KUTINSKI OSVRT: NAŠI GRADSKI PUTNICI….I PUTNICE

Jedna od slabosti naših kutinskih lokalnih vlastodržaca i to bez diskriminacije i tzv. lijevih i tzv. desnih i ostalih bez iznimke su putovanja, naravno o trošku poreznih obveznika i proračunskim novcem. Nije gdje ih nije bilo, sjetimo se tako bivšeg SDP-ova gradonačelnika, taj je putovao u svom mandatu od Poljske, Bugarske i Srbije, sve do Filipina. No ako ste posmisli da je HDZ-ova aktulna vlast ometena u putovanjima i avanturama zbog krize i teškog života svojih sugrađana, gadno se varate. Putovalo se tu od Rima do Norveške, a naravno svita je pojurila nedavno i u Bugarsku, najprijateljskiju zemlju Kutine!

No pod okriljem sukoba svjetla i tmine zadnjih dana dvije su , doznajemo neslužbeno, persone iz gradske uprave na teret poreznih obveznika otišle tragom svetosti na put u Rim! Čini se da aktualnu vlast “vječni grad” privlači poput žarulja mušice, no nismo vidjeli nikakve koristi od tih putovanja, dapače društvo se još više raslojava , a zadnji događaji u Kutini pokazuju da ovdje može raditi što god tko poželi, pa čak i usred uskršnjih blagdana!

Avionske karte, spavanje po hotelima, OPG-ovima, klopa, cugica, cvijeće i plate su sastavnica ispisa plaćenih računa Grada na stranici I transparentno , koja , eto puna tri mjeseca nije radila, jer, pokazalo se da je bilo dobro dok to “transparentno” trošenje javnog novca nije počelo zanimati širu javnost. No što jest, jest platforma opet funkcionira, pa ćemo valjda vidjeti i trošak najnovijeg puta u Rim, dvije gradske putoholičarke.

Od zemalja koje su posjetili naši kutinski crveni i plavi seoski “državnici”, treba još dodati višestruka putovanja u bratsku Njemačku, pa zatim susjednu Sloveniju, Italiju, a bilo ih je i “preko bare”. Zanimljivo da rezultat svih tih putovanja unazad 10-tak godina do današnjeg dana nije vidljiv, u Kutinu nije pristigla ni jedna investicija iz tih zemalja u koje su putovali naši gradski stručnjaci za ugodan život i “landranje” , nije se nitko zainteresirao za ulaganje u Kutinu, a jedini reuzlat za puk, je trošak , dok su se naši putnici i putnice dobro proveli, najeli, naspavali, vidjeli strane zemlje i gradove…

A nema tko nije putovao od gradonačelnika bivšeg i sadašnjeg, do pročelnica i pročelnika, prvih ljudi POU, TZG, viših savjetnica i savjetnika, zamjenika, referenata, a da vam pravo kažemo ponekad je društvo bilo povećano i za neke članove kućanstva, da ne kažemo bliže familije.

Dakle osim sigurne i redovite plaće, malo , ili ništa rada i nikakve odgovornosti, naši kutinski politički landravci imaju, eto prilike i putovati, od do…autom, avionom, samo ne redovnim linijama autobusa i naravno ne o svom trošku…

Lijepo se živi, putuje se, fešta, provodi, a sve pod krinkom, prijateljskih odnosa, potreba, poziva, pa tako i u najnovijem slučaju putovanja dvije bogojažljive osobe koje su upravo na naš račun na “putu svetosti” 😉

KOLUMNA: KUTINSKA TOKSIČNA DRUŠTVENA BARUŠTINA

Trovači medijskog prototra, društvene klime u Kutini su oduvijek postojali, prije svega proistekli iz okruženja vlastite frustracije, a onda i ideološkog zastranjenja idealiziranjem socijalističkog režima , te osobnom mržnjom. Takvi ljudi na žalost ukorjenjeni su u lokalnim medijima kao imele na stablima , te kao paraziti društva uvijek spremni na primjenu doktirne javnog progona, izigravanja žrtve onda kada pretjeraju, te spletkaroši koji neprestance optužuju druge za vlastite grijehe i zlodjela.

U takvom okruženju svoj položaj u društvu koriste kako bi putem alata društenih mreža i medijskih prostora sustavno narušavali mir, omalovažavali i kvarili tradicijske vrijednosti zajednice i s prezirom ciljali na vjernike, domoljube , a posebno su im omiljene aktivnosti pokušati po svaku cijenu uništiti duh nekog kršćanskog blagdana, poput Uskrsa primjerice. Koristeći licemjerje i kukavičluk lokalnih političkih moćnika, koji nerijetko sjede na tri-četiri fotelje i balansiraju između nespojivih dijelova društvenih krugova u pokušaju očuvanja vlastite pozicije, na taj način primjerice jedan dakav društveni i mediji trol, gnom i spodoba pliva vodama društvenog života i isti pokušava zamutiti, zatrovati i učiniti neupotrebljivima godinama.

U takvim okolnostima u drugi plan padaju realni problemi čovjeka koji ovdje živi, demografska slika Kutine koja je najblaže rečeno katastrofalna, činjenica da nas zaobilaze sve investicije koje donose dodanu vrijednost i osiguravaju budućnost sredine.

Ta glasna i razgalamljena pseudo ljevica , iza koje ne stoji nikakva želja za ravnopravnosti i jednakosti građana, često je sveopći kritičar svega samo s jednim ciljem, domoći se vlasti i nastaviti dodatno trovati društvo. Nema među takvim nikakve razlike s onima koji već sjede na lokalnom tronu, niti ideje kako napraviti bolje društvo…sve je to ista stvar..loša stvar.

U Kutini se desetljećima radila negativna selekcija, pa su svaki sljedeći izborni krug na ključna mjesta dolazili sve gori kadrovi, degradacija društvenih elita zahvatila je i druge segmente društva osim političkog, kulturni krugovi, sportski i svi ostali dobili su politička vodstva koja nemaju znanja ni želje nešto unaprijediti, zatvorene elitističke društvene krugove koji su samodostatni i hrane se proračunskim novcem, te interesno političku oligarhiju kojoj su prioriteti koruptivno djelovanje, međusobno pogodovanje i privatni interesi.

U Kutini sva ova desetljeća nitko zapravo nije pitao građane što je to što bi za grad i njih bilo važno, subvencioniralo se malene , agresivne skupine koje žive na modelu socijalističke prakse, koristeći javno dobro , javni novac i resurse radi svojih osobnih ciljeva i stvaranja jezgre svog budućeg političko-ideološkog puta…

U cijeloj toj priči građanima Kutine u širem smislu te riječi i masovnijeg pristupa zatvorena su sva vrata, niti će ikada pod ovakvim okolnostima klub Baraka biti mjesto gdje će se okupljati širi krug mladih iz Kutine, niti će razne kulturne manifestacije, događaji, izložbe i predstave biti namjenjni širem krugu građana, već uskoj društvenoj eliti, a to je vidljivo svake godine desetke puta.

Svjedoci smo kako neprekidne rijeke javnog novca odlaze na razne događaje koji okupljau uvijek iste grupe, ista lica i iste kružoke, zatvorena društva međusobno povezana političkom, društvenom, rodbinskom i interesnom pa i gospodarskom pozadinom.

Medijska scena grada koja je nekada bila bogata, svela se na ideološki, privatni i politički gerila marketing i opskurno djelovanje pojedinaca na društvenim mrežama, te na lokalno medijsko trgovačko društvo koje isto tako godinama zloupotrebljava pojedinac,čije aktivnosti i način javnog djelovanja ne bi bile moguće u pravno i društveno organiziranoj zajednici…. no u Kutini je to moguće.

U Kutini je moguće da se nesmetano šire mržnja, podjele, javni progon , a za to se još dobije i gradski novac kroz dotacije medijima i držanje lokalnog medijskog relikta samoupravnog socijalizma na životu i na infuziji proračunskih eura.

Moguće je u Kutini i da se izgradi takozvana pristupna, ili spojna cesta do privatne kuće lokalnog poduzetnika i to na način da isti bez nje za svoju kuću nije mogao dobiti građevinsku dozvolu i na na način da isti još dobije i posao od strane grada da tu i takvu cestu izgradi gradskim novcem na gradskoj čestici???

U Kutini je moguće i da s teretom raznih optužbi i istražnog zatvora vodite grad, također! U Kutini je moguće i da se financiraju takve besmislice da bi se negdje u uređenom društvu tome zgražala čitava javnost, a s druge strane da se lošim vođenjem politike, neznanjem i amterizmom izgube na raznim projektima milijuni???

U svjetlu svega ovoga, stigla je i vijest kako je Hrvatska prva zemlja u EU po korupciji??? Gledajući ono što se recimo događa u Kutini, teško da je netko tim podatkom ostao zatečen, ili iznenađen.

Naravno da se ova neslavna titula kosi sa svime što govori državna i lokalna i vlast na svim razinama. Naravno da je sve to skupa obeshrabrujuće i da ne uliva nadu i povjerenje naroda u sustav. Da stvar bude gora, nemamo ni altrenativu, jer ne postoji oporba koja bi stvari drugačije postavila i radila bolje… realno takva ne postoji, već skupima galamđija koji jedva čekaju da se dočepaju vlasti i nastave se baviti samima sobom i svojim parcijalnim interesima.

U ovakvom okruženju sveopće dekadencije i posrnuća društvenih i političkih vodećih krugova stižemo i mi u Kutini u osvit polovice mandata koji je donio, zatvore i pritvore, afere i promašene investicije, malodušnost zajednice, ideološke prepirke, sukobe oko koncerta koji je ništa drugo do idiotizam , prkos i inat nekoliko neodraslih pojedinaca, a koji je poslužio kao gorivo za paljenje ideološko-političkih sukoba od strane lokalnog medijskog lijevog samoprozvanog izvjestitelja i pojedinih krugova iz redova marginalnih političkih skupina koje žive u vremenima jednopartijskog sustava, a s druge strane samoprozvanih križara i moralista, koje ranije nitko nije ni čuo ni vidio???

Krasno, sve skupa zaista jedan neprobavljivi čušpajz pretežno gorkog okusa, bljutava žabokrečina jedne društveno i moralno posrnule i toksične sredine iz koje je sve poželjnije otići bez da se osvrće iza sebe….

KUTINA: ZAŠTO SE “STARI PLAC” TOLIKO UREZAO U KOLEKTIVNO SJEĆANJE KUTINČANA I ŠTO ZAPRAVO SIMBOLIZIRA?

Možemo uvjetno kazati da je razlog tome primjerice žal za boljim vremenima, no to je tek komadić slagalice. Kutinčane naime domaće, gradske vlasti, vlastodržci i društvene elite već desetljećima ne pitaju NIŠTA! Imali smo tu nesreću da se zbog nečije političke uobrazilje izmjesti tržnica na mjesto na kojemu ni do danas nije prihvaćena!

Imamo bezbrojne primjere devastacije svih mogućih slojeva društva u Kutini, od najnovije gluposti lokalnih vlasti , a koja se zove “spojna cesta” do zgrade do koja ista ne vodi, već vodi do privatne urbane vile lokalnog poduzetnika u Crkvenoj ulici, do pogrešnog poteza razmještanja tržnice.

Socijalistički način razmišljanja, kad imam vlast ja mogu što hoću i jedino sam ja u pravu vodilja je na žalost mnogih aktera i vodećih ljudi raznih saziva lokalne vlasti od 1990-te do danas.

Takav način razmišljanja na žalost preuzele su i generacije nasljednika nekadašnje kutinske gradske socijalističke “crvene buržoazije”. Sve što nije po našem to treba proglasiti nazadnim, vrijeđati putem društvenih mreža i na sve načine javno progoniti, omalovažavati, a istovremeno se busati u prsa, širinom pogleda, uključivošću i slično?

U Kutini ostatke jednoumlja koje po špranci sebe stavlja na pijedestal vrhovne istine imamo na svakom koraku, a najviše u medijskom prostoru, koji je toliko zatrovan licemjerjem pojedinaca koji desetljećima žive na gradskim jaslama, dajući sebi za pravo ponašati se poput lokalnih “badža”, a sav vlastiti nemoral, neznanje i nakaradni karakter obilježe mržnjom i frustracijom skrivati iza novinarskog poziva…

Stoga se rado danas ljudi prisjećaju “starog placa”, kao nekog vremena dok toksične društvene pojavnosti još uvijek nisu činile samu perjanicu lokalne društvene, medijske i političke kreme…

Bijes i nezadovoljstvo običnog, prosječnog čovjeka ne nalazi se toliko vidljivo na društvenim mrežama i to daje toj vječnoj agresivnoj manjini onih koji žele silom i pritiscima nametati svoja uvjerenja i gaziti po vrijednostima i tradiciji ovog grada i naroda osjećaj nadmoći….

No u pravilu narod je uvijek opstao, a istina se uvijek gazila nogom, čizmom, pisanom riječi, zlobnim djelima još zlobnijih ljudi, a opet opstala i pojavila se na površini…

Stari plac je možda nekakav nematerijalni simbol sve veće frustracije i nezadovoljstva , te , u online prostoru tihe većine naših sugrađana, kojih je daleko više do onih grupica dokonih lokalnih samoprozvanih “društvenih kreativaca” i lažnih kozmopolita koji svoj narod i susjede, sugrađane i ljude koji ne misle poput njih nazivaju “srednjovjekovnim” nazadnjacima?

U Kutini je sustav vrijednosti uništen, a toksična atmosfera stvorena od strane domaće političke, društvene i ostale elite…. Ne od globalnih kretanja , već od lokalnih smetala. I taj stari plac, veže ljude kroz prisjećanja na zajedništvo, koje nije tada mogao pomutiti nekakav lokalni magarac, koji sebe smatra kroničarem vremena…a zapravo je tek isfrustrirani fejs mutitelj vode i mlatitelj prazne slame o trošku građana Kutine…..

Taj isti “plac” asocira mnoge i na vremena žive komunikacije, otvorene i ne podložne toliko vanjskim utjecajima i zlonamjernim medijima, život uživo, procjenu čovjeka osobnim poznanstvom i fizičkim kontaktom, verbalnom razmjenom misli i ideja.

I koliko god se netko trudio uništiti duh Uskrsa i zajedništva ove godine u ovom malenom, tužnom i sve tišem gradu, neće uspjeti, kao što nova tržnica nikada nije u duši zajednice zamijenila ona nova…..