“Kriza povrća trese Europu”, a mogla bi se preliti kod nas, jedan je od naslova u domaćim medijima. Prvo smo imali agendu epidemije virusa, zatim rat u Ukrajini, a sada slijedi nestašica hrane i izazivanje straha od gladi i nove krize, tu je naravno uzročno-posljedična veza rasta cijena, inflacije, otežanih dobavnih pravaca i sve ostalo što slijedi u jednoj velikoj medijskoj priči koja će vas držati u stalnom strahu.
Nestašica povrća? Mi, konkretno u Hrvatskoj , srećom ne živimo u Sahari, ili polarnom krugu, već u umjerenom kontinentalnom pojasu, s ogromnim potencijalom plodne zemlje, vode… Povrće može uzgojiti svatko za svoje potrebe gdje i kada želi, unatoč tome što se i traže načini uništenja svake inicijative, slobodnog stava i osobnog samoodrživog života u toj našoj “zapadnoj demokraciji” i velikim “slobodama”…
Koliko puta smo pisali o tome koliko vam je potrebno malo truda i volje da si sami uzgojite vlastitu sezonsku hranu? Puno puta. No danas živimo vrijeme sveopćeg malodušja i lijenosti, pa i zakovani za nekakve umjetno stvorene zone komfora iz kojih ne znamo izaći.
Do prije 40-tak godina, živjeli smo “nazadno” i nismo bili dio “svijeta”??? No gotovo svako selo uzgajalo je mlijeko, meso, povrće, voće, žitarice , jaja, maslac, sve za svoje potrebe. Danas se sve to nudi u trgovačkim lancima, a polja su pretvorena u šikare, ili monokulture, vrtovi u travnjake, gospodarski objekti u sjenice i garaže. I onda se pitamo, a što ako nestane te sve hrane , uvozne, ovakve, ili onakve s polica trgovačkih centara, kako se već počelo u jednoj mjeri događati diljem EU, pa recimo i u susjednoj Mađarskoj?
Prije 40-tak godina imali smo “verbalni delikt”, danas imamo “govor mržnje”, kao zločin za svakoga tko se usudi kritizirati javno nametnute društvene norme, iskrivljen sustav vrijednosti i manjinska nadprava?
No tko će nam biti kriv ako nećemo imati na jelovniku dovoljno mrkve, tikvica, paprike, salate, graha, krumpira, kupusa, salate?? Svatko od nas sve što smo nabrojali može sam uzgojiti i za to mu ne trebaju neka vrtoglava sredstva, ili rijetke vještine?
Nametnuta nam je nekakva paradigma i osjećaj kako se ništa ne isplati raditi sam, kako je sve ono što je bilo nekad nazadno, tradicija se prikazuje na posprdan način, medijski se sustavno truju istinske životne vrijednosti….ponekad se zaista pitamo je li dio svijeta kojemu pripadamo na pravoj strani povijesti ovoga puta u ovo vrijeme? No takvo je razmišljanje opsano, to je moderna hereza, jer živimo u svijetu u kojemu netko drugi misli umjesto nas?
I po čemu se taj svijet razlikuje u kvalitativnom smislu, od nekih prošlih vremena? danas ne smijete glasno kazati kako određene društvene i manjinske skupine uživaju veća prava od većinskog stanovništva i rade što god požele, sramite se kazati kome pripadate i sramite se čak i pobjeda u Domovinskom ratu?
Uskoro ćete se sramiti uzeti motiku i posaditi vlastitu hranu? Tražiti će se da se zatru i zabrane originalne stare sorte i sjeme, tražiti će se dozvola za sve što želite napraviti da ne ovisite o sustavu koji od vas čini roba navike, roba ideologije, te na koncu roba novca i dužničkog roba?
Zvuči kao “teorija zavjere”? A kako bi prije samo 10 godina zvučalo da vam je netko rekao da ćete u trgovine ulaziti s maskama na licima, da će se noću iza 1 sat gasiti ulična rasvjeta, da ćete umjesto vlastite valute imati stranu valutu, da će događati veliki rat na tlu Europe, da će njemački tenkovi jurišati ukrajinskim stepama, a Ruske rakete uništavati gradove, da će gorivo biti skuplje no ikad, da će prijetiti nestanak hrane i će se zveckati nuklearnim oružjem?????
Toliko za sada….