POLITIČKI OSVRT: POLTRON ZBOR, ILITI GRADSKO VIJEĆE

S pravom se mnogi kutinčani sve više distanciraju od podrške ukupnom političkom krugu u gradu, nebitno kojeg je isti stranačkog predznaka. Vidljiv je pad podrške lokalnom političarima i strankama, prije svega zbog njihovih postupaka, načina na koji upravljaju gradom, ali i načina koji žive.

Naime niti su građani informirani o bilo čemu bitnom, mada se troše enormna sredstva na medije, niti se nazire nekakva dugoročna pozitivna politika koja bi se suočila s dva osnovna problema grada, a to su demografska katastrofa, nova nedostatak investicija u realnom sektoru i politička korupcija.

Uloga gradskih vijećnika odavno se pretvorila u cirkus, baša kao i Gradsko vijeće kao predstavničko tijelo lokalne samouprave. Umjesto da gradski vijećnici predstavljaju svoje birače i građane iu najvećem broju oni zapravo igraju ulogu dizača ruku i čuvara političke stabilnosti, dok oporba uglavnom predstavlja nekakvu skupinu vječnih kritičara uz čast pojedinim rijetkim izuzecima s obje strane.

Naime porazno je gledati ljude u gradksom vijeću koji zavaljeni u fotelje šute, klimaju glavama , ili prebiru po mobitelima i laptopima, a mnogi od njih ne znaju ni pročitati ispravno tekst, ne znaju se izražavati, zamuckuju, pogrešno izgovaraju riječi, sriču slova, mucaju??? Važno je tek imati kvorum i dovoljno glasova za odluke i planove skrojene daleko od Gradske vijećnice među malenom skupinom istinsih vladara Kutine.

Nema kritičkog stava ni konstruktivnih prijedloga, nema preispitivanja Odluka koje se donose dogovorenom većinom i tako zapravo ovo predstavničko tijelo predstavlja tek dosadnu predstavu za malobrojnu janvost koja istu i prati. Porazna je i činjenica kako izravne prijenose sjednica putem live streama na službenom You tube kanalu Grada Kutine prati tek nekoliko ljudi..

Sjednice jednom dijelu ondje nazočnih predstavljau pozornicu za pokušaje prikupljanja političkih poena , ili samopromociju, a drugima obvezu da ondje budu zbog dizanja ruku , treći ovo smatraju zakonski obveznim igrokazom na koji moraju potrošiti nekoliko sati, da bi onda nakon “obavljenog posla” svi skupa sjedili u lokalnom kafiću i divili se svojim uspjehom izglasavanja unaprijed dogovorenih odluka od kojih je sve manje onih koje imaju doticaja s realnošću i potrebema grada i građana.

Praktični je mučno gledati face u gardskoj vijećnici od kojih se neki smijulje i krevelje iz pozadine , dok drugi postavljaju unaprijed dogovorena i smišljena pitanja kojima se oduzima vrijeme na aktualnom satu… Kritike bez ideje kako promjeniti ono što ne valja, manjak bilo kakvog konstruktivnog prijedloga , te povremene manje verbalne skukobe, nakon kojih svi skupa nestaju po hodnicima gradske uprave ili okolnim kafićima do sljedeće predstave zvane sjednica Gradskoga vijeća?

Posljednjih godina svjedoci smo kolektivnog srozavanja kvalitete gradskog vijeća i rasprava, demokracija se podređuje zakonima i praivlima koju istu koče, a odluke se sve više donose izvan okvira ovog predstavničkog tijela.

Pogledajmo samo činjnicu da je prošle godine Vijeće izglasovalo odluke kojima se praktički izuzima iz pitanja postavljanja direktora gradskih trgovačkih društava i nadzornih odbora?

Možda najgore je gledati neke lažne političke moraliste koji sebe prikazuju u lijepom svjetlu poštenih sugrađana , a u vijeću sjede isključivo kako bi činili vladajuću većinu ruku i baš ništa više od toga??? Kada gledate sjednice imate osjećaj da ljudi koji su ondje postavljeni nemaju ni vlasitit stav ni mišljenje, osim stranačkog političkog i ideološkog, dok ono što bi trebali biti nisu!

Naime gradski vijećnik trebao bi biti neposredni kontakt između građana i lokalne samouprave, štiti interes građana i prenositi njihove želje i kritike, kod nas to nije slučaj, ako izuzmemo rijetke pojedince , ili sporadične izlete lucidnosti nekih od onih 19 ljudi koji sjede u vijećnici manje od jednom mjesečno tijekom godine .

Na koncu možemo progovoriti i o upitnoj moralnosti i osobnom karakteru ljudi koji sjede u sazivima gradskoga vijeća u Kutini. Naime rijetko se viđa, gotovo nikako da nekome proradi savjest pa da se suprostavi odlukama i potezima svoje političke zajednice , a koje su loše za grad i građane. Upravo suprotno, gledamo iz mjeseca u mjesec, ali i iz godine u godinu kako i oni koji znaju da se donose loše odluke za iste šutke dižu ruke.

Dio njih osigurna je benefitima, poput uglavljivanja u razne nadzorne odbore, gdje se na trošak građana dobije mjesečni džeparac, dio ih je “zaradio” razne sinekure , ili su im učinjene usluge zbog kojih dižu ruke i protiv svoje savijesti i na štetu građana. Vrijedi to za sve političke opcije bez izuzetka.

U pravilu nema tu oporbe i vladajućih, crvenih , ili plavih, sve je to skupa izuzetno loše, kadrovski teško podkapacitirane kutinske političke stranke, ogrezle u korupciju i nepotizam, jednostavno ne mogu drugačije.

Gradski vijećnik trebao bi glasovati po svojoj savjesti, ali prema naputku svojih birača, no takvog nismo imali prilike vidjeti već zadnjih nekoliko saziva gradskih vijeća. I naposljetku, sam saziv se u današnjem slučaju od izbora prije malo manje od dvije godine do dana stoliko promjenio da se mnogi pitaju, pa zar aktere kutinske političke scene nije barem malo sram očite poslije izborne prevare vlasitih birača i građana? No odgovor je nije.

Ukoliko možeš glasovati za niz kriminalno loših odluka i poteza, za razna pogodovanja i rabote na štetu građana, onda ti je obraz debeo kao džon i nema tu osjećaja ni srama , ni savjesti ni bilo kakvog drugog.

Vrijeme konstruktivnih debata, rasprava koje su imale glavu i rep i govnirka koji su baratali argumentima u kutinskom gradskom parlamentu je stvar davno prošlih vremena, danas imamo takvu seosku predstavu koju je jednostavno teško pratiti bez osjećaja mučnine…

Nema tu ni kriterija, stavljaju se u vijećnicu kadrovi koji su poslušni, a ne sposobni, kao i svugdje drugdje, no prije svega oni koji osim političke poslušnosti i poniznosti nemaju nikakvo drugo znanje ni vještinu. Već je i vrapcima na grani dozlogrdilo prenemaganje raznih seoskih političkih prikrpa i njihovo “uvaženi ovaj, uvaženi onaj”, , a nakon toga zamuckivanje i postavljanje pitanja koje većina nije u stanju čak ni artikulirati koliko toliko susvislo…

Ovakav poltronski sastav kutinskog političkog predstavničkog tijela odgovara stvarnim rukovoditeljima grada, stranačkim moćnicima prikrivenima iza titula pročelnika, i ostalih, a koji politiku smatraju svojim osobnim potrebama i realizacijom istih , a vijeće kao nužno zlo koje putem kojega moraju stvoriti pravni okvir za svoje rabote….

Uvjerenja smo da ovakav nesposobni i poltronski saziv G.V.-a, može jedna do dvije osobe sa stavom, znanjem govornipštva i karakterom rasturiti “kao Panta pitu”…. no isto tako oni koji Kutinom ne upravljaju već vladaju, znaju da takvih među njima, a ni među oporbom NEMA, pa strahuju jedin od nepoznatog , ili nepredviđenog, ali tek svake četiri godine mjesec dva uoči izbora.

Među mislećim kutinčanima upravo zadnjih par saziva gradskih vijeća i sastav istih aposlutni je znak kako se promjenu treba tražiti izvan dosadašnjih političkih stranaka, kadrova i njihovih političkih trabanata….

ŽIVOT & ZDRAVLJE: NIKAD NIJE BILO POŽELJNIJE STEČI STARA ZNANJA I PROIZVODITI VLASTITU HRANU

U okrilju krize, globalnih previranja, inflacije i sve skuplje hrane i života, pitamo baratete li nekom od vještina, ili znanja kojima su vladali naši roditelji , bake i djedovi, a bila su sastavni dio života? Znadete li posaditi vrt, uzgojiti vlastitu hranu, znate li kada se koje povrće sadi, kako se obrađuje?

Imate li vještinu pripreme zimice, znate li tehniku konzerviranja hrane na starinski način? Uz malo volje i stečeog znanja svatko sve to može učiniti i sam. Meso se ne tako davno znalo čuvati zapečeno u masti. Priprema raznih pekmeza i džemova i nije nekakva velika znanost, a za uzgojiti vlastito povrće osim komadića zemlje, potrebno je osnovno poznavanje kultura koje sadite, ili sijete, malo vremena i strpljenja.

Tehnoligija proizvodnje, ali i čuvanja hrane na starisnki način, odnosno bez pomoći suvremene tehnologije i nije toliko zahtjevana koliko mislite. Za čuvanje proizvoda koristila se mast, dom, vjetar, sol, papar, osnovni začini i primitivna tehnika, zapravo vrlo jednosatvni principi.

Nije na domet ni poznavanje osnova flore, ljekovitog i drugog bilja, način skladištenja i slično. Mnogi nisu čuli za “trap” zemljano spremište za krumpir, korjenastvo povrće, jabuke i slične aritkle, ovakav način čuvanja i skladištenja hrane poznat “kao trapljenje” koristili su i mnogi naši ljudi do prije nekoliko desetljeća.

U vremenima kada više ništa nije onako kako je bilo, ništa nije izvjens i sigurno, ovladavanje osnovnim tehnikama uzgoja, čuvanja i pirepreme hranbe i drugih namirnica nije suvišno, dapače, poželjno je.

Kratak je korak od visokonapredne civilizacije, do povratka kotača povijesti unatrag, a tome svejdočimo i kroz sve jače zveckanje oružjem diljem svijeta, pa i onim nuklearnim.

No cijela ova pričica ima i jednu ne nužno apokaliptičnu pozaidnu, već i svjetliju, onu oko zdravlja. Vlastiti uzgoj harne, sanjda povrća, priprema hrane i namirnica na starinski način pomaže i zdravlju i to na više načina, krećete se, koristite tijelo, na svježem ste zraku, namirnice koje sadite ne tretirate raznim kemikalijama i na koncu proizvodite i jedete vlasittu, ekološku i zdravu hranu!

Pokušajte, barem danas imate i google, you tube, mnoge web stranice, savjete kako što učiniti uz detalje upute. Vjerujte velika je radost i zadovoljstvo onog trenutka kada se trud počne vraćati, kroz vlastitu hranu, povrće, i drugo…

Uz sve benefite koje smo nabrojali tu je i onaj financijski, osim kretanja, uzgoja vlastite zdrave hrane, smanjujete i financisjke izdatke za sve skuplju, a kvalitetom sumnjiviju hranu.

HRVATSKA/KUTINA: MOGUĆE JE DA PETROKEMIJA NEĆE DOBITI OKOLIŠNU DOZVOLU

Ne prestaje natezanje oko Petrokemije, a to danas ponovo prenosi veći broj medija. Naime sve se više piše o tome kako PETROKEMIJA NEĆE DOBITI NOVU OKOLIŠNU DOZVOLU, a to prenosi i portal Večernjeg lista. Bez daljeg investiranja u postrojenja ta se dozvola ne može dobiti stav je resornog Ministarsva

Nadležni ističu kako bi bez potrebene modernizaicje , a što je uvijet za dobivanje dozvole, sve skupa bilo protuzakonito. Truski investitori su sve nervozniji, jer još nisu preuzeli Petrokemiju, a kako sada stvari stoje ishod cijele priče ponovo je neizvjesan.

“– Od nas sada investitori traže aneks ugovora po kojem bi država produljila okolišnu dozvolu ili si otvaramo mogućnost tužbe. Na to također ne možemo pristati. Nije da ne želimo da Petrokemija radi, ali bez određenih investiranja u postrojenje dozvola se ne smije produljiti – kažu nam u Ministarstvu pa otkrivaju da Turci nude otkup i preostalih dionica tvrtke kako bi postali stopostotni vlasnici, ali po cijeni koja je niža i od burzovne, kad su “u igru” ušli Ina i PPD. Hoće li prodati, ostaje na državnim tvrtkama CERP-u, NEK-u, Plinacru i Janafu, koji još drže oko 45 posto Petrokemije. A budući da okolišne dozvole neće biti, koji su scenariji za Petrokemiju?” piše danas Večernji list!

Ono što mnogoe zanima jest i mogu li se Turci povući iz svog Ugovora s PPD-om i INA-om? Iz Ministarsva kažu kako mogu. U tom slučaju dvije su varijante moguće start proizvodnje, ili potraga za novim investitorom. Iz Ministarstva također kažu kako su još tijekom studenog proišle godine zatražili tursku kompaniju Yildirim da dostave točne podatke što žele s Petrokemijom, no odgovor nije još uvijek stigao?

Prema ovome nitko nije ni vidio eventualni plan ulaganja truske kompanije u Petrokemiju, dok su u medijima najavljivali milijunska ulaganja i slično, na “papiru” nema ničega konkretnog? Jedan dio javnosti mišljenja je pak kako se Država i Minisstrava ponovo poigravaju sa sudbinom tvornice , randika, ali i turskim investitorom, dok od Države stižu informacije kako je potrebno sve uokviriti Zakonski, pa tako i postići uvjete za dobivanje potrebne , odnosno sporne okolišne dozvole…..

OSVRT: JE LI KUTINA JOŠ UVIJEK GRAD, ILI NJEGOVA SJENA?

Nisu kutinsku rock, pank, hc, i općenito nezavisnu scenu pokrenule ljevičarske udruge sinova i kćerki crvenih kutinskih socijalističkih buržuja s Brunkovca, niti su “desničari” ljudi obrijanih kockastih glava koji slušaju cajke i Thompsona i drže komad pršuta na čelu!

Nije Kutina nastala 1995 godine u Arcus klubu, niti je danas HDZ desna stranka, a ni SDP nisu socijal-demokrati. Nije ni demokracija kad ti nabiju masku na lice i zatvore pred nosom u 17 sati vrata dućana, niti kada ti na ulasku u fIrmu mjere temperaturu! Nije ni povijest ona koju prenosi RTL Direkt i frajerica iritantnog glasa koja pravi grimase i opako te gleda s TV ekrana, niti su građani “guske u magli” baš uvijek, za sve i sva….

Nisu u pravu ni objesni klinci kada organiziraju koncert “slavlja smrti” i ciljano maskiranih ostrajelih budala baš na Uskrs, a pri tome u javnom prostoru namjeravaju utržiti putem svoje privatne birtije na svojim “dragim gostima” pokoju pinku..

Nije svijet onakav kakav izgleda niti je demokracija savršeno društvo, a pogotovo ova današnja koja zabranjuje kritičko mišljenje i suprotne stavove od mainstreama naziva “govorom mržnje”.

Kutina nije skup debila , poslušnih klimača glavama i dva u red , a ni četverored, a nije ni “srednjovjekovna skupina”, kako one koji poštuju križ naziva nekolicina fejs idiota što misle kako lete na krilima mladosti i prkosa, a zapravo padaju na tlo s poderanim padobranom oholosti i vlastite gluposti…

Kutina nije vlasništvo političkih harlekina što misle da se slikanjem na svakom kutku mogu dodvoriti baš svima, a ni grupa pretjerano našimnkanih imbecila, koji tvore zatvoreni krug društva malograđanki i sujetnih pijuna.

Nije ovaj grad ni ničija privatna svojina, ni pravo da se tuđim perjem kiti i gradi pajdi pristupni put do kuće izgrađene zaradom od poslova sklopljenim s političarima i plaćenim javnim novcem…

Nije ovo ni grad u kojemu se zločesta manjina prisjeća nepostojećih bitki, ni onih koji zaboravljaju posljedica što su ostavili za sobom “osloboditelji” …..

Niti je Kutina oslobođena 1941, a niti 1945, a oslobođenje na žalost nije zaživjelo ni nakon 1995.-te , jer njome kumuju kumovi crveni i plavi iz iste košnice one što ju se nekad nazivalo “komitet”.

Nije Kutina ni prćija dođoša, a ni prođoša što otimlju stoljećima stjecan grad, a ni onih što u “međuvremenu” zuje i po jutru dan prepoznaju, to su društveni, moralni i ljudski komarci..

Kutina su ljudi što su gazili pločnike dok su još bili novi, okupljali se kako bi živjeli jedni s drugima i sukobljavali se vješto riječima i djelima, a ne ovi što se diče tuđim i svoje nemaju…čak ni misli.

Vrijeme nam uskoro dolazi Uskrsno, a sve je zaista manje onih koji shvaćaju da Uskrs nisu pisanice, čokalni zec i kokoš u lidari, da život nije objava na fejsari i slika na instagramu, koji znaju da je svet život, a ne snoviđenje…

I davno je kazao Charley Brown Snoopiyu veliku istinu u dva kadra stripa, “jednog ćemo dana svi umrijeti”, a Snoopy mu odgovara, ” da, ali sve ostale dane ćemo živjeti”…. No tko to danas živi? Je li moguće da skoro svatko budan spava, postoje li oni koji sanjaju , oni koji vide koliko je pogrešan put kojim kolektiv korača?

“Sve u svoje vrijeme” rekao je mudar starac, a ne budala, no danas se klinci bez korjena čiju je pamet zamjenila frizura busaju u prsa , mi smo ti koji tražimo pravdu? Koju to pravdu tražite pored nepravde koju stvarate mladi i glupi, sujetni i prazni? Tražite pokriće za priče bez glave i repa, tuđe gazite namečući svoje, smatrate da je došlo vrijeme, gdje će pokleknuti svako na svaki vaš hir? E pa neće…

Svaka se krivda s vremenom ispravi i svako zlo ispari, svako tko krene krivim putem zaluta, pa će tako biti i opet, jednog dana, tražiti će se i odgovornost za učinjena djela…i nedjela…

Kutina nije rob manjini drčnih, ni igračka u rukama moćnih, ni privatno selo štrumpfova u nečijoj kolekciji igračaka, a ni poligon zvekanima za vječno ekperimetiranje, ni podij za ples jalovih , lažnih umijeća..

Bez talenta nema ni grada, kao ni bez ljudi, širine i visine i svih ostalih dimenzija ove fizičke stvarnosti, ali ni bez duhovnog svijeta koji ne smije biti tek bedž na sakou nekog probisvijeta.

Kutina nije kao prije i kroz vrijeme je to prirodni tijek, no ne može biti ni nekome za osobnu frustraciju lijek!