KUTINSKI OSVRT: KAKO TO, KAKO TO?

Dragi naši čitatelji, ovaj članak vodi se ČINJENICAMA, argumentima koji se mogu provjeriti i utvrditi njihova autentičnost, pa krenimo:

PRIJE 20 GODINA

Kutina je imala minimalno 15% stanovnika više nego danas!

U Kutini je bila živa scena i djelovalo je daleko više lokalnih bendova nego danas i nije bilo uređenog prostora gradskim novcem koji se danas naziva “klub Baraka”.

U Kutini je prije 20-tak godina bilo više različitih tradicionalnih događaja, potpuno drugačjih koncepata s daleko više posjećenosti nego danas!?

Manifestacije koje su se tradicionalno održavale u gradu bile su raznolikije, posjećenije, zanimljivije i VIŠESTRUKO MANJE PLAĆENE NEGO DANAS?

Prije 20 tak godina postizali smo sportske uspjehe i u tom vremenu imali čak dva sportska kluba u viših rangovima natjecanja nego danas, a daleko slabiju infrastrukturu nego danas i manje financijske potpore nego danas?

Prije 20-tak godina radilo je više područnih škola nego danas i imali smo daleko više zaposlenih u REALNOM SEKTORU , dakle proizvodnih tvrtkama nego danas!? Nismo čak bili ni u EU!

U Kutini je politički pluralizam bio aktivniji nego danas imali smo kvalitetnije sazive gradskih vijeća i manje političkih podjela i sukoba nego danas?

U Kutini su mladi aktivisti prije 20-tak godina, organizirali najmanje dva rock festivala, jedan elektroničke glazbe, imali smo višednevni festival igrača epskih uloga na državnoj razini, masu događaja, klupsku scenu, više mjesta za izlaske, mladi su pisali knjige, izdavali zbirke poezije, snimali kratkometražne i dugometražne igrane filmove i bili organizirani u nekoliko aktivnih udruga, koje su bile međusobno potpuno različite, danas ih imamo manje, sve su ideološki i politički obojene, imaju daleko bolje uvjete za rad i bolju financijsku situaciju????

Prije 20-tak godina, imali smo 90% manje financiranje takozvanog turizma, a daleko zanimljiviju ponudu, maštovitiju i sjajne manifestacije , od tada do danas sve je postalo jednoobrazna špranca koja nalikuje seoskom vašaru!

Prije 20-tak godina Kutina je imala veći broj registrianih ugostiteljskih obrta i tvrtki nego danas u samom gradu i okolici!

Prije 20-tak godina imali smo daleko više manifestacija koje su se održavale van centra Kutine u mnogim periferrnim naseljima i selima nego što imamo danas, a sve skupa je bilo manje , ili nikako sufinancirano gradskim novcem u odnosu na danas!

U vremenu od prije 20-tak godina na ovamo imali smo u Kutini daleko jaču nezavisnu medijsku scenu, u nekim trenucima i po dvije lokalne TV kuće, sve je bilo raznolikije kvalitetnije, kreativnije , a za medije se izdvajalo gotovo 70% manje novca no danas??

Prije 20-tak godina imali smo sjajne dočeke Nove godine ispred Robne kuće, imali smo klubove u kojima su se održavali vikendom koncerti i svirke uživo, imali smo pune ulice i kafiće vikendom, imali smo “Kuću”, “Trpko”, “Itaku”, kasnije “Argentinu”, tradicionalno Martinje, mnoštvo aktivista, kulturne i druge manifestacije, a manje uloženih novaca u njih, manje mnogo toga no danas?

Kako tumačite da se u odnosu na ta vremena od prije 20 godina do danas, izgubilo najmanje 15% ukupnog stanovništva i Kutina postala grad srednjovječnih ljudi i staraca, da se nije otvorila ni jedna tvornica, ali zato jest pet trgovačkih centara i gradi se još jedan, da se zatvorilo nekoliko područnih škola, a izgradila samo jedna, da se u medije na kojima možemo pročitati i pogledati tek politički marketing, protokolarne vijesti, dijeljenje mržnju i stranačku propagandu i dijeljenje tuđih sadržaja troši 500% više novca no ranije??

Kako tumačite da su prije tih 20-tak godina kutinčani mogli uživati na koncertima po mnogim mjestima u Kutini, da se organizirao festival gdje su svirali bendovi iz cijelog svijeta, da su ulice bile pune, da je u jednom trenutku u tvrtkama SELK I PETROKEMIJA bilo zaposleno više od 6000 radnika , a danas u obje tvtrke skupa radi možda negdje cca 2500 ljudi???

Kako tumačite da nas je onda bilo nekoliko tisuća više do danas i svi su imali smještaj, a danas nas ima 5000 manje , a navodno nedostaju stanovi???

Kako tumačite da je danas naprosto procvjetala privatna stanogradnja jer dva tri privatnika grade svoje privatne zgrade s do 8 stanova, a u vremenu od prije 20 godina na ovamo izgrađeno je stambeno naselje na Brunkovcu za branitelje, dvije stambene zgrade POS-a i privatni stanovi u Nazorovoj ulici???

Kako tumačite da se danas gradi novi vrtić, a ugasilo od tog vremena unazad 20 godina nekoliko područnih škola??? Kako tumačite da se unatoč silnom sufinancirnaju gradskim novcem scena svodi na dvije, tri Udruge sve lijevo obojene, dok ih je nekada bilo daleko više i s daleko manje novca su radili daleko veće stvari i Kutina bila na karti gradova poznatih po sceni diljem zemlje i šire???

Kako tumačite da je dok nas je bilo 15% više gradska Uprava imala 50% manje zaposlenih nego danas???

Kako tumačite da smo tada dok nas je bilo toliko više imali jedno, a danas tri komunalna poduzeća, koja sva skupa broje 200% više zaposlenih od toga 70% u administraciji???

Kako tumačite da je usred kriznog razdoblja i , inflacije i sve težeg života drastično povećan rashod za plaće korisnika gradskog proračuna???

Kako tumačite da je Kutina svojedobno imala nogometni klub u drugoj hrvatskoj ligi, a rukometni u prvoj, a financirnje oba kluba bilo je manje, uvjeti i tereni slabiji???

Kako tumačite da je lokalna TZG imala prije 20 godina i više 2 do tri zaposlena , a danas ima 4? Kako tumačite da smo imali 15% više stanovnika, odvoz komunalnog otpada dva puta tjedno za duplo manji račun nego danas kada imamo odvoz jednom tjedno, a račun 50% veći???

Na koji način objašnjavate da je Kutina bila i mnogoljudniji i življi i prosperitetniji grad prije 20 i više godina no danas, kada se grade novi trgovi i zgrade na njima i subvencioniraju privatnici privatne spojne ceste i razni mediji, i niz drugih stvari???? Pa kako je to moguće???

Kako je moguće da se prije 20 i više godina u Kutini događala razvnovrsnija kulturna ponuda no danas, a da ne kažemo i kvalitetnija, s daleko manje javnog financiranja???? Bilo je stanova za sve , a danas nema dovoljno a 15% nas je manje? Usred krize i pada kupovne moći raste broj zaposlenih u gardskoj urpavi i javnom sektoru, te izdvajanje za njihove plaće, itd..itd…

MOŽEMO I DALJE, NO ZA OVAJ PUTA DOVOLJNO?

DRUŠTVENI OSVRT: NI O PETROKEMIJI, NI O SVJETONAZORU DRUŠTVA NE ODLUČJU RAZNE LOKALNE IDEOLOŠKE, POLITIČKE I DRUŠTVENE SKUPINE…..

Kutinska sadašnjost u političkom i društvenom smislu, se svodi na medijsko prepucavanje raznih lokalnih političkih i medijskih posvuduša o temama poput Petrokemije, na čiju budućnost lokalne vlasti i seoski političari i političarke bez ikakve ideje kako bilo što u vlastitoj sredini unaprijediti NE MOGU UTJECATI. S druge strane ovdje je ideološko svjetonazorski sukob oko koncerta black metal bendova uoči Uskrsa i uskršnjih praznika, koji dio političara koristi kao poligon za dobivanje bodova, dok je sve skupa rezultat djelovanja dugogodišnje “alternativne” scene koja se deklarira kao apolitična , a zapravo se radi o inkubatoru ekstremne ljevice, raznih novovalnih ideologija, anarhizma, do radikalne zelene ljevice , a sve praćeno lokalnim medijskim promotorima razdora, mržnje, te na koncu stvaranja podjela , a iza kojih također itekako stoji politička pozadina i određeni pojedinci i političke grupe ljevice.

I jedna i druga tema odličan su alat za prikrivanje i skretanje pozornosti s realnih i stvarnih problema društva i Kutine kao zajednice u cjelini s jedne strane, te promociji dijela oporbe, koja vješto zaobilazi činjenicu da s njene strane nikada nigdje ni na koji način nismo čuli nekakav pragmatičan, konkretan, suvisao, niti argumentiran prijedlog rješavanja gorućih problema društva, te dva osnovna problema Kutine, onaj gospodarski, a onda i demografski

I iza takozvanog kluba “Baraka” itekako se kreću politički background i političke ideologije, kao i iza Petrokemije, u oba slučaja ta spona političke pozadine i osobnih ciljeva, kao i prateći medijski narativ traju desetljećima i nisu od jučer.

Kutinska je društvena scena regresivna, prepuna mediokriteta i politički korumpirana , zatrovana ideološki, te opredjeljena za kritike, sukobe i ljevičarenje s jedne, a nepotizam i privatni interes s druge strane. Takvoj sceni, bila ona oporbena, ili vladajuća, jednako trebaju povremeni društveni teatar i medijsko kreiranje nepostojećih problema kako bi zataškali i odmaknuli javnost od vlastite nesposobnosti i amaterizma, te jedinog pravog cilja, a taj je biti na čelu grada, vladati gradskom kasom i biti sastavnica političke vladajuće elite.

Niti su im građani bitni, ni Kutina, a da nemaju nikakvo rješenje ni za što govori potpuno jasno činjenica o gotovo 15% manje stanovnika u 11 godina, a pri tome ni vodeći HDZ, a ni SDP nisu pokazali ništa da ovaj problem riješe, dapače u razdoblju najveće demografske propasti Kutine i jedni i drugi dobili su prilike upravljati Kutinom skupa sa svojim političkim trabantima.

Ideja neprekidnog stvaranja društveno toksične atmosfere putem društvenih mreža i nekolicine lokalnih sveprisutnih online “moralista” i “dušebrižnika” , a pod pokroviteljstvom pojedinih političkih lidera i skupina, pokazalo se destruktivnim receptom i za same aktere takve retorike.

Život se naime živi i izvan okvira sjednica takozvanog Gradskog vijeća, već odavno dosadne predstave za malu publiku i van facebook-a i drugih društvenih mreža i platformi. Birački bazen je ograničen, matematika i predizborni inžinjering poznati , a način političkog djelovanja ni jedna strana, ni stranka u političkom ringu, neće i ne želi mijenjati…

Radije se služi osobnim uvredama, otvaranjem bezbrojnih lažnih FB profila i kojekakvih bizarnih stranica i vođenjem osobnih obračuna i iskaljivanjem mržnje i osobnog animoziteta radi hranjenja vlastite frustracije i prosječnosti.

Sudbina Petrokemije i njena budućnost neće se krojiti u Kutini, niti će se išta mijenjati kroz političke stavove vladajućih gradskih političkih stranaka, a ni onih oporbenih, ni kroz piskaranje lokalnog fejs demagoga u službi ljevice, a niti će društvo i tradiciju i svjetonazor građana krojiti nekakve malene skupine dokone mladeži kroz neki svoj inat i medijsku propagandu i pritiske…

Oni koji smatraju kako će odskočiti i doskočiti na politički tron zahvaljujući problemu s Petrokemijom i već sto puta viđenim lamentiranjem po društvenim mrežama, varaju se, tek će dodatno učvrstiti svoje političke protivnike, a oni koji smatraju kako su svi građani kolektivno nazadni i zaostali , ako se traži da se poštuje tradicija, i vjerska i svaka druga ipak značajne većine stanovnika Kutinskoga kraja i šire zapravo se zakopavaju u ideološki bezdan i otkrivaju svoje pravo lice , te će se morati nositi s posljedicama svojih djela.

Isključivost, žicanje političkih poena i lov u umjetno zamućenoj vodi , a što ovih mjeseci gledamo u javnom prostoru vezanom uz kutinske političke i društvene okršaje i sukobe, tek će polučiti rezultat suprotan očekivanom, naime neće se dogoditi revolucija, ni bljesak “promjena” koje to nisu i ne mogu doći iz smjera iz kojega se najavljuju, a neće doći ni do pozitivne promjene u načinu razmišljanja vladajućih struktura.

Promjena se može dogoditi jedino kroz treći put i posve drugi narativ od onoga kojemu smo svjedoci već 20 godina i s potpuno drugim akterima na sceni lokalnog kutinskog političkog cirkusa, dosadne drame iza koje stoje već odavno potrošeni glumci i opća bedizejnost.

Ni jedan gorući problem Kutine neće se rješiti ni “brigom za Petrokemiju”, ni javnim komentarima nekadašnjih sindikalnih kolovođa koji su svoju materijalnu budućnost osigurali na grbači randnka, koji su im potrebni , tek kao odskočnma daska za njihovo osobno napredovanje, a ni nekakve subkulturne skupine koje većinsko stanovništov preziru, ako i tradiciju, rugaju se javno svemu što ima domoljubni predznak i smatraju sebe otvorenima i apolitičnima??? Apolitični, mahuna! Baš kao svojevremeno i “možemovci” dok su se predstavljali kao ulični aktivisti i borci za neku “njihovu pravdu”, valjda onu oko koje se okupe na Trnjaskim krijesovima i sličnim skupovima veličanja “oslobodioca” Zagreba iza kojih stoje svirepi zločini kojih se gnuša čitav civilizirani svijet?

Kutina tvrdimo godinama rob je Petrokemije zbog nerada lokalne politike, baš kao što je i medijski prostor rob ideološke zastranjenosti raznih jugofila i demagoga proisteklih iz lagodne mladosti i kolijevke crvene buržoazije….

SVETI JOSIP, SPOMENDAN SVETCA ZAŠTITNIKA HRVATSKE, KATOLIČKE CRKVE I RADNIKA

Danas se obilježava dan Sv.Josipa, ili Josipa Radnika. Sveti Josip tesar je iz Galileje, zaručnik Marijin i Isusov poočim, glava Svete obitelji. Hrvatski sabor Odlukom iz 1687. godine proglasio je Sv. Josipa zaštitnikom hrvatskoga naroda.

Papinskom odlukom Pia IX 8. prosinca 1870. godine Josip je proglašen zaštitnikom sveopće Katoličke crkve. Od 2013. godine zaštitnik je i Vatikana.

Hrvatski narod Sv. Josipa prigrlio je među najomiljenije svece i zbog njegove skromnosti, skromnog života , mada je prema Bibliji Josip zapravo kraljevskog porijekla, potomak roda kralja Davida, pa je i Isus na neki način Davidov potomak, kako stoji u Svetom pismu.

U okolici Kutine,Sv. Josip posebno se obilježava u novije vrijeme u mjestu Stupovača, gdje je 90-tih podignuta crkvica posvećena Svetom Josipu Radniku, te se mnoštvo vjernika uvijek na današnji dan okuplja na Svetoj Misi i slavlju.

Sveti Josip zaštitnik je Crkve, obitelji, očeva, bolesnika, umirućih, oženjenih osoba, osoba koje sumnjaju i oklijevaju, rizničara, radnika, stolara, tesara, kolara, drvodjelaca, građevinskih inženjera, slastičara, obrtnika, iseljenika, useljenika, putnika, prodavača i kupaca kuća, trudnica, inženjeraca, pionira, socijalne pravde, nerođene djece, Sjeverne i Južne Amerike, Austrije, Belgije, Češke, Kanade, Koreje, Meksika, Perua, Vijetnama i mnogih krajeva, naselja, učilišta, ustanova, biskupija, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva.

Josipovo je među vjernicima duboko poštovan Spomendan, kada se suzdržava fizičkoga posla i rada na polju, blaguje s obitelji , a značajnije se u obiteljima i među prijateljima obilježava i imendan svih u široj obitelji koji nose imena Josip, Josipa, Joža .