanjenog javnog prisustva Babića na mnogim protokolarnim događajima , gdje HDZ ubacuje u zadnje vrijeme svoje moguće kandidate iz stranačkih redova za neke od narednih izbornih ciklusa, prisjetimo se i zadnje 11. sjednice G.V.-a Grada Kutine, gdje su se donosile odluke koje zaista nisu primjer razvoja demokratskog društva, već duboko korumpiranog sustava.

Gradonačelnik Babić poznat je po tome kako od prvog dana svog prvog mandata vodi glavnu riječ kada je u pitanju davanje odgovora vijećnicima na svaku temu na sjednici. Ovog puta to je u cijelosti izostalo. Gradonačelnik je izgledao zabrinuto, odsutno, praktički kao čovjek koji je loše volje i “nije njegov dan”, ili netko koga more neke velike brige…iako je predstava za javnost, a što je ta sjednica suštinski i bila, išla glatko…prema planu. Zbog čega gradonačelnik praktički nije sudjelovao u raspravama o Odlukama kao što su, prijenos svih ovlasti na odabir direktora gradskih trgovačkih društava upravo na gradonačelnika???

Vijeće je na posljednjoj sjednici donosili doslovno LEX ŠERIF u primjenu, a onaj koji je ovim odlukama dobio ovlasti i mogućnosti instaliranja kadrova na čelo trgovačkih društava, izgleda kao “da su potonule sve lađe”???? Pogledajte snimku sjednice ako ne vjerujete.

Zlatko Babić u prvom mandatu gorljivo se zalagao za pokušaj pokretanja gospodarstva u Kutini, lobirao je za ostanak Općinskog suda u Kutini, područnog ureda HZZ-a, pokretanje Industrijsko logističke zone, ravnomjeran razvoj grada, te olakšanje školovanja roditeljima osnovnoškolaca! U drugom mandatu gospodarska obnova se i ne spominje, bez ikakve komunikacije s javnosti smanjeni su drastično iznosi vaučera za školski pribor što je razbjesnilo građane, dok se istodobno ljubomorno čuva od bilo kakvog smanjenja stavka “mediji i informiranje”, gdje se najveći iznos dodjeljuje putem pri kraju prvog mandata ustrojenog UO ureda gradonačelnika, kojim rukovodi HDZ-ov novoimenovani pročelnik????

Kako je moguće da se dogode ovakve korjenite promjene nagore u samo pola godine? Očito je kako je u gradskom političkom sustavu UPRAVLJANJA GRADOM DOŠLO DO PROMJENE! Gradom teško da upravlja ista osoba kao i prije prosinca 2021. godine, na to ukazuju neki naši izvori iz same aktualne gradske vladajuće većine, a osobito oni nezadovoljni stanjem u gradu!

Zlatko Babić nije više ni član kutinskog HDZ-a i stranke općenito, te je vidljivo kako teško podkapacitirana stranka, traži načine eventualne zamjene čelnog čovjeka ukoliko Babić ne dočeka konac mandata, ili odustane od daljeg političke utrke za mjesto prvog čovjeka Kutine. U HDZ-u znaju da je mjesto gradonačelnika prijeko potrebno za provođenje uskih parcijalnih interesa nekoliko ljudi koji godinama iz sjene drmaju gradom i njegovim resursima. Potpuni kolaps oporbe u ovom trenutku uvjerili su tu skupinu stvarnih vladara Kutine, kako će uz pomoć medijske podrške i stvaranja dimne zavjese , te ovisnog biračkog tijela zadržati vlast kako bi održali svoje privatne projekte u životu, ili ih završili.

Stoga se pred kamerama umjesto Babića sve više može vidjeti HDZ-ova Tomislava Kojundžića, direktora RA MRAV, koji nije bio previše istaknut u negativnom svjetlu političkih marifetluka starih HDZ-ovih kadrova, a na sličan način ” u igru” su ubacili i samog Zlatka Babića na izbore 2017-te godine, shvaćajući kako osim njega nema nikoga kome građani mogu vjerovati! Tu je još i pročelnik novog UO ureda gradonačelnika Robert Kolenc, a od tihog, ali sigurnog koalicijskog partnera novo lice je bivši HSLS-ovac Robert Krpes, dio nakaradno stvorene grupe “nezavisnih” u gradskom vijeću, a zapravo ekipe Davora Kljakića bivšeg predsjednika nestalog kutinskog HSLS-a. Krpes je zamijenio Kljakića na dva njegova ključna politička mjesta, na čelu Gradskoga vijeća i Nadzornog odbora gradske tvrtke KSK! Nakon toga postao je “nezavisni” skupa sa , uz KLjakića trećeg bivšeg HSLS-ovca u vijeću, Miroslava Šnjarića…

Zlatko Babić sa svoje strane isprva vrlo je žestoko počeo u javnost “gurati” svoju zamjenicu Ivanu Grdić, koja ne uživa preveliku popularnost među kutinčanima , ali ni većem dijelu kutinskog HDZ-a. Ova dugogodišnja nezavisna direktorica TZG, na ovu poziciju o kojoj se oduvijek politički odlučivalo stigla je preko jednog od starih HDZ-ovih obiteljskih klanova, preživjela je na čelu TZG Kutina, čak i SDP-ovu vladavinu tijekom mandata Andrije Rudića…i to ne bez razloga. Poznato je kako je osoba iz HDZ-a izuzetno bliska samoj Grdić, bila “dvostruki igrač” koji je obećao tihu lojalnost tadašnjem čelniku SDP-a i tako postao na neki način SDP-ova “krtica” među tada oporbenim HDZ-om, zauzvrat osobe koje su tom čovjeku bile od interesa (članovi bliže i šire obitelji) zadržani su na svojim pozicijama, dok se druge micalo na niža radna mjesta i položaje….

Dobro je ovo sve poznato svim ključnim političkim “igračima” današnje vladajuće koalicije, ali i dijelu oporbe u Kutini. O tome svi očito imaju “zavjet šutnje” budući se ovdje radi o pravoj slici mračnih i zakulisnih među stranačkih i privatnih interesa i načinu djelovanja i dogovora unutar političke elite.

Vratimo se gradonačelniku Babiću, da sumiramo, ponašanje tijekom drugog mandata, način upravljanja gradom, odluke i potezi , dijametralno su suprotni prvom mandatu i stoga izazivaju opravdanu sumnju u to tko vodi zapravo grad. Ako pogledamo malo dublje, potezi i stanje u kojemu se Kutina danas nalazi identični su onome što smo gledali negdje u drugoj polovici mandata Davora Žmegača , odnosno oko 2008 i do 2013 godine, kada je bilo vidljivo da ni on nije mogao “vladati” vlašću unutar vlasti i silnim privatnim interesima, pa im se djelomice i priklonio….danas imamo vrlo sličnu atmosferu, međutim daleko pogubniju za Kutinu kao zajednicu.

Za razliku od Žmegača, koji je bio vrlo tvrd u svojim stavovima, pa ponekad i pokazivao agresivnu odlučnost, Zlatko Babić nema takav karakter, daleko je politički miroljubiviji i neodlučniji , a moglo bi se kazati i pomalo naivan, što je agresivnoj klijentelističkoj ekipi unutar same vlasti, a posebice HDZ-a otvorilo put da provedu niz svojih ciljeva, jedan od njih je i inzistiranje da se otvori nepotreban UO ureda gradonačelnika, koji je apsolutno promašena politika, koja građanima ne donosi ništa, ali točno određenom čovjeku iz vrha HDZ-a i samoj stranci itekako puno. Najveća dobit ovakvog poteza je ustoličenje prikrivenog medijskog izbornog stožera grupe koja drma gradom i to na pogon javnih financija, sve umotano u zakonske okvire….

Izbijanje afere i odlazak u zatvor, otvorilo je drugoj , mračnoj strani kutinske politike širom otvorena vrata, stvaranje uvjetovane lojalnosti, te se počelo vrlo brzo događati ono što dana su Kutini imamo na djelu…..

Moglo bi se gledajući sve ovo čak i zaključiti bez prevelikog čuđenja, da je i sam Babić možda i najveća žrtva svojih političkih “prijatelja” i saveznika, bivše stranke i pojedinačnih interesa grupe lokalnih moćnika, koji se već dva desetljeća uspješno provlače u pozadini bez uperenih reflektora javnosti u njih osobno….

NASTAVLJA SE……

KOLUMNA: PRIPOVIJEST ISELJENIKA…JEDNOM KAD ODEM….

Jednom kad odem iz grada gdje sam se provlačio kroz rupu na žičanoj ogradi da se besplatno kupam na bazenu…gdje smo dočekivali zore pjevajući omiljene pjesme uz colu i vino… Kad odem od poznatih prečica, ulica i mjesta gdje su nekad bile naše omiljene birtije, naša mjesta za igru, mjesta za ljubav, ili za plač…

Kada odem ne zbog jebene prošlosti koje više nema, već zbog sadašnjosti koja zaudara na nepravdu i zlo, koja nema boje, a ne nudi ni nadu da će sutra biti bolje. Istom onom prugom kojom smo putovali na more, na koncerte, na ekskurzije , u Zagreb u klubove…. još sporijim vlakom…modernim. Ili ću otići s kolodvora koji je plastično, metalno betonski kiosk, bez birtije u kojoj se može oplakati zadnji sat ovdje i drmnuti jednu putnu!

Ili ću otići cestom prema zapadu, s tužnim istokom iza leđa i nedosanjanim jugom na obrazu. I zarast će mi dvorište, pokrast će mi lupeži šumu, oteti mi mjesta gdje smo bili mladi, ali drugačije ne vrijedi! Ne vrijedi mi gledati tu više zavist i grabež, kravate na debelim vratovima dojučerašnjih nižerazrednih kvartovskih ljudskim patuljaka, slušati tračeve i trovati se otrovnom društvenom atmosferom i nametnutim socijalnim formama….

Jednom, kada odem nekim putem kojim su prošli mnogi, neki davno, neki jučer, a neki već kofere pakiraju i gase svjetla u kućama odrastanja, bit ću možda bez svog tla pod nogama, ali slobodan biti čovjek…dobiti priliku, ako ju želim, razviti krila ako naletim na otvoreni prostor.

Jer ovdje su mogima krila srezana, volja oduzeta, talent prokockan u borbi od danas do sutra….umorni su mnogi moji prijatelji, a grad nam više nije igralište, već je teren manjine koju zdrav čovjek prezire!

Kad odem pa sjednem negdje daleko, kad skupim neko svoje novo jato prijatelja, pa popričamo o novom filmu, o djeci, ženi prijateljima ostalim u tom kaosu prošlog dobrog i vječno lošeg sutra….o dalekim horizontima, o ljudima, o novitetima, o željama i snovima…

Ako odem , biti će to zato jer snova ovdje više nema, jer ste ih uništili vi, tusti namazani trutovi politike i društva, vi dame u kompletićima s bezizražajnim licima i lažnim osmjesima, vi, dojučerašnji dotepenci i vi domaći izdajnici svog roda i zavičaja i vi sitnež i klatež kupljena za groš , ili dva, što klimate glavama, nepravdu skrivate pogledom u tlo i zaokružite istog gada i ljigavca, isto zlo i napast svake 4 godine, pa kukate i kukate s pivom u ruci pored nekog seoskog dućana, ili u jeftinom kafiću na rubu grada….

Jednom kada odem uz škripu vlaka, ili kotrljanje autobusne gume iz mene će ostati talog društva, zlo, mulj, žabokrečina i gorak ukus nepravde, a u sebi ću ponijeti pune ladice sjećanja na zrele dudove, na bose noge u prašini, prve poljupce, prijatelje i koncerte, na šaša uz potok i klena na udici kako se baca na lentom suncu, i masni burek u zoru nakon vikenda i radosne dočeke novih godina i Božićni sjaj jelke i sva lica mojih prijatelja dok su zračila srećom….

Jednom kad odem i smanjim grad na statistiku sela, jer to čini svaki onaj koji je prije mene otišao…i svaki koji će otići poslije. Pa neka ostane selo selonačelnicima, pročelnicima, direktorima, lažnim domoljubima svih boja, čija je ruka na srcu, a srce ne kuca za nas, ruka u džepu s figom, a druga na našoj kasici prasici….

Ali ako se jednog dana svi mi vratimo, ili ako nas buđenjem prizovete, neće biti straha, strah će biti samo one koji žive od mraka…. jer ako ih jednom ponovo svjetlo obasja, nestati će u svojim rupama, poput žohara u dotrajalim sobama, starih nekoć izgrađenih zgrada….

KUTINA: U KUTINI 10% RADNO SPOSOBNOG STANOVNIŠTVA ČINE BLOKIRANI GRAĐANI!

Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja ima nešto poput FINA-e, državne agencije za financije, koja je izravno proistekla iz nekadašnje socijalističke ustanove SDK, Službe društvenog knjigovodstva kao ZAP , Zavod za javni promet. FINA je agencija u čijoj se nadležnosti nalazi više od 200 tisuća blokiranih građana Hrvatske.

Među blokiranim građanima nalaze se i oni koji su u blokadi više od 10 godina, te se nalaze u svojevrsnom dužničkom ropstvu iz kojega se ne nazire izlazak. Upravo je i ovo jedan od razloga iseljavanja ljudi iz ovakvog sustava i države, a s tim se slažu i stručnjaci za demografiju. Dužničko ropstvo i dugogodišnje blokade stvaraju sivu zonu, nametnutu na neki način od same države i ljudi se snalaze na sve moguće načine kako bi preživjeli. O blokiranim građanima povremeno progovore mediji, no službena politika vrlo rijetko , ili nikako.

Kakav je situacija po tom pitanju u Kutini? Dostupni službeni podaci same FINA-e datiraju iz 2019-te i danas su aktualni, a nisu nimalo optimistični. U Kutini naime ima i dalje više od 1500 blokiranih građana, točnije 1558! Time je Kutina na 25. mjestu po broju blokiranih građana u Hrvatskoj.

6,85% stanovnika Kutine čini udio blokiranih građana u ukupnom broju stanovnika, no sada dolazimo do puno ozbiljnijeg podatka, blokirani građani čine čak 10% udjela radno sposobnog stanovništva u Kutini!

Sama činjenica kako se Kutina nalazi na visokom 25 mjestu po broju blokiranih građana u Hrvatskoj govori o stanju u gradu i realnom izostanku gospodarske obnove i razvoja sredine, ako tome dodamo činjenicu da je Kutina samo u zadnjih 10 godina izgubila oko 13% stanovništva dolazimo do žalosne činjenice kako političke vlasti u ovom gradu već godinama ne postižu nikakve dugoročne rezultate koje bi ovu crnu statistiku pogoršale.

Ni jedna lokalna vlast u Kutini ovim problemom se nije bavila, čak ni na način da ove činjenice spomene, već se jednostavno preko toga prelazi, a medijske mašinerije bave se političkom propagandom.

Smanjenje broja nezaposlenih u Kutini također nije realni pokazatelj gospodarskog stanja, već je rezultat iseljavanja i zapošljavanja građana Kutine u drugim sredinama i državama, pa prema tome i izlazak iz statistike nezaposlenih lokalnog ureda HZZ-a.

Političke vlasti godinama sklone su manipuliranjem statističkim podacima , izvlačenju istih iz konteksta i prikazivanju sebi u korist, međutim situacija je suprotna onome u što vlasti pokušavaju medijskim putem uvjeriti svoje sugrađane i birače. Kutina ne napreduje gotovo ni u čemu, a najmanje u gospodarskom rastu, ili demografskom oporavku, dapače, tone svakom godinom sve dublje.