29. STUDENI U NEKADAŠNJOJ DRŽAVI, SOCIJALISTIČKOJ JUGOSLAVIJI BIO JE JEDAN OD NAJVEĆIH PRAZNIKA, DAN REPUBLIKE, OSTAO JE POZNAT PO BROJNIM KOLINJIMA KOJE SU TADAŠNJI RADNICI I SELJACI OBAVLJALI BAŠ ZA OVAJ PRAZNIK ZBOG NEKOLIKO SLOBODNIH DANA!
Jugoslaviju pa i SR Hrvatsku i danas mnogi smatraju nekakvom utopijom u kojoj se “bolje živjelo”, lako se i brzo zaboravljaju Goli otoci, nedemokratsko društvo, progoni neistomišljenika, cenzura tiska, brojne nestašice i ne baš tako utopistička stvarnost. Dio onoga što je bilo dobro nije pak zasluga isključivo sjajnog vodstva tadašnje partije, već i nekih globalnih geopolitičkih zbivanja u to vrijeme.
Jedna od osnovnih zabluda i mantri danas, a vezanih za Jugoslovensku federaciju i SR Hrvatsku, jest kako se lako moglo dobiti stan, što je aposlutno netočno , u 90% slučajeva društvene stanove dobivali su članovi partije i politički podobne osobe.
Svi su mogli na more? Na more je išlo više domaćih turista i to u smještaj kakav dana nitko ne bi želio ići, društvene kampove i odmarališta, što se nas tiče i takav je odmor imao prednosti, no bilo je drugo vrijeme i više su bliski bili odnosi između ljudi.
Većina seljaka i radnika MORE NISU VIDJELI, jer su se godišnji odbori koristili za radove na polju, skupljanje ljetine, drva za ogrijev i druge poslove.
Nestašice su bile česte i to svih godina postojanja socijalističke tvorevine, a nestajalo je na mahove svega, kave, benzina, struje , mlijeka… danas nezamislivo, ali redukcije struje su bile uobičajena pojava 80-tih godina kod nas!
Korupcija je bila na svakom koraku, no ona je ipak u to vrijeme bila u okvirima koji su daleko manje štetni po ukupno društvo, kao što je slučaj danas, no moramo znati kako srž velikih političkih stranaka u Hrvatskoj i dalje čine kadrovi i naslijeđe upravo komunističkog sustava i nekadašnjih kadrova KPH i Udbe, jer lustracija nikada nije provedena.
Zatirao se hrvatski književni jezik i propagirao hibrid zvani “Srpsko-hrvatski”! Učila se iskrivljena povijest, doduše to se opet, ali na drugi način radi i danas.
Ma što mislili, infrastruktura, ona osnovna bila je nedostupna ogromnoj većini stanovništva izvan gradova. Do konca 80-tih godina većina sela oko Kutine nije imala telefon i uličnu rasvjetu, vodovod i plinsku mrežu!
Planska privreda, nije bila bazirana na tržišnim osnovama i stvarala je dugove. U privatizaciji 90-tih vidjela se sva grabež kadrova koji su proistekli upravo iz bivšeg sustava, a pod krinkom domoljublja i nacionalne osvještenosti.
Ipak, najveći mega projekti osim autocesta izgrađeni su u to vrijeme, kao i infrastruktura mnogih gradova, najbolji je primjer upravo Kutina, koja današnji oblik i brojnost stanovništva, ima iz tih vremena, danas se broj stanovnika dramatično osipa… tako da je vidljivo da infrastruktura nije dovoljna da bi nekoga negdje zadržala.
Tako je bilo i u “onom” sistemu, kada su se u tvornice trpale tisuće radnika i bez potrebe , pa je tako zaposlenost bila znatno visoka.
U bivšem sustavu, također je bilo ogromnih kriza, hiperinflacije 80-tih, devalvacije dinara, krize su se smjenjivale neprekidno.
I na koncu vratimo se 29. studenom, “Danu Republike”, i danas je ovaj datum satirično vezan za kolinje i vrijeme kolinja, malo je i u ono vrijeme ljudi u Hrvatskoj i Moslavini marilo za značaj tog datuma na političkoj karti tadašnje države i partije, više se koristila mogućnost za omiljenu aktivnost koja je rezultirala punim tavanima kobasica, kantama masti, vrućim čvarcima i mesu u zamrzivaču