UOČI DANA SJEĆANJA: “LJUDI SU GRAD” , I NAROD JE DRŽAVA, SAMO TO DANAS ČUTI, VOĐAMA SMETA!

Uoči Dana sjećanja i tragedije Vukovara, Škabrnje, ali bezbrojnih sela i naselja u Domovinskom ratu , te davne 1991. godine kišna i sumoran dan nad Kutinom. S tugom, no i nekakvom nostalgijom prisjećamo se vremena od prije više od 3 desetljeća… krvavog , nemilosrdnog rata u srcu Europe, divljaštva srbijanskog ratnog stroja i pobunjenih Srba, koji se 4 godine kasnije podvijena repa i razbijen povukao sa scene…

30 godina od tada imamo državu u kojoj stvari nisu posložene onako kako su to željeli naši prijatelji, očevi, branitelji koji su omogućili neovisnost Hrvatske. Imamo beskonačan osjećaj tuge, ali i ogorčenja politikom koja se odnarodila, vrijednostima koje nam se nameću, gubitkom suvereniteta tako teško stečenog krvlju i patnjom…. podilaženje nekim stranim, globalnim interesima, ideologijama koje su bile obilježje čak i okupatora 90-tih.. promoviranjem simbola zla koje se sručilo na Hrvatsku tih sumornih 90-tih…. danas imamo novo sumorno doba, novi rat na istoku Europe, nove podjele, živimo u jeku stvaranja “novog svjetskog poretka”…i mnogima se žrtve čine uzaludnima.

Teške su ovo, znamo riječi, no dijelimo ih s mnogim razočaranim domoljubima i hrvatskim kćerima i sinovima, koji gledaju sve veći plam nepravde, sve raskošniji život elite, kojoj očito ta vremena stvaranja Hrvatske države predstavljaju tek protokolarnu obvezu i par riječi na razini političke demagogije..

A povijest se iskrivljuje i mijenja, neprijatelj danas umjesto oružja koristi medijski prostor, Udruge i udruženja, civilno društvo, pravnu zaštitu neke strane prakse…i tako, sumornu jesen 1991, zamijenila je sumorna jesen 2022.-ge

Niti su branitelji tek razne Udruge, niti je narod vladajuća stranka, niti su udruge, i HDZ stvorili Hrvatsku, već obični građani, ljudi koji su svoj život, sigurnost i zonu komfora stavili iza sebe i zadržali neprijatelja u njegovom rušilačkom pohodu, te ga na koncu pobijedili, slomili i osigurali neovisnost naše zemlje.. e tek kad su utihnuli topovi, sušila se krv i nestali požari gorućih kuća, iz dubine raznih jazbina i podruma izmilili su politički vođe, stranački prvaci, sila ljevice i lažne desnice i počeli prekrajati Hrvatsku po svom ukusu, za sebe, a ne za narod koji je podnio najveću žrtvu kako bi se uopće sve ovo moglo i dogoditi!

Imamo danas tmurno vrijeme kada je ISTINA nepoželjna, domoljublje se smatra nazadnim, nacionalni naboj, opasnim “desničarenjem”, ali zato “crvene petokrake” poželjnim, “regiju” političkim stavom, tuđe naloge svojom obavezom, tuđe vrijednosti svojim ciljem???

Gdje smo to danas u odnosu na vrijeme dok je gorio Vukovar??? Gdje se mi to nalazimo danas u odnosu na vrijeme dok je krv nevinih tekla Škabrnjom??? Narod ključa, no tiho unutar sebe…zemlja se prazni…. naš grad se prazni , zbog nekolicine lokalnih sitnih prodanih duša poradi njihovog privatnog interesa… nemamo čak više ni stranke , već jednopartijski interesi , lažni pluralizam, te stranačke sekte, unutar kojih se stvaraju zatvoreni krugovi lažnih prijateljstava, kumstava, brakova, a sve s interesom i unutar zaštićene , privilegirane skupine, lažnih , stranački domoljuba s rukama na srcu…?

Danas se možda s više tuge i jada, osjećaja gorčine i beznađa sjetimo i sjećamo tih dana pored TV ekrana , kada smo strepili zbog naših najdražih i najbližih na bojištima, ili s rukama na oružju u blatnim rovovima, ruševinama, crnim šumama…..

I sjetimo se riječi Siniše Glavašavića, tek tjedan prije no što je ubijen mučki, “Ljudi su grad”…. i narod je Država, samo što danas državnim vođama smeta!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s