KOLUMNA: VRAĆAMO LI SE PRIRODI, ILI SMO TEK TRENDY FLUORESCENTNE, LATEKS BUBE???

Svjedoci smo raznih trendova, ponajviše onih koji nemaju nikakvu korist osim što pokazuju raspad društva, poput migoljenja stražnjicama na tik toku i drugim platformama, sveopćoj nepismenosti, kretenizaciji čovjeka i otuđenju , no ima i nekih koji nisu tako loši.. Recimo trendovsko “selfiranje” po prirodi i tobožnja velika ljubav prema zdravom životu, postala je svakodnevica društvenih mreža i medija. No ovaj članak zapravo preispituje stvarne motive, no i istinsku ljubav prema prirodi, odnosno planeti, zavičaju koji nas okružuje.

Kupiti skupe markirane tajce, trenirke, tenisice, štapove za hodanje, okititi se svim mogućih elektronskim gadgetima koji prikazuju broj koraka, udaljenost, otkucaje srca, utrošene kalorije, nadmorsku visinu, kvalitetu zraka, vlažnost okoliša i slično , ne znači ni voljeti, ni razumjeti, a ni vidjeti prirodu i svijet oko sebe..

Jeste li nekada razmišljali da vam promakne i trenutak i svijet koz koji trčite, rekreirate se, ili jednostavno okoliš u kojemu boravite, upravo zbog opsjednutosti raznim napravama koje koristite??? Jesu li vam sve te naprave i skupa sportska odjeća potrebni da biste boravili u prirodi, kretali se njome i slično?? Ok, treba imati obuću u kojoj ćete se lakše kretati po terenu, ali ona ne mora nužno koštati nekoliko stotina eura, niti biti živih boja…. Smjer svijeta možete odrediti i prema znakovima u prirodi kojima se tisućama godina orijentiralo, a organizam će vam sam dati znak da ste žedni, umorni, treba vam odmor i slično…čemu prepuštati kontrolu “pametnim” uređajima da vam broje korake i da vas gps prati?

Na koncu, činite li to što činite radi sebe, ili neke sveprisutne isprazne taštine koja vas tjera da baš svako iskustvo , ili tenutak podijelite sa čitavim svijetom putem društvenih mreža, hvatate svaki mogući trenutak kamerom mobitela, a tako ga zapravo osobno ne doživljavate i promakne vam život uživo? Zar ne?

Opsjednutost sobom, odnosno narcizam, nerijetko vidimo i kod javnih osoba, a danas svi pomalo zbog društvenih mreža sebe dovodimo u situaciju da postajemo javne osobe… No prije svega ono što vidimo jest ogromna ispraznost i ocean taštine i spomenutog narcizma… Uzmimo za primjer neeke naše lokalne političare, jedni dijele javno po društvenim mrežama svoje avanture, putovanja, raskošne večere i ručkove, odjeću, ne pomišljajući ni trenutak kako svoj luksuz dijele ljudima kojima je nedostupan i tako zapravo sebe ističu iznad ljudi koja se uoči izbora dodvoravaju, druge pak recimo političarke, sklone su gdje god u kojoj god prigodi mogu javno dijeliti svoje fotografije, provučene kroz nekoliko filtera, pokazujući zapravo na taj način svoj ogromni ego, narcizam, a ne neku poruku koja bi ukazivala na brigu za ljude oko sebe?

Isto je tako i s trendom velike otvorenosti prema prirodi i sportu. Naime oni pravi ljubitelji prirode, također će javno podijeliti fotografije, no i korisna objašnjenjenja, razmišljanja, filozofiju života, a ne nove tenesice, sicerene face, grupne fotke skupo obučenih trendy ekipica koje se vikendima slikaju po okolnim brdima i šumama???

Koliko puta ste zaista boravili negdje u prirodi sami, jednostavno jer ste osjetili potrebu, bez fotkanja, bez društva, zadržavajući samo za sebe ljepotu okruženja, misli i iskustva? Kada ste zadnji puta osjetili mirise i čuli zvukove, te vidjeli istinske boje sumraka, sutona, zore, noći, raznih godišnjih doba, bez hrpe pomagala, mobitela, aplikacija, led rasvjete???

Gledajući naše lokalne i šire aktivnosti na društvenim mrežama raznih “pustolova”, jedva da smo među njima naišli na nekoliko za koje možemo bez sumnje utvrditi kako su ljudi koji doista razumiju, vole prirodu, a ono što dijele s drugima čine jer zaista žele svoje ushićenje i lijepe krajolike podjeliti s drugima… mahom se sve svodi na fotke namještenih i iskešenih lica, umjentih osmjeha, te tetralnih poza u raznim šarenim modnim trendovima s kojima se šalje poruka, “ja sam rekreativka, ili rekreativac, poglečte’ kak’ sam in i trendy”???

No takav je danas čitav svijet, sve više informacija, a sve manje korisnih informacija, sve više aktivista, a sve manje rezultata tog silnog aktivizma, sve više šetača, a sve više bolesnih ljudi, no zato sve bolja zarada za proizvođače i trgovce , seksy tajca za trčanje, tenisica za planinanrenje, za treking, za ovo i ono, šarenih kapica, narukvica za pametne telefone, izotoničnih napitaka glasovitih marki, koje morate staviti u specijalne vanjske mreže trendy ruksaka, znojnika, štucni, pojaseva, okoglavnih svejtiljaka i slično….

I gdje je tu pored svega toga zaista i priroda? Od buke, slušalica, glazbe, GPS praćenja, monitoringa broja koraka…gdje je tu dodir s prirodom??? Gdje je tu istinski povratak Zemlji?

No i činjenica da se kako tako, pa čak i u obliku nekakvih plastičnih , bučnih, šarenih tajca buba s reflektirajućim detaljima , jedan dio trenda okreće prirodi ipak je bolja od posvemašnjeg gradskog , urbanog đabalebarenja…

Pitamo se jedino , ne nosimo li previše urbanih gluposti sa sobom u prirodu, te zapravo tako gdje god dođemo stvaramo buku, šum i smetnje čistom pogledu, promiče li nam tako sve ono što zapravo tražimo kada krećemo u “avanture” iz svojih kuća i stanova?

PRAVOSLAVNI VJERNICI DANAS SLAVE BOŽIĆ, “MIR BOŽJI, HRISTOS SE RODI!”

Svim našim čitateljima i pratiteljima , sugrađankama i sugrađanima pravoslavne vjeroispovijesti, koji slave Božić po julijanskom kalendaru želimo Čestit i blagoslovljen Božić i božićne blagdane uz tradicionalni pozdrav “,MIR, BOŽJI, HRISTOS SE RODI”.

Danas pravoslavni vjernici slave Božić u krugu obitelji i prijatelja , te uz tradicijske običaje, osobito u naseljima s većim brojem pravoslavnih vjrenika, a gdje postoje i pravoslavne Crkve, poput naselja Kutinice,Stupovače, Mikeluške i drugih.