Kada govorimo o glazbenoj sceni u Kutini u nekim minulim desetljećima, medijski se tu u pravilu ističe klub “Baraka”, kao jezgra i ishodište scene, koncerata i slično, no to je zapravo daleko od istine. Povijest se naime vrlo brzo zaboravlja, a još brže iskrivljuje, a Kutina kao mjesto koje su napustili deseci nekad vodećih aktivista u društvenom životu, dobar je poligon za stvaranje “alternativne” povijesti urbane povijesti grada. Stoga i započinjemo seriju kolumni koje će osvježiti sjećanja na minule godine i pomalo zaboravljene činjenice.
Ukoliko gledamo razvoj rock i nezavisne glazbene scene u Kutini, ona nikako nije krenula iz “Barake” već je Baraka bila posljedica rasta i bogatstva scene. Uzeti ćemo razdoblje od druge polovice 80-tih godina do zaključno početka novog tisućljeća dakle 2001. godine.
Scena se na početku javnosti počela prezentirati izlazeći iz okvira garaža i privatnih podruma kroz gitarijade koje su u drugoj polovici 80-tih godina prošlog stoljeća svoj ljetni dom našle na pozornici ispred sportskog centra. Gledajući današnje događaje upravo je fascinantno koliko su takvi koncerti bili posjećeni, brojnost publike mogla se iskazivati i u broju od 1000 ljudi. Rock, kasnije i punk i drugi glazbeni “alternativni” glazbeni smjerovi i tadašnji kutinski bendovi svirali su i na mjestima poput “Kluba SAM” u podrumu današnjeg Zavoda za zapošljavanje, ali i pojedinim društvenim domovima, tako ostaje crtica s jednog nastupa legendarne Grofove Garde u društvenom domu u prigradskom naselju Husain 80-tih godina. Sviralo se kasnije 90-tih godina i na terasi “Pčelarskog doma” , gdje je održano nekoliko znamenitih koncerata, ali i na gradskom bazenu na terasi , gdje se svojedobno nalazio i ugostiteljski objekt, pa čak i ljetni disko klub na otvorenom.
Plodne 80-te zamijenile su ratne, ali i dalje plodne 90-te godine, kada su mjesta svirki i nastupa bendova koje urbana scena pamti danas kao kultne događaje bili klub Arcus današnjeg kutinskog POU, gdje je također do 1991 jedno vrijeme bio disko klub.
Treba znati i da su ondje održani koncerti kutinskih bendova poput “Guardian”, “Djevojčice”, “Nesalomljivi” te još nekih. Pri koncu Domovinskog rata i nakon njega, scena se vratila jača no ikad , a sviralo se ponovo ispred Sportskog centra, u maloj sali POU Kutina i drugdje, a to je i vrijeme nastanka legendarne Barake. Baraka je naime kao izraz želje nekolicine entuzijasta, danas bi se kazalo aktivista počela živjeti negdje oko 1995 godine.
Baraka je sa sobom donijela i “Organizirani Kaos” festival garažnog punk, rock i HC glazbenog izričaja po kojemu je upravo Kutina bila jedno od središta cijele Hrvatske. No sviralo se i na drugim mjestima. Početkom 2000-tih kao prateći program velikog festivala igara epskih uloga LARP, a koji se održavao u Katoličim Čairama nedaleko od Kutine počeli su se održavati i rock koncerti. Festival koji je između 2002 i 2007 godine glasio za jedan od najvećih takve vrste u Hrvatskoj i šire imao je tako i po dva dana koncerata u večernjim satima u okruženju šume i malog jezera, svirali su ondje i značajni kutinski bendovi poput grupe PANJ, Karma i mnogih drugih, no i bendovi iz Zagreba, Novske i drugih mjesta, nastupio je 2004 i kanadski Hrvat Ivan Hrvatska, tada na vrhuncu popularnosti!
Od prvih “čaga” po holovima škola i srednje tehničke škole, do nastupa ispred sportskog centra, zatim u disko klubu RSC uoči rata, do festivala poput Organiziranog kaosa i Ljetnog tabora, do koncerata na vanjskom rukometnom igralištu sportskog centra, Kutina je odjekivala glazbom kroz tri plodna i zanimljiva desetljeća..
Scena se nakon 2000-tih lagano mijenjala, no još je postojala, a jedno od mjesta za nju bio je svakako klub “KUĆA”, u razdoblju od 2001 do 2004 godine.
Ne zaboravimo ni legendarni MB, zapravo globalno poznat kao “TRPKO”, a koji je bio poprište žestokog zvuka i okupljanja mladih generacija još od 80-tih godina. Kada zaokružimo to vrijeme i uporedimo ga s današnjim postoje sporadični događaji na mjestima poput caffe bara “PiG”, a do prije nekih 10 godina tu je bila i “Argentina” jedno od posljednjih utočišta odjeka nekadašnje slave glazbene scene Kutine.
Danas se mijenjaju i vremena i stilovi, no žal za vremenima dok je Kutina bila izrazito urbano središte glazbene scene, ali i drugih neovisnih scena osjeća se i među mlađim generacijama.
Najveći problem više nije ni mjesto za svirke ni oprema kao nekad, već jednostavno činjenica kako smo mentalno i brojno drugačija sredina, provincijski vjetrovi su nadjačali onu urbanu gerilu koja je stvarala bučno, javno i glasno do te mjere da je istinski zvuk grada utišao, te prepustio ulice praznini, a nerijetko i trash nasljeđu novovalnog konzumerizma i površnosti..
No iskra kreativnosti uvijek će tinjati negdje među generacijama koje su tu, ili koje dolaze, i nikada se neće moći pretpostaviti kada će ta iskra ponovo zapaliti plamen koji je Kutinu tako dugo i sjajno obasjavao.. ukoliko se to ne dogodi, biti ćemo tek točka na karti, ili ime na mapi vremenske prognoze….