Radničko naselje Krč. Splet nekoliko ulica smještenih na gradsku periferiju Kutine, raštrkanu nakon željezničke pruge, nadvožnjaka, u dolini koja se proteže do lonskoga polja, omeđen industrijskom zonom Petrokemije, te zastrajelim, polupustim industrijskim kopleksom, glinare, metara i nekadašnje tvornice Čađe , popularne “čađare! Naselje koje živi svoj život između autocste A3 i Petrokemije, kao jedna zasebna cjelina odvojena komunikacijskim pravcima od centra grada. Uzani puteljici s obje strane nadvožnjaka, industrijska zona…
Krč je tijekom domovinskog rata dao puno, njegovi su stanovnici bili na raznim bojištima , pa i Vukovar, poput današnjeg predsjednika tamošnjeg VMO, Damira Markuša. Neki su poginuli…. naselje ih se sjeća, a okupljeni oko lokalnog nogometnog kluba “Dinamo” KRČ, u Krču teško da ćete pronaći ikoga tko ujedno nije i navijač zagrebačkog Dinama.
Krč se nije mogao podičiti modernim stambenim zgradama poput “elitnog” kutinskog naselja dobrostojeće srednje i više socijalističke klase kao Brunkovac, nije imao prostrane stanove i balkone kao blokovi K4, ili modernistički stambeni mravinjak kao Centar 1 i 2…Krč je bio i ostao splet nekoliko uličica i uglavnom ne pretjerano bogatih i reprezentativnih obiteljskih kuća, radničko naselje bilo je zbilja radničko….a klasa onda radnička, a i danas.
U svjetlu galame oko izgradnje “Spalionice” u Kutini, želimo ovom kolumnom pojasniti strahove ljudi koji su ostali živjeti i žive i danas u tom dijelu Kutine. Desetljećima su stanovnici Krča imali problem sa sušenjem rublja na otvorenom, prekrivale su ga onomad crne čestice čađe iz tvornice uz samo naselje, prašina ljeti, smrad postrojenja za maglovitih jesenjih i zimskih dana, ili miris amonijaka tijekom vlažnih i sparnih dana…
A opet, većina obitelji živjela je od Petrokemije, uzročnika svih tih nedaća, pa i one najgore bolesti. Kroz Krč će prolaziti i nova kutinska obilaznica…koja stoji kao nekakav distopijski spomenik, prazna izgrađenih svega km i nešto s kružnim tokom koji završava na ledini… Pored Krča prolazi i ulica kojom svakodnevno prometuje tisuće automobila i kamiona , jer je ista ulazak na autocestu A3 dio jednog od važnijih paneuropskih koridora.
I stoga možda najviše prava na pitanja, strah, ali prije svega i na odgovore imaju zapravo upravo stanovnici Krča, naselja u čijoj blizini se nalazi potencijalna lokacija postrojenja zvanog “spalionica”, a koje je ovih dana uzburkalo javnost, no i postalo sredstvo političke borbe dijela kutinske oporbe, koja na regularan način nikako i ničime ne uspjeva doći do vlasti, jer osim kritika i protivljenja protiv svega nemaju nikakav program, plan, niti konstruktivan prijedlog za bilo što, a kamo li za rješenje problema koji muče SVE građane Kutine, a ne samo pojedine stranačke grupe, ili društvene skupine.
Stanovnici Krča imaju puni legitimitet pitati, zahtjevati i dobiti odgovore i to točne, iskrene i bez uvijanja, hoće li se to postrojenje graditi, neće li, u kojoj je sve fazi i koja bi se točno tehnologija ondje ako uopće dođe do realizacije tog projekta trebala primjeniti. Krč je prolazio u svojoj modernoj povijesti sve faze industrijskog napretka, odnosno negativnih posljedica istog, loš zrak, zagađenje, proljavština, respiratorne bolesti…..a k tome je bio tretiran kao nekakva drugorazredna periferija u odnosu na druge gradske kvartove u Kutini.
Stoga bi i aktualna vlast trebala razumjeti ljude iz Krča… njihovo neslaganje s eventualnom pozicijom postrojenja koje kada se kaže “spalionica” i 25 tona spaljivanja nečega na sat ne zvuči sigurno za mještane Krča divno i bajno…već opasno….
Kutini nesporno hitno treba neka veća gospodarska investicija, jer iseljavanje iz Kutine, nije tu zbog zagađenja ili tendecioznih TV priloga o “najzagađenijem gradu”….. kad smo kod tog priloga je li se netko pitao zbog čega je mjerna stanica smještena ni manje ni više nego uz sam rub super prometne prometnice glavnom izlaza na autocestu???? Apsolutno suluda pozicija! I samim time upitno koliko su vjerodostojni podaci iz iste. No vratimo se Krču.
Naši sugrađani iz Krča, budimo realni kroz svoju povijest unazad više od 60 godina bili su se rađali i umirali praktički u sjeni industrijskih dimnjaka, vlakova, kamiona, postrojenja i čestica čađi na automobilima, zavjesama, rublju, na sušilima, na listovima ukrasnog bilja i drveća….
Ti su ljudi proživjeli vijek uz tutnjavu postrojenja Petrokemije i tvornica uz nju da su jednostavno naučili ne čuti taj vječni huk, šum, povremenu buku, metalno cviljenje manevarki na ranžirnom industrijskom kolodvoru, šum automobila koji hitaju ka autocesti, a putnici se ni ne pitaju, a tko živi tu , među tim kućama i ulicama uz Petrokemijska postrojenja?
Godinama nisu mještani Krča mogli oko svog naselja na livadama brati pečurke, ili tražiti vrganje, sigurno ondje da ih je i bilo ne bi bili poželjni za jelo, gljive, kao što znamo skupljači su teških metala i onečišćenja iz tla i zraka…
I normalno je da se ti ljudi, čak prije svih ostalih pitaju i strahuju i imaju na to pravo, koliko god ono bilo realno, ili ne, nakon svega zašto bi neko novo postrojenje, koje se eto, prezentira kao “spalionica” gradilo baš pored njihovih kuća, opet u neposrednoj blizini njihova skromnog naselja???
To trebamo i moramo razumjeti i odvojiti od raznih lokalnih politikanata koji u životu nisu osjetili ni sat rada u noćnoj smjeni Petrokemije, ni micali veš zbog čađi sa sušila ni usred ljeta zatvarali prozore, zbog smrada i prašine….
Damir Markuš zapravo je na onome što se naziva prosvijed protiv spalionice u Kutini, kazao nešto vrlo bitno, a to je da bi čelni ljudi, odnosno prvi čovjek grada terbao izaći pred medije, sazvati tiskovnu i kazati jasno i prezicno hoće li biti “spalionice, ili neće”, ako je na ta pitanja nemoguće odgovoriti jer odgovori ovise o nekome drugome i nečemu trećemu, onda bi trebao to precizno objasniti, a najviše to, radi li gradska uprava na dovođenju te investicije i koliko realno bi ona mogla zagađivati, ili ne, odnosno mogu li se zaista takozvani “benefiti” od nje strpati u okvir općeg dobra i interesa SVIH građana Kutine i grada, pa i onih iz naselja Krč. Ne vidimo razloge da se to ne učini, jer dopisima po medijima, ili na sjendnicama, ljudi mogu shvatiti sve to kao nekakvo “skrivanje”, lakše je kada se razgovara javno pred kamerama, ili još bolje uživo s ljudima….
Ne bi li se tada, kroz otvoreni dijalog i bacanje na stol svih karata i za i protiv, te argumenata koji se ne mogu pobiti došlo do razumjevanja, do konačnog suda, do izbjegavnja političkih igrica, nadmetanja i medijskog cirkusa?
Da, Krč ima pravo sve to tražiti, dobiti i stvoriti na osnovu svega toga nekakva zajednički stav, jer ti su ljudi i taj dio Kutine, dali obol industrijskom razvoju grada na možda i teži način.
Kutina bi bio puno bolji grad za život kada bi se radilo otvoreno, a politiku odmaknulo od svih odluka i svih segmenata života, a s druge strane istinski slušalo sve stanovnike, a ne tek parcijalne interese neke povlaštene manjine. Jedno je jasno, interes svih građana Kutine jest stvaranje novih radnih mjesta, dolazak novih investicija, pokretanje grada koji već dugo vremena i previše odumire i nestaje, a i gubi svoj identitet i svoj urbani “štih” i povijest, no interes svih treba se postići bez žrtvovanja nekih, jer u današnje vrijeme vjerujemo uz malo pameti, volje i manje politikanstva još uvijek postoje mnoge opcije i mnogi segmenti industrije i proizvodnje, osim onih koje zagađuju, ili onih koje nazivamo prljavima…..štetnima za okoliš, zdravlje i čovjeka….
Krč i dalje živi u sjeni jedinog velikog i istinskog zagađivača, Petrokemije koja je iz okova socijalističkog nasljeđa izašla tek ovih dana privatizacijom i ulaskom Turske multinacionalne kompanije u većinsko vlasništvo…. što donosi budućnost? Je li postrojenje o kojemu se toliko rogobori s vidljivom političkom pozadinom opasno za zdravlje, ili ne više od onoga što već imamo, ili uopće značajnije neće utjecati na kvalitetu života??? Na ta pitanja ni mi ne znamo odgovore, baš kao ni stanovnici Krča….ali netko ima odgovore na ta i druga pitanja, netko zna pojedinosti, pozadinu i pravu sliku, ako je sve ok, onda ne vidimo razloga da se s tim prvo ne upoznaju upravo oni pored čijih će domova eventualno trebati početi realizacija takvog jednog industrijskog pogona, zar ne?
KUTINANEWS 