Trovači medijskog prototra, društvene klime u Kutini su oduvijek postojali, prije svega proistekli iz okruženja vlastite frustracije, a onda i ideološkog zastranjenja idealiziranjem socijalističkog režima , te osobnom mržnjom. Takvi ljudi na žalost ukorjenjeni su u lokalnim medijima kao imele na stablima , te kao paraziti društva uvijek spremni na primjenu doktirne javnog progona, izigravanja žrtve onda kada pretjeraju, te spletkaroši koji neprestance optužuju druge za vlastite grijehe i zlodjela.
U takvom okruženju svoj položaj u društvu koriste kako bi putem alata društenih mreža i medijskih prostora sustavno narušavali mir, omalovažavali i kvarili tradicijske vrijednosti zajednice i s prezirom ciljali na vjernike, domoljube , a posebno su im omiljene aktivnosti pokušati po svaku cijenu uništiti duh nekog kršćanskog blagdana, poput Uskrsa primjerice. Koristeći licemjerje i kukavičluk lokalnih političkih moćnika, koji nerijetko sjede na tri-četiri fotelje i balansiraju između nespojivih dijelova društvenih krugova u pokušaju očuvanja vlastite pozicije, na taj način primjerice jedan dakav društveni i mediji trol, gnom i spodoba pliva vodama društvenog života i isti pokušava zamutiti, zatrovati i učiniti neupotrebljivima godinama.
U takvim okolnostima u drugi plan padaju realni problemi čovjeka koji ovdje živi, demografska slika Kutine koja je najblaže rečeno katastrofalna, činjenica da nas zaobilaze sve investicije koje donose dodanu vrijednost i osiguravaju budućnost sredine.
Ta glasna i razgalamljena pseudo ljevica , iza koje ne stoji nikakva želja za ravnopravnosti i jednakosti građana, često je sveopći kritičar svega samo s jednim ciljem, domoći se vlasti i nastaviti dodatno trovati društvo. Nema među takvim nikakve razlike s onima koji već sjede na lokalnom tronu, niti ideje kako napraviti bolje društvo…sve je to ista stvar..loša stvar.
U Kutini se desetljećima radila negativna selekcija, pa su svaki sljedeći izborni krug na ključna mjesta dolazili sve gori kadrovi, degradacija društvenih elita zahvatila je i druge segmente društva osim političkog, kulturni krugovi, sportski i svi ostali dobili su politička vodstva koja nemaju znanja ni želje nešto unaprijediti, zatvorene elitističke društvene krugove koji su samodostatni i hrane se proračunskim novcem, te interesno političku oligarhiju kojoj su prioriteti koruptivno djelovanje, međusobno pogodovanje i privatni interesi.
U Kutini sva ova desetljeća nitko zapravo nije pitao građane što je to što bi za grad i njih bilo važno, subvencioniralo se malene , agresivne skupine koje žive na modelu socijalističke prakse, koristeći javno dobro , javni novac i resurse radi svojih osobnih ciljeva i stvaranja jezgre svog budućeg političko-ideološkog puta…
U cijeloj toj priči građanima Kutine u širem smislu te riječi i masovnijeg pristupa zatvorena su sva vrata, niti će ikada pod ovakvim okolnostima klub Baraka biti mjesto gdje će se okupljati širi krug mladih iz Kutine, niti će razne kulturne manifestacije, događaji, izložbe i predstave biti namjenjni širem krugu građana, već uskoj društvenoj eliti, a to je vidljivo svake godine desetke puta.
Svjedoci smo kako neprekidne rijeke javnog novca odlaze na razne događaje koji okupljau uvijek iste grupe, ista lica i iste kružoke, zatvorena društva međusobno povezana političkom, društvenom, rodbinskom i interesnom pa i gospodarskom pozadinom.
Medijska scena grada koja je nekada bila bogata, svela se na ideološki, privatni i politički gerila marketing i opskurno djelovanje pojedinaca na društvenim mrežama, te na lokalno medijsko trgovačko društvo koje isto tako godinama zloupotrebljava pojedinac,čije aktivnosti i način javnog djelovanja ne bi bile moguće u pravno i društveno organiziranoj zajednici…. no u Kutini je to moguće.
U Kutini je moguće da se nesmetano šire mržnja, podjele, javni progon , a za to se još dobije i gradski novac kroz dotacije medijima i držanje lokalnog medijskog relikta samoupravnog socijalizma na životu i na infuziji proračunskih eura.
Moguće je u Kutini i da se izgradi takozvana pristupna, ili spojna cesta do privatne kuće lokalnog poduzetnika i to na način da isti bez nje za svoju kuću nije mogao dobiti građevinsku dozvolu i na na način da isti još dobije i posao od strane grada da tu i takvu cestu izgradi gradskim novcem na gradskoj čestici???
U Kutini je moguće i da s teretom raznih optužbi i istražnog zatvora vodite grad, također! U Kutini je moguće i da se financiraju takve besmislice da bi se negdje u uređenom društvu tome zgražala čitava javnost, a s druge strane da se lošim vođenjem politike, neznanjem i amterizmom izgube na raznim projektima milijuni???
U svjetlu svega ovoga, stigla je i vijest kako je Hrvatska prva zemlja u EU po korupciji??? Gledajući ono što se recimo događa u Kutini, teško da je netko tim podatkom ostao zatečen, ili iznenađen.
Naravno da se ova neslavna titula kosi sa svime što govori državna i lokalna i vlast na svim razinama. Naravno da je sve to skupa obeshrabrujuće i da ne uliva nadu i povjerenje naroda u sustav. Da stvar bude gora, nemamo ni altrenativu, jer ne postoji oporba koja bi stvari drugačije postavila i radila bolje… realno takva ne postoji, već skupima galamđija koji jedva čekaju da se dočepaju vlasti i nastave se baviti samima sobom i svojim parcijalnim interesima.
U ovakvom okruženju sveopće dekadencije i posrnuća društvenih i političkih vodećih krugova stižemo i mi u Kutini u osvit polovice mandata koji je donio, zatvore i pritvore, afere i promašene investicije, malodušnost zajednice, ideološke prepirke, sukobe oko koncerta koji je ništa drugo do idiotizam , prkos i inat nekoliko neodraslih pojedinaca, a koji je poslužio kao gorivo za paljenje ideološko-političkih sukoba od strane lokalnog medijskog lijevog samoprozvanog izvjestitelja i pojedinih krugova iz redova marginalnih političkih skupina koje žive u vremenima jednopartijskog sustava, a s druge strane samoprozvanih križara i moralista, koje ranije nitko nije ni čuo ni vidio???
Krasno, sve skupa zaista jedan neprobavljivi čušpajz pretežno gorkog okusa, bljutava žabokrečina jedne društveno i moralno posrnule i toksične sredine iz koje je sve poželjnije otići bez da se osvrće iza sebe….