Društvo malograđana i mediokriteta je otprilike dio ostavštine najveće kutinske tvornice u Kutini, ne krivnjom ove kompanije, naravno već političkih elita, od nekadašnje partije, pa do raznih stranaka proizašlih kadrovski iz te partije od HDZ-a do SDP-a te malenih strančica satelita ove dvije političke , a još više sljednice mentaliteta nekadašnje partije.
Gledamo danas po tko za koji puta nekakav “bunt” sindikata i radnika nakon privatizacije Petrokemije, točnije ne gledamo, prenosi to štancajući svoje objave sav prepun brige za “azotaru” lik koji radi u gradskom trgovačkom društvu, tek na papiru, a radi za svoj “ćef” očito za sindikate, pa kutinsku političku ljevicu, a najviše za sebe i to upitno uspješno?
Kutina nije milijunski grad, već sve više provincijsko betonsko selo s jedva 19 tisuća stanovnika , mada je i to upitno gledajući cijelo gradsko područje koje se proteže od ruiniranih županijskih cesta i pustih sela na sjeveru uz Moslavačku goru, do udaljenih i također sve pustijih naselja na istoku…..
Iz navedenog razloga jako je dobro stanovnicima poznato “pregalaštvo” mnogih najvećih dušebrižnika Petrokemije, od sindikalaca do pojedinih “brigadira” i sličnih. Petrokemija je budimo pošteni, realni i čistog obraza ne samo izgradila Kutinu već i silne vikendice, ograde, konstrukcije za brajde, topove za meso, a nekima osigurala i vječno “foteljiranje” u lokalnoj politici, “visokom” provincijskom društvu, te bila odskočna daska za unosne “poslove” u i izvan Kutine.
Neki su na leđima Petrokemije ostvarili financijski temelj za svoje privatne biznise, OPG-e, i slično, a malo tko je osim običnog radnika u proizvodnji, na transportu i pakirnici, radio “kao sapet” tijekom 8, ili više sati smjene! To znaju svi u Kutini, stoga je licemjerno kukanje, što je završila faza socijalističkog radničkog samoupravljanja duga više od 60 godina u toj tvornici !
Ono što je još licemjernije jest ponašanje sindikata i pojedinaca koji su upravo na teret radnika živjeli kao “bubrezi u loju” desetljećima i “prodavali spiku”, no usput skupa s onima koje danas kritiziraju prodavali i tvornicu, te šutjeli kada je nekom to odgovaralo.
Ukupna kutinska javnost ovog puta se vidljivo i u većoj mjeri NIJE SOLIDARIZIRALA s kuknjavom sindikalnih predstavnika i pokušajima stvaranja bunta, jer razlog je između ostaloga zaista dvojben. Tražiti nakon što tvrtka godinu i pol ne proizvodi da se nastavi plaćati smjenski rad , mada se ne radi , je pored ljudi koji marljivo odrađuju svoje radno vrijeme u raznim drugim tvrtkama zapravo neumjesno mnogim građanima!
Kada , unatoč svim nedaćama , iseljavanju i neprilikama u Kutini i šire zbrojimo danas radnike nekoliko jačih tvrtki koje posluju u Kutini poput SELK-a ALMOSA, Zieglera , Cjevomonta i drugih, u njima radi veći broj radnika nego u Petrokemiji i u nijednoj od njih nikada nitko nije ni pomislio tražiti plaće i smjenski rad ukoliko proizvodnja stoji??? Niti je ondje bilo ikakvih sindikalnih dušebrižnika i lokalnog fejs novinara da kukaju o “uništenju tvornice” i “propasti”???? Kako to?
Naravno da će se sada dići na zadnje noge par jednih te istih medijsko sindikalno ekološki nastrojenih tipova pa malo bacati uvrede, mržnju i žuč po društvenim mrežama, jer ISTINU ne žele čuti, ne zanima ih i mrze ju.
Petrokemija je “othranila” i cijelu jednu satniju kutinskih političara i politikanata koje je čitav život zanimalo jedino da Petrokemija uplaćuje sredstva u gradsku kasu, a sve to vrijeme u Kutinu nisu bili u stanju dovesti nove investitore, radna mjesta, proizvodnju i tvrtke, koje bi nadomjestile eventualni nestanak socijalističkog kemijskog mastodonta, kojega su sisali i izrabljivali tko je stigao i kako je mogao od lokalnih “bađa” do državnih političara, ministara, premijera i Vlada?
Umjesto toga svi ti naši lokalni politikanti sjedili su na državnim jaslama po gradskim ustanovama, gradskoj upravi i javnim poduzećima uljuljkani u socijalni mir koji im je pružala Petrokemija, pa su to koristili za zapošljavanje svojih ljudi u “javni sektor”, a većina tih koje su ondje zaposlili su takav nesposobni rasadnik nerada , neznanja i nesposobnosti da su jedino što su osim vlastitog bogaćenja postigli, jest rastjerali iz Kutine 15 % stanovništva i učinili grad jednim od najkorumpiranijih u najkorumpiranijoj zemlji EU???? Bravo, maestralno postignuće!????
Da vidimo što od ovoga što smo ovdje napisali nije istina? Evo, čitajte, pa zaključite, što je ovdje laž, neistina i fake vijest? Ako to tvrdite i imate argument , slobodno ga napišite, nećemo brisati kao lokalni ofucani vjetropir koji uokolo kruži s nosom iznad volana na naš trošak i izigrava dobitnika Pulicerove nagrade za uzaludnost.
Gdje se to u svijetu dobiva u privatnoj tvrtki i tržišnoj ekonomiji, kapitalizmu ako želite , novac za nerad??? Isplaćuje novac za smjenski rad dok nema proizvodnje? Sindikalisti urlaju na mikrofon, vrijeđaju vlasnike i prave prijeteće grimase, dižući tenzije među ljudima, pa se onda čude kako “Uprava ” ne želi razgovarati???
Mentalni i karakterni socijalizam i fikcija zvana “radničko samoupravljanje” očito u ovom društvu, društvenim i političkim elitama nije izašla i ne može se izbiti iz glava…upravo zbog takvih i pratećih društvenih eksperimenata propalo nam je i društvo i najviše pate radnici i seljaci, jer državu i danas na svim razinama očito vode “socijalistički radnički samoupravljači” mentalni i društveni ostatak društva koje je bilo trulo i osuđeno na propast u samom začetku, a živjelo je na retorici, staklenim nogama i tuđem radu od prvog do posljednjeg dana!
“Plamene zore bude me iz sna fabrička jutra, dim iz dimnjaka pesma se ori, mladi radnici čelična jutra, hitam fabrici.” to je gospodo drugovi tekst pjesme, to nije stvarnost, to je romansirana, čak sarkastična poruka jednoj utopističkoj ideji u kojoj su jedni zaista radili, a drugi živjeli na tuđem radu, daleko više i u daleko većem broju no ikada, no ta utopija ostala je živjeti čini se u glavama, ali i djelima kompletne kutinske i hrvatske društvene i političke elite, pa danas imamo to što imamo….
Sve one obične, “male” ljude godinama su lagali i živjeli u izobilju na naš teret i lokalne političke persone i sindikalci i svi skupa, da bi danas vodili “bunt” i “akcije” kao u vremenima iz gornjih stihova pjesme, znajući unaprijed, da to nema smisla, neće polučiti ništa, osim što će njima pridati značaj i medijski prostor…kada se sve slegne, vjerujte dragi naši sugrađani, radnici, vi ćete morati potražiti posao i sreću negdje drugdje, ili ukoliko tako ispadne nastaviti raditi, no bez slobodnih sati i komocije ondje gdje ste i radili, a našim borcima za rad, radnika, pravicu i slično od onih političkih do medijskim i dalje neće nedostajati ništa…..pa ni vi!
Živjeli!