KOLUMNA: VREMENA DOK JE KUTINSKA KREATIVNA SCENA IMALA SJAJ KOJI SE VIDIO I DALEKO IZVAN GRANICA GRADA

Vinkovci su imali i imaju i danas bardove svoje glazbene, konceptualne i stripovske scene, a najpoznatija su imena ona Gorana Bareta i Dubravka Matakovića, Pula je imala Đosera i Atomsko Sklonište, Tustu i KUD Idijote, Brunu Langera, a od manjih gradova Kutina je imala niz kreativaca koji su još s kraja 70-tih godina prošlog stoljeća gradili jaku autorsku rock i glazbenu scenu općenito, te Kutinu stavili na pijedestal jednog od najvećih centara alternativne, pank, rock, scene festivala i svirki.

Iz današnjeg ugla , to sve pomalo izgleda kao sjetni osvrt na neku daleku prošlost koja se neće vratiti, što je djelomice točno, ili kuknjavu za mladosti i strah od promjena. No promjene koje su zahvatile Kutinu posljednjih 15-tak godina su degradacija jednog centra kreativnosti i genijalnosti, izrazitog individualnog i kolektivnog umjetničkog i glazbenog potencijala u provinciju trasha i mainstreama. Neka se ljuti tko hoće, no istina nije uvijek lijepa za uši, posebice onih koji ju ne žele čuti.

Ovaj članak, zapravo osvrt i nije toliko nostalgičarski pregled nečega što je Kutinu nekada činilo boljom, već prije svega pitanje zbog čega je ovaj grad zaboravio, praktički izbrisao ljude koji su ga gradom, odnosno urbanom cjelinom na koncu i stvorili ne tražeći posebne zasluge, a doživjevši u puno slučajeva zaborav i nezasluženu marginalizaciju:

Ako govorimo o snazi kutinske scene, prije svega one glazbene koja je za posljedicu imala činjenicu da je Kutina svojevremeno bila uz bok s Pulom, Rijekom i Vinkovcima ako mislimo na rock scenu i ono što se tada zvalo alternativom mainstreamu, onda se možemo vratiti već u zrele 70-te, kada je nastao po mnogima kultni kutinski autorski bend “Grofova grada”, početak 80-tih donosio je mnogo toga na glazbenoj sceni, no  konac 80 -tih i početak 90-tih je donio osim osamostaljenja zemlje erupciju kreativnosti u Kutini.

U razdoblju od negdje 1988 do konca 90-tih Kutina je imala više autorskih bendova od mnogih velikih gradova, Guardian, Kauntu, Nesalomljive, Djevojčice, Ljubav i Modu, Karmu, nakon toga Delirium Tremens, Panj, K.O.O., Bakanale, Razlog Za, Pić, La Kurtizane, Butcher’s Bill, Rope, Suhi Kruh i Malo Masti i mnoge mnoge druge, unaprijed isprika za sve one bendove i njihove članove koje u ovom trenutku nismo naveli!

Kutina je dosegla tu razinu kreativnosti da je jedno kratko vrijeme bila i poprište garažne , HC , rock i pank scene prestigavši čak i Zagreb, a mjesto gostovanja bendova iz raznih dijelova planete, primjerice čak i iz sjeverne i južne Amerike!!!  Vremena su se mijenjala , počeo je i završio Domovinski rat, a scena je preživjela sve moguće turbulencije, ali ne i kolektivno urušavanje društva u cjelini, te vremena koja su jednostavno uvukla u sebe, rastopila i izbljedila sav taj kreativni napon što ga je Kutina imala u tom nekom okviru od 70-tih do konca 90-tih godina…

Ono što je Kutina imala tada, danas je tek u tragovima, urbanim legendama, sjećanjima ljudi koji su bili suvremenici , ili akteri tih i takvih zbivanja..  U nekom trenutku te kutinske povijesti imali smo pop bend Ljubav i moda Ivice Dološa, koji su neki znali uspoređivati s legendarnom zagrebačkom grupom Boa, žestok i iskren , pank bez zadrške u obliku grupe PANJ, angažirani bend Razlog Za, kao i K.O.O….  Kutina je imala i ljude koji su stajali iza izlaska fanzina, glasila tadašnje šire društvene scene mladih, poput Adijo Pamet, Ponos Provincije, Another World… bilo je onih koji su snimali filmove izdali knjige poput Ivana Bulića, pokojnog Predraga Kostelca pjesnika i glazbenika , niz imena doprinesao je stvaranju jake i raznolike kutinske društvene scene kakvu ovaj grad danas, na žalost samo može sanjati, ili o tim vremenima slušati..barem zasad!

Medijska i društvena podrška takvom jednom kreativnom pokretu NIJE bila od strane grada jača tada no danas, no bila je..iskrenija , a i manje su oni koji su scenu činili bili i zahtjevni. Jedno od posljednjih mjesta i tragova nekadašnjem sjaju urbane Kutine , ostao je dugometražni film Roberta Šeića, “Snovi bez pokrića”  nastalog 2005 godine….  Nešto ranije emisije na lokalnom radiju poput “Nemoj sjesti” Andrije Rudića , a koja je bila “odskočna daska” lokalnim bendovima do ušiju većeg broja građana od onih koji su posjećivali koncerte.

Danas je teško i pojmiti koliko je ljudi sudjelovalo u toj razigranoj sceni koja nije obuhvaćala samo glazbu, već i strip umjetnost, poeziju, želju za organiziranjem i stvaranjem logistike da bi se u javnosti sve to pojavilo i da bi svi ti kreativci mogli ispoljiti svoju kreaciju, imena su tu nekadašnjeg kutinskog novinara Duška Rastovca, Vesne Šoštarić, tu su ljudi kojih više u Kutini uopće nema, poput niza ljudi okupljenih kasnije oko kluba Baraka, sve do pravog i istinskog mjesta početne ideje koncem 90-tih godina??

Svi ti i deseci i deseci ljudi koji su stvarali urbanu Kutinu i činili njen duh jednostavno su se razišli, svatko sa svojom životnom pričom, diljem Hrvatske i svijeta…a nekako kao da se ta praznina iza njih nikada nije u dovoljnoj mjeri popunila da zapali iskru nekog novog kreativnog naboja koji bi bio vidljiviji od lokalnih granica.. No takvo je vrijeme i Kutina je danas nešto drugo, posve drugačije od onoga što je bila nekada..

Na žalost , osim onih koji su mnoge demo snimke bendova, pjesme s audio kazeta, video snimke i fotografije digitalizirali i objavili na raznim web platformama, you tube-u i drugima, osim gore navedenog dokumentarnog filma, te nekoliko reportaža raznih tv kuća i nešto tekstova, kolumni i recenzija, bojimo se mnogo će kutinske kulturne povijesti novijeg vremena jednostavno nestati..skupa s ljudima koji su to vrijeme stvarali…

To se već događa, pa tako pojedinih sekvenci tog velikog životnog i kreativnog “filma” jednog grada, njegove duše i nasljeđa više nema… Zasluga je to i općom nezainteresiranošću onih koji grad vode, a ne razumiju, ni njegovu povijest i to onu moderniju..a više i ne tako novu i svježu..podložnu zaboravu poput svega ostalog…

Danas se mladi nerijetko vode mišlju kako je “scena”, dobiti novčanu potporu, izabrati željenog izvođača, bend i organizirati koncert , te naplaćivati ulaznice? Ne to scena nije niti se na taj način potiče, to je stvaranje glazbene ponude zabave. Scena je poticanje drušvtenih krugova mladih i ostalih na kreativnost i stvaranje, širina i široka, sveobuhvatna agenda iz koje proizlazi konačni produkt, a taj je lokalni bendovi, umjetnici, stvaratelji. Dobiti, ili povući javni novac, dobiti prostor, pozvati vanjski bend i organizirati koncert tek je jako malen, dapoače nekad sporedan dio scene odnosno svega onoga što je istu činilo. Zato danas i nemamo zajedništvo ni kreativni pokret, već zasebni krug Udruga zabavljača smaih sebe i svojih prijatelja, a iza čega se u principu nalazi i materijalni, financijski interes pojedinaca unutar takvih subkulturnih grupa…..

I na koncu konaca, još jednom isprika svima koje smo zaboravili, jer bilo je toliko puno ljudi, toliko puno ideja i toliko puno bendova, događaja, pisane riječi, vratolomija..da je jednostavno svaki puta teško pisati o tim vremenima koja vas uvuku u svoj iskričavi svijet i jednostavno nestaje pristranost..koja je nekad potrebna baš da bi se nešto faktografski i činjenično pedantno i napravilo.. no to nisu bila proračunata vremena, a ti ljudi nisu bili toliko vođeni namjerom i ciljem, koliko željom,  kreativnošću i međusobnim sinkronicitetom…

KUTINA/DRUŠTVO: ŠTO NUDI OVOGODIŠNJA MANIFESTACIJA “FESTIVAL VINA-MOSLAVINA”?

Ovogodišnja manifestacija Festival vina MoslaVina, održati će se u organizaciji TZG Kutina 29. puta. Iduće godine imamo jubilarnu 30-tu godišnjicu događaja koji prvenstveno već tri desetljeća služi promociji domaćih, autohtonih sorti vina poput Škrleta i etabliranju kutinskih vinogradara i vinara na domaćoj i svjetskoj sceni vinskih marki.

Uz turističku zajednicu Grada Kutine, suorganizator je i Udruga vinogradara i voćara Lujo Miklaužić, a pokrovitelj Grad Kutina. Ideja promicanja domaćih proizvođača i sorti grožđa danas je za posljedicu dovela do toga da imamo nekoliko šire prepoznatih vinara , ali i konkretnih proizvoda s Moslavačkog i kutinskog područja u zemlji, ali i svijetu.

Mada je Škrlet okosnica cijele kampanje koja traje, kako smo spomenuli već 3 desetljeća imamo i druga uspješna sortna vina, kako ona autohtona, tako i već poznatih sorti , a koje uspijevaju u našem kraju i moslavačkom vinogorju. Uz izložbu vina kao nukleus događaja, tu su i brojni prateći sadržaji, pa i koncerti i atraktivni sadržaji koji povezuju vina i hranu.

Ove godine sudionike izlože, odnosno sve posjetitelje manifestacije i građanstvo zabavljati će i renomirana glazbena imena domaće estarde poput Matije Cveka, i grupe Dalamtino. Manifestacija se odvija 26 i 27 svibnja u petak i subotu, na trgu dr. Franje Tuđmana uz sadržaje u Vinskom dvoru i galeriji Muzeja Moslavine.

Ono što je ove godine posebno jest činjenica da se manifestacija ne održava samo tijekom službena dva dana, već praktički cijeli svibanj, raznim zasebnim, a opet srodnim događajima , poput ocjenjivanja vina, prikupljanja uzoraka, ali i drugih, do sada je tako su tkao održane vinske radionice LADIES & WINE na kojoj su dame učile o vinskom bontonu – osnovnim pravilima uživanja u kapljici i sljedovima moslavačkih jela uz pariranje moslavačkih vina.

Uskoro će se, točnije 19. svibnja održati ENO-GASTRO radionica, u kleti OPG Romić, “Neotkrivene moslavačke priče sa stola”, tu je na istom mjestu i kušanje raznih sorti vina domaćih proizvođača imali smo događaj “DATE NIGHT ŠKRLERTA I KVARNERA” na OPG.u Trdenić u Popovačkom kraju, VINSKI PUB kviz u Kutini itd…

20. svibnja na redu je vinska biciklijada WINE & BIKE TOUR, a 27. svibnja WINE & BUS TOUR, kao dio ponude manifestacije IZLOŽBA VINA MoslaVina.

Sve informacije možete doznati i na sljedećoj poveznici:

https://www.facebook.com/turistickazajednica.gradakutine

U SURADNJI S ČITATELJIMA: POSTOJE LI DVOSTRUKI KRITERIJI U UGOSTITELJSTVU U KUTINI, JEDNI ULAŽU TRUD I DRŽE SE PRAVILA, DRUGI POSLUJU NA RUBU PAMETI?

Kakva su Vaša iskustava s kafićima i ugostiteljstvom općenito u Kutini? Do prije nekoliko godina , točnije do prije “plandemije”, nije bila rijetskot da takozvane sanitarne inspekcije posjećuju kafiće. Tražilo se od osoblja da budu poravino obučeni, gledalo se na čistoću i druge stvari. Ovaj članak kao prvo, da se razmijemo pišemo na osnovu mnogih pitanja i komentara čitatelja. Danas i posljednjih godina doima se kao da ni najosnovniji sanitarni minimum na pojedinim mjestima ne vrijedi.

Činjenica je da manji broj ugostitelja na taj način štete ugledu svih koji se bave ovim poslom, ali i obezvređuju nastojanja, ulaganja i trud kolega. Prljave čaše, očajno prljavi sanitarni čvorovi, terase, unutrašnjost kafića u po vama dijelu ugostiteljskih objekata, a spomenuli ste ih nekoliko, zaista postavljaju pitanje što se to događa? Provjerili smo 15 kafića u Kutini u tijeku mjesec dana i moramo na žalost priznati kako smo potvrdili sve vaše napise, komentare i poruke. Postoje pojedini u kojima se ne zna za izdavanje računa u nekima je zamjetna prljavština, osoblja ima svakakvoga, usluga je u nekima poprilično čudna, jedino su cijene, naravno daleko iznad onoga pto smo imali još prošle godine prije uvođenja eura.

Kad pogledamo većinu koja ipak ima uslužno osoblje i čist ambijent, uredni okoliš i kvalitetnu ponudu, ovi koji sve to ignoriraju još i više upadaju u oči, međutim, kako nam pištete ovo ne postaje izgleda anomalija, već pravilo? Jedini moraju po “pravilima”, a za druge ne vrijedi ni higijenski minimum, ni ugostitelsjki bon-on? Kako to?

Zbog čega sanitarne inspekcije , ili ne dolaze na teren kao prije , ili “ne vide” mnogobrojne propuste nemamo konkretan odgovor, no činjenica jest da bi nekim mjestima zaista dobro došao temeljiti “pretres” poslovanja i stanja, jer isto, uvjerili smose sami, ne odgovara minimumu koji ugostiteljstvo mora imati.

U Kutini je zadnjih godina čini sve “na pola”, radi što god tko hoće, dok se jedni trude, ljubaznošću , plaćama radnika, uslugom prizivaju goste , drugi rade poput seoskih ilegalnih birtija i dućana, u okruženju prljavštine, u neurednim ambijentima, katastrofalnom uslugom i prljavim sanitanim čvorovima, te upitnim minimumom sanitarnih uvjeta? Kako je ovo moguće?

Zaista ne znamo odgovoriti na ovo pitanje, već kao i vi ovu temu možemo tek početi istraživati podrobnije, jer ovdje ne da ima, već ima itekako materijala. Ukoliko postoje zakonski i drugi okviri poslovanja u Ugostiteljstvu, zbog čega ih se neki moraju, a drugi ne moraju pridržavati i nepridržavaju? Zašto je moguće da neki ugostitelji ulažu sredstva i trud u bolju ponudu, a nekima je nemar i nezaiteresiranost, pa i ponašanje, tipa, “tko voli nek’ izvoli”, ili pak, “ak’ ti se ne sviđa nemoj mi dolaziti”, njihov moto poslovanja?

SLOBODNO KOMENTIRAJTE, SLAŽETE LI SE S OVIM, POSTOJI LI NEŠTO ŠTO NE ZNAMO , A ŠTO JAVNOST TREBA ZNATI, JESTE LI ZADOVOLJNI UGOSTITELJSKOM PONUDOM U KUTINI I SLIČNO?