SVIJET/ZANIMLJIVOSTI: DANAS JE DAN SV. PATRICKA, ZAŠTITNIKA IRSKE, JEDNOG OD NAJPOPULARNJIH SVETACA U SVIJETU

Diljem svijeta Irci danas obilježavaju dan sveca , zaštitnika te otočne zemlje s najmnogobrojnijom imigracijom na svijetu. St. Patrick je rođen u Walesu 385. godine pod rimskom upravom, roditelji su mu bili kršćani. Irsko pučanstvo je prihvatilo kršćanstvo bez prolijevanja krvi, a u tome je umnogome pomogao prema vjerovanjima upravo Patrick koji je slijedio kršćanstvo svojih roditelja i primio Božji poziv.

Zelena boja obilježava ovaj dan , au Irskoj je današnji dan najveći praznik. Svetog Patricka slavi se i obilježava danas diljem svijeta, a moderna kulutra i velika Irska dijaspora diljem svijeta utjecala je na popularnost sveca zaštitnika ovog naroda. Sveti Patrick zaštitnik je i afričke zemlje Nigerije. Na dan Sv.Patricka, prestaje korizma pleše se i veseli cijeli dan , a običaj je popularan uglavnom među mladima i u Hrvatskoj već duži niz godina.

Sam Sv. Patrick kao povijesna osoba i biskup jedan je od utemeljitelja organizirane crkve u Irskoj, osnivač mnogih biskupija i strastveni promicatelj kršćanstva u svoje vrijeme. O njemu su u predajama Iraca nastale bezbrojne legende, jedna od najpoznatijih, je kako je Patrick protjerao sve zmije i ostale otrovne životenje s Irskog otoka. Danas u Irskoj gotovo da nema zmija , guštera , pa čak ni šišmiša, a pokušaji da se nastane su propali! Patrick je umro 461. godine u blizini irskog grada Downa.

Vesela i otvorena narav Iraca dodatno je popularizirala svog Sveca zaštitnika u cijelom svijetu, a živopisan i veseli način obilježavanja Nacionalnog praznika i sveca zaštitnika privukla je mnoge, te su se raširili i uspitnu običaji vezani za ovaj dan, poput ispijanja zelenog piva, plesa i sveopće radosti. Zaštini znak osim zelene boje je i list djeteline.

DRUŠTVENI OSVRT: KUTINA, DIJAGNOZA DRUŠTVENOG NAZADOVANJA

Da nešto dubinski “ne štima” u kutinskom društvu svjedoci smo desetljećima, a osobito zadnjih 15-estak godina. Možda najtužnija za mnoge bila je završnica popisa stanovništva koja je pokazala kako je naš grad u samo 11 godina izgubio gotovo 15% stanovnika, a gubi ih danas. Teško da se ovi podaci mogu objasniti političkim marketingom lokalnih gradskih uprava, koje zapravo ovaj porazni podatak ignoriraju u što je većoj mjeri to moguće.

No posebno žalosti činjenica kako su mnogi kutinčani uspjeli u poslu, životu, svemu, tek kada su napustili Kutinu. Uspješni poslovni ljudi, kreativci, medijski djelatnici, umjetnici, majstori, aktivisti, svi redom su u sovm polju interesa uspjeli pronaći put , tek odlaskom iz Kutine. Možemo sada nabrajati mnoge od njih , no nezahvalno je to, prvo , jer bi sigurno mnoge i zaboravili, a s druge strane čemu povlačiti imena.

Zbog čega se Kutina , točnije društvena elita tako olako odriče svakog talentiranog i sposobnog sugrađanina? I zbog čega ljudi odlaze odavde? Ako je ovo grad tako ugodan za život kako je svojedobno govorila jedna gradska vrhuška, ili je to pak grad gospodarske obnove, ili grad prijetalj djece, ili ovo , ili ono, zbog čega unatoč tim krilaticama gubimo stanovnike, nerijetko i one najbolje od nas? Naravno , s jedne strane jer nas lokalni političari sustavno lažu i obmanjuju, a druge jer je društvena atmosfera u Kutini odavno postala toksična, prije svega zbog negativne selekcije.

Kutinu su tako zadnjih dva desetljeća napustili ljudi koji su postali pisci, grafičari, poduzetnici, direktori, umjetnici, poslovni ljudi i cijenjeni ljudi, ali IZVAN KUTINE, ilustratori, prosvjetni radnici, liječnici, novinari…. svi oni su uspjeli, ali ne u Kutini, neki u Zagrebu i drugim krajevima Hrvatske, a neki daleko izvan granica države.

No zato mi u Kutini imamo “medijske djelatnike” koji se bave mržnjom, podjelama i “šeranjem” tuđih sadržaja po društvenim mrežama i to nazivaju “novinarstvom”, a žive o grbači poreznih obveznika, imamo političare koji smatraju kako su nepotizam i koruptivno djelovanje, te grabež i osobni interesi, pravo stečeno na izborima.

Imamo prazne izloge, poluprazne ulice i nekakvu nakaradnu, fake društvenu scenu. Nemamo nove proizvodne pogone, nemamo praktički ništa, živimo u jednom okruženju provincijske osrednjosti s tendencijom daljeg opadanja kvalitete i života i društvene ponude.

S druge strane oni koji su unaprijedili svoje nove životne sredine, sebe i svoj život, ovdje su bili neostvareni, pa i nepoželjni. Oni kreativci koji su ovdje unatoč svemu ostali, u najvećoj su mjeri društveno odbačeni, stigmatizirani, progonjeni , maltretirani javno i medijski i obezvrijeđeni??? To je zapravo slika i lice Kutine kakva ona kao društvo jest postala!

Grad u kojemu vlada nejednakost, nad prava manjskih političkih i drugih skupina i pojedinaca, nerad, manjak kreativnosti i sve veće podjele, srdžba, bijes, nezadovoljstvo…malodušnost.

Kutina je postala i ostala grad u sjeni tvorničkog dimnjaka, lošeg nasljeđa jalove crvene buržoazije i njenih slejedbenika i potomaka, lošeg rada, loše prakse, loših društvenih kretanja i seoske politike na najnižoj mogućoj razini.

Tko je “kriv” za ovakvo stanje u domaćem društvu? Sigurno je da to nisu ljudi koji su digli sidro i napustili ovu nezdravu sredinu, gdje se talent i uspjeh jednostavno ne podnose, a vrata su otvorena samo onima koji imaju političko zaleđe , ili nekadašnji partijski background unutar obitelji.

Naravno da postoje i drugi razlozi, poput većih gradova a time i većih mogućnosti, prilike za putovanje i otvorenih granica, no to ne čini onaj osnovni razlog ovakvoj masovnosti odlaska svih ljudi koji pokazuju nekakvo jedinstveno znanje, ili vještinu odavde..

Kutinska društvena elita u svojoj svojoj malograđanskoj naravi jednostavno je zatvorila vrata mogućnostima uspjeha svakome tko nije unutar njihova zatvorenog kruga, ili naprosto zbog nerazumjevanja otvorenih i mislećih ljudi, pa čak i bojazni od njih…

Ako pogledamo kako se ta ista društveno-politička kutinska elita odnosi prema zaslužnim građanima sve će vam biti još jasnije , ali i još tužnije. Ljudi koji su obilježili svojom kreativnošću, društvenim angažmanom i talentom grad, su jednostavno sustavno zanemareni, a njihova djela prepuštena zaboravu. Uništavaju se čak i tradicija i specifičnosti zajednice, živimo u gradu gdje vlada vladavina osrednjosti i mediokriteta, lažnih veličina i površnosti svake vrste..

Kutinskim društvenim i medijskim prostorom vladaju ljudi koji žive u ideološkoj zatupljenosti prošlošću u idealiziranju nekadašnjeg jugoslovenskog sistema u kojemu su svikli na nerad, nedogovornost i lagodan život pod okriljem roditelja koji su pripadali lokalnoj socijalističkoj višoj srednjoj klasi….takvi ljudi nalaze se u gradskoj upravi, strankama, lokalnim medijima, društvenim poduzećima i ustanovama.

U Kutini ne postoje intelektualni kružoci kao nekada, ne postoji razvijena svijet lokal patriotizma, ostali su tek društveni otpadci među kojima se onima sa širim pogledima na svijet i društvo, sužava mogućnost istupanja i djelovanja, te se zatvaraju u osobne torove, marginalizirani od strane društva…

Što si može uopće pomisliti mlad i otvoren, sposoban i ambiciozan čovjek kada vidi tu našu kutinsku društvenu, političku i svaku drugu elitu? Te samodopadne face, pune taštine , a praznih glava, koji se samozadovljno baškare zaštićeni zakonima i kolektivnim ugovorima unutar politički i rodbinski stečenih sinekura? Što da misli mlad čovjek kada čuje nemušto mucanje gradskih političara čije opće znanje je nerijetko nedovoljno za prolazak prvog kruga nekog kviza?

I tako imamo danas udarnu brigadu kutinske pameti, intelekta, znanja, upornosti, talenta, od Zagreba do New Yorka i Kalifornije, razasute po Njemačkoj, Austriji, Švedskoj, Velikoj Britaniji, Irskoj i tko zna kojim zemljama svijeta, ili uz nešto sreće u Zagrebu, gdje se nalazi toliki broj kutinčana da mogu osnovati brojnošću vlastiti kvart, ili gradić, ima ih na jadranskoj obali, u Rijeci, Puli, Splitu, otocima, Varaždinu…..samo nas je sve manje u Kutini….

I slušamo godinama obećanja , floskule, demagogiju kojekavih mjesnih političara, gledamo nepravdu, smucanje lokalnih probisvjeta gradom čija plaća uredno mjesečno sjeda na račun, ali iz gradske kase i našeg džepa i pitamo se…vrijedi li život potrošiti u ovakvoj društvenoj atmosferi i na ovakvom mjestu??? I tko može zamjeriti onima koji odluče pokupiti kofere i zamjeniti Kutinu nekom zdravijom sredinom u kojoj se neće vrednovati partijska veza i obiteljski klan, već znanje i sposobnost, ili barem čovjekov vedar karakter?

Mogu se u Kutini izgraditi i milje novih šetnica i deseci zgrada, ali sve je to uzalud, kada postajemo sve veća selendra, provincija i zabit duhom i ljudima….

Društveno nazadovanje kakvo je obuhvatilo Kutinu zadnjih 10-tak godina malo tko pamti i teško da se ranije ovako neto dogodilo, ma kakva teška , ili ne vremena bila, mnogi bi se s ovom konstatacijom složili i sve više je onih preostalih slobodnih i normalnih ljudi u ovom gradu koji se s tim slažu i vide ovaj mentalni , moralni i socijalni defekt kakav kao društvo i grad imamo i u koji sve više upadamo, poput nekog nesretnika u živo blato, ili pijesak.

TO BE CONTINUED…