Kutinska sadašnjost u političkom i društvenom smislu, se svodi na medijsko prepucavanje raznih lokalnih političkih i medijskih posvuduša o temama poput Petrokemije, na čiju budućnost lokalne vlasti i seoski političari i političarke bez ikakve ideje kako bilo što u vlastitoj sredini unaprijediti NE MOGU UTJECATI. S druge strane ovdje je ideološko svjetonazorski sukob oko koncerta black metal bendova uoči Uskrsa i uskršnjih praznika, koji dio političara koristi kao poligon za dobivanje bodova, dok je sve skupa rezultat djelovanja dugogodišnje “alternativne” scene koja se deklarira kao apolitična , a zapravo se radi o inkubatoru ekstremne ljevice, raznih novovalnih ideologija, anarhizma, do radikalne zelene ljevice , a sve praćeno lokalnim medijskim promotorima razdora, mržnje, te na koncu stvaranja podjela , a iza kojih također itekako stoji politička pozadina i određeni pojedinci i političke grupe ljevice.
I jedna i druga tema odličan su alat za prikrivanje i skretanje pozornosti s realnih i stvarnih problema društva i Kutine kao zajednice u cjelini s jedne strane, te promociji dijela oporbe, koja vješto zaobilazi činjenicu da s njene strane nikada nigdje ni na koji način nismo čuli nekakav pragmatičan, konkretan, suvisao, niti argumentiran prijedlog rješavanja gorućih problema društva, te dva osnovna problema Kutine, onaj gospodarski, a onda i demografski
I iza takozvanog kluba “Baraka” itekako se kreću politički background i političke ideologije, kao i iza Petrokemije, u oba slučaja ta spona političke pozadine i osobnih ciljeva, kao i prateći medijski narativ traju desetljećima i nisu od jučer.
Kutinska je društvena scena regresivna, prepuna mediokriteta i politički korumpirana , zatrovana ideološki, te opredjeljena za kritike, sukobe i ljevičarenje s jedne, a nepotizam i privatni interes s druge strane. Takvoj sceni, bila ona oporbena, ili vladajuća, jednako trebaju povremeni društveni teatar i medijsko kreiranje nepostojećih problema kako bi zataškali i odmaknuli javnost od vlastite nesposobnosti i amaterizma, te jedinog pravog cilja, a taj je biti na čelu grada, vladati gradskom kasom i biti sastavnica političke vladajuće elite.
Niti su im građani bitni, ni Kutina, a da nemaju nikakvo rješenje ni za što govori potpuno jasno činjenica o gotovo 15% manje stanovnika u 11 godina, a pri tome ni vodeći HDZ, a ni SDP nisu pokazali ništa da ovaj problem riješe, dapače u razdoblju najveće demografske propasti Kutine i jedni i drugi dobili su prilike upravljati Kutinom skupa sa svojim političkim trabantima.
Ideja neprekidnog stvaranja društveno toksične atmosfere putem društvenih mreža i nekolicine lokalnih sveprisutnih online “moralista” i “dušebrižnika” , a pod pokroviteljstvom pojedinih političkih lidera i skupina, pokazalo se destruktivnim receptom i za same aktere takve retorike.
Život se naime živi i izvan okvira sjednica takozvanog Gradskog vijeća, već odavno dosadne predstave za malu publiku i van facebook-a i drugih društvenih mreža i platformi. Birački bazen je ograničen, matematika i predizborni inžinjering poznati , a način političkog djelovanja ni jedna strana, ni stranka u političkom ringu, neće i ne želi mijenjati…
Radije se služi osobnim uvredama, otvaranjem bezbrojnih lažnih FB profila i kojekakvih bizarnih stranica i vođenjem osobnih obračuna i iskaljivanjem mržnje i osobnog animoziteta radi hranjenja vlastite frustracije i prosječnosti.
Sudbina Petrokemije i njena budućnost neće se krojiti u Kutini, niti će se išta mijenjati kroz političke stavove vladajućih gradskih političkih stranaka, a ni onih oporbenih, ni kroz piskaranje lokalnog fejs demagoga u službi ljevice, a niti će društvo i tradiciju i svjetonazor građana krojiti nekakve malene skupine dokone mladeži kroz neki svoj inat i medijsku propagandu i pritiske…
Oni koji smatraju kako će odskočiti i doskočiti na politički tron zahvaljujući problemu s Petrokemijom i već sto puta viđenim lamentiranjem po društvenim mrežama, varaju se, tek će dodatno učvrstiti svoje političke protivnike, a oni koji smatraju kako su svi građani kolektivno nazadni i zaostali , ako se traži da se poštuje tradicija, i vjerska i svaka druga ipak značajne većine stanovnika Kutinskoga kraja i šire zapravo se zakopavaju u ideološki bezdan i otkrivaju svoje pravo lice , te će se morati nositi s posljedicama svojih djela.
Isključivost, žicanje političkih poena i lov u umjetno zamućenoj vodi , a što ovih mjeseci gledamo u javnom prostoru vezanom uz kutinske političke i društvene okršaje i sukobe, tek će polučiti rezultat suprotan očekivanom, naime neće se dogoditi revolucija, ni bljesak “promjena” koje to nisu i ne mogu doći iz smjera iz kojega se najavljuju, a neće doći ni do pozitivne promjene u načinu razmišljanja vladajućih struktura.
Promjena se može dogoditi jedino kroz treći put i posve drugi narativ od onoga kojemu smo svjedoci već 20 godina i s potpuno drugim akterima na sceni lokalnog kutinskog političkog cirkusa, dosadne drame iza koje stoje već odavno potrošeni glumci i opća bedizejnost.
Ni jedan gorući problem Kutine neće se rješiti ni “brigom za Petrokemiju”, ni javnim komentarima nekadašnjih sindikalnih kolovođa koji su svoju materijalnu budućnost osigurali na grbači randnka, koji su im potrebni , tek kao odskočnma daska za njihovo osobno napredovanje, a ni nekakve subkulturne skupine koje većinsko stanovništov preziru, ako i tradiciju, rugaju se javno svemu što ima domoljubni predznak i smatraju sebe otvorenima i apolitičnima??? Apolitični, mahuna! Baš kao svojevremeno i “možemovci” dok su se predstavljali kao ulični aktivisti i borci za neku “njihovu pravdu”, valjda onu oko koje se okupe na Trnjaskim krijesovima i sličnim skupovima veličanja “oslobodioca” Zagreba iza kojih stoje svirepi zločini kojih se gnuša čitav civilizirani svijet?
Kutina tvrdimo godinama rob je Petrokemije zbog nerada lokalne politike, baš kao što je i medijski prostor rob ideološke zastranjenosti raznih jugofila i demagoga proisteklih iz lagodne mladosti i kolijevke crvene buržoazije….