Kutinskim političkim zavrzlamama, preslagivanjima i posezanjem za takozvanim političkim “inžinjeringom” čini se nikada kraja. Na posljednjoj sjednici Gradskoga vijeća tako smo dobili u nešto manje od pola političkog manadata već drugog, odnosno trećeg predsjednika ovog predstavničkog tijela. Na to su ukazali i pojedini članovi lokalne političke oporbe na tiskovnoj konferenciji, točnije Jasminka Molnar iz SDP-a , te Dragutin Vagner iz HSS-a. No temeljem ovog slijedili smo malo dublje kutinsku političku scenu u prošlost, te se ubrzo uvjerili kako je ovakvih , pa i radikalnijih političkih poteza, odnosno preslagivanja bilo i ranije, nekih prije više godina, nekih ne tako davno u prošlosti.
Imali smo tako primjer gdje je koncem 90-tih godina tadašnji kutinski HDZ srušio vlastitog gradonačelnika Dragutina Firšta, a nedugo iza tog događaja i sljedećeg gradonačelnka Velimira Imbrija koji se na mjestu prvog čovjeka Kutine zadržao tek 3 mjeseca?
Imamo i primjer u mandatu od 2013-te do 2017-te gdje je SDP, tada kao vladajuća stranka usred mandata u vijeću doživio smjenu svog predsjednika Gradskoga vijeća Nikole Domitrovića, koji je u to vrijeme čak bio i predsjednik vladajuće stranke.
U prvom mandatu HDZ-ove koalicije pod vodstvom Zlatka Babića došlo je do prelaska dva vijećnika SDP-a, te jedne vijećnice Nezavisne liste u stranku BM365…ali i razna druga preslagivanja, te mijenjanja stranačkih boja i dresova….
Političke turbulencije , pa i smjene i zamjene predsjednika Gradskog vijeća nisu nekakva posebna novost, ono što jest zanimljivo je možda vezano uz potpredsjednika vijeća iz redova MOST-a, koji je na tom mjestu u kvoti oporbe, a čini prema glasovanju čvrstu vladajuću većinu, no to je stvar koju je u praksi jako teško dokazati i dozvoljena je.
Sjetimo se zatim ponovo mandata od 2013 do 2017-te gdje su većinu u Gradskome vijeću Kutine uz SDP-ovu vladajuću koaliciju na potpuno isti način činili vijećnici Nezavisne liste, koja sebe nije predstavljala kao vladajuće, no djelovala je upravo onako kako to danas djeluje vijećnik MOST-a.
Je li ovakvo ponašanje dozvoljeno, odnosno postoji li ovdje nešto što je zakonski sporno, ili se kosi s poslovnikom, pravilnicima i statutom rada Gradskih vijeća? Ne, nije ništa sporno i ne ne kosi se ni sa Zakonima ni pravilima. Je li moralno? Ovo pitanje je već puno kompleksnije i zadire u sam način političke prakse u Hrvatskoj, ali ne samo u lokalnoj samoupravi, već i na višim razinama vlasti i političkog života.
Ako se izlazak na izbore prezentira kao oporbena aktivnost i kreće s te pozicije, a nakon izbora svojim djelovanjem pridruži podršci, ili tako čini vladajuća većina s onima prema kojima se postavljalo kao opozicija tijekom izborne utrke, tada možemo govoriti o teoretskoj “prevari” svog biračkog tijela, no ne i Zakona. Tako je, kako je..
Ono što bi uvelike poboljšalo “krvnu sliku” domaće lokalne politike i zasigurno povećalo kvalitetu gradskih vijeća, ako nikako drugačije , a onda time što bismo dobili vijećnike izravno izabrane glasovima birača bi bila izmjena izbornog Zakona u smislu da se na na razinu lokalnih izbora uvede preferencijalno glasovanje!
Ovim potezom vjerujemo u slučaju Kutine primjerice, dobili bismo puno drugačiju sliku i sastav Gradskoga vijeća. Sadašnji Zakon omogućava tako da osobe koje su nisko na listama, ili su nepopularne među građanima uđu u vijeće bez izravne potpore birača raznim političkim preslagivanjem. Također da pojedinci koji uživaju potporu birača “povuku” osobe koje gotovo nitko ne bi osobno podržao u političku vlast…
Primjerice vijećnik koji može biti takozvani zamjenski vijećnik nositelja liste , može sa zadnjeg mjesta na istoj doći u Gradsko vijeće, ako se izborima nositelju ostvari funkcija, recimo nekog dužnonika…no ima i drugih primjera.
Ako gledamo Sabor, možemo vidjeti svakve slične događaje i poteze, koji možda moralno i sa stajališta birača nisu u redu, no zakonski okvir to omogućava!
Je li zakonska obveza recimo vadajuće većine prihvatiti kako smo čuli od oporbenih vijećnika da se na mjestu zamjenika Gradskoga vijeća temeljeno po poslovniku , oporbenog mjesta , zamjeni postojeći vjećnik MOST-a? NIJE, jer nema mehanizma za utvrđivanje nečijeg političkog statusa, kroz njegovo političko djelovanje u praksi! Jesu li pak oporbeni J.Molnar i D.Vagner u krivu?? NISU! Zvuči apsurdno, no takav je i naš izborni Zakon.
S druge strane može li se i mora li se namenuti pravilo da bilo koja stranka, pojedinac, kao gradski vijećnik koji u saziv gradskog vijeća uđu kao oporba ondje tako i djeluju, a to se odnosi na vladajuće? NE! Naime to je u praksi nemoguće izvesti. Štoviše NIJE U DEMOKRATSKOM DUHU i praksi.
Imamo i suprotan primjer koji plastično objašnjava situaciju, naime upravo je sada već bivši predsjednik G.V.-a Robert Krpes, ondje dospio iz redova vladajuće većine, a onda prešao u oporbene redove? Ovo nije česta praksa, no događa se. Krpes je sebe jasno predstavio kao osobu koja prelazi u redove oporbe s pozicije koju je sebi osigurala vladajuća većina i koja se priključila novoj stranci i tako je poziciju stavila u situaciju da je ista morala tehnički rečeno djelovati.
No kako dokazati da je vijećnik, odnosno zamjenik predsjednika vijeća iz redova MOST-a zapravo sastavni dio vlasti??? Kada gledamo njegovo djelovanje unutar vijeća, on to u praksi jest, no tehnički nije, jer je došao u vijeće kao oporba, samostalnim izlaskom svoje stranke na izbore….naime vijećnici bilo koje oporbene stranke mogu, ako im to stranački vrh dozvoli podržavati odluke vladajućih. Drugi pak imaju potpunu autonomiju, a posebno se to odnosi na recimo nezavisne građanske liste koje izlaze samostalno i nemaju koalicijske obveze ni stranačku stegu.
Budući imamo primjere , gdje se za neke Odluke i poteze vladajućih glasuje čak i jednoglasno, a za neke natoplovičnom većinom , što je normalno , opet je vidljivo koliko je teško kroz nečije djelovanje dokazati da on jest, ili nije oporba, pa čak kada je to vidljivo, opet je zakonski nemoguće na osnovu toga tražiti, a kamo li zahtjevati neku promjenu ovog tipa, na osnovu njegovog političkog ponašanja u vijeću..
U ovoj zavrzlami, da stvar bude još gora, oporbenjaci nisu u krivu što se tiče prakse vijećnika na kojega ukazuju, no potpuno su opet u krivu, što se tiče osnove za zahtjev. Najviše bi tu bio, ali isključivo moralno krivac vijećnik koji je ušao u vijeće kao oporba, a čini svojim radom vladajuću većinu? No i to je klizav teren… Krpes je kad o tome govorimo na poziciju stigao povjerenjem vladajuće koalicije i te liste i s potporom tog biračkog tijela, pa je nakon napuštanja prvo matične stranke, na koncu napustio i vladajuću koaliciju pa se prometnuo u oporbenjaka??? Je li tako?
Pravo je oprobe ukazivati na ovakvo ponašanje, no to nije dovoljno za postizanje željenog cilja, jer jednostavno za to ne posotji pravna i zakonska regulativa, niti okvir, a teško da će ikada i postojati, naime ovakvi primjeri postoje svugdje u svijetu.
Ono što može donijeti satisfakciju, ili nekome tko je nedosljedan “kaznu” jesu tek sami izbori, kada recimo izgubi potporu svojih birača, zbog načina političkog djelovanja nakon prethodnih izbora..
Koaliranje i slično je još gora zavrzlama i još više pokazuje političku i ideološku nedosljednost pojedinih stranaka i njenih aktera u političkom životu, sjetimo se recimo na razini Kutine izbora 2013-te godine, gdje je lokalni HSLS bio sastavnica koalicije s HDZ-om na gradskoj razini, a dio SDP-ove suprostavljene koalicije na županijskoj razini??? Gledajući očima birača, užas, no politički potpuno prihvatljiva pojava, moralno upitna, naravno.
Idemo dalje, tijekom manadata SDP-ove koalicije u Kutini, lokalni HSS bio je potpora HDZ-HSLS oprobi i nastupao kao dio te oporbene političke neslužbene koalicije, no danas HSS-ov vijećnika nastupa kao oporba skupa sa SDP-ovom predsjednicom! To je također potpuno uobičajeni politički folklor koji vidimo na svim razinama vlasti.
Sve ovo pokazuje, kako politika doista nije za svakoga i kako je u politici sve moguće, pa čak i neprirodne “crveno-crne” i slične koalicije! Takvih je bilo primjera i u mnogim europskim zemljama, pa čak i onima “stare demokracije”, gdje su recimo vladajuće većine i Vlade sastavljale stranke međusobno potpuno suprostavljenih svjetonazora….u praksi takve su koalicije doduše u najvećem broju slučajeva činile nestabilnu vlast, pa i uzrokovale krize vlasti…
Što je koalicija veća i šira to je šansa za dobivanje nestabilne , neučinkovite vlasti na žalost veća… Što je koalicija manja , a poluči jači izborni rezultat i što je većina takve koalicije , ili jedne stranke veća, to je vlast stabilnija, no i sklona samovolji i lošim potezima u nekim slučajevima..
Kako god okrenete u političkom svijetu, ništa nije fiksno, ništa nije potpuno fer i ništa nije “čisto”…to je na žalost tako, ne od jučer, već od davnih vremena….
KUTINANEWS 