Kada gledamo veliku “zabrinutost” za Petrokemiju, vidimo je iz dva smjera najviše, lokalnih političkih kutinskih vlasti i paramedijskog prostora zaposlenika javnog medijskog trgovačkog društva u većinskom vlasništvu grada. Ta “zabrinutost” međutim ima malo veze sa stvarnom brigom za budućnost Petrokemije, radnika koji su ondje zaposleni i proizvodnju.
Činjenica je kako gradski proračun puni s više od 30% ukupnog iznosa izvornu realnu jezgru kroz rad Petrokemije. Ta sredstva omogućavaju financijsku stabilnost grada i trošenje šakom i kapom novca na potpuno besmislene stvari poput goleme administracije nastale političkim zapošljavanjima zadnjih 15-estak godina, zatim mahnito financiranje raznih manifestacija i političke TZG Kutina, reprezentaciju, promašene projekte , ali i trgovačko društvo Moslavački list , koje posluje van svih tržišnih pravila i nije u stanju ostvariti ni osnovna sredstva za plaće zaposlenika.
Ono što je još tužnije u cijeloj priči zadnjih 30 godina ni jedna politička vlast u Kutini nije bila u stanju dovesti neku novu veću proizvodnu investiciju u grad, niti premostiti vječnu ovisnost o Petrokemiji.
Gradilo se sve i svašta, no novih radnih mjesta u proizvodnom sektoru nismo imali prilike u većoj mjeri vidjeti, ako ne računamo SELK, koji je privatna kompanija , izvozno orijentirana, čiji poslovni uspjesi, nemaju nikakve veze s kutinskom političkom elitom, te Ziegler, koji je stigao u Kutinu nakon niza peripetija tijekom prvog mandata aktualnog gradonačelnika Zlatka Babića, no brojem zaposlenih ne utječe na žalost značajno na gospodarsku sliku Kutine.
Danas imamo silno pogodovanje raznim nekretninskim biznisima pojedinaca, a koji također ne mogu utjecati ni na koji značajan način na gospodarsku i socijalnu sliku grada.
Dakle umjesto da se radi na tome da Kutinu prepozna neki značajan investitor, kao što to čine okolni gradovi i općine u Kutini se gomilaju politički uhljebi u raznim javnim ustanovama i gradskoj upravi, financira medijska kuća koja posluje na principima iz bivšeg samoupravnog socijalizma, te se luđački financira TZG , a koja osim trošenja novca na niz manifestacija, nije polučila nikakav pozitivan efekt za gospodarstvo, niti turizam ne čini ni minimalni udio u industrijskoj i proizvodnji i uslužnoj djelatnosti u Kutini, dapače, koliko je novca ondje ubačeno, trebale bi godine nekakvog komercijalnog projekta koji bi zaživio da se uopće pokrije sav taj trošak i rada ove ustanove svede na nulu.
U svjetlu takve situacije, veliku “brigu” pokazuju upravo oni koji žive o trošku poreznih obveznika i proračunu, jer vrlo dobro znaju da bi njihovom lagodnom parazitiranju na državnim i gradskim jaslama došao kraj , ili barem poprilični problemi ukoliko bi se prestao slijevati novac iz Petrokemije u gradsku kasu, koju kontrolira tek jedna ograničena skupina lokalnih stranačkih političara.
Tvrdimo godinama, kada bi lokalne vlasti bile odgovorne i znale što čine i svjesne okolnosti u kojima se nalaze, prestale bi trenutačno rasipati novac na lokalnu TZG, ukinuli nepotrebne UO u gradskoj upravi, rebelansom prenamjenili stavku za medije i financiranje istih, doveli u red ponašanje svojih direktora i ravnatelja, posebice u POU i još nekim mjestima, smanjili broj zaposlenih u TZG Kutina, Gradskoj urpavi i drugdje u javnom sektoru, a ne ondje zaposlili uz sve još i stranačkog člana mladeži, te prestali ubacivati novac u Moslavački list, i krenuli ozbiljno tražiti zainteresiranog investitora koji bi u Kutini razmotrio otvaranje nekakve proizvodnje i novih radnih mjesta.
Već 15 godina lokalna politika Kutinu pretvara u najobičniji trgovački tranzitni centar , prepun trgovačkih lanaca, dok se stanovništvo rapidno u 11 godina smanjilo za cca 14% s tendecijom daljeg pada broja stanovnika Kutine. Ovo je čitava istina o “zabrinutosti” lokalne vlasti i pojedinih korisnika proračunskog novca za Petrokemiju.
KUTINANEWS 