Možemo uvjetno kazati da je razlog tome primjerice žal za boljim vremenima, no to je tek komadić slagalice. Kutinčane naime domaće, gradske vlasti, vlastodržci i društvene elite već desetljećima ne pitaju NIŠTA! Imali smo tu nesreću da se zbog nečije političke uobrazilje izmjesti tržnica na mjesto na kojemu ni do danas nije prihvaćena!
Imamo bezbrojne primjere devastacije svih mogućih slojeva društva u Kutini, od najnovije gluposti lokalnih vlasti , a koja se zove “spojna cesta” do zgrade do koja ista ne vodi, već vodi do privatne urbane vile lokalnog poduzetnika u Crkvenoj ulici, do pogrešnog poteza razmještanja tržnice.
Socijalistički način razmišljanja, kad imam vlast ja mogu što hoću i jedino sam ja u pravu vodilja je na žalost mnogih aktera i vodećih ljudi raznih saziva lokalne vlasti od 1990-te do danas.
Takav način razmišljanja na žalost preuzele su i generacije nasljednika nekadašnje kutinske gradske socijalističke “crvene buržoazije”. Sve što nije po našem to treba proglasiti nazadnim, vrijeđati putem društvenih mreža i na sve načine javno progoniti, omalovažavati, a istovremeno se busati u prsa, širinom pogleda, uključivošću i slično?
U Kutini ostatke jednoumlja koje po špranci sebe stavlja na pijedestal vrhovne istine imamo na svakom koraku, a najviše u medijskom prostoru, koji je toliko zatrovan licemjerjem pojedinaca koji desetljećima žive na gradskim jaslama, dajući sebi za pravo ponašati se poput lokalnih “badža”, a sav vlastiti nemoral, neznanje i nakaradni karakter obilježe mržnjom i frustracijom skrivati iza novinarskog poziva…
Stoga se rado danas ljudi prisjećaju “starog placa”, kao nekog vremena dok toksične društvene pojavnosti još uvijek nisu činile samu perjanicu lokalne društvene, medijske i političke kreme…
Bijes i nezadovoljstvo običnog, prosječnog čovjeka ne nalazi se toliko vidljivo na društvenim mrežama i to daje toj vječnoj agresivnoj manjini onih koji žele silom i pritiscima nametati svoja uvjerenja i gaziti po vrijednostima i tradiciji ovog grada i naroda osjećaj nadmoći….
No u pravilu narod je uvijek opstao, a istina se uvijek gazila nogom, čizmom, pisanom riječi, zlobnim djelima još zlobnijih ljudi, a opet opstala i pojavila se na površini…
Stari plac je možda nekakav nematerijalni simbol sve veće frustracije i nezadovoljstva , te , u online prostoru tihe većine naših sugrađana, kojih je daleko više do onih grupica dokonih lokalnih samoprozvanih “društvenih kreativaca” i lažnih kozmopolita koji svoj narod i susjede, sugrađane i ljude koji ne misle poput njih nazivaju “srednjovjekovnim” nazadnjacima?
U Kutini je sustav vrijednosti uništen, a toksična atmosfera stvorena od strane domaće političke, društvene i ostale elite…. Ne od globalnih kretanja , već od lokalnih smetala. I taj stari plac, veže ljude kroz prisjećanja na zajedništvo, koje nije tada mogao pomutiti nekakav lokalni magarac, koji sebe smatra kroničarem vremena…a zapravo je tek isfrustrirani fejs mutitelj vode i mlatitelj prazne slame o trošku građana Kutine…..
Taj isti “plac” asocira mnoge i na vremena žive komunikacije, otvorene i ne podložne toliko vanjskim utjecajima i zlonamjernim medijima, život uživo, procjenu čovjeka osobnim poznanstvom i fizičkim kontaktom, verbalnom razmjenom misli i ideja.
I koliko god se netko trudio uništiti duh Uskrsa i zajedništva ove godine u ovom malenom, tužnom i sve tišem gradu, neće uspjeti, kao što nova tržnica nikada nije u duši zajednice zamijenila ona nova…..
KUTINANEWS 