U svjetlu najnovijih najava o poskupljenjima svega, a napoe hrane, te vidljivog zaoštravanja ratnog sukoba na istoku Europe, akoji bi se sada i mogao okarakterizirati kao rat Rusije i Amerike, preko Ukrjine, nakon pojsete Bidena Kijevu, te Putinova govora, pitate se, a gdje sam ja tu? Gdje su “obični ljudi”, oni koji neće živjeti bolje zbog lokalnih vašara i maškara, skupih stanova , ili šetnica, plesa i poskakivanja lokalne zamaskiran elijeve, desne, plave i crvene elite?
S pravom se pitate, kako dalje, kamo i kuda. Danas ćemo se osvrnuti na činjnice koje su neoborive, a jedna od njih je i ta kako živimo u bogatoj i plodnoj zemlji, a na kojoj gotovo nitko ne radi ništa. Umjesto seoski vrtova danas su tu travnjaci i garaže, dok su nam polja pretvoprena u šikare i zapuštene površine. A neprekidna poskupljenja i sve teži život navodi na konstataciju da ovo društvo bolesno, jer ..sve može biti i drugačije.
Stiže nam proljeće, jedino što je 100% sigurno je da će topliji dio godine stići bez obizra na sve što se u svijetu ljudi geopolitike događa. Skupu hranu u trgovačkim centrima , posebno onu uvoznu sami možemo proizvesti za svoje potrebe uz malo truda. Zasadtii vrt, uzgajati povrće, nije to niti nekakva veliak filozofija, niti nešto što će vas stajati velikog novca, potreban je komad zemlje, sjeme, malo fizičkog rada i znanja koje , eto možete pokupiti danas i s intereneta osim gluposti i žutila isti naime sadrži i korisne informacije.
Na površini od svega 100 do 150 kvadratnih metara može se uzgojiti sezonskog povrća za dvije osobe, ili više. No navika je otići u trgovinu i kupiti stranu robu, čak i na tržnicu ide sve manje ljudi. Kutinska tržnica je tako subotom gotovo prazna s par štandova na kojima se nešto prodaje, a i srijede su daleko od onih kakve smo nekada imali dok je stari plac činio u centru grada žilu kucavicu našeg mjesta.
Samoodrživost čovjeka i obitelji, poečla je ponovo biti aktualna priča, a istu smo do prije 40 godina imali u prkasi, svako je naime seosko domaćinstvo proizvodilo između 60 i 90% hrane u vlastitom aranžmanu za svoje potrebe, danas je takav primjer teško pronaći u praksi.
Zanimljivo je i kako se u Kutini govori o svemu i svačemu, ali nitko se nije sjetio urbanih vrtova kakve recimo ima Varaždin i drugi gradovi, a koji bi korisnima za građane učinili zapuštena zemljišta diljem grada, važnije je davati poticaj i gurati privatne investitore u njihovim privatnim graditeljskim poduhvatima, a koji ne donose nikakvu opću korist, niti dodanu vrijednost…
No političke dame i gospodu, ovog malenog provinscijskog grada ne zanima realna život i gnušaju se zemlje, žuljeviith ruku, motike i posla, radnije se mašta o “debelim muhama”, opravama, frizurama, te osobnoj promociji, turističkim projektima i sličnim za ovo vrijeme apstraktnim stvarima.
Onaj tko se nadao kako će ova, 2023. godina biti bolja od prošle, opet se gorko prevario… svjetska agenda koja nas gura sve dublje u krizu i globalno preslagivanje pozicija moći samo jača.
Ulaskom u EU većina stanovništva niti živi značjano bolje, a uvođenjem eura, nismo doživjeli ništa osim divljanja cijena, rat na istoku sve više mirisa baruta donosi i do središta Europe, a posljedice se sve više opsjećaju… hrana koja poskupljuje iz dana u dan tek je jedan od najgoih prijera… No tu su osim politike i mediji, koji doslvono sve žešće truju mentalno građanae, pretvaraju ljude u poslušnu, depresivnu i upravljivu gomilu.
Stoga razmislite ovo proljeće da proizvedete hranu sami, za sebe i za svoje ukućane, da se odmaknete od medijskog zla i žutila, od društvenih laži i političke devastacije društva… jer priče o starim znanjima, vještinama i načinu života, danas nisu tek sentiment, već nešto što bi bilo vrlo dobro i korisno znati i usvojiti, te primjeniti….
KUTINANEWS 