Moslavačka gora i naš kraj nisu bogati smao biljnim već i životinjskim svijetom. Srne, jeleni , srndaći, malo tko ih nije vidio u prirodi oko Kutine, šumama, livadama, a zamjetno je i kako se ponašaju sve više pitomo, odnosno ne bježe od ljudi..navikli su, jer ljudi, mada ih je kod nas sve manje šire se na sva staništa divljih životonja, rekreativci su svaki dan na šumskim stazama, ali i oni koji se bave potragom za ogrijevnim drvetom, kako legalno, a tako i ilegalno. Tuz su još jazavac, jež, lisice, kojih možemo vidjeti i u gradu, kune, lasice, puhovi, poljski miševi, voluharice , vjeverice i posvuda prisutne divlje svinje… Nešto su rijeđi, zapravo podosta divlji zec, divlja mačka…
Ono što zabrinjava je pojava Čagljeva kao invanzivne i štetne vrste zvijeri. U Moslavačkom kraju brojne su i ptice, djetlići, srodne žune, vrane, jastrebovi, sove, te niz sitnih ptica, a i gmazovi, od kojih ljudi najviše zaziru mada ne predstavljaju nekakvu posebnu opasnost, tu su najčešće zmije našeg kraja, beopasne bjelouške, ima i žutica, te rjeđe riđovki, jedine otrovnice u našem kraju… Šumski i općenito svijet divljine se nekako isprepleo s urbanim svijetom ljudi i mnoge životinje sve češće viđamo i u samim naseljnim područjima pa i gradu…
Koliko su naš kraj i okolica bogati florom i faunom toliko su i krhki i osjetljivi na ljudsko djelovanje i zhavate, od rušenja šuma, do bacanja otpada u prirodu, korištenja raznih pesticida, građevinskih zahvata. Moramo znati kako su obronci i sama Moslavačka gora još uvijek bogati izvorima pitke vode, mada su mnogi od njih na žalost zapušteni, a neki i zagađeni. Intervencije čovjeka u prirodu pristune su gotovo svagdje, rade se razne šumske staze, putevi, najduljeniji kutevi Moslavine dostupni su u mnogim slučajevima dana sčak i motornim vozilima.
Stoga podjećamo danas na sve one male i velike stanovnike šuma, potoka, gajeva i močvara s kojima dijelimo naš zavičaj i skrećemo vam pozornost, ovo je i njihov dom i svijet, budimo obazrivi, budimo pažljivi, odgovorni i ekološki osvješteni…