KUTINA/KULTURA & DRUŠTVO: UZ 50 GODINA RADA I DJELOVANJA OGRANKA, PREDSTAVLJENO NOVO “MOSLAVAČKO ZRCALO” KUTINSKOG OGRANKA MATICE HRVATSKE!

Pola stoljeća kutinski ogranak MH radi na očuvanju pisane riječi, povijesti i značaja našeg zavičaja, kroz nesebičan rad mnogih svojih istaknutih članova od pokojnog Dragutina Pasarića do onih koji i danas djeluju unutar ogranka. Novi broj “Moslavačkog zrcala” sadrži zbir rada Matice u Kutini od 1971. godine do danas. Koliki je značaj rada kutinskog ogranka, svjedoči i nazočnost sinoć u kino sali POU Kutina velikog broja građana, ali i predsjednika MH, Mire Gavrana. Lokalne političare ćemo izostaviti, upravo zbog njihovog općeg zanemarivanja tradicije, novije povijesti i pravih vrijednosti Kutine i Moslavačkog zavičaja općenito.

Bogato opremljeno “Moslavačko zrcalo” predstavili su uz predsjednicu kutinskog ogranka MH, Mateau Paripovič, urednica Marijana Horvat, autori, Dražen Kovačević i Katarina Brkić, te recezenti izdanja Stjepan Sučić i Đuro Vidmarović.

KUTINA: NA DANAŠNJI DAN PRIJE DVIJE GODINE KUTINA JE IZGUBILA DRAGECA

IN MEMORIAM: DRAGUTIN PASARIĆ (28. siječnja 1948–27. veljače 2021)

IZVOR: WEB I FB OGRANKA MATICE HRVATSKE KUTINA

piše Đuro Vidmarović

Poznata je činjenica da ogranci Matice hrvatske dobro obavljaju svoju zadaću ako su im na čelu ljudi s velikom ljubavlju, znanjem i entuzijazmom za hrvatsku kulturnu baštinu i poštovanje Statuta MH. Jedan od takvih velikih predsjednika na „lokalnoj razini“ bio je pokojni Dragutin Pasarić, dugogodišnji lider Ogranka MH u Kutini. On je cijeli život posvetio Moslavini, njezinoj povijesti, kulturi i afirmaciji njezine pokrajinske kulturne samobitnosti. Takav rad povezao je s Ogrankom Matice hrvatske. Taj Ogranak ima dugu tradiciju i vrlo je važan za Kutinu i cijelu okolicu.

Dragutin Dragec Pasarić rođen je u Repušnici 28. siječnja 1948, a umro u Zagrebu 27. veljače 2021. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Kutini, a studij povijesti na Pedagoškoj akademiji u Petrinji, a zatim na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od studentskih dana prisutan je u kulturnom životu Kutine. Tijekom više od pola stoljeća predana rada Pasarić se iskazao na nekoliko područja kao nezaobilazni čimbenik. (O svim područjima njegova rada i njegovih društvenih djelatnosti potrebno je progovoriti na posebnome okruglom stolu.)

Bio je cijenjeni novinar na lokalnoj i nacionalnoj razini. Tijekom Domovinskog rata marljivo je izvješćivao, 24 sata dnevno, o ratnim zbivanjima u Moslavini i zapadnoj Slavoniji. Odlazio je na teren, družio se s dragovoljcima i o svemu poslije objavio nekoliko knjiga. Bio je ratni izvjestitelj sa zapadnoga slavonskoga bojišta za Hinu, Vjesnik, HRT te za lokalne medije Moslavački list i Radio Moslavina. Bio je odgovorni urednik vojnoga glasila Operativne grupe Posavina – Hrvatski branitelj. U Domovinskom je ratu kao član Kriznog štaba Općine Kutina za informiranje kao ratni izvjestitelj nastavio suradnju s brojnim medijima. Uredio je više knjiga o Domovinskom ratu.

Pjesnik i povjesničar

Godine 2004. osnovao je izdavačku kuću Spiritus movens. U Petrokemiji je otišao u mirovinu 2008. U svojoj izdavačkoj kući objavio je osamdesetak djela, uglavnom iz zavičajnoga miljea i vjerskog života.

Kao povjesničaru i istraživaču moslavačke povijesti i kulturne baštine najčešće su mu teme bile povijest Moslavine, Park prirode Lonjsko Polje, moslavačko vinogradarstvo, Voloderske jeseni i druge, kojima je afirmirao zavičaj.

Pasarić je vrlo rano iskazao nadarenost za književnost, poglavito za poeziju. Premda nije imao prilike opredijeliti se isključivo za taj oblik stvaralaštva, njegove pjesme, poglavito pisane na moslavačkom kajkavskom idiomu, imaju potrebnu estetsku vrijednost, prihvaćene su od naroda i čitaju se u školama i na društvenim susretima. Napisao je literarni dnevnik Zvonici drevni, zvonici dnevni, posvećen crkvi u Repušnici.

Malo je koji intelektualac s toliko jednostavnosti i umijeća znao komunicirati sa svim ljudima, poglavito svojim Moslavcima, hvaleći njihova dobra djela i tradiciju bez pretjerivanja i potičući ih na pojedinačno i kolektivno njegovanje kulturne baštine i folklornih tradicija. Objavio je velik broj monografija istaknutih moslavačkih sela i gradova u kojima je iskazao navedenu ljubav za povijest, kulturnu baštinu, tradicije i prijenos povijesne memorije starijih naraštaja na mlađe. Sve su te monografije pisane lijepim književnim jezikom i književnim stilom.

Dragutin Pasarić potvrdio se i kao povjesničar. U granicama mogućnosti, jer je bio stalno zaposlen u kutinskoj Petrokemiji, istraživao je prošlost svoga kraja i otkrivao značajne povijesne ličnosti i događaje koji su prije toga bili nepoznati ili zaboravljeni. Tih je likova sakupio za poveći leksikon koji smo očekivali da će uspjeti objaviti. Jedan od takvih zaslužnih Kutinčana nekadašnji je rektor Zagrebačkog sveučilišta Gustav Baron. Angažiravši se u Matici hrvatskoj inicirao je podizanje njegova spomenika te obnavljanje kamenog križa – dar Gustava Barona Kutini, izrađen po nacrtu Hermana Bollea. U spomen na Barona osmislio je Kutinske dane znanosti i umjetnosti. Isto tako potaknuo je podizanje spomen-poprsja Bonifaciju Pavletiću u Kutini te osmislio Bonifacijev Božić u Zbjegovači, rodnome mjestu budućega sveca. Objavljena je monografija kojom je slavni kutinski boksač Mijo Drvarić vraćen iz zaborava, nametnuta u jugokomunističkom režimu.

Ostat će u sjećanju njegov praktični poticateljski, kulturološki rad kao važna sastavnica moslavačkog identiteta. Činio je to znalački i s mnogo entuzijazma. S jednakom pažnjom s kojom je pisao knjige Pasarić je vodio folklorne manifestacije, npr. Voloderske jeseni, društvena događanja, razgovore s učenicima i kutinskim intelektualcima, s naftašima, radnicima u Petrokemiji i akademicima, i na taj način uvjeravao ljude u vrijednost čuvanja vlastitih nacionalnih tradicija. Nije bio isključiv, već je poticao svakoga za koga je mislio da može pripomoći istraživanju moslavačke prošlosti i kulture, istraživanje, zapisivanje, pisanje i objavljivanje radova. Najbolji su primjer poznati povjesničari Dragutin Pavličević, Franko Mirošević i Dražen Kovačević, ali i veliki književnici poput Matka Peića i znalca književne povijesti Josipa Badalića. Kao mlad istraživač zaslužan je za dovođenje upravo profesora Badalića, rođenoga Moslavca, u Kutinu i okolicu, kojom prilikom mu je iskazao toplu gostoljubivost, što je rezultiralo i danas u ovoj pokrajini kultnom knjigom dr. Badalića Moslavačke razglednice.

U okrilju Matice Pasarić je uspijevao organizirati mnoge stručne i znanstvene skupove, okrugle stolove i simpozije, objaviti vrijedne knjige. Iz tog velikog broja prilika je istaknuti znanstveni simpozij o Kutini koji je rezultirao multidisciplinarnom monografijom Kutina koja je iscrpno obradila povijest grada i danas može poslužiti kao ogledni primjerak za takvu vrstu istraživanja. Nakon te monografije dobio je nagradu za životno djelo županije Sisačko-moslavačke 2018. Osim te dobitnik je mnogih nagrada i pohvala: 1987. Matko Peić nazvao je Pasarića animatorom kulture čiju je veličinu djelovanja u Moslavini nemoguće dostići; 1993. Godišnja nagrada Grada Kutine; 1997. Spomenica domovinske zahvalnosti; 2003. Nagrada Grada Kutine za životno djelo; 2004. Zlatna povelja Matice hrvatske; 2014. Priznanje Hrvatskoga novinarskog društva, ogranak SMŽ, za 45 godina rada u novinstvu, 2019. priznanje predsjednika Matice hrvatske za izniman dugogodišnji doprinos Matici hrvatskoj i cijeloj hrvatskoj kulturi u čuvanju, razvitku i promicanju hrvatskoga kulturnog identiteta.

Ogranak MH u Kutini objavio je mnogo vrijednih knjiga koje je pokojni Dragutin Pasarić uređivao vrlo pažljivo i potom objavljivao.

Jedan od oblika njegove djelatnosti iznimno je zanimljiva manifestacija Konjanički maraton. Organizirao je vlasnike konja i s njima sudjelovao u maratonu kroz Hrvatsku, u čast Domovinskog rata. Ti maratoni bili su izniman kulturni događaj jer su se zaustavljali u pojedinim mjestima i ondje održavali susrete s ljudima i kulturna druženja.

Kreativna ličnost renesansne širine

Na poticaj supruge, koja je djelovala u amaterskom kazalištu, preveo je na hrvatski s talijanskog knjigu o Sluzi Božjem Bonifaciju Pavletiću, u suradnji s mons. Stankovićem i Kršćanskom sadašnjošću. Zajedno su promicali Pavletićev rad i objavili sedam knjiga, a Pasarić je napisao i himnu bratu Bonifaciju, koja je uglazbljena.

U privatnom životu Dragutin Pasarić nije se nikada htio vezati uz neku politički stranku, ali je svima bilo poznato njegovo rodoljublje i domoljublje. Bio je čovjek duhovit i druželjubiv. Do danas su ostale u sjećanju njegove „seanse“ koje je održavao s pokojnim glumcem Ivom Serdarom, na kojima su se natjecali u pričanju viceva i duhovitih životnih zgoda. Bio je osobno skroman, bez velikih prohtjeva i bez političkih ambicija. Ali i pjesnički osjetljiv i ranjiv. S te strane ili zbog toga ostao je pomalo na margini političkog utjecaja, što mu je omogućavalo slobodu pisanja i djelovanja.

Dragutin Pasarić volio je Moslavinu iznad svega. Nitko kao on nije poznavao njezinu prošlost i sadašnjost. Bio je živa moslavačka enciklopedija, a uskoro će postati i legenda. Većinu toga što je radio i uradio činio je besplatno i s ljubavlju. Zahvalnost mu je bila iskazano poštovanje. On je bio kreativna ličnost pomalo renesansne širine i pisac ovih redaka, koji se s njime družio od srednjoškolskih dana, sumnja da će se uskoro pojaviti intelektualna i tribunska ličnost koja bi ga mogla zamijeniti. Mislim da je Dragutin Pasarić ispunio svoj život i svoje snove. Kako bi rekao Ante Starčević, ispunio je svoje deržanstvo. Taj dobri duh Moslavine i dalje će lebdjeti nad Moslavačkom gorom, Lonjskim poljem i moslavačkim predjelima. Ostala su njegova pisana i nepisana dobra djela. Po njima služit će generacijama koje dolaze kao uzor.

TERMINATOR: “KAOS NA CESTAMA” I MEDIJSKE GLUPOSTI U GLAVAMA!???

Nešto snijega u veljači je posve normalna stvar, ništa čudno, a k tome kalendarski smo još mjesec i kusur u zimi! Gledajući medjske izvještaje kod svake pale pahulje snijega, naslove koji vrište s portala, tipa, “kaos na cestama”, “ljudi su očajni” prevrću se vozila, zatvorene dionice….imamo dojam kao da gledamo isječke iz nekog holivudskog filma katastrofe??

Oni kojima se razum probudi iz medijske hipnoze, pitaju se kao i mi sljedeće, pa kako smo to preživjeli daleko hladnije zime s daleko više snijega , leda, poledice na starim i prastarim cestama s rupama , po pet komada na metar kvadratni, vozeći se u fićama, stojadinima, prastarim opelima, bubama, ili autobusima koji dobro da nisu vozili na ugljen????

Danas imamo mrežu autocesta, vozila koja dobro da sama ne otkopavaju sebe iz problema, lokacije, navigacije, zračne jastuke, sustave protiv proklizavanja, praćenje linije ruba cesta, automatsko kočenje, automatsko ovo, automatsko ono, hibride, električne, prednje, zadnje vuče, upozorenja o gužvama, upozorenja o vremenskim uvjetima, praćenje uživo stanja na cestama, mjerenje tlaka zraka, smjera vjetra, jačine oborina, kretanja oblaka…i par snježnih pahulja, nešto vjetra, ili jača kiša izazivaju biblijsku katastrofu, prekid prometa, očajne mase zapele u kolonama, “kaos na cestama”, “kaos na autocestama”, kaos u glavama i kaos na pametnim telefonima i praznim memorijama????

Meteoalarmi, upozorenja, online uprizorenja situacije u realnom vremenu, aplikacije ove i one, kišni alarmi, snježni alarmi, alternativne rute?????

Bez svega toga, naši su očevi i djedovi, na posao odlazili kroz snijegom potrpane lokalne “samojama” ceste fićekom kojemu je jedina oprema bila volan i glava vozača koja gleda kroz prozor gdje se nalazi???? U školu smo se vozili autobusima iz “Tko to tamo pjeva”, kroz čije se rupe na podu vidjela cesta i u kabinu ulazili plinovi od auspuha, a jedina zaštitna oprema je bio prastari vatrogasni aparat “pastor” u gomili nekakvih krpa i ključeva pored vozača???? I svi smo preživjeli svaku zimu i nigdje nije bilo “KAOOOOSA”????

Ljudi su putovali istim tim starim cestama s Baltika, na Jadransko more i nije bilo medijskih izvještaja s “Lučkog” , u stilu izvještavanja s ratišta u Ukrajini, niti plicijskih helikoptera koji su nadlijetali autoceste i snimali situaciju iz zraka????

Ili je snijeg postao tvrđi, a glave mekše i automobili od kartona, ili smo svi skupa na nekoj novoj vrsti halucigenih opijata, ili sve skupa ne štima, ili se pretvaramo u jednu veliku skupinu idiota?

MOSLAVINA /POSLOVNO: VELIKA LUDINA I LUKSUZNE JAHTE!

U VELIKOJ LUDINI PROIZVODNJA LUSKUZNIH JAHTI, RENOMIRANOG PROIZVOĐAČA PEARLSEA YACHTS foto/izvor: D.Pavlović

I dok gledamo razvoj gamerske i IT industrije u Novskoj, razvoj turističkog potencijala u Čazmi, iz malene moslavačke općine Velika Ludina stižu vijesti iz svijeta glamura i prestiža, kako piše i dugogodišnji načelnik te općine Dražen Pavlović na društvenim mrežama, Velika Ludina uskoro neće biti poznata samo po jabukama i skladištu plina u Okolima, već i luksuznim jahtama, naime tvrtka PEARLSEA YACHTS ODNEDAVNO PROIZVODI I POSLOVNOJ ZONI U VELIKOJ LUDINI!

Ne možemo se ne pitati kako je to moguće da Kutina godinama ne privlači nikakvu novu proizvodnu investicIju? Kako je moguće da osim afera, spletki, zapošljavanja stranačkih ljudi po gradskoj upravi tzg i drugdje u Kutini, ni jedan saziv vlasti bio on lijevi, ili desni nije uspio promjeniti negativne trendove i raširenu političku korupciju.

Velika Ludina očito bolje zna upotrijebiti svoj potencijal, Novska također, kao i mnoga mjesta, ne treba biti naročito “pametan” da bismo shvatili kako je kutinska politička i društvena elita uzrok kaskanja Kutine za svim ostalim okolnim mjestima. PEARLSEA YACHTS na ZG sajmu nautike! https://www.facebook.com/pearlseayachts Općina Velika Ludina uskoro neće biti poznata samo po jabuci i plinu, već i po renomiranim luksuznim jahtama Hrvatskog brodograditalja Stipe Nevistic koje se odnedavno rade u poslovnoj zoni V. Ludina.

DRUŠTVO: KAD “TEORIJE ZAVJERE” POSTANU STVARNOST

“Kriza povrća trese Europu”, a mogla bi se preliti kod nas, jedan je od naslova u domaćim medijima. Prvo smo imali agendu epidemije virusa, zatim rat u Ukrajini, a sada slijedi nestašica hrane i izazivanje straha od gladi i nove krize, tu je naravno uzročno-posljedična veza rasta cijena, inflacije, otežanih dobavnih pravaca i sve ostalo što slijedi u jednoj velikoj medijskoj priči koja će vas držati u stalnom strahu.

Nestašica povrća? Mi, konkretno u Hrvatskoj , srećom ne živimo u Sahari, ili polarnom krugu, već u umjerenom kontinentalnom pojasu, s ogromnim potencijalom plodne zemlje, vode… Povrće može uzgojiti svatko za svoje potrebe gdje i kada želi, unatoč tome što se i traže načini uništenja svake inicijative, slobodnog stava i osobnog samoodrživog života u toj našoj “zapadnoj demokraciji” i velikim “slobodama”…

Koliko puta smo pisali o tome koliko vam je potrebno malo truda i volje da si sami uzgojite vlastitu sezonsku hranu? Puno puta. No danas živimo vrijeme sveopćeg malodušja i lijenosti, pa i zakovani za nekakve umjetno stvorene zone komfora iz kojih ne znamo izaći.

Do prije 40-tak godina, živjeli smo “nazadno” i nismo bili dio “svijeta”??? No gotovo svako selo uzgajalo je mlijeko, meso, povrće, voće, žitarice , jaja, maslac, sve za svoje potrebe. Danas se sve to nudi u trgovačkim lancima, a polja su pretvorena u šikare, ili monokulture, vrtovi u travnjake, gospodarski objekti u sjenice i garaže. I onda se pitamo, a što ako nestane te sve hrane , uvozne, ovakve, ili onakve s polica trgovačkih centara, kako se već počelo u jednoj mjeri događati diljem EU, pa recimo i u susjednoj Mađarskoj?

Prije 40-tak godina imali smo “verbalni delikt”, danas imamo “govor mržnje”, kao zločin za svakoga tko se usudi kritizirati javno nametnute društvene norme, iskrivljen sustav vrijednosti i manjinska nadprava?

No tko će nam biti kriv ako nećemo imati na jelovniku dovoljno mrkve, tikvica, paprike, salate, graha, krumpira, kupusa, salate?? Svatko od nas sve što smo nabrojali može sam uzgojiti i za to mu ne trebaju neka vrtoglava sredstva, ili rijetke vještine?

Nametnuta nam je nekakva paradigma i osjećaj kako se ništa ne isplati raditi sam, kako je sve ono što je bilo nekad nazadno, tradicija se prikazuje na posprdan način, medijski se sustavno truju istinske životne vrijednosti….ponekad se zaista pitamo je li dio svijeta kojemu pripadamo na pravoj strani povijesti ovoga puta u ovo vrijeme? No takvo je razmišljanje opsano, to je moderna hereza, jer živimo u svijetu u kojemu netko drugi misli umjesto nas?

I po čemu se taj svijet razlikuje u kvalitativnom smislu, od nekih prošlih vremena? danas ne smijete glasno kazati kako određene društvene i manjinske skupine uživaju veća prava od većinskog stanovništva i rade što god požele, sramite se kazati kome pripadate i sramite se čak i pobjeda u Domovinskom ratu?

Uskoro ćete se sramiti uzeti motiku i posaditi vlastitu hranu? Tražiti će se da se zatru i zabrane originalne stare sorte i sjeme, tražiti će se dozvola za sve što želite napraviti da ne ovisite o sustavu koji od vas čini roba navike, roba ideologije, te na koncu roba novca i dužničkog roba?

Zvuči kao “teorija zavjere”? A kako bi prije samo 10 godina zvučalo da vam je netko rekao da ćete u trgovine ulaziti s maskama na licima, da će se noću iza 1 sat gasiti ulična rasvjeta, da ćete umjesto vlastite valute imati stranu valutu, da će događati veliki rat na tlu Europe, da će njemački tenkovi jurišati ukrajinskim stepama, a Ruske rakete uništavati gradove, da će gorivo biti skuplje no ikad, da će prijetiti nestanak hrane i će se zveckati nuklearnim oružjem?????

Toliko za sada….

POLITIČKI SPECIJAL: KAKO STOJI POLITIČKA SCENA U KUTINI, KADA BI IZBORI BILI ZA PAR MJESECI?

Kakva je zapravo politička situacija u Kutini , te stanje u našim političkim taborima? Pod pretpostavkom da su lokalni izbori ove godine u svibnju, situacija se , unatoč mišljenju nekih političkih krugova ne bi baš toliko puno razlikovala od zadnjih izbora, no svakako bi bilo nešto drugačije. Još uvijek je daleko najjača politička opcija u gardu vladajući HDZ. Jedan od razloga jest što je unatoč svim mogućim turbulencijama HDZ ostao kompaktan unutar svoje biračke jezgre i kruga simpatizera, u većoj mjeru nisu mu naštetili ni afera, ni očigledno loše vođenje grada zadnjih godinu dana. Ipak HDZ se suočava s nekoliko ključnih problema, kadrovska podkacitiranost , pad rejtinga za trećinu u odnosu na zadnje lokalne izbore, globalna situacija i kriza, s kojom se uopće ne znaju i nežele nositi, te manjak bilo kakve strategije razvoja osim ostanka na vlasti, ali i jaka korumpiranost unutar vlastitog političkog tijela i sustava.

HDZ

S druge strane, HDZ je zadržao pozicije koje su političkim putem dobili, a proširio je i svoju mrežu simpatizera kroz razne usluge i “poslove”, ono što je relativno pozitivno jest činjenica kako se najveći komunalni projekt u Kutini onaj Aglomeracija Kutine, provodi uz manje, ili više problema unatoč krizi i kojemu se lagano i nazire zvršetak. Zapeli su na novom vrtiću, kiksali s medijskom cenzurom, lošim novim kadrom na čelu POU Kutina, te pretjeranim financirnajem stranačke i osobne propagande javnim novcem, kao i prekomjernim trošenjem na TZG Kutina koja je pod vodstvom današnje direktorice, zapravo politička ustanova i gutač javnog novca.. HDZ sve ove nedostatke pak kompenzira snažnom, ali šarenom većinom u Gradskom vijeću, te kontorolom svih gradskih poluga vlasti, moći i logistikom koja seže i izvan javnog sustava. Demografska katastrofa, vjerovali, ili ne HDZ-u u ovom trenutku čak ide i na ruku, jer im “igra” što veća disciplina vlastitog biračkog tijela, te manja izlaznost. U konstalaciji nove relanosti, a koja će donijeti na sljedećim lokalnim izborima 15 umjesto sadašnjih 19 vijećnika, HDZ računa upravo na disciplinu svojih birača.

Problem je zapravo kandidat za gradonačelnika, jer ukoliko to bude Zlatko Babić, ovog puta silom prilika kao nezavisni, HDZ mora računati na nekoliko stvari na koje NE RAČUNA, prvo je pitanje razvoja sudskog postupka, druga odbijanje prihvaćanja stvarnosti u kojoj Babić kotira lošije , u jednoj , na rubu rizika većoj mjeri no na zadnjim izborima, te na posljetku na činjenici kako će to biti po prvi puta da HDZ ima prigodu sam birati, a ima kandidata koji praktički nije član stranke. Ovdje dolazimo do novog problema HDZ-a, a taj su frakcijske podjele unutar stranke, te linija bliska županu Celjaku, koja zapravo radi aktualnim planovima kutinskog HDZ-a iza leđa, kao i nekoliko članova vrha stranke čija je ambicija veća od mogućnosti i koji sebe vide kao kandidate za gradonačelnika unatoč činjenici da su im te ambicije debelo bez pokrića i mogu odvesti do poraza, a ne uspjeha. Zandji problem je zatvorenost stranačkog kruga, pod vodstvom sadašnjeg prvog čovjeka stranke i “stara grada” koju građani ne prihvaćaju i smatraju dijelom debelo korumpiranom skupinom.

SDP

SDP u Kutini nije se ništa naročito pojačao, niti promijenio kako se to možda želi prikazati, istaknuta osoba iz stranke jest predsjednica Jasminka Molnar, retorika se pomalo promijenila za dnevno političke i vanjske potrebe, a zamjetno je i da se unutar ove stranke tek zadnjih mjeseci pokušavaju postići određene promjene i preslagivanja uoči polovice tekućeg mandata, hoće li to biti SDP-u dovoljno vremena, vidjet ćemo.

Poput HDZ-a i SDP pati od kronične kadrovske podkapacitiranosti, ali i ograničenog koalicijskog potencijala, što je također i problem HDZ-a, no manji nego za SDP. SDP naime u ovom trenutku može računati na manji birački bazen no prethodnih izbornih ciklusa iz više razloga, pa čak i zbog demografske slike, položaj opozicijske stranke daje im međutim šire mogućnosti djelovanja, no ukupna politička situacija u Kutini toliko je loša, da tu nema previše manevarskog prostora.

Ranijom političkom i izbornom taktikom i strategijom SDP nema nikakvih izgleda, tu političku doktrinu mora dramatično promjeniti i pripremiti konstruktivnu kampanju i afirmativni pristup politici , a ne dosadašnji isključivo kritički stav , kakav je imao zadnja dva izborna ciklusa i koji ih je gurao u sve dublje poraze. No za takav zaokret potreban je kadrovski potencijal i dramatična promjena političkog diskursa.

Od sigurnih potencijalnih partnera SDP danas može računati tek na Laburiste koji su upravo zahvaljujući SDP-u postali u Kutini parlamentarana stranka, bez njih nisu to mogli postići nikakako, baš kao ni u slučaju HDZ-a, stranka umirovljenika i HNS.

NESTANAK HSLS-A, POSLJEDICE

Dva desetljeća druga najmoćnija politička stranka u Kutini, HSLS, danas više ne postoji, prije svega zahvaljujući destruktivnoj i izuzetno lošoj politici zadnjeg predsjednika stranke Davora Kljakića. U samo nekoliko godina, Kljakić je naime stranku koja je godinama “drmala” Kutinom pa čak i HDZ držala u okvirima vlastite političke moći i planova potpuno devastirao i odveo u nestanak.

Od stranke koja je okupljala intelektualnu i gospodarsku elitu Kutine, zadnji je predsjednik u samo 6 godina napravio nekakvu vrstu provincijske interesne skupine, čija se jezgra sastojala od Kljakiću bliskih ljudi iz nekoliko ruralnih dijelova grada, odnosno dva do tri periferna sela gdje je isti imao svoje baze. Politički je HSLS Davora Kljkića polučio rezultate daleko iznad svojih realnih kapaciteta, zbog “jahanja” unutar HDZ-ove koalicije , a na inerciji uspjeha HSLS-a Davora Žemgača, koji nisu imali nikakve veze sa realnom snagom stranke pod vodstvom Davora Kljakića.

Uvjereni smo, da je HSLS opstao , a Kljakić ga nastavio voditi, da ova stranka samostalno ne bi prošla izborni prag, a u današnjim novonastalnim okolnostima ne bi imala čak ni teoretske šanse! Raspad i nestanak HSLS-a, međutim odgovara većem dijelu HDZ-a mada to nekima čudno zvuči, no to je tako. Stari unutar koalicijski animozitet i političke igre starijeg i jačeg brata ovog puta su otišli na stranu HDZ-a , koji se tako nakon više desetljeća rasteretio psjećaja položaja jačeg igrača na slabijoj poziciji i preuzeo sve političke konce u svoje ruke. Može se kazati kako Kljakić ne samo da je pod svojim vodstvom odveo stranku u nestanak, već napravio i medvjeđu uslugu i to ne tek HDZ-u, već, koliko god to ludo zvučalo i SDP-u!

Naime SDP je bio često kolateralna žrtva izbornih procesa upravo političkog djelovanja HSLS-a,a ne samog HDZ-a. Upravo HSLS bio je taj igrač koji je vješto igrao na urbanom prostoru koji je SDP svojevremeno samtaro svojim domaćim terenom, Kljakić je skretanjm stranke u provincijske vode, SDP-u oslobodio dio prostora, a tako isto i HDZ-u!

HSS, IGRAČ ZA SEBE

Koliko god lokalni SDP to priželjkivao HSS Željak Lenarta na svojoj strani, teško da će se ovo tako lako i ostvariti. HSS je zadnjih godina izuzetno pragmatičan u svojem političkom djelovanju u Kutini, a njihove pozicije od zadnjih izbora nisu oslabile, već naprotiv ojačale. Treba znati i kako je HSS izašao samostalno na izbore i dobio mandata u Gardskom vijeću, a zamalo i drugi, što je pokazalo kako se politička drskost, ali i dobra procjena Lenarta pokazala vrlo uspješnom. Upravo je HSS jedina stranka uz MOST Ivice Glibe, koja tako ima izravni kredibilitet biračkog tijela za političko djelovanje, s razlikom jer je HSS na poziciji oporbe, dok MOST čini kroz političko djelovanje najjaču podršku vladajuće HDZ-ove gradske većine.

Zbog čega bi uopće HSS recimo ulazio u predizborne koalicije s lokalnom ljevicom pa čak i samim HDZ-om, ukoliko vjeruje u mogućnost samostalnog osvarenja izbornog rezultata? Dovoljno je recimo da se na eventualnim sljedećim izborima uz listu za vijeće pojavi ona za gradonačelnika s Lenartom na čelu i HSS ima vrlo dobru šansu ponovo se samostalno zadržati u kutinskom parlamentarnom političkom životu i bez HDZ-a, odnosno SDP-a i tek tada , nakon izbora odlučiti o načinu vođenja politike, odnosno hoće li se, ili ne nekome prikloniti. Ovakva politička doktrina do sada se pokazala uspješnom.

S pozicije oporbe, HSS će naravno igrati i skupa s oporbom kada bude trebalo, te se ukoliko ocjeni da od toga ima koristi postepeno priključiti široj oprobi, ili pak djelovati samostalno, na koncu konca na to imaju pravo i politički i izborni kredibilitet.

NOVE POLITIČKE GRUPE I IGRAČI

Od novih političkih igrača u Kutini zapravo realno nismo vidjeli nikoga i ništa, ako ne računamo najnovioji bljesak i izlet Roberta Krpesa, dojučerašnjeg predsjednika Gradskog vijeća. No Krpes niti je novi u političkim preslagivanjima u Kutini, niti toliko daleko od političkog mainstreama, bio je član HSLS-a Davora Kljakića, te kao takav s koalicijske liste HDZ-a pristigao u gradsko vijeće, da bi se onda prometnuo u oporbenjaka i prešao u novoosnovanu stranku Karline Vidović Krišto, no čovjek je i ranije bio politički aktivan i kako neslužbeno doznajemo član još nekih političkih stranaka, ili barem simpatizer, tipa HSP i HDZ? O Krpesovoj političkoj kombinatorici ovisi i to koje će to osobe oko njega osvanuti, a za sada ne vidimo ništa!

Imamo osjećaj da se radi o političkom soliranju, i čudnom plesu na žici. Pitanje je i koliko će se ispuniti Krpesovi afiniteti prema županijskom središtu kroz članstvo u novoj stranci, jer treba znati da tu mnogi dožive teška razočarenja, kada se ukaže isti obrazac kod svih stranaka, pa željene pozicije u županiji na koncu dobije netko iz…Siska?

NESTALI U “AKCIJI”, ILI PROHUJALO S VIHOROM

S političke scene Kutine u odnosu na ranije mandate nestali su HSP u svim derivatima i oblicima, nestala je i građanska Nezavisna lista, a najveće iznenađenje je nestanak HSLS-a, o razlozima i uzrocima smo već gore napisali maltene sve. DP teško može polučiti ikakav vidljiv rezultat, jer ova je stranka u Kutini postigla što je mogla u naletu Škorina DP-a, da bi danas imala toliko frakcija da ih se više ne možemo ni sjetiti.

HNS je stranka koja je na infuziji prvo SDP-a, a u zadnjem mandatu HDZ-a politički preživjela, no van koalicije ima manje šanse nego da u Kutini Elon Musk otvori središnjicu Twittera. Krpesova najnovija stranka OiP teško će moći objasniti središnjici recimo pokušaj koaliranja s SDP-om, a još manje HDZ-om, tako da će se morati dokazati samostalno, a o rezultatu ovisi i naravno sastav liste i ljudi na njoj, a što se sada ni ne nazire. Hoće li se u Kutini uoči izbora pojaviti neke satelitske nezavisne liste, ili neka zaista nezavisna građanska lista, ili neka od trećih lista, ili stranaka, već stotinu puta recikliranih lokalnih političara sa sigurnošću ne možemo znati.

Ono na što ukazuje sadašnja situaciji jest sljedeće, ukoliko bi, kao pretpostavka , izbori bili ove godine za dva mjeseca, HDZ bi mogao u ovom trenutku odnijeti nekakvu polovičnu Pirovu pobjedu, ili možda za nekoliko dlaka onu konkretniju, sastav vijeća mogao bi činiti nestabilnu većinu, a o pitanju gradonačelnika odlučivalo bi se u drugom krugu…. To su dakle naše prognoze, a trudili smo se biti što realniji i uzeti u obzir mnoge okolnosti koje danas imamo i u Kutini i šire.

Uz sve ovo dodajmo kako će se i rezultati predstojećih parlamentarnih izbora sigurno referirati u određenoj mjeri na lokalnu politiku, a to je nešto što nas tek čeka….

KOLUMNA:KARMINE ZA KUTINU….ZA GRAD KOJEMU NESTAJE DUŠA

Nismo mi, stanovnici ovog pitomog, prirodno bogatog moslavačkog kraja isti doveli do pustinje i mraka..ili jesmo očekujući da će netko drugi pomesti nagomilano smeće pred pragom? Tko nam je to uzeo dušu grada, nametnuo neka svoja pravila, pajde i rođe? Tko je prodao sve što vrijedi, stare kafiće i uništio mjesta koja su imala puno toga za reći? Tko je to uklonio i stavio u pretince zaborava, naša mjesta, ljude i riječi?

Tko je kaj, zamjenio za “đe”, i kupio si mjesto u fotelji? Zar zaista toliko puno je tih nekih stranih jakih ljudi, da se nitko nije usudio nešto protiv nepravde reći? A Kutina danas, više nema ni ni svoje pjesnike, ni žurnaliste, ni umirovljenike u parku na proljetnom suncu, ni majstore pisane riječi, ni jaslice za Božić, ni narodne pjesme, ni gitarijade, ni stare pajdašije na jesen , što mladim vinom u drvenoj kleti za Martinje dušu liječi?

Jesmo li si sami ispraznili sela, pustili da u korov obrastu polja i dvorišta zarastu u drač i propadnu kuće stare, da se zagasnu dimnjaci, ugase peći, nestane tradcije i utihne selo? Kako je moguće da nas se toliko godina na isti način laže, a da to čine po svemu glupi, sitni prevaranti?

Ugasili su se dimnjaci tvornice, šetnice su izgrađene uz potok u kojemu više nema ni ribe, ni potočnoga raka, na uglu nema više stare birtije, već prazna ljuštura i najava dolaska stranog dućana?

I svake če četiri godine ti, što nam kradu snove, gase Kutinu korak po korak, doći po svoje, tražiti vaš glas i pričati kako su “oni drugi gori” od njih. Jesmo li svi skupa one davno opisane “guske u magli”, ili prevedeni žedni preko vode?

Teško je da će sit ikada gladnom vjerovati i da će masnog vrata fiškali pravdu dijeliti svakome isto. Naša sjećenja na živi grad i život uživo, na medenjake u Crkvenoj ulici, žamor i zveckanje čaša gemištonki u “Ribljem restoranu” ostaju nam jedini izvor ljubavi prema gradu, koji netko pretvara u svoj privatni kvarni, sterilni, tuđinski kvart.

I ti ljudi što će ući u stanove skupe i nove, neće znati gdje su, ni od čega je sazdano tlo i svijet oko njih, jer oni uglavnom nemaju zavičaj, tek kružoke, zatvorena društva, za koje služe terase i garaže.

Ni tržnicu nismo mogli zadržati na starom mjestu, već zjapi hladna i prazna, u livadi do željezničke pruge, a s kolodvora autobusi više ne voze radnike, kumice i đake, već ljude koji mijenjaju svoje adrese, bacaju sidra negdje daleko odavde.

Prodali su mnogi svoj prag za kemijsku olovku i lažnu ljubaznost političkih seljaka, i seljančica, što se nisu u stanju sjetiti ni imena svih naših sela i što ne poznaju grad. Ljudi koji nas vode, desetljećima nisu nogom stupili na mnoge gradske prečice pogledali stvarnu sliku naših ulica i ne prepoznaju vrijednosti mnogih kutaka koji kriju priče, sudbine, avanture….

Kutina se i u proljeće budi bez ljudi, s neprekidnom rijekom automobila, s pogledima prolaznika uprtih u pametni telefon, a ne nebeske boje i oblake, zelenilo što klija, snagom prvog navrata…

I jesen dočekujemo daleko jedni od drugih, u svojim malenim krugovima, puštamo da nas dijele, da nam lažni proroci i laici vjere pričaju bajke o svojim rješenjima za nas….. I zime su nam lažno sjajne , lampicama kad se pokušava popuniti duhovna praznina… I ljeta su pusta, a sve jednoobrazno i bez mašte, jer takvi su i ljudi koji nam lokalne vašare prave, neke bivše seoske frajle, a danas uvažene gradske dame?

Nekad je davno netko hodio stazama Pejića , Butorca i puteljcima pjesnika i putopisaca, sljedeći iskru života i ljubavi prema Kutini i Moslavini, danas gledamo tek parade, lažnog sjaja i kiča, te gradske lažne veličine što lebde pola metra od tla, nošeni tuđim grošem u džepovima, praznih duša i pogleda , mlitavog stiska ruke, zakopčani u neukusne oprave i skupa odjela….. no iza sveg tog lažnog kičeraja, naziru se lica društvenih otpadaka svakoga sela…..

U nove mape katastra lagano se upisuju neka strana imena iz nekih nepoznatih zemalja, ili pak lokalni buržuji novoga kova, preko starog krasopisa, upisuju se bedzdušna, hladna, računalna slova….

Naš kraj iz kojega se ponosno išlo danima na hodočašće za Bistru i za vrijeme crvene zvijezde, koji je tako puno dao i ponosno živio čak i u olovna vremena, danas je tek virtualni plakat na društvenoj mreži, medijski eksponat nečijeg neznanja…..

KUTINA: MEDIJSKA TIŠINA I ZAVJET ŠUTNJE TE BLOKADA INFORMACIJA?

Što radi gradska uprava, kamo se troši javni, proračunski novac? Na ta i mnoga pitanja koja građane pravom zanimaju u Kutini nećete doznati ništa, a ni dobiti službeni odgovor. Gradske su vlasti posljednjih godinu dvije, izgradile nevjerojatnu medijsku tišinu, unatoč činjenici kako samo iz jedne proračunske stavke plaćaju 106.000 eura takozvano “informiranje” i medije. Bliži se i dva mjeseca kako na web platformi “OTVORENI GRAD”, više ne objavljuju javno dostupne podatke o isplaćenim obvezama grada, a šute o razlozima unatoč sve više pitanja građana?

Ovakvu vrstu medijske cenzure i skrivanja podatka na što , koga i koliko se proračunskog novca troši svaki mjesec nismo imali prigode vidjeti zadnjih 20 godina!? Očito je da političkim vlastima ne odgovara da građani vide kamo odlazi njihov novac. Teško da pamtimo netransparentniji rad ijedne prethodne kutinske vlasti, baš kada je informiranje u pitanju, a u koje su ubacili stotine tisuća eura javnog novca.

Prošao je i natječaj za novog direktora, ili direktoricu trgovačkog društva Moslavački list.do.o., no i o tome nema nikakvih podataka , niti novosti, u potpunoj tišini sastavljen je o trošku poreznih obveznika politički Nadzorni odbor u tom trgovačkom društvu, kojim predsjeda ni manje ni više nego prvi čovjek kutinskog HDZ-a i gradski pročelnik. Građanima su uskraćene sve bitne informacije, pa se tek okolnim putem doznaju one primjerice o zapošljavanju još jednog HDZ-ova člana u javnu ustanovu, te drugi potezi stranačke gradske vrhuške…

Aktualni gradonačelnik Z.Babić i njegovi suradnici trebali bi znati da je ovakvo ponašanje neprihvatljivo i izaziva sve više sumnji javnosti i da zapravo ne donosi, već odnosi političke bodove i podršku birača.

No kao da se posljednjih mjeseci sklopio nekakav “zavjet šutnje”, jedino što možemo vidjeti su sporadični protokolarni hvalospjevi, obilasci, manifestacfije TZG Kutina, koja je možda i najveći generator trošenja javnog novca , a cijela ova organizacija je prije politička nego turistička…

Kako se bliži polovica drugog mandata, tako se rađaju brojna pitanja, hoće li vlast u gradu shvatiti svoju poziciju i činjenicu da Kutina nije njihova privatna igračka i vlasništvo i početi primjerenije i transparentnije funkcionrati kako bi zadobili povjerenje, ili će nastojati i dalje djelovati kao nekakva privilegirana, zatvorena interesna skupina, kojoj ni građani, ni javno mijenje ni dobrobit zajednice nisu ni na kraj pameti?

OSVRT: RJEŠENJE ZA DIVLJANJE CIJENA HRANE, STARE SU VJEŠTINE I VLASTITA PROIZVODNJA HRANE

U svjetlu najnovijih najava o poskupljenjima svega, a napoe hrane, te vidljivog zaoštravanja ratnog sukoba na istoku Europe, akoji bi se sada i mogao okarakterizirati kao rat Rusije i Amerike, preko Ukrjine, nakon pojsete Bidena Kijevu, te Putinova govora, pitate se, a gdje sam ja tu? Gdje su “obični ljudi”, oni koji neće živjeti bolje zbog lokalnih vašara i maškara, skupih stanova , ili šetnica, plesa i poskakivanja lokalne zamaskiran elijeve, desne, plave i crvene elite?

S pravom se pitate, kako dalje, kamo i kuda. Danas ćemo se osvrnuti na činjnice koje su neoborive, a jedna od njih je i ta kako živimo u bogatoj i plodnoj zemlji, a na kojoj gotovo nitko ne radi ništa. Umjesto seoski vrtova danas su tu travnjaci i garaže, dok su nam polja pretvoprena u šikare i zapuštene površine. A neprekidna poskupljenja i sve teži život navodi na konstataciju da ovo društvo bolesno, jer ..sve može biti i drugačije.

Stiže nam proljeće, jedino što je 100% sigurno je da će topliji dio godine stići bez obizra na sve što se u svijetu ljudi geopolitike događa. Skupu hranu u trgovačkim centrima , posebno onu uvoznu sami možemo proizvesti za svoje potrebe uz malo truda. Zasadtii vrt, uzgajati povrće, nije to niti nekakva veliak filozofija, niti nešto što će vas stajati velikog novca, potreban je komad zemlje, sjeme, malo fizičkog rada i znanja koje , eto možete pokupiti danas i s intereneta osim gluposti i žutila isti naime sadrži i korisne informacije.

Na površini od svega 100 do 150 kvadratnih metara može se uzgojiti sezonskog povrća za dvije osobe, ili više. No navika je otići u trgovinu i kupiti stranu robu, čak i na tržnicu ide sve manje ljudi. Kutinska tržnica je tako subotom gotovo prazna s par štandova na kojima se nešto prodaje, a i srijede su daleko od onih kakve smo nekada imali dok je stari plac činio u centru grada žilu kucavicu našeg mjesta.

Samoodrživost čovjeka i obitelji, poečla je ponovo biti aktualna priča, a istu smo do prije 40 godina imali u prkasi, svako je naime seosko domaćinstvo proizvodilo između 60 i 90% hrane u vlastitom aranžmanu za svoje potrebe, danas je takav primjer teško pronaći u praksi.

Zanimljivo je i kako se u Kutini govori o svemu i svačemu, ali nitko se nije sjetio urbanih vrtova kakve recimo ima Varaždin i drugi gradovi, a koji bi korisnima za građane učinili zapuštena zemljišta diljem grada, važnije je davati poticaj i gurati privatne investitore u njihovim privatnim graditeljskim poduhvatima, a koji ne donose nikakvu opću korist, niti dodanu vrijednost…

No političke dame i gospodu, ovog malenog provinscijskog grada ne zanima realna život i gnušaju se zemlje, žuljeviith ruku, motike i posla, radnije se mašta o “debelim muhama”, opravama, frizurama, te osobnoj promociji, turističkim projektima i sličnim za ovo vrijeme apstraktnim stvarima.

Onaj tko se nadao kako će ova, 2023. godina biti bolja od prošle, opet se gorko prevario… svjetska agenda koja nas gura sve dublje u krizu i globalno preslagivanje pozicija moći samo jača.

Ulaskom u EU većina stanovništva niti živi značjano bolje, a uvođenjem eura, nismo doživjeli ništa osim divljanja cijena, rat na istoku sve više mirisa baruta donosi i do središta Europe, a posljedice se sve više opsjećaju… hrana koja poskupljuje iz dana u dan tek je jedan od najgoih prijera… No tu su osim politike i mediji, koji doslvono sve žešće truju mentalno građanae, pretvaraju ljude u poslušnu, depresivnu i upravljivu gomilu.

Stoga razmislite ovo proljeće da proizvedete hranu sami, za sebe i za svoje ukućane, da se odmaknete od medijskog zla i žutila, od društvenih laži i političke devastacije društva… jer priče o starim znanjima, vještinama i načinu života, danas nisu tek sentiment, već nešto što bi bilo vrlo dobro i korisno znati i usvojiti, te primjeniti….

DRUŠTVENI OSVRT: ZA TO ŠTO JE ZADNJIH 20 GODINA PROVINCIJSKA ELITA “SPI…KALA, MOGLI SMO NAPRAVITI NEGDJE NOVI GRAD…

Već je dosadno ponavljati kako jedini na našem području ukazujemo na sveopće posrnuće lokalne politike i društva u Kutini. No ponekda je potrebno izdržati i nastaviti na probleme ukazivati, ma kako opća medijska i društvena tišina bila golema, zbog mirne savjesti, doći će neizbježno i vrijeme kada će posljedice kaotičnog i pogrešnog upravljanja gradom svih kutinskih političkih struja i stranaka biti svima toliko vidljve, da će vrijediti i spoznaja, eto netko je na sve to upozoravao tad i tad….nije da nije…

Gospodarski planovi aktualnih vlasti mogu se svesti na sljedeće; imali smo maškare, sljedeći veliki gospodarski projekt biti će biciklistička utrka, zatim Petrovo i obilježavanje Dana grada, a vrhunac će gospodarske obnove zasjati potkraj godine kroz Zimsku čaroliju i frabanje lica djeci, odnosno farbanje svih nas skupa i to s bojom plaćenom našim eurima?

S druge istog društvenog kružoka, močvare i moralnog gliba, pa i one oporbene, ne samo da gospodarski plan, ili bilo kakva ideja kako rješiti bilo koji problemm, neće doći niakda…tek kritikem suprotne strane…

U okruženju sve većih društvenih i životnih problema, od stalnog rasta cijena osnovnih životnih namirnica, energenata i svega što može poskupjeti, a na konto “rata u Ukrajini”, tragično je gledati lokalne političke posvuduše koje nabiju kacige na glave i obilaze zgrade, ili spotiču s druge strane nekakve političke manevre, promjene i preslagivanja? Pa ni od kritika, a ni od radničkih kaciga, a ni zapošljavanja stranačkih klinaca, Kutina neće dobiti nikakva zamah, niti krenuti naprijed…štoviše nastaviti ćemo tonuti kao društvo, i zajednica.

Ne treba biti poseban stručnjak da se ocjeni sposobnost i rad lokalnih takozvanih političara, svih boja, dovoljno je pogledati kako se realno živi, a onda pogledati mainstream medije , pa zatim profile, objave tih istih kutinskih seoskih političara, zatim njihove razne neslužbene prostore, kako one vbladajućih, tkao i oporbe i sve će biti jasno… nigdje ni traga ikakvoj ideji, a kamo li planu kako drupštvo unaprijediti….a demografska katastrofa i, loša gospodarska slika i opće društveno stanje, neće se popraviti ni galamom, ni preslagivanjem, ni zapošljavanjem stranačkih uhljeba na naš trošak, ni predstavama, manifestacijama i turističkim bulažnjenjem.

Kada pogledamo kadrovski potencijal svih kutinskih aktivnih političkih stranaka, veći potencijal ima 10 ljudi nasumce pobranih s ulice no sve te stranke i njihovi kadrovi skupa… e sada uvijek se nađe netko kome neće odgovarati ova gorka istina, bio on u vladajućoj većini, oporbenoj manjini, ili iz redova fanova , ili simpatizera neke do tih skupina ljudi kojima uopće nije loše u životu za razliku od jednog velikog broja građana ovog grada…

Već smo apsolvirali i činjenicu kako je 90% raznoraznih kutinskih političkih “stručnjaka” za mlaćenje prazne slame zaposleno na ovaj , ili onaj način u društvenom sektoru, gradskoj upravi, gradskim tvrtkama, gradskim ustanovama, ili državnim poduzećima…od tuda i nevjerojatna nesspobnost prihvaćanja realnosti i stvarnog života.

Kutina je, kao nažalost i dosta sredina u zemlji uhvaćena u jedno beskrajno kolo svega lošeg, trulog i traljavog i epski nesposobnog na vrhu društvenog hranidbenog lanca i bez razbijanja tog kola koje siše svu energiju, gospodarski i drugi potencijal i stavlja ga u vlastite džepove ,ili rasprši u atmosferu, nema nam kao društvu pomoći…

Sam podataka o iseljavanju, ali i površni pogled ispod površne demantira sve kutisnke političke, ali i one društvene elite i njhov marketing…svi skupa uspješno su jedino…unazadili grad i društvo.

Danas imamo nekakvav loš reboot svega onoga što je nekada vrijedilo u Kutini, no tako je to kad se poslovima o kojima ne znaju ništa bave kojekave persone, kojima je jedini kontakt s normalnim svijetom, kreveljenje uoči izbora, fotografiranje, ili paradiranje na raznim manifestacijama koje je umjesto njih organiziroa netko treći, a plaćene su sve odreda proračunskim novcem? Ajme znanja i vještine?

Kada bi se zbrojili svi “uspjesi” tih naših provincijskih elita, ispalo bi da su potrošili novca, vremena i života građanima Kutine toliko da smo s tim što su doslvono “s…li” mogli napreaviti na nekom sigurnom mjestu posve novi grad…

PRIRODA: ŠAFRAN JEDAN OD PRVIH GLASNKA PROLJEĆA

Jedan od prvih prepoznatljivih glasnika proljeća osim visibabe u našim krajevima svakako je šafran. Kada obronci i polja osvanu u ljubičastim i bijelim bojama cvjetova šafrana, zna se da je proljeće na pragu, ma koliko zima još “grizla” svojim hladnim zubima.

Proljetni šafran biljak je iz obitelji perunika, cvijet je to koji raste iz lukovice i spada u trjanice. Raste na području gotovo cijele Europe, a za toplijih dana kada procjevta u velikom broju ujedno čini i prvu sezinsku ispašu za pčele!

Biljka je ovo koja naprosto obožava sunce, svoje latice otvara tek na sunčevim zrakama, ne voli sjenu. Šafran se koristi u kulinarstvu, medicini i prehrani, mada kod nas vrlo rijetko, lukovice sadrže dosta škroba.

DRUŠTVO: FENOMEN ŠČ I SVIJET OKO NAS :)

Nakon epidemije virusa koji je dolazio u ponoć u kafiće, zatim rata u Ukrajini, potresa kod nas, a sada u Turskoj i Siriji, te pada drona na Zagreb, Armagedon može doći nakon što o riječkom kultnom bendu LET 3 pričaju bakice na tržnici, ljudi koji su čitav život slušali “narodnu muziku”, te oni kojima rock bio Mišo Kovač.

Fenomen zvan LET3 zauzeo je vrh čitanosti na svim relevantnim domaćim mainstream medijima, you tube kanalima, a o pjesmi “Mama ŠČ”, ima toiliko domaćih i međunarnodnih reakcija i komentara kao nikad prije u povijesti onoga što se zvalo “Eurovizija”, danas “Eurosong”… o pjesmi LET 3 govori čitava jedna emisija “Otvoreno”, u kojoj umjesto dosadnih ministara gostuje između ostalih jedan sjajan glazbeni rock kritičar Aleksandar Sale Dragaš, a voditelj odjavljuje emisiju sa ŠČ!

Što se pobogu ŠČdogodilo? Kao prvo, konačno nešto pozitivno, ma što tko o tome mislio. Dragaš je čitavu priču jasno definirao kada je kazao kako smo konačno na festival Ajvara, poslali pravi ljuti Ajvar, a ne pekmez od šljiva. Pri tome je metaforički ukazao na činjenicu kako je posljednjih 20 i više godina “Eurosong” jedan vrhunski, šareni trash, kič Tv show, vrhunski režiran i produciran, na kojemu ne treba očekivati komornu atmosferu ili glazbene klasike, ni remek djela skladateljstva, već je sve to čista zabava koja ima milijune obožavatelja i fanova ne samo u Europi već diljem svijeta. LET 3 je pripremio najbolje što se na takvom mjestu može pokazati u datom trenutku povijesti i vremena i to je to…da ne kažemo ŠČ!

Marketinški, glazbeno i svakako drugačije bend je pogodio i vrijeme i mjesto i trendove i već sada je pobjedio bez obzira na plasman na samom natjecanju, a evo i zašto. Dogma dijela javnosti oko toga da se radi o nekakvom sramoćenju Hrvatske, nečemu degutantnom i neprimjerenom je u najmanju ruku rezultat neznanja, nepoznavanja lika i djela benda LET3 odnosno dvojca Prlja i Mrle koji čine jezgru istog, ali i malograđanskog, pa i licemjernog ozračja kod nas, kao i rasprostranjenog lažnog, a ne iskrenog konzervatizma.

LET3 nije bend koji je nastao jučer, oni koji ne poznaju opus ovog glazbenog sastava koji je zapravo i puno više od toga, počinje 80-tih godina prošlog stoljeća u tadašnjoj socijalističkoj Hrvatskoj unutra SFRJ i to na ISTI NAČIN I UZ SLIČAN IZRIČAJ kakav vidimo danas! LET 3 stekao je kultni status kontroverznog i provokativnog benda koji je sklon šokirati publiku na javnom nastupu onda kada je to bilo rizičnije i opasnije no danas, a donio je i neke nove segmente kako scenskog nastupa, te razvio mnoge inovacije u svijetu onih kojima je pozornica bila dom.

Ikonografija LET 3 odavno je zapravo refleks na mnoge negativne stvari u našem društvu i šire, od lažnog licemjerja, malogađanštine, do guranja nekih osobnih određenja u u mainstream, te prisiljavanja na razne okvire i sustave vrijednosti. Još od 80-tih i pjesama poput mračne i psihodelične rock balade “Sam u vodi” koja je bila pjesma ikona domaće , tadašnje gothic scene, pa do post punk hita “Izgubljeni” i albuma prvijenca “Two dog’s fucking”, LET 3 je stalno isprobavao granice i sebe i publike i javnosti provocirajući najviše sustav kao najveće leglo lažnih moralista i cenzora…

Ako se osvrnemo na ranije pjesme LET 3 poput “Nafta”, “Kontinentio”, pa preko Drame do “Profesora Jakova”, KKC, “Otrovne kupačice, Goluba Vase, do danas Mama ŠČ vidimo kontinuitet benda čiji su članovi davno otišli šire od glazbe, i u kazalište, te mnoge druge grane umjetnosti…

Eurosong, već dugo nije dobio, a ni očekivao ako pogledamo reakcije fanova iz raznih zemalja, iz Hrvatske nešto što zapravo i odgovara današnjim okvirima tog festivala svjetlosti, zvukova, vrhunske produkcije, politike, šarenila i pozitivnog ludila. Upravo to govori kako je LET 3 nešto što smo odavno trebali poslati na Eurosong, jer se radi o apsolutnim majstorima scene i privlačenja pozornosti, šoka i “zbunjivanja protivnika” koji ispod prividnog kaosa, isporuče točno u metu ciljanu poruku, koja se ukaže tek onda kada se čuje ono završno ŠČ!

Ako govorimo o značenju riječi pjesme,…bolje bi bilo šutjeti, jer u usporedbi s Mama ŠČ, koja krije kroz svega tri riječi aktualnu političku poruku, iste nije bilo u pjesmama poput “Štikle” i sličnih s kojima smo se izblamirali na tom natjecanju…jer biti provokativan, drugačiji i izazvati rekaciju, ne znači biti glup i dosadan..tu reakcije, osim one loše neće biti.

LET 3 i njihova pjesma Mama ŠČ, je po prvi puta u povijesti naših izleta na Eurosong izazvala primječenost, kakvu većina pjesama nije imala ni na samom festivalu, a ni ranije, ni poslije.

Ako nas netko može osramotiti izvan granice naše zemlje , a to redovito i čini , to su naši političari, a ne LET3…da ne kažemo “VI MAST TRAST AS” 😉

Kada je i tko zadnji puta u našoj novijoj povijesti izazvao toliko debata, fora, komentara, medijskih članaka, pozornosti, kontroverzi, glupavih i suludih teorija, u zemlji i izvan nje???? Nikada nitko! ŠČ su izazvali ne samo posvemašnju medijsku histeriju koja se proširila izvan granica Hrvatske, već i grupe koje se bore za diskvalifikaciju pjesme, do onih koji dodaju ŠČ ispred naziva jela, gradova, sela, ljudi i stvari….. LET3 konačno je na trenutak maknuo fokus s rata, bolesti, degutantnih političara, svjetskih vlada i centara moći…pokazao je cijeloj naciji, a i šire ŠČ!

Kada bi se u konačnici bavili analizom što to znači ŠČ i zafrkancijom, a ne spletkarili, širili mržnju, jal i vračali da susjedu crkne krava, vjerujemo kako bi svijet bio bolji no što jest…

I da se razumijemo LET3 su se šminkali, oblačili u žensku odjeću, pingvine, ispaljivali čepove iz stražnjica, i nosili velike brkove, penise po pozornici i oči na “federe”, davno prije raznih parada i boraca za razna nadprava ovih, ili onih skupina…..i pri tome nisu dio njih, već jedan zaseban glazbeni, životni i suludi cirkus koji je izazvao dobro raspoloženje ondje gdje je stigao i izveo svoju predstavu…

Stoga, prije nego kažete ŠČ, malo si dajte truda i pogledajte opus tvoraca Mame ŠČ , a onda i svijet oko vas i ljude oko sebe… vidjeti ćete puno daleko šokantnijih stvari i pojava na svakom koraku od Letovaca…. Armagedon je blizu, visi nam iznad glava, jedini način borbe protiv njega možda je upravo ŠČ 🙂

KUTINSKA SCENA: STIŽE NAM FESTIVAL “NESVETOG TROJSTVA”,”SLAVLJENJA SMRTI”, POD “BARJAKOM ROGATOG MONARHA”, NO MANIMO UOBIČAJENU IKONOGRAFIJU METAL GLAZBE… NAS ZANIMA NEŠTO DRUGO…..

SOTONA, SMRT, VRAŽJI REPOVI, BELZEBUBI, DIJABOLIČKI MATERIJALI I SLAVLJENJE SMRTI, UOBIČAJENA JE IKONOGRAFIJA RAZNIH SMJEROVA U METAL GLAZBI I IZA TOGA U 99% SLUČAJEVA NE STOJI NIŠTA VIŠE OD PUKOG STILA I ZAFRKANCIJE, ONO ŠTO NAS ZANIMA JEST ZAPRAVO PRAVNI STATUS KLUBA BARAKA I TO TKO JE SLUŽBENO OVLAŠTEN OVAJ PROSTOR KORISTITI, NAJMITI, NAPLAĆIVATI KORIŠTENJE I DRUGO….ŠTO SE TIČE SADRŽAJA, U KUTINI SE SUMPOR I VATRE PAKLA, VEĆ PREDUGO OCRTAVAJU U POSVEMAŠNJEM TRASHU I ISTOČNJAČKOM TURBOFOLKU KOJI ODJEKUJE IZ KAFIĆA, TAKO DA MALO DISTORZIJE I MLATARANJA KOSOM, MOŽEMO SAMO POZDRAVITI , TE PORUČITI, TKO VOLI, NEK’ IZVOLI , A ŠTO SE TIČE “NEČASTIVOG” SUMNJAMO DA ĆE BITI NA TOM KONCERTU:)

Bilo bi licemjereno “popljuvati” zbivanje koje je najavljeno za travanj ove godine u klubu “Baraka” Kutina, a u koju su gradske vlasti od 2017 do danas usipale popriličan novac, za kako smo čitavo ovo vrijeme tvrdili, malenu skupinu onih koji taj prostor “na finjaka” i osobnih interesa fino svojata , a umjesto širine i istih mogućnosti za sve mlade u Kutini, mnogi od tih mladih su svjedoci dvostrukih mjerila, ali i pozamašnih izdataka kod uvjeta korištenja kluba. Cijela priča ne donosi baš ništa novo, osim eto, najavljenog festivala metal glazbe u travnju nazvanog “Heretic Feast” ( Gozba Heretika), što donekle čak i popravlja raniju situaciju i širinu u zadnje vrijeme ondje dostupnih sadržaja

Što se tiče reakcija jednog dijela javnosti, ah, što kazati, festival je najavljen kao “extreman” ( tu se misli na glazbeni podžanr) , a kod predstavljanja bendova koji će gostovati na kutinskom festivalu žestokog metal zvuka u “Baraci”, spominju se “žedni krvi i alkohola”, “vražji repovi”, “dijabolički materijal”, “slavljenje smrti”, “pod barjakom rogatog Monarha”, “Nesveto trojstvo” i slični, osebujni termini, koji su uznemirili dio kutinske javnosti ( često poprilično licemjerne ,a nekad i malograđanske). Ruku na srce, za pojedine žanrovske pravce u metal glazbi, a njih ima više no koštica u šipku, ovakvi izrazi i stil su uobičajeni… iza svega se nerijetko kriju dugokosi , lijepo šamponirani mladići iz dobrostojećih obitelji, da se razumijemo, jer svaka glazba, pa i metal uz prateće rekvizite i sve skupa skup su sport.. Vjerujemo kako na ovaj festival na kraju grada, neće ići ljubitelji tamburica, opere, sakralne glazbe, ili dalmatinskih klapa, ali ni fanovi vrištećih srbijanskih plastičnih cajki, kojih ima u našem gradu impresivan broj.

Na platformi “entrio.hr”, nalaze se i ulaznice, koje u pretprodaji stoje čak 20 eura, odnosno oko 150 kn. Kao organizator navedena je Udruga iz Kutine i to je eto malo jasnije, vezano konkretno uz navedeni metal festival organizator je dakle udruga iz Kutine, no nas zanima nešto drugo, mimo ovog, konkretnog događaja. Ciljevi i način upotrebe novca od ovog koncerta su i više no ok, naime navodi se kako će kroz festival prikupljen novac biti korišten za, citiramo: “Zarada će se koristiti za opremanje i uređenje Barake, kako bismo mogli ponuditi još više sadržaja.

Događaj sufinancira Grad Kutina”.

E sad, što tu točno “sufinacira Grad Kutina” to je malo nejasno, ako se radi o očito komercijalnom događaju s ulaznicama koje otprilike kreću u okviru tržišnih cijena????

Budući se udruga KCM koja se prije nekoliko godina uporno nametala i namentula kao “krvna” zadužena za “Baraku” ugasila, nije nam jasno tko će utržiti novac od ulaznica na rzane događaje, ne baš jeftinih za današnje vrijeme i Kutinu, te prodaju pića i sve ostalo? Baraka? Za sad nemamo informaicje da je Baraka kao takva nekakva Udruga, ili pravni subjekt? Budući su Grad Kutina, aktualna vlast i gradonačelnik Babić pozamašne sume proračunskog novca ugradili u Baraku, a doniraju novac svake godine, postavlja se pitanje, tko zapravo upravlja ovim prostorom? Tko to naplaćuje ulaznice, plaća koncerte i dopušta , ili ne i pod kojim uvjetima korištenje ovog prostora, koji je predstavljen kao javni prostor??? Bilo bi dobro da to ŠIRA KUTINSKA JAVNOST ZNA I DA JE O TOME INFORMIRANA, ŠTO NIJE.

Iskreno zanima nas to više od dijaboličnih najava koncerta, vražjih repova i nesvetog trojstva, iza kojega se krije ništa do bučna i živopisna metal glazba i njeni poklonici..

Budući se prostor vodi kao gradski, onda je Grad Kutina valjda i odgovoran za zbivanja u tom prostoru, ili ne, može li se isti iznajmljivati od strane trećih osoba, fizičkih, ili pravnih, teško je kazati, jer takvog podatka nema? U samom prostoru Barake nalaze se koliko smo službeno mogli doznati i prostori za nekoliko Udruga, no što se točno koristi, koliko , kada i kako, vrlo je teško doznati službenim kanalima..kao i na koji način organizirati ondje nešto? Gradski informativni mediji kao što ne nude nikakve korisne informacije, ne nude ni jednu vezanu uz ova pitanja, a koja bi vjerujemo i mnoge mogla zanimati.

Za pojedini događaj trebao bi biti odgovoran službeni organizator istog, pa recimo u slučaju Heretic Feast, festivala to bi kao što smo kazali bila navedena Udruga u svojstvu organizatora, no što je kada općenito govorimo o ovom prostoru odnosno klubu “Braka”??? Kao što je sam prostor registran? Kao kafić, nije, kao nočni klub nije, kao koncertna dvorana..nije??? Pa kako je , eto zanima nas pravno uokviren i prostor i sadržaji u njemu?

U zemljište i objekt kluba Baraka upisan je jedan jedini vlasnik, a to je Grad Kutina. No sve je više nepoznanica, tko je SLUŽBENO odgovoran za ovaj prostor, tko njime SLUŽBENO upravlja, tko je zadužen za održavanje, tko izdaje prostor za primjerice ovakav koncert, odnosno festival, kako se zakonski rješava prodaja pića, naplata ulaznica, ako sve ide preko neke treće pravne osobe, na koji način se dobija prostor za uporabu, recimo ovakvog, većeg događaja? I mnoge mlade, a koji nisu upućeni sigurno bi sve to moglo zanmati, a možda bi se pojavili i novi organizatori raznih različitih zbivanja u tom prostoru?

Ne bi li to trebalo biti opravdano pitanje, odnosno niz pitanja, budući se radi o prostoru i objektu u koji grad kontinuirano ulaže proračunski novac? Postoji li od strane vlansika objekta, Grada Kutina ovlaštena osoba za recimo izdavanje prostora, omogućavanja ulaska i korištenja istog, ma budimo izravno, kod kodga su KLJUČEVI OD BARAKE?

ŠTO SE TIČE SAMOG FESTIVALA, NEKA POBORNICI METAL GLAZBE UŽIVAJU, KUTINA JE IONAKO PRETRPANA SMEĆEM, NARODNJACIMA I ISTOČNJAČKIM MELOSOM, ŠTO JE PRAVO “SOTONSKO” MUČENJE ZA ZDRAV RAZUM , TRADICIJU I INTELIGENCIJU, INFO JE NA POVEZNICI:

https://www.entrio.hr/event/heretic-feast-13385

TEMA: MREŽA ŠUMSKIH CESTA OKO KUTINE, POZITIVNA PRIČA, ILI PROKLETSTVO?

Izgradnja šumskih prometnica, odnosno jednostavnim riječnikom, makadamskih cesta na širem području Kutina i okolice traje već duži niz godina. Točnije sve je počelo još 2011. godine. U tijeku je tako izgradnja takve ceste od područja “Gornje” Slatine ( Kutinska Slatina), šumskim predjelom do spoja s takvom već postojećom cestom između naselja Selište i K.Čaire. Druga cesta nedavno je završena na potezu predjela “Ravna Kosa” u mjestu Krajiška Kutinica do zaseoka Čaire.

Može li ovaj sustav cesta revitalizirati navedeno uglavnom demografski devastirano područje i pokrenuti nešto? Pitanje je to koje si postavljaju i mnogi preostali mještani naselja kroz koja ove ceste prolaze. Treba znati i to kako navedene šumske ceste od ukupno 4 prolaze kroz 3 demogarfski teško stradala naselja, u zaseoku Čaire tako danas živi tek nekoliko stanovnika, a predio Ravna Kosa u K.Kutinici, praktički je pust, ako izuzmemo dva tri stanovnika i nekoliko vikendaša!

Na potezima pored ovih sesta, nalaze se privatne parcele, obrasla i u šume zarasla poljoprivredna površina i državne šume. Ceste su prije svega omogućile pojačanu eksploataciju javnih šuma od strane javne tvrtke, no i lakši pristup privatnim šumama. Dobili smo i negativnu pojavu o kojoj se malo govori, a medijski šuti, jačanje pristunosti krađe drva za ogrijev, akko u državnim, tako i privatnim šumama.

Izletnika i rekreativaca ima, i raste im broj, no što se tiče turističke infrastrukture i ponude kao da ovaj kraj , sjever Kutine uopće ne postoji, ako izuzmemo Mikleušku gdje se najvljuje uređemnje jezra , a i posatvljeno je nekoliko klupa, ležaljki i slično. Šumske ceste kao mjesto pogodno za hodanje i rekreaciju na sjeveru Kutine, nisu nigdje navedene niti lokalna TZG u Kutina ima vidljiv plan vezan uz ovaj kraj, nedavno smo tek svjedočili medijskom eksponiranju nekakvog megalomanskog plana za K.Kutinicu, odnosno lokaciju objekta nekada planinarskog doma, a ranije škole, no to su tek najave, gdje treba proći dugo vrijeme od izrade , apliciranja do eventualnog prolaska ovog projekta, a onda konačno i do konkretnih radova..

EU fondovi i čitava priča oko toga zapravo je jedan ogroman gutač novca na raznu papirologiju, zapošljavanja i planiranja, a tek u konačnici jedna manji dio upotrjebi se na konkretnu izgradnju nečega kao finalizacija cijele priče.

Ono što bi se moralo dovesti u koheziju, jest gospodarski interes , interes stanovnika područja i na koncu nekakve turističke ponude , ili plana. Ne može se spojiti rekreacija i turizam s divljim sjeverom kakav danas imamo, gdje s eiste te šumnske ceste isprpličću s pokojim izletnikom, masovnom sječom šuma i raznim privatnim potezima sječe rušenja, a onda u konačnici i krađom, pa kad sevmu tome dodamo i akrtivonosti lovačkih društava i garditeljskim zahvatima pojedinaca dobijamo kaos.

Odavno smo jedini medijski lokalni prostor, koji tvrdi kako turistički i prirodni potencijal Moslavačke gore, sjeverno od Kutine, ima možda i veću snagu i mogućnosti od samog PP Lonjsko polje, no malo tko , a vidi se iz priloženog shavća ozbiljno…posebice ne oni koji bi to trebali i za to su plaćeni.

Razvoj šumskih cesta , dakako čini cijelo ovo područje pristupačnijim, no slabo su vidljivi pomaci na revitalizaciji napuštenih i zapuštenih zemljišta..razlog tome prvenstveno je katastrfalna demografska situacija, jednostavno nema ljudi. U posljednje vrijeme pojavio se još jedan zanimljiv detalj na području o kojemu govorimo, naime u potpunoj tišini, privatna tvrtka, vlasnika iz Izraela , registrirana na području Kutine masovno je na tom području počela kupovati privatna zemljišta, pa i prazne kuće?

Koji je cilj, te je li ponovo na djelu tužna činjenica kako stranci prepoznaju realnu vrijednost onoga što imamo od nas samih? Čini se da je tako.

Osim što se mijenjaju navike, država i zavičaj nam demogRAfski odumiru, poečo se ljudskom rukom i mijenjati krajolik, ne nužno i na žalost često ne na dobar način… Hoće li mreža šumskih cesta donijeti pozitivne rezultate, ili tek omogučiti jačanje ljudske devastacije prirodnih bogastava našeg kraja, vidjet ćemo i to vrlo brzo….

KUTINSKI OSVRT: TRANSPARENTNO? MA MAHUNA!

Transparentna politika, transparentan rad…ta se riječ , TRANSPARENTNO, kod nas u Kutini često može čuti u političkim i društvenim krugovima, ista bi značila proziran, vidljiv način rada. No osim te riječi u praksi ista nema nikave primjene. Za početak službena gradska web platforma “OTVORENI GRAD, unutar koje se nalaze grafikoni proračuna, razne informacije o funkcioniranju grada i ispis virmana i podmirenih računa pod nazivom I transparentno, ne radi već više od mjesec i pol dana, bez IKAKVOG OBJAŠNJENJA??? Dakle od 31. prosinca prošle godine nije istaknut , ni objavljen ni jedan podmiren račun, ili virman, ni jedna jedina transakcija proračunskog novca, bez ijedne riječi zbog čega je to tako. Medijski se o tome dovoljno govorilo da bi transparentna vlast odavno reagirala nekakvim objašnjenjem, no ne i kutinska.

Ukoliko, a znamo da je tako ova gradska vlast troši oko 106 tisuća eura, što je upozoravamo , tek dio onoga što odlazi na plaćanje medija, dotacije medijima i “informiranje”, onda je logično se pitati, a zbog čega tog INFORMIRANJA NEMA!? I na što se onda troši tih 106 tisuća eura, ako znamo da se plaćaju Večenji list, Radio Quirinius, Moslavački list, Garešnički Krugoval, Mreža TV, Gradonačelnik.hr, Lider media i mnogi drugi mediji i agencije, a mi kao građani nemamo ni jednu bitnu ni relevantnu informaciju, a sada nam se još uskraćuje i javna informacija na koji se i kako način troši proračunski novac???

Ovo što u Kutini imamo je sve samo ne TRANSPARENTAN rad lokalne političke vlasti i sve samo ne informiranje. Osim navedene cifre, nekoliko stotina tisuća proračunskih bivših kuna potrošeno je na kupovinu udjela u lokalnom medijskom trgovačkom društvu, koje godinama zlorabi jedan od djelatnika, čini to svakodnevno pred očima cijele gradske uprave, svih građana Kutine, radeći privatno za svoj privatni , neslužbeni medijski prostor, koristeći svoje radno mjesto u gradskom trgovačkom društvu, opremu, prostor, radno vrijeme, sve!??? To trgovačko društvo u kojemu danas grad ima kontrolni paket vlasništva s preko, 52% udjela , iskazuje godišnju dobit prije dvije godine od jedva 129 eura???? I koga isto informira??? I kako je moguće da zaposlenik tog društva, od 2017-te godine medijski prostor na društvenoj mreži otet Gardskom web-u koristi kao svoj primarni interes, a u tvrtki kojoj je grad vlasnik, a vodi se ondje kao zaposlenik??? Vjerujte takav primjer kakav imamo u Kutini nigdje drugdje NE POSTOJI!

Zbog čega javnost u Kutini, danas eto mjesec i pol, ne smije znati kamo odlazi proračunski novac, što se plaća, kome, koliko? Čemu platforma OTVORENI GARDa, kada je pristup informacijama onemogućen i ne radi već mjesec i pol dana?

Je li možda sveopća politička kontrola medija te potpuna disfunkcionalnost onih koje se plaća gradskim novcem tu kako ne bismo doznali da je recimo član mladeži lokalnog HDZ-a utrpan i zaposlen u lokalnu TZG Kutina, koja ima više zaposelnika, ukupno 4 od mnogih turističkih zajednica na Jadranu, koje bilježe u svojim mjestima gdje djeluju više turista godišnje no što je Kutina ostvarila od 13-estog stoljeća do danas???

Medijsko informiranje NIJE, plasiranje političke i stranačke propagande! Medijsko informiranje je plasiranje obavijesti građanima o važnim događajima, najave i slično, što spada u servisne informacije, ali i teme i obrađivanje društvene problematike koja se TIČE GRAĐANA.

Kutinska aktualna vlast, no da se razumijemo to je činila i ona prethodna lijeva, a činiti će i ostale u budućnosti, kontrolira sljedeće medijske prostore u potpunosti: web stranicu grada, kutina.hr, te prateću stranicu na društvenim mrežama, stranicu tzg Kutina, POU Kutina i ostalih gradskih ustanova, Kutina VOX, FB strancu gradonačelnika Kutine, plaća članke u Večernjem listu, priloge na Mreži TV, portalu Gradonačelnik.hr, te niz drugih stranačkih i ostalih medijskih prostora. Na svima njima nećete pronaći ni jednu informaciju o tome zbog čega službena web platforma “Otvoreni grad”, ne funkcionira u dijelu “I transparentno” već mjesec i pol dana?

Nigdje neće doznati budući je završio natječaj još prije nekoliko dana, tko je izabrana, ili nije za novog direktora , ili direktoricu Moslavačkog lista, kojega ćete vi dragi građani plaćati, baš kao i medijsko dezinfomiranje i političku propagandu i cenzuru. Nećete moći doznati ni kakav je Ugovor dobio taj i drugi direktori, jer će isti biti TAJNI!?

Kako je HDZ-ov stranački mladac, koji je donedavno uređivao nekakvu propagandnu stranačku Fb stranicu osvanuo dok se kaže keks kod političke direktrorice lokalne turističke zajednice na popisu zaposlenika? Je li bio natječaj? Je li zaposlen privremeno, stalno, kako baš on pored toliko mladih ljudi u Kutini, a koji možda za mogućnost zapošljavanja u Turističkoj zajednicu nisu ni znali i jamčimo da nisu!???

Tko je znao da se zapošljavalo stručnu osobu za protokol u gradskoj upravi prije par godina??? I tko je imao šanse, dobiti taj posao taman da je imao reference za urednika na BBC-u? Zbog čega kutinskoj turističkoj zajednici treba 4 zaposlene osobe i milijuni se slijevaju zadnjih godina u tu ustanovu???

Direktorica, zatim stručna suradnica za razvoj proizvoda i marketing, te dva “stručna suradnika za projektiranje i istraživanje”, od koji jedan stranački HDZ-ov sada bivši FB izvršni urednik nekakve stranačke propagandne stranice…momak završio školu, posao čeka, preko stranke i iskaznice pa hop eto ga u turističkoj zajednici???? Što bi to građane koji tu turističku zajednicu i njenu političku direkoricu godinama plaćaju obilnim proračunskim sufinanciranjem trebali znati??? Zašto bi to nas zanimalo jelda?

Zašto bi građani išta relevantno trebali znati o načinu na koji se upravlja gradom??? Da nije bilo raznih pojedinaca i neslužbenih aktivista, o “spojnoj cesti” koja to nije, a koja je pristup do kuće frenda poduzetnika ne bi nitko znao ništa dok ista ne bi bila završena….ali našim novcem, novcem poreznih obveznika, građana Kutine!

Pa zašto bi onda mi, građani trebali znati koga se to iz stranačkih redova gdje utrpava da bi se isti plaćao našim, gradskim eurima? Jedan djelatnik u TZG više, manje..pa u čemu je problem? Ljudi koliko se još članova kutinskog HDZ-a treba zaposliti na naš teret da bi se onda reklo, ok, evo, to je to, nemamo više koga za zaposliti iz stranke?

I da se kojim čudom to dogodi, sljedeći saziv gradskih vlasti, ma koje stranačke boje bio, nastavio na ovu masu, utrpavati svoje partijske “zaslužne članove” opet na naš teret i tako u nedogled, to se uostalom dogodilo već više puta i svi smo tome svjedoci.

Pa stoga i govorimo kako razlike između ove i one kutinske političke partije nema, svi teže za vlašću, moći i osobnoj koristi… nema tu značajnih odstupanja, niti nekoga tko ima nekakve drugačije ideje od političkog angažmana, takve revolucionare i idealiste ni lijevo, ni desno ni u poziciji, ni opoziciji nismo još imali prilike vidjeti na kutinskom političkom tlu i ringu.

TRANSPARENTNO??? MAHUNA!

KUTINSKI OSVRT: ZATVORENI POLITIČKI USISIVAČ JAVNOG NOVCA, GRADSKA UPRAVA

Dugo smo htjeli napisati članak o vrijednom, pregalačkom radu silnih zaposlenika gradske uprave i načinu funkcioniranja ovog zatvorenog sustava koji bilježi sve veću javnu potrošnju i svake godine rast rashoda za plaće… No tema je takva da kako god pokušali dolazite do potrebe da se ovaj groteskni sustav i primjer lokalnih marifetluka prikaže onakvim kakav on jest…a da se pri tome izbjegne spuštanje na neku nižu, neprimjerenu razinu javnog diskursa…

Godinama Gradska uprava mjesto je političkih zapošljavanja svih sastava gradskih vlasti, to zna i vrabac na grani! U ovu zgradu na nepostojećem Trgu Kralja Tomislava ne dolazi se uglavnom sposobnošću , ili potrebnom, već u 90% slučajeva političkim kadroviranjem i putem poznanstva i veza.

Svaki novi saziv gradskih vlasti ostavlja unutar sustava prethodno zaposlene i nadodaje nove…tako se gomila kadar za koji se mnogi građani opravdano pitaju, a što uopće ti silni ljudi rade u toj Gradskoj Upravi? Gledajuću u kakvom je društvenom stanju i silaznoj putanji grad, već dobivamo odgovor što to “rade”. Neki od politički zaposlenih osoba ne rade praktički gotovo ništa, neki rade tu i tamo ponešto, a većina ih dolazi na posao kako bi se bavila svojim stranačkim i političkim i privatnim poslovima.

Treba li Kutini koja je izgubila 15% stanovništva recimo UPRAVNI ODJEL GRADONAČELNIKA i što je to uopće? Svjedoci smo kako gradska uprava raste kao kvasac nakon svakog novog izbornog ciklusa. Viši savjetnici, referenti , osobe za protokol??? Činjenica je da su sve to uglavnom izmišljena radna mjesta stvorena zbog političkog pogodovanja i na teret poreznih obveznika.

Kutina će od sljedećih izbora, sukladno rapidnom padu broja stanovnika imati u Gradskome vijeću 15 umjesto sadašnjih 19 gradskih vijećnika? Hoće li se realno stanje primjeniti i na prekomjerno zapošljavanje u gradskoj administraciji? Neće. Neće ga smanjiti ne samo danas vladajući HDZ, već ga ne bi smanjila ni neka druga od postojećih političkih stranaka, recimo SDP, a to su pokazali i tijekom mandata 2013 do 2017-te godine, neće to učiniti ni jedna druga, ili treća postojeća politička opcija.

Znate li da su osobe koje se za stalno zaposle u tu gradsku upravu brzo nakon stjecanja Ugovora na neodređeno vrijeme ujedno pod zaštitom sindikata javnih službenika i praktički ih je nemoguće bez sudskih posljedica i troška izbaciti iz sustava i fotelja?

Pročelnike, te zaposlenike gradske uprave u Kutini, koja je mali grad, a brojčano sve manji, susrećemo redovito tijekom radnog vremena u kafićima, na ulici, trgovinama, posvuda? Godinama je to običaj, ti ljudi naime ne kriju svoj nerad i bahatost činjenicom kako su zapravo povlaštena društvena skupina koja je zabetonirana na svojim radnim mjestima ,a svojim ponašanjem svjedoče hrvatskoj i kutinskoj političkoj stvarnosti.

Naravno da ne biste pomislili kako generaliziramo, postoje i odgovorne osobe koje doista i rade pošteno svoj posao, no kada sve zbrojimo u pravilu su to niži referenti i slični, odnosno manjina, dok su na istaknutijim funkcijama politički postavljene osobe koje osim “šefovanja” i političih igara, teško da rade posao za koji su dobro plaćeni, a tome svjedoči i stanje u gradu.

Međuljudski odnosi u sustavu koji je prepun politički zaposlenih osoba, su nerijetko loši, postoje klanovi, spletkarenja, tračevi, pritisci, međusobno rivalstvo, pritajeni mobbing pa i neprijateljstva… tako dakle izgleda taj gradski administrativni aparat iznutra.

Koliko se vas suočilo s nejavljanjem na telefone, nedostupnosti pojedinih pročelnika, te zaposlenika gradske Uprave na svakodnevnoj razini? Gotovo da nema čovjeka u Kutini koji to nije iskusio, a tu su i pojedinci koji ne shvaćaju kako bi oni trebali biti na usluzi građanima, pa se tu još zna vdijeti i arognacija, bahatost, pa i nadmjeno ponašanje pojedinih gradskih službenika, ili službenica.

Treba li gradu stručna osoba za protokol, pa zatim administrativna tajnica, te razni “viši savjetnici”? U slučaju Kutine svakako ne i ne toliko koliko ih ima.

I dok u Kutini pada standard, pada broj stanovnika, reže se na ključnim mjestima iznosi rashoda za zaposlene o proračunskom trošku rastu iz godine u godinu, a najvidljivije upravo u razdolju od 2017 do danas! No raskalašenog i bahatog ponašanja imali smo i ranije, pa je tako tu bilo od profesionalnog zamjenka gradonačelnika, do raznih funkcija koje su same sebi bile smisao..

Nakon svakog izbornog ciklusa, kreće se u nova zapošljavanja, sve vješto kroz sustav raznih sistematizacija i preslagivanja unutar sustava Gradske uprave, no tehnološkog viška i priznanja da je uprava prenatrpana , politička i glomazna, e to nismo vidjeli ni od jedne vladajuće ekipe, mada su svima usta znala biti puna kritika uoči svakih izbora.

Većina zaposlenih unutar gradske uprave imaju stranačke, osobne, rodbinske, ili neke druge veze s lokalnom politikom, lokalnim moćnicima, poduzetnicima, direktorima, ili su ondje čak dospijeli iz usluge nekome , ili poznanstva.. Naravno tu i tamo postoji i netko mimo tog sustava, no to je iznimka koja potvrđuje pravilo.

I upravo sada dolazimo do objašnjenja situacije u Kutini, naime struka i stručni ljudi niti Kutinu vode, niti su ju ikada vodili, niti ih se išta pita, sve gradske resore, sve tvrtke i sve ustanove vode politički uposlene osobe, koje su barem što se tiče mandata pratički nedodirljive, a ukoliko se promjeni vlast, samo ih se zarotira unutar sustava ,a na njihovo mjesto dođe nova politička , a ne stručna i sposobna osoba i tako u krug…

Jesmo li negdje pogriješili? Je li ovdje možda nešto netočno? Prosudite sami….

DRUŠTVENI SVAT: KUTINSKI ŠČ….

Prazne kuće, zarasla polja, zapuštena dvorišta, puste ulice. Plaća se kupovina većnskog udjela u lokalnom radiju i novinama koje nitko ne čita?U međuvremenu…

Potiče se gradnja privatnih zgrada praonica keša, kroz stanogradnju da se rješe stvari, spojne ceste i zaboravlja na djecu , demografiju i struku? Kupuje se zgrada raspadnuta školjka građena za “onog sistema”, da bi pajdo dobio prilaz u kuću, priča o turizmu, dok na seoskim cestama gubi se ratkapa, bubreg se rješava kamenca i odlaze amortizeri..

Poziva se na otpor, proziva za sukob interesa svat koji radi u tvrtki koja također posluje s gradom? Plaća se medije, da ne bismo čuli i saznali ništa, za uhljebljivanje proziva lokalni uhljeb?

Briju na domoljublje lokalni jarani stojeći ispod poderane zastave i protiv njih glas dižu partizani, što ne vide dalje od 1945-te?

Djeci se za Božić farbaju lica, a jaslica nema, organiziraju se događaji, a na njima par istih faca, lokalna društvena krema… Grade se šumske ceste ondje gdje u selima osim praznih kuća ni ljudi, a skoro će vrijeme da ni šuma nema?

Plaćenici prozivaju da su neki drugi plaćenici, u gradu djece, gdje se reže lova namjenjena pernicama, bojicama i školskom materijalu? Gradi se vrtić javnim eurima, da se ne uzme europski fond, jer se netko boji namjšetanja, kazne, natječarenja, lopovluka, “OLAFA” i sličnih kučina i trica?

Osniva se ured za istraživanje ruda, gubljenje vremena i stranačkog skupljača funkcija i partijskih tantjema..za nerad, nesposobnost i medijski kič?

Kutina danas.. ŠČ! Novinarskim poslom bave se djelitelji tuđih sadržaja, kulturom ljudi bez kulture, turizmom seoski celebrity, gospodarstvom “stručnjaci” s plaćenim tečajevima bez radnog iskustva u stvarnom životu?

Koji je to razlog da nas više nema nego ima? Što ljudi odlaze iz ovakve krasote, ambijenta progresa, seoskih vašara i poštenja?

Stranački preletači iza svake partije vrebaju , preskačući vješto iz plavih u crvene iz žutih u plave, iz zelenih u crne, sve redom bijele vrane u vlastito se poštenje kunu, zaklinju na zastavu, mijenjajući svaku za fotelju bilo koje boje?

Danas su bradate žene u štiklama ponuda lokalnog doma kulture, za poslove zaposlenika vanjski se izvođači plate, lako je tako, kad partijski funkcioner iza tebe stoji u toj šarenoj rabibrizi što ju narod plaća, htio to, ili ne?

Danas liberal, sutra nezavisni, bitno da ćaći stigne uputa koju parcelu kupiti ili gdje, danas crven , sutra žut, prekosutra plav, ili šaren, važno je biti kazanu blizu i steči dovoljno vezica za važno osobno putovanje…

Prazne se sela, puni se općinska zgrada, trpaju se na mjesta zaslužni klimači glavama i dizaći ruku , gospoda i dame? Direktori menadžeri, skrivene plaće, narodu poderane gaće, kruha i igrara u režiji političke starlete pristigle davno sa seoske zabave u grad?

I tko više za puk i tradiciju mari, preslagivanja, spletke, trač , podmetanja i prljave laži na društvenim mrežama su hrana i pogon za bulade…kad zapne, malo će se najaviti investicija nova, sročiti hvala u nekoliko redaka slova, pa opet po starom, svake četiri godine vreću na rame pa po glas!

Vesela je gradska družina taj novi buržujski soj, sve neke ego trip dame, lokalni lažljivci, prometnici i pokoji skijaški tat… na ovom brdu samo se narod nizbrdo bez kočnica kliže, a svaka lokalna guja, lagano uzrdo gmiže, tmao gdje curi prikupljen med…

Kako se to dogodilo da se proda sve što vrijedi, dojučerašnjim sitnim uličnim đeparima, da se oduzima tamo gdje fali, a dodaje na hrpu, gdje previše ima?

To pitamo vas…

REVIJA: ŠTO JE ZAPRAVO VALENTINOVO I KAKO JE NASTAO OVAJ SPOMEDAN, DANAS DAN ZALJUBLJENIH??

Danas je Valentinovo! Pomodarski “novovalni” praznik zalubljenih?? Za trgovce dobra prilika da se muški svijet zaleti u pojačanu kupovinu raznih pokolona za svoje odabranice, te dodatna zarada na taj račun prije 8 ožujka dana žena!

Vjerujemo ipak da barem 90% građana koji uzimaju zdravo za gotovo Valentinovo, zapravo nisu upućeni o čemu je riječ i kako je nastao današnji moderni praznik zaljubljenih!

No o čemu se zapravo radi? Valentinovo je zapravo spomendan jednom svecu, točnije Sv. Valentinu, prvom biskupu grada Terni u Umbriji stotinjak km od Rima , a živio je tijekom Rimskog carstva. valentin se zaredio 197. godine n.e. Valentin je umro mučeničkom smrću u 63. godini.

Povezanost sv. Valentina uz pitanja ljubavi potječe iz legende o braku mlade kršćanske s rimskim legionarom, koji je iz ljubavi prema njoj također postao kršćaninom. Tijekom priprava za brak oboje su na smrt oboljeli, a svetac je njihov brak blagoslovio dok su njih dvoje umirali u samrtnom zagrljaju na bračnoj postelji.^[1]

Najstarija teorija potječe još iz doba starog Rima za vrijeme vladavine Klaudija I.

Zbog tadašnjih ratova car Klaudije dao je naredbe prema kojima se vojnici nisu smjeli ženiti niti stupati u zajedničke veze upravo jer je smatrao da se tek tada vojnici neće željeti boriti u ratovima koji su dolazili. Obitelj i djeca vojnicima bi bili na prvom mjestu, a ne ratovi u kojima su mogli izgubiti živote.

Najpouzdanija teorija je da Valentinovo potječe upravo od svećenika Valentina u njegovu spomen, dok prema drugim teorijama kažu da se dan 14.veljače smatrao danom kada je započinjalo parenje ptica.

Engleski kralj Henrik VIII proglasio je Valentinovo službenim blagdanom!

KUTINA/POLITIKA: ZNATE ONU, “PRAVDA I PRAVO NISU ISTO”, E PA U POLITICI JE TO JOŠ GORE ……

Kutinskim političkim zavrzlamama, preslagivanjima i posezanjem za takozvanim političkim “inžinjeringom” čini se nikada kraja. Na posljednjoj sjednici Gradskoga vijeća tako smo dobili u nešto manje od pola političkog manadata već drugog, odnosno trećeg predsjednika ovog predstavničkog tijela. Na to su ukazali i pojedini članovi lokalne političke oporbe na tiskovnoj konferenciji, točnije Jasminka Molnar iz SDP-a , te Dragutin Vagner iz HSS-a. No temeljem ovog slijedili smo malo dublje kutinsku političku scenu u prošlost, te se ubrzo uvjerili kako je ovakvih , pa i radikalnijih političkih poteza, odnosno preslagivanja bilo i ranije, nekih prije više godina, nekih ne tako davno u prošlosti.

Imali smo tako primjer gdje je koncem 90-tih godina tadašnji kutinski HDZ srušio vlastitog gradonačelnika Dragutina Firšta, a nedugo iza tog događaja i sljedećeg gradonačelnka Velimira Imbrija koji se na mjestu prvog čovjeka Kutine zadržao tek 3 mjeseca?

Imamo i primjer u mandatu od 2013-te do 2017-te gdje je SDP, tada kao vladajuća stranka usred mandata u vijeću doživio smjenu svog predsjednika Gradskoga vijeća Nikole Domitrovića, koji je u to vrijeme čak bio i predsjednik vladajuće stranke.

U prvom mandatu HDZ-ove koalicije pod vodstvom Zlatka Babića došlo je do prelaska dva vijećnika SDP-a, te jedne vijećnice Nezavisne liste u stranku BM365…ali i razna druga preslagivanja, te mijenjanja stranačkih boja i dresova….

Političke turbulencije , pa i smjene i zamjene predsjednika Gradskog vijeća nisu nekakva posebna novost, ono što jest zanimljivo je možda vezano uz potpredsjednika vijeća iz redova MOST-a, koji je na tom mjestu u kvoti oporbe, a čini prema glasovanju čvrstu vladajuću većinu, no to je stvar koju je u praksi jako teško dokazati i dozvoljena je.

Sjetimo se zatim ponovo mandata od 2013 do 2017-te gdje su većinu u Gradskome vijeću Kutine uz SDP-ovu vladajuću koaliciju na potpuno isti način činili vijećnici Nezavisne liste, koja sebe nije predstavljala kao vladajuće, no djelovala je upravo onako kako to danas djeluje vijećnik MOST-a.

Je li ovakvo ponašanje dozvoljeno, odnosno postoji li ovdje nešto što je zakonski sporno, ili se kosi s poslovnikom, pravilnicima i statutom rada Gradskih vijeća? Ne, nije ništa sporno i ne ne kosi se ni sa Zakonima ni pravilima. Je li moralno? Ovo pitanje je već puno kompleksnije i zadire u sam način političke prakse u Hrvatskoj, ali ne samo u lokalnoj samoupravi, već i na višim razinama vlasti i političkog života.

Ako se izlazak na izbore prezentira kao oporbena aktivnost i kreće s te pozicije, a nakon izbora svojim djelovanjem pridruži podršci, ili tako čini vladajuća većina s onima prema kojima se postavljalo kao opozicija tijekom izborne utrke, tada možemo govoriti o teoretskoj “prevari” svog biračkog tijela, no ne i Zakona. Tako je, kako je..

Ono što bi uvelike poboljšalo “krvnu sliku” domaće lokalne politike i zasigurno povećalo kvalitetu gradskih vijeća, ako nikako drugačije , a onda time što bismo dobili vijećnike izravno izabrane glasovima birača bi bila izmjena izbornog Zakona u smislu da se na na razinu lokalnih izbora uvede preferencijalno glasovanje!

Ovim potezom vjerujemo u slučaju Kutine primjerice, dobili bismo puno drugačiju sliku i sastav Gradskoga vijeća. Sadašnji Zakon omogućava tako da osobe koje su nisko na listama, ili su nepopularne među građanima uđu u vijeće bez izravne potpore birača raznim političkim preslagivanjem. Također da pojedinci koji uživaju potporu birača “povuku” osobe koje gotovo nitko ne bi osobno podržao u političku vlast…

Primjerice vijećnik koji može biti takozvani zamjenski vijećnik nositelja liste , može sa zadnjeg mjesta na istoj doći u Gradsko vijeće, ako se izborima nositelju ostvari funkcija, recimo nekog dužnonika…no ima i drugih primjera.

Ako gledamo Sabor, možemo vidjeti svakve slične događaje i poteze, koji možda moralno i sa stajališta birača nisu u redu, no zakonski okvir to omogućava!

Je li zakonska obveza recimo vadajuće većine prihvatiti kako smo čuli od oporbenih vijećnika da se na mjestu zamjenika Gradskoga vijeća temeljeno po poslovniku , oporbenog mjesta , zamjeni postojeći vjećnik MOST-a? NIJE, jer nema mehanizma za utvrđivanje nečijeg političkog statusa, kroz njegovo političko djelovanje u praksi! Jesu li pak oporbeni J.Molnar i D.Vagner u krivu?? NISU! Zvuči apsurdno, no takav je i naš izborni Zakon.

S druge strane može li se i mora li se namenuti pravilo da bilo koja stranka, pojedinac, kao gradski vijećnik koji u saziv gradskog vijeća uđu kao oporba ondje tako i djeluju, a to se odnosi na vladajuće? NE! Naime to je u praksi nemoguće izvesti. Štoviše NIJE U DEMOKRATSKOM DUHU i praksi.

Imamo i suprotan primjer koji plastično objašnjava situaciju, naime upravo je sada već bivši predsjednik G.V.-a Robert Krpes, ondje dospio iz redova vladajuće većine, a onda prešao u oporbene redove? Ovo nije česta praksa, no događa se. Krpes je sebe jasno predstavio kao osobu koja prelazi u redove oporbe s pozicije koju je sebi osigurala vladajuća većina i koja se priključila novoj stranci i tako je poziciju stavila u situaciju da je ista morala tehnički rečeno djelovati.

No kako dokazati da je vijećnik, odnosno zamjenik predsjednika vijeća iz redova MOST-a zapravo sastavni dio vlasti??? Kada gledamo njegovo djelovanje unutar vijeća, on to u praksi jest, no tehnički nije, jer je došao u vijeće kao oporba, samostalnim izlaskom svoje stranke na izbore….naime vijećnici bilo koje oporbene stranke mogu, ako im to stranački vrh dozvoli podržavati odluke vladajućih. Drugi pak imaju potpunu autonomiju, a posebno se to odnosi na recimo nezavisne građanske liste koje izlaze samostalno i nemaju koalicijske obveze ni stranačku stegu.

Budući imamo primjere , gdje se za neke Odluke i poteze vladajućih glasuje čak i jednoglasno, a za neke natoplovičnom većinom , što je normalno , opet je vidljivo koliko je teško kroz nečije djelovanje dokazati da on jest, ili nije oporba, pa čak kada je to vidljivo, opet je zakonski nemoguće na osnovu toga tražiti, a kamo li zahtjevati neku promjenu ovog tipa, na osnovu njegovog političkog ponašanja u vijeću..

U ovoj zavrzlami, da stvar bude još gora, oporbenjaci nisu u krivu što se tiče prakse vijećnika na kojega ukazuju, no potpuno su opet u krivu, što se tiče osnove za zahtjev. Najviše bi tu bio, ali isključivo moralno krivac vijećnik koji je ušao u vijeće kao oporba, a čini svojim radom vladajuću većinu? No i to je klizav teren… Krpes je kad o tome govorimo na poziciju stigao povjerenjem vladajuće koalicije i te liste i s potporom tog biračkog tijela, pa je nakon napuštanja prvo matične stranke, na koncu napustio i vladajuću koaliciju pa se prometnuo u oporbenjaka??? Je li tako?

Pravo je oprobe ukazivati na ovakvo ponašanje, no to nije dovoljno za postizanje željenog cilja, jer jednostavno za to ne posotji pravna i zakonska regulativa, niti okvir, a teško da će ikada i postojati, naime ovakvi primjeri postoje svugdje u svijetu.

Ono što može donijeti satisfakciju, ili nekome tko je nedosljedan “kaznu” jesu tek sami izbori, kada recimo izgubi potporu svojih birača, zbog načina političkog djelovanja nakon prethodnih izbora..

Koaliranje i slično je još gora zavrzlama i još više pokazuje političku i ideološku nedosljednost pojedinih stranaka i njenih aktera u političkom životu, sjetimo se recimo na razini Kutine izbora 2013-te godine, gdje je lokalni HSLS bio sastavnica koalicije s HDZ-om na gradskoj razini, a dio SDP-ove suprostavljene koalicije na županijskoj razini??? Gledajući očima birača, užas, no politički potpuno prihvatljiva pojava, moralno upitna, naravno.

Idemo dalje, tijekom manadata SDP-ove koalicije u Kutini, lokalni HSS bio je potpora HDZ-HSLS oprobi i nastupao kao dio te oporbene političke neslužbene koalicije, no danas HSS-ov vijećnika nastupa kao oporba skupa sa SDP-ovom predsjednicom! To je također potpuno uobičajeni politički folklor koji vidimo na svim razinama vlasti.

Sve ovo pokazuje, kako politika doista nije za svakoga i kako je u politici sve moguće, pa čak i neprirodne “crveno-crne” i slične koalicije! Takvih je bilo primjera i u mnogim europskim zemljama, pa čak i onima “stare demokracije”, gdje su recimo vladajuće većine i Vlade sastavljale stranke međusobno potpuno suprostavljenih svjetonazora….u praksi takve su koalicije doduše u najvećem broju slučajeva činile nestabilnu vlast, pa i uzrokovale krize vlasti…

Što je koalicija veća i šira to je šansa za dobivanje nestabilne , neučinkovite vlasti na žalost veća… Što je koalicija manja , a poluči jači izborni rezultat i što je većina takve koalicije , ili jedne stranke veća, to je vlast stabilnija, no i sklona samovolji i lošim potezima u nekim slučajevima..

Kako god okrenete u političkom svijetu, ništa nije fiksno, ništa nije potpuno fer i ništa nije “čisto”…to je na žalost tako, ne od jučer, već od davnih vremena….

KUTINSKI OSVRT: KUTINSKO “BOLJE SUTRA” NALAZI SE JEDINO IZVAN POSTOJEĆIH POLITIČKIH STRANAKA I GRUPA……

IZ SVIH SMJEROVA KUTINSKE POLITIČKE SCENE I SLUŠAMO GODINAMA TEK DEMAGOGIJU, MEĐUSOBNO PROZIVANJE, ALI NIKADA NISMO ČULI ZA NEKO RIJEŠENJE I KONKRETAN PLAN RJEŠAVANJA GORUĆIH PROBLEMA DRUŠTVA I GOSPODARSTVA????

Danas više nikoga ništa ne čudi, amerikanci ruše NLO-e sve u 16-est, na Eurosong šaljemo ŠČ, pardon, Let 3, kaže stara izreka samo mijena stalna jest, no kod nas u Kutini ni to ne vrijedi, barem kada se lokalnih političara i lokalne politike tiče, njih ne možete odstraniti s gradske kase i oko nje, ni jednim sredstvom za čišćenje, pa čak ni izborima čini se..

Postoji nekoliko žalosnih činjenica o našem gradu, često ih ponavljamo, pa nije zgoreg i ovog puta to učiniti;

Žalosno je što smo u 11 godina izgubili oko 15 % stanovnika Kutine, a ovaj trend iseljavanja, također na žalost ne prestaje ni danas. U tih 11 godina u Kutini su imali prigode vlast obnašati i vječna HDZ/HSLS koalicija i SDP-ova koalicija, pa onda opet HDZ i koalicija svakavih novopečenih “nezavisnih ljudi”, možda nezavisnih u bajci, u stvarnosti osvisnih o vlasti i politici jače no ikada prije.

Žalosno je što smo vidjeli i u tih 11 godina i 11 godina ranije, kako ni jedna politička opcija, ni jedan gradski lider, ni političar , ni stranka NISU NAPRAVILI AMA BAŠ NIŠTA da rješe dva osnovna problema Kutine, demografsku katastrofu, te izostanak investicija u proizvodnju industriju i nova radna mjesta!

Svih tih godina s malenim kozmetičkim izmjenama lokalnu političku scenu čine neprekideno isti ljudi, a tu i tamo pojavi se neka lista, ili nova stranka, u kojoj se opet nalaze ti isti ljudi i dio njih! Imamo dvije iste suprostavljenje stranke , kojima su isti i aposlutan manjak znanja, kadrova i volje za ičim osim vlašću! Jedni kritiziraju, prozivaju za afere, smeta im “loše stanje u gradu”, a dok su bili na vlasti, održavali su uspješno to “loše stanje” i maksimalno koliko su mogli, da bi stigli ovi sada koji su proizveli loše stanje, a stigli su kako bi popravili loše stanje koje je nastavila raditi njima suparnička koalicija 4 godine, te naravno, nastavili praviti loše i sve lošije stanje do dana današnjeg i to maksimalno koliko mogu…

NI JEDNOG GRADSKOG POLITIČARA, POLITIČARKU, BILI ONI IZ VLADAJUĆE, OPORBENE STRANKE, KOALICIJE, NEZAVISNE LISTE, ILI INDIVIDUALNO NISMO ČULI DA IMAJU BILO KAKVO SUVISLO, LOGIČNO, RAZUMNO RJEŠENJE ZA DVA OSNOVNA PROBLEMA KUTINE, “BIJELU KUGU” I NEDOSTATAK INVESTICIJA U REALNOM SEKTORU???

To je ujedno i najžalosnije, jer ni ovi koji prozivaju vladajuće, pa zatim oni koji su nedavno iznenada nakon preskakanja iz jedno tri stranke u drugu, a ni vladajući NEMAJU NIKAKVU VIDLJIVU IDEJU, NI PLAN, kako zaista učiniti da u Kutini svima, a ne samo njima BUDE BOLJE!???

Koja bi to politička opcija koja danas postoji u Kutini donijela iskrene i dubinske promjenei rješenja za probleme? Od ovih koji postoje bili oni vladajući, ili oporba, NITKO! Taman da među njima postoji osoba koja bi iskreno nešto željela napraviti doslovno bi ju “pojeli” ljudi iz najbližeg stranačkog kruga koji bi zahtjevali svoja mjesta i sinekure zbog “podrške na izborima”!

Tko bi to smanjio izdatke za lokalnu upravu, rapidno smanjio broj ondje uhljebljenih tijekom zadnjih desetljeća i godina stranačkih kadrova, ukinuo nepotrebne upravne odjele, Nadzorne odbore i plaćanje istih, kada iz svake postojeće stranke stiže barem dvoje troje onih koje je STRANKA zaposlila u javni sektor, odnosno stigli su grbaču poreznih obveznika POLITIČKIM PUTEM!???

Umjesto velikog ega, mogli bi barem u tišini svojih domova, svi ti lokalni političari sjesti jednom u tišini sa samima sobom , pogledati se u ogledala i kazati, “jebiga, ovo je istina, što se govori i piše”!

Ali neće to napraviti ni jedna, jer svako do njih smatra da je najbolji, najljepši, najpametniji i da baš on zaslužuje vladati gradom??? Teško da među , kako vladajućima, tako i oporbnom ima netko tko je u stanju preko usta prevaliti, “SLUŽITI GRADU I GRAĐANIMA”!

Hoće li se rješiti ijedan od dva goruća problema grada i društva, neprekidnim prozivanjem političkih suparnika , kriziriranjem i pokazivanjem prsta, ili nekim konkretnim rješenjem??? Konkretnog rješanja nitko od tih NEMA, nema ni znanje kako rješiti problem… a nekako nam se čini, nema ni volje za tim.

Hoće li se riješiti dva goruća problema grada gradnjom spojne ceste do prijatelja poduzetnika, ili poticanjem privatne stanogradnje i otvaranjem dućana i izgradnjom šetnica?? Neće!

Hoće li se rješiti ti problemi, lijepim govorom, obećanjima i kazališnim predstavma, ideologijama, osvetom, rivalstvom, samoljubljem??? Neće!

Ni jednu političku stranku u Kutini , ni jednog političara nismo vidjeli da su ponudili bilo kakvo razumno RJEŠENJE PROBLEMA S KOJIM SE DRUŠTVO I GRAĐANI SUOČAVAJU! IZ SVIH POLITIČKIH STRANA I TABORA SLUŠAMO SAMO DEMAGOGIJU!

NI HDZ, NI SDP, NI HSS, NI HNS,NI RAZNI DRUGI AKTERI POLITIČKE SCENE, STRANČICE, LISTE, PREBJEZI, POLITIČKI KONVERTITI, OVI I ONI NIKADA NISU UČINILI NITI JEDAN JEDINI KORAK PREMA TOME DA KUTINA KRENE NAPRIJED!

Sve što su radili je manje više isto , ili slično, upošljavali sami sebe i svoje po gradskim tvrtkama, gradskoj upravi, gradskim ustanovama, dizali si plaće, lamentirali o nekakvim projektima od kojih ni jedan nije donio nekakvu proizvodnu halu u Kutini , niti poboljšao život svim građanima????

Na žalost, ljuti se netko , ili ne, ovo je jednostavno ISTINA, statistički podaci , čak i oni državni pokazuju da je ovo ISTINA, građani svojim životom ovdje svjedoče svakodnevno da je ovo istina i da nas nikada na bolji put neće ni jedna od tih postojećih gradskih politika, stranaka i već viđenih lica izvesti, jer ne mogu, ne znaju, nemaju pojma kako da to uopće naprave!

Još je žalosnije što niti jedan postojeći političar, ili stranka nisu čak ni pomislili da se žrtvuju za svoj grad i građane , na način da ODUSTANU OD ĆORAVA POSLA NA NAŠU ŠTETU! Ma jok! Taman posla, pa jedino ih politika i političke sinekure čine zadovoljnima, a političko prepucavanje, spletke i tračevi zanimaju?

Znate li dragi naši, da je u ovom trenutku 99,99% lokalnih političara koji se nude kao izbor na sljedećim izborima zaposleno na ovaj , ili onaj način o našem trošku u JAVNOM, DRŽAVNOM SEKTORU!!!??? Neki su zaposlenici gradske uprave, neki javnih ustanova, neki gradskih, neki državnih tvrtki, 99,99% njih ŽIVI OD GRAĐANA I RADE U DRŽAVNIM PODUZEĆIMA USTANOVAMA, ILI KAO DUŽNOSNICI!???

U KUTINI SMO ZADNJI PUTA VIDJELI NA ČLU GRADA OSOBU KOJA DOLAZI IZ REALNOG, ILI PRIVATNOG SEKTORA, NIKAD!

Vidjeli smo na čelu grada ljude koji su dolazili iz prosvjete, iz turističke zajednice grada iz državnog poduzeća, iz drugog državnog poduzeća, ali ne i iz realnog sektora, na čelu KUTINE, nikada nisu bili muškarac , ili žena, koji su stigli iz neke privatne tvrtke, iz nekog vlastitog biznisa, s nekog mjesta gdje plaće ne stižu iz proračuna, ili se proračun, državni , ili gradski ne koristi kao pogon tih ustanova i tvrtki!?

Znate li da na mjestima gradskih pročelnika rade ljudi koji nikada nisu uspješno vodili vlasititu tvrtku, mimo poslovanja s politikom i državnim sektorom? Nigdje na važnim mjestima u gradskoj upravi ne radi nitko tko ima dugogodišnje iskustvo u realnom životu i radu, netko kome je oplaća ovisila , pa time i egzistencija o osobnoj sposobnosti i vlastitim rukama, umijeću i poslovanju???

I onda mi očekujemo da se tim ljudima može vjerovati i da će oni, bili vlast, ili oporba, razumijeti probleme društva, grada i čovjeka i znati ih rješiti???? Nema šanse!

Pa da bilo koja postojeća politička opcija u Kutini prigrabi kormilo grada, ništa se specijalno bolje ne bi dogodilo..imali bi još 4 godine raznih ekserimetiranja, zapošljavanja, torture i u konačnici…opet ništa.

Žalosno je što je ovo istinski razumno promišljanje i realan stav, a još žalosnije što će se među tim našim političarima iz gradske uprave i drugih mjesta naći oni koje će zasmetati ova tužna istina, a neće ni jedna koji će kazati, …pa ovo je istina, grozna , nije ju lijepo čuti, ali je istina!

Da bi se dogodila promjena koju kutinčani žele i koja je nužna, bez obizra kako se oni zvali, kojoj grupi pripadali, u što vjerovali, potrebni su neke posve nove snage i posve novi ljudi, a ne ovi naši domaći svi barem nekoliko puta već reciklirani politički akteri i figure, naše domaće političke elite, nebitno zaista jesu li sastavnica vlasti, ili njihova opozicija…..

NASTAVITI ĆE SE……

TEMA : SINDROM “MULTIFUNKCIONERA”, ILI SKUPLJAČA FUNKCIJA???

ČOVJEK KOJI NEMA NI PODRŠKU BIRAČKOG TIJELA , JER SE NA ZADNJIM IZBORIMA NIJE ČAK NI NALAZIO NA IZBORNOJ LISTI, STEKAO FUNKCIJE, PROČELNIKA GRADSKOG UO, PREDSJEDNIKA UPRAVNIH VIJEĆA DJEČJEG VRTIĆA I POU KUTINA, PREDSJEDNIK ZAJEDNICE SPORTSKIH UDRUGA GRADA KUTINE, ZAMJENIKA NAČELNICE STOŽERA CZ, DOPREDSJEDNIKA HNŠK MOSLAVINA, ČLANA PREDSJEDNIŠTVA G.O. HDZ KUTINA, A OD DANAS JE I OPRERATIVNI VATROGASAC DVD KUTINA GRAD????

Ponekad ego u lokalnoj politici nadizali granice društveno prihvatljivog ponašanja, na koncu i prelazi u spektakl osobne taštine i groteske. Mada svijet živi u jednom, naši lokalni politički i stranački “dužnosnici” znaju živjeti u vlastitom svijetu kojemu je pretjerivanje jedfini način društvenog ponašanja. Sjetimo se samo grotesknih fotografija časnika nekih zemalja koje nećemo posebno imenovati s po nekoliko desetaka raznih odličja i medalja na uniformama, ponekad toliko da prekrivaju gotovo čitave odore…

Tituliranje i funkcije u društvu, kod nas političari sami sebi dodjeljuju, a ne čini to narod , odnosno građani temeljem odavanja priznanja nečijem radu. U Kutini tako imamo jednog gradskog HDZ-ova pročelnika i dužnosnika koji je , blago rečeno već odavno pretjerao s davanjem titula samome sebi kroz stranačku aktivnost.- Pročelnik UO gradonačelnika, odjela koji je osnovan 2019-te u drugoj polovici prvog mandata aktualnih vlasti, što je samo po sebi suludo, a i realno nepotrebno trošenje javnih resursa….

Isti taj pročelnik čini se postao je kolekcionar raznih funkcija, pa je tako, predsjednik TZG- zajednice sportskih Udruga Grada Kutine, predsjednik Upravnog vijeća Dječjeg vrtića, zatim predsjednik Upravnog vijeća POU Kutina, zatim zamjenik načelnice lokalnog Stožera Civilone zaštite, zamjenik predsjednika lokalnog nogometnog kluba HNŠK Moslavina, član predsjedništva G.O. HDZ Kutina, a eto doznajemo od sada je i operativni vatrogasac DVD Kutina Grad???

Naravno da ovakve pojave svjedoče o političkoj neozbiljnosti lokalnih stranačkih grupa kojima drmaju ljudi koji sudjelovanje u nekoj vlasti smatraju poligonom za osobne ciljeve i samopromociju, no pretjerivanje građani znaju prepoznati i iza ovakvog skupljanja funkcija u pravilu se nalaze osobe koje ničim konkretnim nikada i nigdje nikoga nisu zadužile, a najmanje građane Kutine, odnosno takve ih osobe u praksi skupo stoje proračunskih izdataka za njihovo razmetanje…

Pročelnik Kolenc kao prvak u skupljanju funkcija kroz osobno sudjelovanje u aktualnoj gradskoj vlasti mnogi smatraju odavno je prešao granicu dobrog ukusa u političkom javnom životu, a nametljivo ponašanje, skupljanje funkcija i igranje političke “posvuduše”, ne donosi ni gradu ni građanima Kutine nikakvu vidljivu konkretnu korist, a na koncu ovakvo ponašanje ruši i rejting stranke kojoj ovakvi pojedinci pripadaju…

8 raznih političkih i društvenih funckcija HDZ-ova novopečenog pročelnika govore , što??? O nevjerojatnoj sposobnosti nositelja tih funkcija? O političkoj popularnosti? O izgaranju za dobrobit zajednice?? Ništa od toga naravno, ovo tek govori građanima o osobi koja prikuplja i skuplja funkcije onako kako su to nekad radila djeca prikupljajući sličice nogometaša, ili za neki album?

Običaj lokalnih političara da tijekom mandata sebi priskrbe što je više moguće raznih političkih sinekura, mjesta u nadzornim odborima, Upravnim vijećima, gradskim odborima , ustanovama tvrtkama, sve je to gospodin Kolenc doveo na novu razinu ulazeći na sva moguća mjesta putem svoje pozicije i stranačke pripadnosti… teško je više i prisjetiti gdje bi još mogao osvanuti, no pokazao je tek jedno, ako se ukaže i najmanja mogućnost, biti će tu…stranački dužnosnik, gradski pročelnik, stručnjak za Civilnu zaštitu, Prvi čovjek kutinskog sporta, upravnog vijeća vrtića, Pučkog otvorenog učilišta, drugi čovjek uprave nogometnog kluba, a sada i operativni vatrogasac????

Čovjek koji nema ni jedan jedini glas birača i građana Kutine, koji se nije čak nalazio ni na izbornoj listi HDZ-a na zadnjim lokalnim izborima????? Dakle sve je funkcije stekao bez ikakve podrške građana grada u kojemu živi i djeluje??? Bez potvrde birača, glasa građana?

Što uostalom poručuje lokalni HDZ kroz dopuštanje ovakvog ponašanja svog istaknutog člana, ovakvog prejerivanja , koje u najboljem slučaju izaizva podsmjeh i prezir kod mnogih.. jer niti odjelo čini čovjeka, niti političke i društvene funkcije, realno prikazuju nečiju sposobnost i zasluge….. Naš dragi sugrađanin kojemu je stranka donijela tako puno, trebao bi se početi pitati , što nama svima donosi njegov hoby prikupljanja funkcija i titula?

TRASH, KIČ, SARKAZAM I ŠČ

Tema svih domaćih tabloidnih i kvazi medija, kao i novinara , naravno “pobjeda” je “kontroveznog” LET 3 , na natjecanju za slanje domaće pjesme na megatrash festival “Eurosong”. LET 3 u svojim manirima uz podosta sarkazma, svojom “pjesmom” “Mama SČ”, zapravo je bez prevelike inventivnosti pokazao opće stanje u društvu, vješto koketirajući s glađu ljevice i neoliberalne publike koja je odavno izgubila kompas i ne može razaznati “dobru foru”, ili poruku od čistog, nepatvorenog smeća, a LET 3 je pokazao upravo to.

Kao prvo, po običaju kampanja uz njihovu “pjesmu” bila je najvidljvija u medijima , a “pobjeda” već ranije osigurana. Poruka je jasna, društvena elita nam i izgleda poput njihovog nastupa, parada smeća i kića na najjače.

Među jahače “apokalipse” u trendu lijeve političke kampanje, ugurana je i politička stranka HDZ, ( kako bi se dobila politička dimenzija i odredila publika) mada je tu mogla stajati kao “jahač apokalipse” i one društvene i političke i moralnog sunovrata, bilo koja aktualna politička stranka u Hrvatskoj, u lepezi od RF-a i SDP-a, Možemo, pa do MOST-a i drugih…potpuno svejedeno, sve je to isti narativ i isto ishodište, ono nekadašnjem komunističke partije s vizijom političkog posla, kao parazitiranja na grbači naroda.

LET 3 je svojom političkom odrednicom u kampanji “pjesme” tako dodatno samog sebe gurnuo u ponor dnevnopolitičkog ŠČ!

Dolazak traktorom na “Doru”, mahanje zastavom SČ, kostimi u stilu YMCA, sve je to već viđeno , davnih godina, na ovaj, ili onaj način.. Tražiti “umjetnost” u kiču i površnosti danas je kao i ranije preokupacija raznih ljevičarskih subkulturnih skupina, koje rado prigrle sve što na bilo koji način karikira tradiciju, izvornost i bilo kakve natruhe zdravog razuma, pa je bilo i za očekivati da sjeme sarkazma i ludila u režiji LET 3 padne na plodno tlo…

“Pjesma” ako možemo zvukovno vizualni show benda uopće tako nazvati kroz nemušto ispaljivanje i repetiranje nekoliko riječi pokušava koketirati s aktualnom “svjetskom situacijom”,. pa se tu spominju osim traktora, moron, armagedon, a scenski nastup uključuje i dvije makete nukleranih projektila???

Od glazbe tu se ne nalazi zapravo ništa , a sadržajno, eto nas u rangu s “štiklom , papprikom” i Severinom, dakle idealan spoj potpunog posnurća i raspada sustava vrijednosti i stanja u društvu… Upravo groteskno izgleda kada vidimo ekstazu kojekavih samoprozvanih “dnovinara”, koji vide VELIKU UMJETNOST u cijeloj priči koja od umjetnosti ne sadržava čak ni U, a sveukupno je loš i traljav plagijat koji k tome nije čak ni šarmantan u fusnoti…

Možemo se samo nadati da će na samom Eurosongu pristići neka još veća groteska društva od prikaza istog od strane LET 3, za koje treba znati kako su osim glazbene skupine i vrsni teatar apsurda i kazališna trupa na neki način. Za razliku od gore spomenute Severine i sličnih, paprika, štikli itd, LET 3 zapravo znaju i svirati i stvarati..kada im se hoće, u ovom slučaju izabarali su tetar kiča i smeća kao narativ, a glazbu potpuno izostavili.

Umjesto ŠČ, mogli smo poslati na Eurosong i ŽNJ, ili snimku buke iz nekog kafića petkom u kasne noćne sate…ili zvukove s vatrogasne zabave, whatewer….same things.

I u konačnici, dok je na selima traktora sve manje, na estradi ih je sve više, kao uostalom i brkova, nesuvislih tekstova, prekomjernog sarkazma, koji na koncu biva sam sebi ruglo, sve to umotano u “sablazan” u vidu nekakve predstave u kostimima transvertita iz 80-tih godina prošloga stoljeća ne smao da je parodija i prikaz medijskog, kulturnog, stvaralačkog i društvenog stanja u Hrvatskoj, već i samoj EU, tako da….. Mama ŠČ putuje na pravo mjesto!

KUTINA: 14. SJEDNICA, SAŽETAK

Kad izuzmemo vijesti o kojima smo već pisali, vezano uz zadnju 14. sjednicu G.V., na istoj je izmjenjen Satut Grada i odlučeno je kako će se Dan grada Kutine od ove godine vezati uz Petrovo u Kutini, odnosno datum 29.lipnja. Ovaj potez aktualnih vlasti pozdravlja većina građana, no pisali smo i o tome. Najveće turbulencije i živost na sjednici događale su s eoko vijećnika Krpesa, dojučerašnjeg predsjednika G.V.a-, koji je žestoko prozvao neimenovane pročelnike za sukob interesa, te tvrtku Moslavina d.o.o. za moguće nepravilnosti kod izdavanja računa, te sukob na relaciji Krpes, Ivan Crnac, pročelnik za financije i predsjednik HDZ-a koji s eosjetio prozvanim.

Govorilo se i o spornoj “spojnoj cesti” koju je branio svim silama aktualni gradonačelnik Zlatko Babić, vežući cijelu priču sada ponovo uz zgradu HZMO-a i plan da istu kupi grad kako bi ondje napravio glazbenu školu. S druge strane čini se da političari u Kutini ništa ne pitaju ni struku, a ni građane, jer o uvjetima i standardima protora za Glazebnu školu kasnije je na sjednici govorio i ravnatelj kutinske osnovne glazbene škole, no nemamo dojam da ga je netko od političara “doživio”.

Priča oko spone ceste , a koju prezentira vrh gardske vlasti tvrdimo i dalje, “NE DRŽI VODU”! Na sjednici je odobren kredit Eko Moslavini za nabavku sredstava , kamiona i strojeva, imenovan je novi predsjednik G.V.-a iz redova HDZ-a, Nebojša Ćović, nije prošao priejdlog oporbe da to bude vijećnik HSS-a Dragutin Vagner, a oprobena vijećnica Jasminka Molnar, oštro je prozvala ravnateljicu POU Kutina za probleme u toj ustanovi i za mobing!

Kako se bliži polovica mandata, tako je živnula i oproba, što je i politička praska. No ono što je zamjetno jest i nadalje aposlutni nedostatak ikakve ideje svih političkih opcija i vladajućih i oporbenih kako rješiti dva osnovna problema , nove prozvodne investicije i rand amjesta, te demografsku katastrofu. Politički sukobi i prozivke, a s druge strane bahato ponašanje vlasti i fokus na privatnim inetersima i stanogradnji, te rastrošnosti u društvenom sektoru, turizmu , rasipanje novca na medije koji ne nude nikakvu informiranost građana, te unutarnje sukobe ne pridonose rješenju ni jendog od ključnih problema Kutine.

I na sjednici smo dobili dojam kako su započele lokalne političke “igre prijestolja” bez ikakvog interesa za stvaran svijet i probleme građana.

Ipak ima i značajnijih promjena , a koje su izravno vezane uz zadnji popis stanovnipštva , a koji je pokazao pravo lice dmeogarfske katastrofe u gardu, no o tome u sljedećem članku.

KOLUMNA: LAKU NOĆ KUTINA……

Kad prođemo kutinskim ulicama mi neki stariji derani, teško je shvatiti taj progres, napredak i novo doba, novo normalno. Kako shvatiti prazne kuće i činjenice da mnogih naših prijatelja nema, da su zarasla dvorišta na kojima je bilo nekad toliko života i da su mnogi izlozi prazni?

Kako taj boljitak prihvatiti kada toliko puno onoga što čini neki grad, danas grad nema? Nema vesele graje i ljudi, nema punih ulica, u kafićima sjede ljudi i gledaju u ekrane pametnih telefona, a djeca prolaze držeći telefone ispred sebe pogleda uprtih u njih? Danas se družimo gurajući klica u trgovačkim centrima tražeći akcije, kupujemo nekom novom, stranom valutom…

I preko novog mosta kada prelazimo kao da smo negdje u nekome tuđem gradu, sva ta svjetlost, kao da je tu ni za koga…. Svuda stara sjećanja pretvorena u ruševine, Gradski podrum zaključanih vrata u derutnoj zgradi čami takav godinama…

Ni placa srijedom nema, već nekoliko štandova daleko od centra u modernoj, hladnoj zgradi bez štiha tržnice kakva bi trebala biti. Autobusni kolodvor nekako sterilan, stran…. ljudi su se promjenili..

Zar taj napredak znači gubitak života uživo? Druženja i međusobnog pozdravljanja na cesti, zaustavljanja, razgovora, kao da se ljudi jedni drugih stide? Kutina i njene prečice zaboravljene, mali puteljci i utabane staze između zgrada, prekriva lagano zaborav… a svako malo vidimo “partecetl” s imenom nekog poznatog lica koje je zauvijek otišlo…na dalek put bez povratka.

Kao da je nešto nestalo nakon svih tih godina, nešto nedostaje, nešto tako jako fali, a nikako da dokučimo što? Navečer, kada se upale svjetla grada, rijetki šetači, svaki sam sa sobom, ili kućnim ljubimcem na povodcu…rijetki parovi koji tiho pričaju, pa zašute kada pored drugih šetaća prolaze…kao da se boje da se čuju teme razgovora?

Nove , privatne zgrade i toliko praznih kuća, praznih dvorišta , sumornih znakova ugaslog života….a čemu i za koga? Lica nekih novih ljudi praznih pogleda, odjeće istog kroja, neki uniformirani stil, nemaštovit i diktiran s web shopa…

Gdje su ovom gradu nestala ona ljudska lica, široki osmjesi, pozdrav djece starijima? Danas u Kutini kada vas nepoznato djete uviđavno pozdravi prolazeći pored vas, ostanete iznenađeni… bude vam toplo oko srca, zbog te rijetkosti i pečata dobrog odgoja roditelja…..

Gdje smo to mi danas, svatko od nas? Mrzimo se i dijelimo međusobno, ne poštivamo ni sami sebe, a kamo li tek druge, ne radujemo se životu, kao da u rezervi imamo još njih 9 poput mačke? Kamo je nestao kutinski “kaj”, gdje su otputovali naši muzičari i gitarijade, zašto nitko ne sjedi ljeti na stepeništu sportskoga centra….?

Možda smo stari? Možda je taj tihi stvarni i bučan , površan i šaren virtualn svijet danas taj napredak, taj put koji vodi prvo do roblja, a onda do groblja, to je valjda taj sumoran HIT?

Zar je moguće pitamo se, da je toliko drugačije sve, da više nema spone između onda i sada, vedre mješavine iskustva i mladosti koja čini bilo grada?

Na događajima male skupine zatvorenih kružoka, za stolovima u kafiću kuloari, netko te uvijek gleda ispod oka…. Političke zavrzlame, lokalni državnici seoskoga kova, a sve manje ljudi ispod zajedničkog…krova!?

Je li to “novo normalno” da sve što je bilo i što čovjeka čini postane nenormalno…nepoželjno, višak? Kamo to ide rijeka života, do nekog tuđeg ratnog stroja, do nekog novog mora?

Kako je moguće da naš grad više nije naš…nemaju svi ista prava, postoje oni i mi, ljudi iznad i izvan zakona i oni koje akon ne dohvaća? Koliko je laži samo oko nas, lažno meso, lažne deklaracije na proizvodima, lažna politička obećanja, lažan svijet oko nas s TV ekrana?

Niti je Kutina dunja, a ni vila, ni bijela vrana, ona je bila dom svojih uličnih proletera, gradskih muzikaša, dječjeg nestašluka i umirovljenika, danas tek duge sjene propadanja lagano blijede pord novog mosta, trga, privatne zgrade i automobila…sve više automobila…

Grad je čini se postao mjesto gdje se volan drži rađe no nečja ruka, no knjiga, u tom betonskom karuselu samoće, promašenih sudbina i carstvu nekoliko lokalnih slugu profita, Boga -novca, koji se vesele, jedino kad vide…”zlatno tele”?

POTRES KOD KUTINE, ČULA SE I TUTNJAVA! JESTE LI OSJETILI POTRES, MNOGI GRAĐANI KUTINE JESU!

KUTINA: POTRES KOJI SMO OSJETILI PRIJE MANJE OD SAT VREMENA IMAO JE EPICENTAR PORED KUTINE JAVLJA SEIZMOLOŠKA SLUŽBA PRI GEOFIZIČKOM ODSJEKU PMF-A

Danas, 9. veljače 2023. godine u 16 sati i 11 minuta, seizmografi Seizmološke službe Republike Hrvatske zabilježili su umjeren potres s epicentrom 16 km jugozapadno od Kutine na području Lonjskog polja. Magnituda potresa iznosila je 3.5 prema Richteru, a intenzitet u epicentru procijenjen je na IV-V stupanj EMS ljestvice.

KUTINA/POLITIKA: ZAISKRILO I NA RELACIJI VIJEĆNIK KRPES, HDZ-OV PROČELNIK I.CRNAC, NAKON KRPESOVOG ISTUPA I TVRDNJI DA SU DVA PROČELNIKA MOGUĆE BILA U SUKOBU INTERESA, I.CRNAC IZJAVIO, “DOBITI ĆETE PISANI ODGOVOR , A ZA SVE DRUGO JA ĆU PODUZETI MJERE PROTIV VAS”????

NAKON PITANJA VIJEĆNIKA, SADA VEĆ BIVŠEG PREDSJEDNIKA G.V.-A ROBERTA KRPESA POSTOJI LI SUKOB INTERESA U SLUČAJU DVA GRADSKA PROČELNIKA, REAGIRAO PROČELNIK ZA FINANCIJE I.CRNAC, KAZAVŠI KRPESU, KAKO ĆE DOBITI PISANI ODGOVOR, A ON ĆE “PROTIV NJEGA PODUZETI MJERE”????

Sada već bivši predsjednik kutinskog Gradskog vijeća Robert Krpes, žestoko je danas na sjednici istupio i prozvao tvrtku Moslava d.o.o. za izdavanje “13-estog računa”, te tražio pojašnjenje od strane direktora Mije Šepaka, Krpes na tome nije stao, te je upitao, je li tu možda ima elemenata “kaznenog djela”. Direktor Šepak najavio je kako će vijećnik dobiti pisane odgovore i da se posluje u skladu sa Zakonom, Krpes je zahtjevao da se odgovor pošalje svim vijećnicima, te spomenuo i kupovinu novog službeog vozila, te iznose kojima gard sufinancira Moslavinu d.o.o., na što je Šepak kazao kako se sufinaciraju projekti , ane “pomaže tvrtku”.

No tada dolazi do žestokog nastavka istupa vijećnika Krpesa, naime iznio je pitanje o mogućnom sukobu interesa dva pročelnika gradskih odjela! Krpes je iznio tvrdnju kako je jedan od pročelnika promjenama Zakona o sukobu interesa prodao svoju imovinu, dok je drugi (neimenovani) zatvorio, a kasnije i prodao dva poslovna subjekta u vlasništvu člana obitelji pročelnika! Krpes je tada izjavio kako su dva spomenuta poslovna subjekta ostvarila promet u poslovima s Gradom Kutina čak 2,6 milijuna kuna, odnosno oko 348 tisuća eura?

U tom trenutku oni koji su pratili sjednicu mogli su vidjeti i gdje je iz pozadine , bez date riječi i poziva reagirao pročelnik za financije i predsjednik kutinskog HDZ-a I.Crnac, koji u jednom trenutku kaže ” Poduzeti ću protiv vas mjere”, Krpes je tada odvratio ; ” dobro, ako ste se vi u tome prepoznali”. Pročelnik Crnac upozorio je kako će “protiv vijećnika Krpesa poduzeti mjere za sve drugo kao vijećnika”???

Nakon toga se napeta situacija smirila, a time je završio i aktualni sat, nakon toga glasovalo se i za smjenu Krpesa s pozicije predsjednika G.V.-a, te je izabran novi predsjednik iz redova HDZ-a Nebojša Ćović, koji je u vijeću obnašao funkciju vijećnika i predsjednika kluba vijećnika HDZ-a.

KUTINA-SJEDNICA G.V.: ŽESTOKO, VIJEĆNICA SDP-A MOLNAR TVRDI KAKO U POU KUTINI POSTOJI NIZ PROBLEMA, NARUŠENI MEĐULJUDSKI ODNOSI I NAJAVLJUJE TUŽBE DJELATNIKA PROTIV AKTUALNE RAVNATELJICE!

U tijeku je aktualni sat Gradskoga vijeća, počelo je i poprilično žestoko. Vijećnica SDP-a Jasminka Molnar, postavila je pitanje stanja u gradskoj ustanovi POU Kutina , gdje je i sama zaposlenica, naime vijećnica Molnar tvrdi kako je u ovoj gradskoj ustanovi došlo do situacije loših međuljudskih odnosa zbog postupaka ravnateljice, gdje su se kaže Molnar i sami djelatinci obraćali gradonačelniku za pomoć, on nije djelovao.

Konkretno prema riječima vijećnice SDP-a aktualna ravnateljica je vršila pritisak na pojedine radnike i nju, selektivno uvodila dvosmjenski rad za tek dio radnika, a što je u konačnici dovelo do odlaska jedne djelatnice na bolovanje, te otkaza dva djelatnika , tehničara!

Molnar također kaže kako je nova ravnateljica POU Kutina svojim radom ustanovu dovela u financijski deficit, a njenim dolaskom imala je zadatak vrišiti pritisak na nju, no ona je taj pritisak, kaže vijećnica Molnar proširila i na druge djelatnike. Također navodi kako jedan od zaposlenika koji je u međuvremenu primljen ne može obavljati sve poslove koji su navedeni u opisu, a za pritiske od strane ravnateljice na djelatnike optužuje i predsjednika U.V. POU Kutina R.Kolenca.

Na koncu Jasminka Molnar najavila je i moguću tužbu djelatnika prema aktualnoj ravnateljici za mobbing. Gradonačelnik Babić kazao je kako smatra da su ove pritužbe u režiji same gospođe Molnar, jer nije više ravnateljica, te da će skupa s predstavnicima U.V. POU i djelatnicima pokušati utvrditi o čemu se radi.

Međutim činjenica jest da su dva djelatnika tehničara dala otkaze o čemu smo i mi pisali, a također je vidljivo iz isplaćenih virmana, kako je POU kao ustanova posezala za angažmanom vanjskih suradnika u više navrata uprvo za poslove koje je u opisu posla na raspisanom natječaju trebala raditi osoba koja je temeljem istog naknadno zaposlena u POU Kutina.

Zaiskrilo je i kod prvog pitanja vijećnice Molnar vezano uz novi vrtić u izgradnji gdje je tražila da se izjasni tko je odgovoran za novonastalu situaciju, ali zbog čega Grad nije povukao sredstva poput mnogih iz nacionalnog fonda za otpornost, na što je gradonačelnik Zlatko Babić odgovorio kako se njega može smatrati odgovornom osobom kao gradončelnika, no pojasnio je kako nije bio zadovoljan izborom izvođača i zabrinut i osobno, a koji je kasnije raskinuo odgovor i otišao u smjeru predstečaja, no državna agencija je prihvatila pritužbu izvođača i naložila prihvaćanje ponude istog.

Babić zatim skreće pažnju na činjenicu sporosti hrvatske administracije, te na osnovu toga rokove koji su izneseni na nedavnoj tiskovnoj konferenciji ocjenjuje kao maksimalni rok, a nada se i očekuje kako će radovi na vrtiću biti nastavljeni i ranije…

TEMA: DAN GRADA ZA PETROVO, PRVI BOD PRED KRAJ PRVOG POLUVREMENA DRUGOG MANDATA

E, jesmo li postali globalno selo neveselo, pa se žito od kukolja ne dade razaznati, a ni dobro od lošega i obrnuto, cijela nam je zemlja, pa i grad mali “Antuntun”. Naime svjedoci smo jedne od u drugom mandatu odličnih odluka u režiji aktualnog kutinskog gradonačelnika Babića, a to je IZMJENA DATUMA OBILJEŽAVANJA DANA GRADA KUTINE. Naime još prije dvije godine uoči zadnjih lokalnih izbora Babić je najavio kako želi nakon razgovora s mnogim građanima donijeti Odluku kojm bi se dan grada Kutine obilježavao na Petrovo u Kutini 29. lipnja, a ne kao do sada 10. studenog.

Pored niza suludih odluka gradske vlasti poput “kapitalne investicije” u Crkvenoj ulici, formiranja UO gradonačelnika, rasipanja novca na medijsku informiranost koja ne postoji i sličnih, ova je inicijativa gradonačelnika zapravo je ODLIČNA! Zašto tako mislimo? Iz nekoliko razloga , a najvažnije jestm ovo je praktično i jeftinije rješenje, barem bi trebalo biti.

Mnogi gradovi i općine u Hrvatskoj za svoj dan imaju recimo dan sveca zaštinika, ili neki nekakav povijesni događaj vezan uz mjesto . Upravo je Petrovo u Kutini nekada bilo središnji dan u godini, koji se djelom i smatrao danom grada i vremenom za održavanje godišnjeg sajma.

Petrovo je tako zauzelo značajno mjesto u povijesti Kutine i među pukom je kao takvo bilo i prihvaćeno, a prihvaćemo je i nakon što se vratilo prije nekih 14-estak godina. Inače 29. lipanj baš na samo Petrovo Kutina je doznajemo kroz povijesne izvore stekla i pravo na SAJMOVANJE, odnosno dobila odobrenje da na taj datum ima svoj sajmeni dan..

Spajanjem obilježavanja dana grada i Petrova dobili smo “dva u jedan” događaja, pa će tako biti izbjegnut i trošak praktički elitističkog skoro mjesec dana dugog trošenja proračunskih eura tijekom studenog, gdje zapravo Dan grada obilježava lokalna politička i društvena elita, bez većeg sudjelovanja samih građana.

Petrovo dakle ima tradiciju, ima povijesnu podlogu za donošenje ovakve odluke, no ono što je izuzento važno, ima i posjećenost šire publike, a ne nekakvih političkih i društvenih kružoka i grupa, a uz sve to smješteno je u toplijem dijelu godine, praktički u startu ljeta i omogućava zbivanja na otvorenom prostoru.

Sve u svemu Babićev prijedlog vezano uz spajanje obilježavanja Dana grada i Petrova na isti datum, uopće nije loša ideja, štoviše i prije no što je najavljena izmjena Statuta Grada Kutine zbog ove izmjene bila je prihvaćena u širem krugu građana..

Dao Bog da se uz ovu ideju pojavi još koja pametna iz vrha gradskih vlasti, a ne da gledmao trošenje 60 tisuća bivših kuna na klopu i cugu za zatvoreni politički krug u Hotelu kao što je bio slučaj lani u studenom…

Da se nas pita svečana sjednica bila bi skromna i održala se bez pompe i troška, a uzvanici bi mogli skupa s građanima na besplatan grah, ili gulaš u park kesetenova… naravno ovo su naše želje, a teško da će se elita rado izmješati s običnim pukom, no tko zna, sve je moguće kako nam se bliže raznorazni izborni ciklusi, od parlamentarnih, pa preko EU i ostalih izbora, do za Kutinu najbitnijih, onih lokalnih…

Dakle što se tiče prijedloga promjene obilježavanja Dana grada Kutine, eto konačno i pred kraj prvog poluvremena drugog mandata aktualne vlasti i jednog zgoditka na korist građana. Drugi zgoditak bi bio kada bi se vlast koja upravlja gradom, a koju Zlatko Babić službeno predstavlja, odrekla budalaština poput silne potrošnje javnog novca na turizam, medije, prekomjernu gradsku administraciju i shvatila da se pogodovanjem privatnoj stanogradnji ne rješava problem demografske katastrofe , niti otvaraju nova radna mjesta, ne bi bilo kraja optimizmu i veselju, pa i veselijem Petrovu-Danu grada Kutine.

I tu dolazimo do “Antuntun” efekta, kletve i prokletstva domaće varoške kutinske politike, naime ma kako loš prijedlog došao s vrha vlasti simpatizeri iste će ga podržati, a kakav god dobar prijedlog stigao iz smjera vlasti, oporba će ga popljuvati, također kako god dobar prijedlog stigao od strane oporbe, vladajući će ga odbiti…. eto nam suštine lokalne političke kazališne scene…

Upravo ideja oko spajanja Dana grada s Petrovom u Kutini, dokaz je da će jednoga dana najduže Kutinom vladati bez grča i nečiste savjesti onaj političar i ona vlast koja će osluškivati želje građana ,a ne svojih stranačkih pajdaša , te donositi odluke u korist svih…i naravno ne jednu takvu, nakon 10 loših….

IN MEMORIAM: ĆIRO, LEGENDA ROMATIČNE ERE NOGOMETA KOGA SU VOLJELI I ONI KOJI SU SE TRUDILI DRUGAČIJE

ĆIRO JE BIO I OSTAO IKONA ROMATIČNOG SVIJETA NOGOMETA, SLOBODE, IGRE I RADOSTI, NOSTALGIČNOG SVIJETA STREMLJENJA USPJEHU, ALI S OBJE NOGE NA TLU, UNATOČ VISINI I JARKOM CRVENOM TEPIHU, TRENER SVIH TRENERA, A ČOVJEK ZA ZAFRKANCIJU S USPUTNIM PROLAZNIKOM, NOGOMETNI PEČAT IZVAN GRANICA, ČOVJEK S OSMJEHOM NA LICU, PSOVKOM RADI PROMAŠENE LOPTE I CIGARETOM U RUCI… NOGOMETNI BOEM, KOJEGA SU VOLJELI I ONI KOJI TO NISU HTJELI I NAMJERAVALI!

Koji su razlozi jedinstva potpuno suprotnih sportskih strana, ljudi različitih stavova i naposljetku svih zemalja u okruženju nakon odlaska sa životne scene Miroslava Ćire Blaževića’ razmišljali smo danas o tome i nije tome razlog tek globalna popularnost Ćire sama po sebi u svijetu nogometne igre i svega što se vrti oko nje.

Miroslav Ćiro Blažević generacijama je bio otjelovljenje onog istinski romatičarskog vremena sporta i nogometa, čovjek koji je nosio iza sebe taj duh slavnih dana kada je nogomet bio “opijum za mase”, no na jedna pošteniji i bolji način. Onog nogometa iz vremena Pelea, Maradone, Kranjčara, Zajeca, Vukasa, vremena dok je ova igra okupljala ljude na drugačji i prisniji način no danas, a bila središnja točka opuštanja običnog čovjeka, kroz “sportsku prognozu”, sportske novosti uz svježi kruh i mlijeko ujutro u dućanima i kavicu na terasi, ili doma…

To vrijeme iskrene ljubavi prema životu , a uz to i nogometnoj čaroliji Ćiro je rastao kao jedan od stalnih heroja vremena u očima mnogih. I kao što s neka vremena vežu uz sjećanja na razne revolucionarne povijesne trenutke, ideale, Ćiro se u sjećanjima mnogih veže uz “neka bolja vremena”, s puno manje kamera, a puno više životnog žara, ludo komentiranje utakmica u “režiji” Mladena Delića, vječne derbije, nedjeljni odlazak na tekme, praćenje utakmica Mundijala pored crno-bijelog tv prijamnika i hladnu pivu iz bucmaste flaše..

Ćiro je zapravo svojim osobnim stavovima, kao sportski i nogometni stručnjak , ali i životni boem i vagabund, “zaradio” ljubav milijuna u svim okolnim zemljama, ne samo Hrvatskoj, postao je i ostao “trener svih trenera”, a na koncu životni učitelj i “sensei” , uzor generacijama onih koji su došli nakon njega, koračali pored njega, slijedili ga… postao je institucija, a u isti mah ostao čovjek koji se odazivao svugdje i svakome, koračao istovremeno i crvenim tepihom i kaldrmom, travnjacima vrhunskih svjetskih stadiona i lokalnih seoskih igrališta…slava je stigla za njim i tragom čovjeka… možda danas gotovo nedostižni uspjeh Ćire, bio je na koncu i postao zapravo njegov stav, životni put i talent šarmera.. Bio je neka vrsta James Bonda nogometne pozornice ovih prostora….

Nogometni šarmer na kojega padaju i oni koji su ga promatrali kritički i oni koji su mu se bez rezerve divili, ljubimac kamere, žena, nogometnih veličina, romantik s TV ekrana i nogometnog zelenog placa, čovjek s kojim zajedničke fotografije imaju i djeca i političari, seljaci, radnici, biznismeni, lokalni lere i usputni prolaznici…..

I što god kazali, premalo je , ili previše reći o čovjeku koji je ispunio mnogima barem neki nezaboravni trenutak u životu, neke razveselio, neke potaknuo da mu skandiraju ružno, no više radi folklora, nego zlobe, čovjek koji je svakog tko je imao mjesec dana života manje iza sebe od njega, nazivao “sine”..

Ćiro putuj mirno na vječne nogometne stadione, na nebeske utakmice gdje tvoj savjet čekaju velikani, tvoja publika iz vremena početaka i gdje stoje prazna mjesta za nas koji ćemo doći!

KUTINSKI DRUŠTVENI TERMINATOR: OVO NIJE ZGRADA ZA NAS, OVO NIJE ZGRADA ZA SVE NAŠE LJUDE….

Danas se naveliko medijski reklamira skoro građenje novog trgovačkog centra u Nazorovoj ulici na mjestu “stare stolarije”, te izgradnja novih stambenih zgrada privatnih investitora na trgu i u Dalmatinskoj ulici. Da se razumijemo, pozdravljamo svaku novu izgradnju i investiciju u Kutini, svaku novu zgradu, no treba jednom za sva vermena lokalnim političarima kazati, ok, no ove investicije NE DONOSE RJEŠENJE DVA KLJUČNA PROBLEMA KUTINE!

Neka se, što se nas tiče izgradi i 50 novih stambenih zgrada, no činjenica je da prosječan stanovnik Kutine neće u njima imati mogućnosti kupiti stan, jer nema dovoljno finacijskih mogućnosti za to! Znamo da gradska politika i točno određeni pojedinci iz vladajućeg HDZ-a obožavaju pogodovati i podupirati razne privatne građevinske zahvate i teško nam je povjerovati kako to čine iz empatije prema sugrađanima izgarajući od želje unaprijediti grad i to bez osobne koristi u tome.

Ono što je za pohvaliti jest zapravo projekt Aglomeracija Kutina, jer koliko god razrovane bile ceste, kamenje i blato na kolnicima, bageri na ulicama, to je projekt koji je potreban svim kutinčanima i Kutini, ne samo političkim elitama i taj projekt uz sve probleme, nedostatke, prašinu , blato, zatvorene prometnice i druge nedaće pozdravljamo! Ostati će nam novi kilometri vodovodne mreže, kanalizacije, nešto čime će se SVI služiti.

No kada će recimo i sam gradonačelnik, kako aktualni Zlatko Babić, tako i bilo tko drugi shvatiti, da je dosta prozirnih priča i “mazanja očiju” stanovnicima Kutine s mostovima, privatnim prilazima privatnoj kući, te privatnim poslovno stambenim zgradama kao velikim primjerima još veće “gospodarske obnove”??? To nije gospodarska obnova, niti je to nešto što će riješiti dva goruća problema grada…

Grad nam je napustilo 15% stanovnika u samo 11 godina! Nikako da to dođe do ušiju i HDZ-ovaca i SDP-ovaca, ex HSLS-ovaca, “Nezavisnih” i “Neizvjesnih” i svih ostalih stranačkih proletera u Kutini. NEĆE SE OVAJ DEMOGRAFSKI SUNOVRAT RJEŠITI POGODOVANJEM PRIVATNIM INVESTITORIMA I IZGRADNJOM STAMBENIH ZGRADA!

Gospodo, imate preveliki javni aparat, imate previše suvišnih političkih uhljeba u gradskoj upravi, javnim tvrtakma i ustanovama koje ondje utrpavaju već desetljećima i HDZ i HSLS i SDP i svi redom! Pokažite zrno razuma, ukinite nepotreban politički UO ureda gradonačelnika, prihvatite činjenicu da se gradske pročelnike treba mijenjati jer ih većina ne radi za grad i građane već svoj privatni interes i da su to stranački ljudi čije “vještine” i “kvalifikacije” vrlo dobro poznaju građani Kutine i to godinama! Isti ti duže su u zgradi gradske uprave no što postoje pojedine države!

Prestanite plaćati nepotrebnih 100 i kusur tisuća eura medije i informiranje, jer niti nas informirate, niti itko ikakvu konkretnu i pravovremenu informaciju može igdje na tim plaćenim medjima vidjeti! Prestanite trpati nekad milijune kuna, a danas stotine tisuća eura u TZG Kutina, jer ga vodi zamjenica gradonačelnika…turizam u Kutini ne postoji, nije releventna grana gospodarstva, neće biti idućih 50 godina i teret je i potrošač proračunskog novca! Dopustite stručnim , a ne stranačkim ljudima da pokušaju u Kutinu dovesti investiciju koja bi zapošljavala ljude u realnom sektoru u proizvodnji i tako obogatila gradski proačun, standard života i dovela Grad u poziciju da se ljudi u njega počnu vraćati, a ne odlaziti!

Ne može Kutina više izdržati političke eksperimente kutinskih političkih stranaka iza kojih jednostavno ne stoje osobe koje imaju znanja i rješenja kako pomoći Kutini i rješiti dva goruća gradska problema, pomoći da se stvore nova radna mjesta u realnom sektoru i zaustaviti demografsku propast!

Tko će vam hodati šetnicama i fotkati se na svjetlećem mostu, posjećivati vaše manifestacije i priredbe??? Tko će stanovati u novim zgradama i luksuznim stanovima, zna se, vaši rođaci, djeca političara, djeca lokalnih imućnih obitelji i eventualno nekoliko ljudi koji će radom u inozemstvu, ili svojim kapitalom moći sebi priuštiti stan u centru grada u novoj, privatnoj zgradi, na trgu, ili drugdje??

Zar ne vidite gospodo, da se u Kutini čak i kafići gase?? Manje ih no što ih je bilo prije 10, 20, ili 25 godina!? Ulice su vam poluprazne, grad je otužno pust, lica sugrađana su otužna…

Grad je postao privatna prćija nekoliko stranačkih grabežljivaca koji parazitiraju na grbači gradske kase već cijelu viječnost, koji osim u javnom nisu radili ni u jednom drugom sektoru i čitav život putem političkih funkcija, namještaju sebi i svojima dobit, protekcije, grade si stanove, vikendice, apartmane , te se važno zavaljeni podrugljivo smješkaju u lokalnoj must have kavani vikendom!

Nije slučajno što su neki od gradskih političkih , bivših i sadašnjih “političara” i “općinara” zaradili među narodom nadimke, poput “Mister 10%”, “Plava koverta” i slične?? Fućka vam se??? Fućka se vama za sve i svakog za Kutinu, za kutinčane, taktika je jednostavna , što više uhljeba to više glasova, što manje ostalih stanovnika, to sigurnija izborna pobjeda???

No ipak , svake četrii godine malo se oznojite, ali ne od posla, već mahnitog obilaženja svačijih vrata, pajdi iz firmi, gradske tržnice, kako biste si skupili dovoljno glasova da još 4 godine možete lagodno živjeti o našem trošku, ma kako vam se zvala stranka i koje korporativne boje bila, te da si sredite još koje radno mjesto za nekog iz familije, ili stranačkog frendača?

A kampanja? Pa ona će biti uvijek ista, “MI SMO IZGRADILI OVO I ONO”?? Čijim novcem drugovi??? Vašim iz Vašeg džepa? Ili našim, javnim , gradskim, onim manjim dijelom, jer veći ste dio potrošili na plaće, avionske karte, turizam, medije, zapošljavanja po općini, klopu i cugu, doškolovavanja bez odlazaka na faks i slične marifetluke? Dosta nam je i oporbenih “novih vjetrova u leđa”, “promjena” i sličnih floskula i krilatica na razini đaka prvaka….ništa od toga.

Dajte više, molimo vas… neka privatnici grade ako žele i oblakodere u Kutini, ali otvorite za raju radna mjesta, tvornicu, proizvodnju, prestanite visjeti kao imele na dimnjaku Petrokemije i prodavati nam malgu kako ste jako zabrinuti za socijalističku tvornicu iz 68′-e! Zabrinuti ste hoće li vam ista dolijevati keš u gradsku kasu, kojom se uvijek vas par jednih te istih koristite kao privatnim loncem na stolu u vašoj kući!

Ili kada se pojave oni koji bi više od života htjeli osjetiti vlast i funkciju iz istih razloga poput vas, pa počnu ukolo moralizirati o tome kako niste dobri? Pa taj film gledamo svake 4 godine već 30 godina!

Mislite da je ovo uzaludno, no ne baš skroz, jer građani ovo čitaju, promišljaju, nezadovoljni su, misle, a samim time stvaraju kod vas opasnu neugodu… jezu, žmarce… i vjerujemo, sve će ih više biti koji će početi jaaaako dobro i puno razmišljati kada se nađu ispred biračke kutije sljedeći puta o svemu onome što gledaju , vide baš sada, ali i prethodnih godina… stoga nije na odmet malo malo podsjetiti naše drage kutinčane da im Kutina upravo zbog onih koji drže vlast i onih koji žele vlast izmiče iz ruku…i postaje privatno selo par vječnih kutinskih financijskih i građevinskih , političkih , stranačkih junaka!