POČEO MJESEC LIPANJ, EVO PONEŠTO O NJEMU

Danas je prvi dan mjeseca lipnja, kao što mu ime govori, mjesec je ovo kada cvate lipa, jedno od najmirisnijih stabala kod nas. Lipa je poznata po čaju, po Gupčevoj lipi, te po “debelom hladu”, a lipanj između ostalog i kao prvi ljetni mjesec, jer ljeto počinje upravo u lipnju, točnije u srijedu, 21. lipnja u 16:57 h.

U lipnju imamo i dva službena neradna dana odnosno blagdana, Tijelovo 8, lipnja i Dan antifašističke borbe 22 lipnja. U Kutini koncem lipnja imamo Petrovo, koje će od ove godine biti i novi datum obilježavanja Dana grada Kutine.

U lipnju imamo i cijeli niz “Svjetskih dana”, između ostalih, Dan bicikala, dan oceana, darivanja krvi, dan borbe protiv dječjeg rada, dan asteroida, izbjeglica, starijih osoba, pomoraca, udovica, te njih još desetak.

Mada se često misli kako je naziv za lipanj stigao upravo od drveta lipe, to nije posve točno, naime u slavesnkim jezicima postoji drugačije ishodište, na poljskom tako postoji lipiec koji označava zapravo hrvatski srpanj mjesec, u Litvi postoji naziv liepa, također za srpanj, a latinska riječ je lunius.

KUTINA/DRUŠTVO: FESTIVAL VINA, MOSLAVINA ZEMLJA ŠKRLETA I VINSKI BREND KAO TURISTIČKI POTENCIJAL

Ako ćemo o raznim društvenim događajima u Kutini proteklih mjesec dana, onda ćemo se ovog puta osvrnuti na netom završen 29- po redu “Festival vina”, poznatiji kao MoslaVina. Dvodnevni događaj, a koji je u stvari trajao tijekom cijelog svibnja kroz niz manjih i srednjih događanja, prvenstveno ima za cilj promociju domaćeg, autohtonog vina i sorte Škrlet. TZG Kutina, te Udruga Vinara I voćara Lujo Miklaužić već gotovo 30 godina postupno promoviraju vinarstvo ovog kraja, a kruna je svake godine upravo ova manifestacija.

Ukoliko gledamo vinsku kartu Hrvatske moglo bi se kazati kako je Škrlet probio svoj put u svijet vina, te među vrlo izbirljivu vinsku klijentelu, no uz mnogo truda. Ono što je možda jednako važno jest kako je ova manifestacija, ali i prateća Udruga , TZG i Grad Kutina kroz tih 30 godina afirmirao i domaće vinogradare i vinare. Danas imamo niz domaćih vinara s prestižnim diplomama, nagradama i osvojenim mjestima na vinskim izložbama u zemlji i svijetu, a Škrlet je prepoznat kao autohtoni moslavački proizvod koji se nalazi na širem tržištu, a lagano se probijaju i granice zemlje.

Ovogodišnji Festival vina, uz već tradicionalni prateći program afirmirao je Škrlet i na jedna drugačiji način, kroz gastro eno događaje u samim vinarijama, od kojih su mnoge postale i turističke grupne destinacije, ali na širem Moslavačkom području, pa su tu stali uz bok i kutinski i vinari s područja Popovače i šire Moslavine.

Cilj je lokalne TZG učiniti okosnicu turističke ponude Kutine i Moslavine upravo vinske ceste i vina , uz već prepoznatljivo Lonjsko Polje. Kroz posljednju izložbu prethodni vikend vidjeli smo i selekciju , kroz koju se lagano u svijetu vinskog biznisa i prepoznatljive ponude ističu i domaći, kutinski vinari i vinarije, od Trdenića, Miklaužića, Košutića, Đoze, Košutića, Glavice i drugih, do prepoznatljivih OPG-a naših vinara poput “Romić Kleti” i drugih. Ovime se lagano pridaje u pozornost jednom od najvećih prirodnih i turističkih resursa Kutine i Moslavine, Moslavačkoj Gori, čiji potencijal još uvijek nije dovoljno iskorišten, no vide se pomaci i na tom polju.

Upravo kroz vinske ceste i ponudu autohtonih vina i hrane naših OPG-ova i vinarija posjeta Moslavačkoj gori i turistički potencijal i postaju sadržajniji i zanimljiviji gostima.

Turistička zajednica Grada Kutine, kroz Festival vina, zapravo pokušava ujediniti i ponudu Moslavine , rascjepkane u tri županije, kao izvornu i jedinstvenu gastro eno cjelinu, koja je nerazdvojiva po tom pitanju. Uostalom, povijest vinarstva i vinogradarstva u našem kraju datira dugo kroz povijest još od vremena Rimljana i njihovih, prvih zasada vinove loze.

Sama manifestacija okupila je značajan broj izlagača, ali i posjetitelja, osobito u subotu, a tome je doprinjelo i uglavnom lijepo vrijeme , budući se manifestacija u većoj mjeri održava na otvorenom

Prateće sadržaje ove su godine upotpunili i Matica Hrvatska , ogranak Kutine, domaća folklorna društva, glazbena ponuda, te niz drugih sadržaja koji su se odvijali na niz lokacija u Kutini i okolici, od Muzeja Moslavine, Galerije do OPG-a, novost su bile i organizirane rute i posjeti autobusom, kao i biciklijada kao sastavnica manifestacije.

Sam Festival vina, tako, ponavljamo nije trajao tek dva udarna dana, već praktički čitav svibanj. Kada govorimo o vinarstvu, brendovima i trendovima, radi se o jednom od najdinamičnijim i najzahtjevnijim tržištima, gdje je potrebno kontinuirano ulaganje, kako u proizvod, tako i marketing, predstavljanje i izravni kontakt s kupcima i potrošačima, stoga su festivali vina poput kutinskog potrebni, a vinarima predstavljaju krunu cjelogodišnjeg napornog rada.

Uz sve što smo nabrojali građani su na ovogodišnjem festivalu imali prigode kroz radionice i događaje i naučiti mnogo toga o vinima, hrani, društvenim utjecajima kroz prezentacije vinskih sorti i još puno toga…

Možda je događaj završio, no rad u vinogradima, promocija i kontiniurano djelovanje TZG, vinara, Udruge i grada na turističkoj promociji putem vinskih sorti, Škrleta i prateće ponude nastavlja se svakim danom jednakim tempom, sve do berbe, kada započinje novi ciklus i nova borba za svoje mjesto na tržištima, domaćim i stranima.

Kutinski Festival Vina MoslaVina prepoznala je i Hrvatska Turistička Zajednica, te ga uvrstila u globalnu ponudu festivala u zemlji.

FELJTON: PROBLEMI KOJE IMAMO KOMBINACIJA SU KLIMATSKIH UVJETA I PONAŠANJA ČOVJEKA

“Bolje tri sušne nego jedna vlažna godina”, uzrečica je naših starih u kojoj postoji i više od istine. Svjedoci smo bili 2104. godine , godine neprekidnih kiša, velike vlage i poplava. Na žalost dosadašnji tijek 2023. iznimno podsjeća na tu nesretnu, 2014. godinu.

Ako prošlu godinu usporedimo s ovom u našem kraju vidjet ćemo mnoge stvari koje potvrđuju upravo gornju narodnu izreku odnosno zapažanje. Tijekom prošle godine u proljetnoj i ljetnoj sezoni imali smo sušu, no bilo je obilje voća, a vinogradari su imali dobru i kvalitetnu berbu, muku se mučilo s navodnjavanjem , no preživjeli smo. Ove godine već sada je jasno voća će u kutinskom kraju biti manje, bagremova ispaša pčela podbacila je zbog obilnih kiša, a radovi na otvorenom trpe kašnjenja i probleme zbog vremenskih uvjeta. Ovakvo, vlažno i kišno vrijeme u ovo doba godine pogoduje tek bujanju prirodne vegetacije, trava, korova, i drugog.

Vrijeme se mijenja i to je vidljivo zadnjih dva desetljeća. Kako je uopće moguće da imamo poplave u sjevernim dijelovima Kutine i periferije koji se nalaze na većoj nadmorskoj visini od Kutine, s malo vodotoka, tek potokom Kutinicom? Nije samo obilje oborina krivac, već i drugi čimbenici. Ogromne poljoprivredne površine u zakupu, nekada su bile livade i pašnjaci, ne bez razloga. Sljedeći prirodne zakonitosti i riječne depresije oko Kutinice ljudi pojedina područja nisu smatrali pogodnima za poljoprivrednu proizvodnju i bili su u pravu . Danas goleme oranice ispiru sve jače kiše i pljuskovi, te zapunjavaju u roku od nekoliko sati vodotoke, a voda se izlijeva u putne kanale, na okućnice, na polja.

Pojava sve češćih ljetnih i proljetnih oluja s udarima vjetra , svjedoci smo i sve više takozvanih “izvala” u šumskim područjima, naime treba znati da mnoga stabla kod nas nisu korijenskog sustava koji može izdržati nalete vjetra od 50 i više km/h, a tu su još kao razlozi sastav tla, erozija i drugo.

Prevrnutog drveća, nanosa vode i blata na prometnicama imamo sve više i pojava je to koja je sve učestalija. Uz prirodni tu je dakle, nepobitno i ljudski faktor doprinesao problemima s kojima se stanovništvo suočava.

Umjesto pašnjaka, prirodnih livada i polja, danas imamo poljoprivredne površine u zakupu s jedne ,a šikare i zarasla polja s druge strane. Manjak stanovništva na selima prati i sve više neuređenih i zapuštenih parcela, uz sve mijenjaju se i navike životinja koje viđamo i u naseljima i bliže ljudima, od divljači, do sitnih zvjeri, poput kuna, lasica, lisica…mnoge od tih divljih životinja zalaze i u grad.

Kutinsko područje promijenilo se , ali teško je kazati nabolje u prirodnim obilježjima. Dok s jedne strane Kutinica više nema raznovrsni životinjski svijet, od ribe i riječnih rakova, jer se pretvorila u odvodni kanal, do brojnosti divljih svinja i druge divljači koja luta čak i u naseljima.

Šumska su područja isprepletena makadamskim cestama, ljudi motornim vozilima i na druge načine ulaze u sve dijelove područja, nekontrolirana sječa, krađe drvne mase, oranice uz sam rub cesta, zapušteni putni jarci, izgradnja na mjestima koje su nekada ljudi s razlogom izbjegavali kao lokacije za izgradnju kuća i vremenske prilike čine sve očitiji kaos u sustavu prirodnih obilježja i čovjekove intervencije u prostoru.

Godina poput ove , ili 2014. sve te probleme povećava i stavlja na višu razinu. Treba znati kako je nekada uzgoj stoke u domaćinstvima u našim selima uvjetovao i prirodni ambijent i pravila. Livade su se kosile, imali smo pašnjake, mnoge vrste bilja i životinja koje su danas rijetke, uređeniji okoliš sukladno prirodnim pravilima, danas toga nema! Ondje gdje čovjek ne živi svega jednu godinu imamo prave džungle korova, trnja, grmlja..

Ondje gdje smo imali prirodne močvare i tresetišta, mjesta gdje se Kutinica izlijevala za jakih proljetnih, ili jesenskih kiša, danas imamo oranice, s kojih voda u korito potoka odnosi tone zemlje i mulja, ondje gdje smo imali prirodne livade i pašnjake, danas imamo gustiš, zapuštene šikare…

Uz klimatske promjene koje su vidljive , a u čije razloge nećemo ulaziti, čovjekov današnji način života i razmišljanja pogoršava situaciju u svakom pogledu i to se više ne može ni sakriti ni ignorirati…

ČESTITAMO DAN DRŽAVNOSTI 30. SVIBANJ

Dan državnosti u Republici Hrvatskoj praznik je koji se obilježava 30. svibnja, u spomen na konstituiranje prvoga demokratski izabranog višestranačkog Sabora 30. svibnja 1990. i na povijesnu ulogu Hrvatskoga sabora u očuvanju hrvatske državnosti tijekom mnogih stoljeća.

Izmjenama iz 2001. godine praznik Dan hrvatske državnosti 30. svibnja, koji se obilježavao od 1990., zamijenjen je datumom 25. lipnja, dok je 30. svibnja postao spomendan Dan Hrvatskog sabora. Istim izmjenama spomendan Dan Hrvatskog sabora 8. listopada proglašen je spomendanom Dana neovisnosti.

Od listopada 2019. Dan državnosti obilježava se 30. svibnja (praznik), 25. lipnja obilježava se Dan neovisnosti (spomendan), a 8. listopada Dan Hrvatskog sabora (spomendan).[1] Zbog dvaju datuma koji su postali spomendani, za razliku od jednog prijašnjeg, praznikom je proglašen Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje koji se obilježava 18. studenoga.

Politička pozadina

Potkraj 1980-ih srpski nacionalni pokret pod vodstvom Slobodana Miloševića nastojao je preurediti Jugoslaviju u načelno federalnu, ali centralistički uređenu državu te je pokrenuo tzv. antibirokratsku revoluciju, kojom su svrgavana jugoslavenska republička i pokrajinska vodstva. U takvim okolnostima Savez komunista Hrvatske (SKH) pokrenuo je demokratizaciju sustava, što je potaknulo slobodu tiska i nastajanje neovisnih političkih inicijativa, a 1989. i prvih oporbenih političkih stranaka (Hrvatski socijalno-liberalni savez (HSLS) i Hrvatska demokratska zajednica (HDZ)). Potkraj 1989. godine u hrvatskom komunističkom vodstvu prevladala je reformistička struja, što je dovelo do odluke o raspisivanju višestranačkih izbora i do potpunog osamostaljenja SKH na XIV. izvanrednom kongresu Saveza komunista Jugoslavije (SKJ), u siječnju 1990.[2]

Na prvim višestranačkim izborima u proljeće 1990. (prvi krug 22. i 23. travnja, drugi 6. i 7. svibnja) pobijedio je HDZ pod vodstvom Franje Tuđmana (42% glasova i 60% zastupničkih mandata). Tuđman je predvodio masovni nacionalni pokret usmjeren na hrvatsko državno osamostaljenje i napuštanje komunističkog poretka.[2] Predsjedništvo HDZ-a uputilo je 12. svibnja 1990. poziv “čitavom hrvatskom narodu u Domovini i iseljeništvu te svim građanima Hrvatske da 30. svibnja 1990, dan saziva Hrvatskog sabora i izbora Vrhovništva suverene Hrvatske, proslave svečano, ponosno i dostojanstveno”. Ujedno je preporučeno “da taj datum ostane u tradiciji kao svehrvatski dan proslave hrvatske državnosti” i kao “dan duhovna izmirenja svih koji su se i pod različitim zastavama i idejama borili za slobodu i suverenost hrvatskog naroda, sa zavjetom da ćemo svi zajedno složno raditi za bolje sutra i sreću svoje hrvatske domovine”.[3]

30. svibnja 1990.

Dana 30. svibnja 1990. godine utemeljen je prvi demokratski izabrani Hrvatski sabor. Konačno, poslije dugo vremena i raznolikih režima, koji su svojom prisilom ili duhovnom obmanom tjerali hrvatski narod na sam rub opstanka, Hrvati su stekli pravo da budu svoji na svome, da djeluju na crti vlastitih interesa, a ne unutar nametnutog zajedništva, nazivalo se ono Ugarskom, Austrijom, Austro-Ugarskom, kraljevskom ili socijalističkom Jugoslavijom.[4]

KOLUMNA: SRETNO I ŽIVO VRIJEME PRVIH GODINA 2000-TIH U KUTINI

Ako gledamo niz parametara , onda se 2000-ite godine u Kutini ističu kao godine kada je grad imao ono što se zove dobru vibru. Upravo 200-te godine donijele su konačni odmak od ratnih vremena i Kutina se našla u nekakvom poprilično pozitivnom ambijentu grada koji je doživljavao u društvenom smislu neku vrstu nove renesanse. Aktivna i kreativna društvena scena u gradu bila je kudikamo raznovrsnija nego danas, događaji maštovitiji, bilo je više i nade i ljudi u Kutini. Vremena između 200-te i 2008 godine obilježiti će i gospodarski rast kroz gotovo 3000 zaposlenih u tvrtki SELK, s mnoštvom kafića, klubova, događaja.

Vrijeme je to u kojemu su izgrađene i neke značajne infrastrukturne stvari u Kutini, a koje ju i danas obilježavaju, od uređenja većeg dijela Kolodvorske i ulice Trg kralja Tomislava, do novog autobusnog kolodvora, novog trga, nove tržnice. Trg i tržnica i danas su razlog sporenja i dvojakih stavova građana, osobito nezadovoljnih izmještanjem tržnice iz centra Kutine .

No tih 2000-tih radilo se živjelo, dočekivalo Nove godine na trgu ispred robne kuće, išlo se u Kuću na koncerte i evente, gradski stadion dobio je nove natkrivene tribine, razvijalo se malo i srednje poduzetništvo, medijska scena je bila kreativnija i raznovrsnija, Kutina je bila grad u kojemu se tada probudila nova nada i izgledalo je kako idemo prema svjetlijom budućnosti.

Iz tih vremena sjećamo se živopisnih mjesta i terasa, Mega Sun-a, tek otvorene “Argentine” klupskih koncerata, Ljetnih festivala, dolaska prvih trgovačkih centara, snijega i Božićnog ugođaja, za koji nije bila potrebna “Zimska čarolija”, prvog Božićnog sajma u centru grada, punk rock festivala, festivala igrača epskih uloga, koncerata , košarkaškog hakla pred gradskom knjižnicom, živih vikenda, “Itake”, novog buđenja “Trpka”…

U tim godinama Kutina je bila kreativno središte alternativne glazbene scene, ali i mnogih tradicijskih manifestacija, tih se godina počelo razmišljati o pokretanju manifestacije iz davne prošlosti Kutine, Petrova, pisale su se knjige, snimali filmovi, imali smo dvije lokalne TV, ideje, snove…

U isto to vrijeme Kutina je vjerovali, ili ne imala sigurno barem 15% stanovnika više nego danas! U to vrijeme počela se značajnije uređivati infrastruktura po selima, to vrijeme bilo je poznato i po pokretanju mnogobrojnih događanja po ruralnim sredinama, manifestacija, fašnika, obilježavanja raznih datuma , cijela Kutina i okolica izgledala je daleko življe i optimističnije no danas!

Upravo 2000-te odnosno prva “petoljetka” tog razdoblja dana zorno pokazuje kako grad nisu manifestacije, zgrade, kićene riječi i šetnice, već nešto drugo, ljudi i rad. U to vrijeme o kojemu govorimo još uvijek su radile neke, danas zatvorene područne škole, postojale su mnoge male tvrtke i obrti kojih danas više nema, događaji koji su okupljali stotine ljudi, a kojih danas također nema.

Danas bi se puno toga moglo pisati i govoriti, pokrenuti javne rasprave o razlozima, zbog kojih je od prvih nekoliko godina novog milenija, dakle od vremena prije nešto manje od 20-tak godina do danas grad izgubio urbani štih, ogroman broj stanovnika, postao jedna od najkorumpiranijih sredina u Hrvatskoj i mjesto u kojemu mladi nakon završetka školovanja sve više ne žele ostati i živjeti!

Kutina je od tih godina do danas, izgubila ogroman, nemjerljiv i neprocjenjiv intelektualni i kreativni kapacitet kroz stotine ljudi koji su ju napustili, a rupe se krpaju izuzetnom osrednjošću, te lošim zamjenama. Kutina je od tog vremena do danas postala grad koji osim akutne političke i društvene korupcije, boluje i od rastućih radikalnih ideologija, nekomunističkih krugova, podjela sustavnog zatiranja vlastite prošlosti i površnosti epskih razmjera.

Od 2000-tih i tisuća sretnih ljudi na dočeku Nove godine ispred robne kuće, od snježnih pahulja koje padaju na štandove “Božićnog sajma”, vrućih ljeta i festivala , razigrane mladosti, glazbe i kreativnosti došli smo do sumornog vremena povlaštenih, privilegiranih, do uzdizanja provincijalizma, kriptokomunizma i do praznih ulica, sumnjivih faca u skupim automobilima, izlazaka u trgovačke centre umjesto na terase kafića. sterilne i malograđanske sredine koja je kreativnom čovjeku sve više odbojna i depresivna!

Došli smo do vremena kada se Hoholačev park, naziva “Parkom kesenova”, kada tržnica srijedom zjapi poluprazna, a prazni su i mnogi izlozi u centru grada, kada nemamo praktički mjesta koja su zadržala duh i draž nekadašnjeg urbanog kutinskog “štiha”, imamo opustjele kuće i desetkovane ulice u centru Kutine, zatiranje tradicije, povijesni revizionizam, ljevičarešnje i lažni globalni liberalizam….

Sjetite se 2000-tih, nečega, nekoga iz tog vremena, vidjet ćete koliko je to bilo produktivno vrijeme i sigurno u suštini sretnije doba od ovog u kojemu danas živi Kutina, koja sve više postaje prazna, privatna betonska ljuštura, nekadašnjeg živog grada.

KUTINSKI OSVRT: KAMO IDU OVA KOLA?

Kad se fanfare gungule i zabave ugase, opet se Kutina nađe sama sa sobom i svojim preostalim građanima u novom “produženom” vikendu uoči Dana Državnosti… Ove godine koncem svibnja sve je nekako po mnogim građanima nadrealnije no ikada ranije. Zarasle zelene površine počele su se kositi, no travnjaci u gradu više ne nalikuju travnjacima već livadama, zelenilo nikada ranije nije ovoliko bujno i ovako loše održavano, te se ne može ovakvo stanje pravdati “kišom” vremenskim neprilikama i slično…jednostavno , budimo realni grad se održava loše! I to tijekom cijele godine i to je vidljivo i građani to vide i s pravom kritiziraju odgovorne.

Osim halabuke manifestacija imali smo i halabuku prosvjeda protiv “spalionice” , a koje izvjesno je NEĆE BITI, no političke grupe i pojedinci pronašli su svoj način političkog cirkusiranja pod kapom brige za okoliš i ekologije. Imali smo sindikalni “bunt” u Petrokemiji, koju čeka neka nova budućnost, kakva , teško je reći s 100%tnom sigurnošću kazati, to ovisi o novim, turskim vlasnicima, procjeni , te globalnim kretanjima cijena plina i raznim drugim prikrivenim, ili skrivenim planovima i namjerama…

Kutina je ionako predugo sama sebe stavila u poziciju taoca socijalističkog načina razmišljanja i jedne jedine tvornice, bez sentimenta, to treba priznati i javno reći.

Još uvijek u sam osvit polovice tekućeg političkog mandata i dvije godine do sljedećih lokalnih izbora , nismo ni vidjeli ni čuli nikakvo rješenje gorućim problema grada, iseljavanja i demografski porazne slike i nepostojanja nikakve strategije razvoja, ni plana?

Čist zrak i prazan grad, mogla bi biti krilatica loše kutinske političke oporbe, a “Kruha i igara, zabave i šljokica” bi moglo biti geslo vladajuće političke većine u Kutini. Dvoslojno izbjegavanje realnosti i guranja glava “u pijesak” moglo bi se sažeti ono što političke strukture čine u Kutini.

Iza paravana raskošnih predstava, kićenih riječi i isprazne demagogije Kutina sve više počinje sličiti “Potemkinovu selu”? “Izvana gladac, unutra jadac”?

Odsutnost konkretnih poteza koji bi grad istrgli iz sveopćeg potonuća svjedoči i o kadrovskoj osrednjosti političkih elita i stranaka, a koruptivni oblak osobnih interesa, zasjenio je i onemogućio bilo kakve logične i korisne poteze koji bi Kutinu izdigli iz situacije u kojoj se i kao grad i kao društvo nalazi trenutno.

Na žalost , svjedoci smo ogorčenosti građana stanjem, no i malodušja s druge strane, te želje značajnog broja mladih za odlaskom iz Kutine. Ne samo da gubimo stanovništvo, već se mijenja i struktura stanovništva u gradu, Kutina je danas grad staraca i sredovječnih ljudi kada pogledamo podatke i statistike nakon posljednjeg popisa stanovništva.

Stvaranje privida živosti kroz razne i mnogobrojne manifestacije , potez je gradskih političkih vlasti koji gledamo još od 2014-te godine i jasan je znak onome tko želi vidjeti da su nam sve političke snage u Kutini krajnje bezidejne i nesposobne gradom upravljati onako kako bi trebalo i to sve političke opcije bez iznimke.

Kutina je danas grad koji ubrzano privatizira malena organizirana skupina ljudi, mahom iz političkog i privatnog, gospodarskog kruga. Umjesto da se vodi briga o zelenim površinama, građanima, iza kulisa se namješta kupovina vrijednih zemljišta i nekretnina, kupuju se strateške pozicije, mijenjaju namjenski i prikriveno u interesu pojedinaca urbanistički planovi i zemljovidi i stvara privatni grad i podloga za bogaćenje s jedne, a prikrivanje tijeka novca s druge strane privilegirane grupe pojedinaca…Stranke i pozicije tu su tek kao alat koji omogućava mešetarenje javnom imovinom, građevinskim i drugim zemljištem i proračunskim novcem..

U takvim okolnostima i situaciji teško je očekivati da će se negativni trendovi preokrenuti, štoviše pojačati će se i oni maleni, pozitivni pomaci,, neće pomoći u daljem urušavanju kutinskog društva u cjelini…

KUTINA/POLITIKA: OKO NAKNADA VIJEĆNICIMA I PREDSJEDNICIMA VMO-A, ZANIMLJIVA RAZMIŠLJANJA U GRADSKOJ VIJEĆNICI…..

NA ŽALOST NAMJERNO , ILI SLUČAJNO GRADONAČELNIK BABIĆ JE KAZAO ČISTU ISTINU, UVOĐENJE MJESEČNIH NAKNADA ZA RAD PREDSJEDNIKA VMO-A JE ZAPRAVO OČAJNIČKA MJERA, JER STRANKE VIŠE NE MOGU SKUPITI NI PAR LJUDI ZA LISTE VIJEĆA VMO-A! J.MOLNAR IZ SDP-A PAK, DOBRO JE DEFINIRALA PROBLEM OKO JEDNAKIH NAKNADA U VIJEĆU, A RAZLIČITOG RADNOG UČINKA

Možda ne toliko važna rasprava poput one vezane uz rebalans proračuna, i druge, ali vrlo je znakovita bila rasprava na 17. sjednici Gradskoga vijeća Kutine ona vezana uz visinu naknada za gradske vijećnike, zamjenike predsjednika vijeća i predsjednika vijeća, te za predsjednike VMO-a. Tako je vijećnica SDP-a Jasminka Molnar mišljenja kako bi naknade za rad u gradskom vijeću možda trebalo i ukinuti, kao razlog Molnar napominje da je realnost da jednaku naknadu na žalost dobivaju i oni vijećnici koji proučavaju materijal sudjeluju aktivno u radu vijeća i oni koji jednostavno sjede i dižu ruke, a često ne postave ni jedno pitanje, neki gotovo nikada. S ovim stavom mogli bi se složiti mnogi, ako realno gledamo stvari.

Naime gospođa Molnar je zapravo opisala praksu u našim predstavničkim tijelima, ne samo onim gradskim, već i saborskim, svi imaju ista prava i naknade, no ne i efektivnost u radu, mnoge jednostavno ni ne čujemo ni ne vidimo osim kod glasovanja za Odluke važne vladajućima. Za naknade za rad predsjednika VMO-a Molnar kaže kako ne rade svi jednako, a naknadu bi u istoj visini dobili i oni koji se trude u svojim naseljima , i oni koji praktički 4 godine ne rade ništa. Na žalost i ova konstatacija SDP-ove vijećnice odgovara praksi.

Zanimljive su opaske vijećnika HSS-a Dragutina Vagnera, oko naknada za vijećnike, on naime smatra kako nije u redu da se s visinom naknada izjednaćuju gradski vijećnici i predsjednici VMO-a, jer gradski vijećnici kaže Vagner ipak imaju i značajniju ulogu, odnosno rade za interes svih građana , odnosno svojih birača, a ne tek naselja u kojima djeluju , on predlaže simboličnu razliku u visini naknada vijećnika i predsjednika VMO-a. Nevjerojatno, ali s Vagnerom se složio bivši predsjednik G.V.-a i bivši HSLS-ov, a danas nezavisni vijećnik Kljakić, koji kaže da bi se “trebala znati hijerarhija”. Kada smo kod Kljakića, “hijerarhije” i naknada, možda je neumjesno to i stavljati u kontekst ove sjednice, znajući koliko je dotični političar naknada i u kojoj visini svojevremeno primao.

Gradonačelnik Zlako Babić istaknuo je uvođenje mjesečnih naknada za rad predsjednika VMO-a kao stimulativnu mjeru, jer se političari suočavaju s činjenicom da je sve teže za izbore za vijeća VMO-a uopće prikupiti nekoliko ljudi za listu, a sve je manje i zainteresiranih za rad u mjesnim odborima. Upravo je Babić tu nesvjesno dotakao temu o kojoj godinama govorimo, a ta je potpuna demografska i društvena devastacija Kutine, a k tome politička korupcija je mnoge odbila od bavljenja politikom iz moralnih i društvenih ciljeva.

Tako da uvođenje naknada za rad predsjednika VMO-a kako kaže Babić zapravo jest neka vrsta motivacije, mi bismo radije rekli požarne mjere, očajničke mjere, ili čak mamac da se netko od preostalih stanovnika u većoj mjeri opustjelih i demografski devastiranih naselja upusti u obavljanje posla koji je u jednoj mjeri tek fiktivan, a to je vođenja mjesnih odbora. Ako dodamo cijeloj priči i činjenicu kako VMO-u nemaju vlastite žiro račune i praktički gotovo nikakve ovlasti, onda bi prema gradonačelniku upravo ta naknada od 80 eura mjesečno, ostala jedini motivirajući čimbenik za bavljenje funkcijom i poslom predsjednika VMO-a. To je ujedno i točno, no isto tako je to nešto s čime bi se i gradonačelnik i svi vijećnici u kutinskoj gradskoj vijećnici trebali zabrinuti i o čemu itekako promisliti!

KUTINA: OD “SPALIONICE” NIŠTA, NO VLASTI IMAJU KONTAKTE S NEKIM DRUGIM INVESTITOROM, KAŽE Z.BABIĆ, NO NIJE NIŠTA PRECIZIRAO

Očekivano jedna od tema aktualnog sata, na 17. sjednici gradskoga vijeća ponovo je bio projekt “spalionice”, no odgovor aktualnog gradskog čelnika Zlatka Babića, ovog puta potvrdio je mnogo toga o čemu i na koji način govorimo. Iz onoga što je gradonačelnik na sjenici kazao, od “spalionice” neće biti ništa, investitor NIKADA nije poslao čak ni pismo namjere za kupovinu zemljišta u industrijskoj zoni, već samo ishodio jednu od nekoliko lokacijskih dozvola, a grad Kutina, prema Babićevim riječima ima razgovore s investitorima koji su u svojoj namjeri investiranja u Kutini otišli daleko dalje od sporne energane, koju oporba naziva “spalionicom”????

Po ovome što smo mogli čuti, tek ćemo ponovo ponoviti pitanje, čemu nevjerojatna predstava s političkom pozadinom i “prosvjedi”, a sve s itekako dubokom političkom pozadinom i vrlo zanimljivim osobama iza kulisa, silni letci, plakati, angažman medija, te raznih izvjestitelja? Od svega tek još jedan promašeni oporbeni igrokaz čini se za sad.

Naravno da je i našu znatiželja zagolicala izjava Zlatka Babića o drugom investitoru? O čemu se radi? Budući su očito pregovori u preliminarnoj fazi “ispitivanja terena”, logično je da se u poslovnom svijetu ne ide s političkim najavama i to ne bi bilo ozbiljno, no s druge strane, obziorm na skoru superizbornu godinu, a i polovicu mandata aktualne vlasti, nije nerazumno postaviti pitanje ne radi li se možda tek o političkom manevru, kakve smo mnogo puta gledali.

Ukoliko zaista nekakav izgledni investitor, a još bolje proizvodna tvrtka postoje, to bi za Kutinu bilo sjajno. Iz onoga što je Babić govorio daje se naslutiti da se radi o nekom gospodarskom subjektu potpuno različite industrije od energane, dakle ako takav investitor doista i postoji moglo bi se raditi o nekoj vrsti industrije koja nema veze s kemijskom, ili onom vezanom uz otpad? Informacija je premalo da možemo išta zaključiti osim spekulirati, a što ne želimo , pa ćemo ostaviti neko vrijeme da vidimo hoće li se pojaviti konkretnije informacije.

KOLUMNA SURADNIKA: POLITIKA POD SKUTIMA “GRAĐANSKE EKOLOŠKE INICIJATIVE” ?

Zbog čega za razliku od lokalnih medija koji zapravo uopće u pravom smislu te riječi ne postoje nismo “zagrijani” za tvrdnju kako se u Kutini građanska inicijativa bavi ekološkim pitanjima već sve “miriše” na političku pozadinu? Prvo ,oko medija, s jedne strane imamo gradske mainstream medije pod potpunom kontrolom vladajuće stranke, a s druge niz raznih privatnih stranica po društvenim mrežama.

Prvo, pitanja “spalionice” odmah nakon pojave informacije o interesu investitora za izgradnju postrojenja uhvatio se “kao pijan plota” lokalni medijski izvjestitelj, koji stoji iza privatne Fb stranice bliske izuzetno političkoj ljevici, a poznate po nizu lažnih i namjerno subverzivno plasiranih vijesti koje sadrže vrlo često iskrivljene i jednosmjerne informacije u cilju stvaranja nereda u društvu na konto raznih oporbenih grupa i stranaka. Isti taj medijski prostor odnosno samoprozvani “renomirani novinar” svojedobno je šuto kao zaliven kada je primjerice lokalni SDP do 2015 plasirao javnosti projekt izgradnje kogeneracijskog postrojenja, odnosno spalionice na zemljištu Eko Moslavine tik do Lonjskog polja???? Zanimljivo , zar ne?

Odjednom su nekadašnji pobornici spalionice na društvenim mrežama postali ogorčeni protivnici “spalionice” koju bi gradila današnja vlast??? Da li bi se ovo moglo nazvati licemjerjem? Da, naravno da bi, no politika dopušta sve pa i licemjerje, laž i podmetanja. Pritisak na vlasti oko “spalionice” dolazi točno uoči polovice drugog mandata, kao jedan od narativa raznih kutinskih oporbenih strančica i pojedinaca koje nemaju kadrove, nemaju program, a ni ideju kako promijeniti u Kutini stvari nabolje i realno ponuditi nešto bolje od ovog što imamo, a ni to se ne može nazvati nečim odličnim!

Drugo oko ove priče i ekološkog “buđenja” građana, ne nalaze se građani! U najvećoj mjeri nalaze se osobe iz raznih političkih stranaka, aktivni danas, ili ranije. Vidimo tu i neke koji su se nalazili podosta visoko u raznim mandatima gradskih vlasti, odnosno u ranija dva mandata! Isturene osobe u cijeloj priči oko “građanske inicijative” naoko nisu politički aktivne i povezane s današnjom političkom scenom u gradu, no samo naoko. Jedna od tih osoba dolazi iz privatne kompanije s pozicije , na kojoj se aktivizam ne bi mogao događati bez znanja odgovornih, jer je to jednostavno politika poslovanja tvrtke iz koje novopečena ekološka zvijezda dolazi… postoji još nekoliko zanimljivih poveznica , no o njima kada dođe vrijeme.

Oko skupa nazvanog “prosvjed” vrtio se , naravno novinar blizak političkoj ljevici, kao jedan od najvećih galamđija, a ujedno i medijski promotor ovog “događanja naroda”, na kojemu nije bilo ni izbliza “300 tinjak” ljudi, kako su izvijestili mainstream medij, već nekih cca150.

Na prosvjedu smo opet u prvom planu mogli vidjeti perjanice kutinske oporbe, mahom ljevice, no i neke desničarske aktiviste, koji , ili ne znaju s kim i čim su se upleli i kome cijela priča služi za potrebe političke kampanje, ili su s ciljem i planom dio cijele priče.

Na samim prosvjedima i oko cijele inicijative osim ciljanih osoba, plasiranih javnosti u ulozi glavnih protagonista, neizostavan je navedeni medijski neslužbeni glasnogovornik ljevice, zatim umirovljeni sindikalac, izrazito sklon ljevici, zatim oporbeni vijećnici, od kojih su neki po svemu što se moglo vidjeti bili angažirani u organizaciji “građanskog skupa”, toliko duboko da su dijelili letke, a jedan je čak i plaćao tehnički dio skupa!???

Čak dvoje lokalnih istaknutih oporbenih političara iz dvije različite stranke na dva različita mjesta viđeni su u javnosti, a tom prilikom i medijski zabilježeni s materijalima “građanske inicijative” , letcima i slično!!???

WEB stranica nema vidljivo istaknutih imena nositelja inicijative, iako se ona pred novinarima govore, odnosno predstavlja se jedna središnja osoba i par suradnika??? Zbog čega se ne zna točno tko su to vodeći ljudi inicijative i tko stoji iza nje, osim dvoje troje namjerno medijski istaknutih osoba, naoko izvan političkog kruga?

Ako pogledamo činjenice koje su danas javnosti poznate i dostupne, izgradnja postrojenja zbog kojega ljevica i “građanska inicijativa” dižu galamu i prave javni medijski teatar, suprotne su logici. Naime iako je opće poznato kako investitor još uvijek NIJE SLUŽBENO GRAD ZATRAŽIO DA KUPI ZEMLJIŠTE ZA PROJEKT, inicijativa svoj aktivizam pokazuje kao “zaustavljanje izgradnje spalionice”???? Zar ne bi bilo daleko logičnije da ukoliko se zaista radi o nekakvoj građanskoj inicijativi bez političke pozadine ista pokrene svoje aktivnosti nakon što investitor pošalje službeno nekakav upit gradu za kupovinu zemljišta za namjenu izgradnje postrojenja?????

Naime kada i ako se uistinu i dogodi, sve je još jako daleko od ikakve realizacije, no službeno je i tada se ima konkretan razlog za dizanje prašine i bunt, ukoliko se radi nešto što bi građanima i okolišu štetilo, ovako, velika se halabuka stvara uz prisutnost gomile oporbenih političara i medija bez službenog zahtjeva investitora za kupnju zemljišta i zbog izvađene lokacijske dozvole.

Nitko ne vjeruje da gradonačelnik Babić i njegova ekipa iz vladajuće partije može mimo javnosti bez ičijeg znanja provesti u djelo postupak prodaje zemljišta i izgradnju tako golemog projekta…kada bi tako nešto i pokušali vrlo moguće bi im to donijelo političko samoubojstvo s obzirom na razne otegotne okolnosti koje imaju, a i rejting koji je daleko ispod onoga na zadnjim izborima 2021.

Dakle apsolutno i ovo sve ukazuje kako “inicijativa” nije samo “građanska” već itekako ima političku pozadinu. Ono što nadalje ide u prilog našoj tezi jest činjenica kako se 99% osoba koje se vrzmaju oko ove priče nalazilo u javnom životu, bilo punoljetno , a mnogi i u političkim vodama , ili aktivizmu i prije 10 godina, pa su 2015, bili potpuno neaktivni kada se prezentirala priča o drugoj spalionici, onoj A. Rudića i tada vladajućeg SDP-a???? Kako je moguće da se ni medijski pratitelj današnjih aktivista, ni političke osobe okupljene uz bok “građanske inicijative” nisu bunili, niti uopće reagirali?

Da stvar bude još apsurdnija, a istovremeno i udaljenija od stvarne brige za zdravlje i okoliš, mnogi koji prate, podržavaju, ili na neki način promoviraju ovu “akciju” istovremeno su na društvenim mrežama veliki borci za opstanak i pokretanje proizvodnje u Petrokemiji, najvećem industrijskom zagađivaču u Kutini i to skoro 60 godina?

S jedne strane ljudi se bore protiv nekakvog još uvijek visećeg, pa čak i virtualnog zagađivača, koristeći politički pritisak i logistiku lokalne oporbe i ljevice, te njihovog medijskog pratioca, a s druge nariču i mole Boga za spas Petrokemije i potpuno ignoriraju činjenicu kako je jedini veliki stvari zagađivač u Kutini do prije godinu i pol bila upravo Petrokemija????

S jedne strane alibi je “socijalni mir”, a s druge spalionica kao nešto što treba pošto poto zaustaviti mada ista ne postoji , a Petrokemija postoji??? Aktivisti stalno javno ističu Kutinu kao “najzagađeniji grad”, što je potpuno upitna i dvojbena informacija, zatim količinu respiratornih i drugih oboljenja građana Kutine, pa i karcinome?????

No kako nastaju ta oboljenja i slično ako znamo da ne postoji u ovom trenutku, a nije postojala ni u prošlosti u realnosti ni SDP-ova, ni HDZ-ova spalionica????? Tko tu koga mulja??? Ne doima li se da netko pokušava ciljano, medijski i koristeći javni prostor stvoriti atmosferu straha utemeljenog doslovno na korištenju u najmanju ruku dvostrukih kriterija i teorija, što bi bilo kad bi bilo?

Naravno da ćemo i mi pratiti ovu priču, no ne pristrano i onako kako to radi medijski izvjestitelj koji snima takozvane prosvjede istovremeno debelo ponešen ulogom samog prosvjednika, pa čak i dobacuje, skandira i slično??? Opet je istina negdje između mogli bismo zaključiti, a opet se pod skutima “građana” i građanske inicijative” nevješto skrila cijela politička oporba i udarna medijska bojna, a čini se i netko TREĆI,,,pitate se tko, vjerujte, ako su informacije koje nam stižu pomalo na slavinu točne, biti će to vrlo zanimljiva, ali nipošto apolitična priča.

Ključno je povezati određene osobe koje uporno pokušavaju sebe prikazati kao apolitične ekološke aktiviste, s pravim financijerima i režiserima čitave priče….

nastaviti će se…….

IZ PRIRODE: BAGREM, KOLOPLET MIRISA, PČELARSKI RAJ… PREDMET RASPRAVA …

Nema tko nije čuo , vidio, ili omirisao bagrem, drvo koje nije rijetko u našim krajevima. Neki ga smatraju manje vrijednim u pogledu iskorištavanja za ogrijev, neki smatraju suprotno, neki ga smatraju invanzivnom vrstom i “šumskim korovom”… no bagrem je daleko više od svega ovoga. Bagrem , ili kako ga još zovu “akacija”, ili “agacija”, nije autohtona europska biljka, stigla je na područje Europe negdje početkom 17 stoljeća. Domicilno stanište mu je Sjeverna Amerika. U Hrvatskoj se spominje po prvi puta u službenim dokumentima tek početkom 20-tog stoljeća.

U međuvremenu se ovo stablo “udomaćilo” posvuda. Bagrem je drvo koje se brzo razmnožava, ali i brzo raste, bočni korjen može se pružati i po 20 metara oko stabla. Mada se širenje bagrema nerijetko smatralo stvaranjem šumskog korova, drveta slabije kalorične vriejdnosti , brzo se shvatilo i kod nas da bagrem ima niz pozitivnih i korisnih svojstava.

Osim za ogrijev nakon stajanja i sušenja, bagrem se ubrzo počeo koristiti i za stupove u vinogradima i slično, jer sporo trune i drugo traje. Bagrem je jedna od najmedonosnijih stabala na svijetu. Kada procvjeta cvjeta obilno mirisnim grozdovima i raj je za pčelare i pčele, bagremov med je jedan od najprisutnijih na našem tržištu!

Cvijet bagrema je jestiv, no kora i list sadrže otrovne spojeve robin i fazin. Bagrem se i vrlo brzo obnavlja, iz panja posječenog stabla vrlo brzo niču nove mladice, zbog velike količine sjemena i korjenskog sustava brzo se širi. Bagrem je također vrlo koristan u sprečavanju erozije tla.

Uglavnom bagrem je danas dio domaće flore i šumskih površina, a najbrže se zna širiti na zapuštenom zemljištu , ako je negdje u blizini stablo bagrema, tada u roku od samo nekoliko godina nastaju šumarici i gajevi praktički jedino bagrema.

Specifičnost mu je relativno kasno listanje, ali i kasno otpadanje lista, tako da u ovo vrijeme, posebice ukoliko je bilo hladnijih dana imate zelene šume bukve i graba, te ostalih vrsta, dok bagrem izgleda suh.. no toplije vrijeme donosi i brzo listanje ovog osebujnog drveta, a vrlo brzo i cvjetanje koje zrak ispunjava jednim od najljepših mirisa proljeća, te zujom milijuna pčela …na veliku radost pčelara!

I na koncu jedna zanimljivost, bagrem je baš dobar pokazatelj kakva je koja godina bila tijekom proljeća u kutinskom kraju. Naime zahvaljujući mobitelima dostupnosti fotografija, imamo prigode vidjeti kako je bagrem počeo zadnjih godina cvasti ranije no prije 10-tak i više godina, no i klima se vidljivo mijenja!

20. SVIBANJ , SVJETSKI DAN PČELA

Danas je svjetski dan jednog insekta kojega volimo, koji je od presudnog značaja za ČOVJEKA i PRIRODU, koji nas hrani, koji održava prirodnu ravnotežu i jedan je od najkorisnijih insekata , za kojega iz poštovanja ljudi kažu da je umro, a ne uginuo… SVJETSKI DAN PČELA!

UN je kako bi se podigla svijest o značaju pčela i upozorilo na smanjenje njihovog broja u svijetu proglasio 20. svibanj Svjetskim danom pčela.

Posljednja 3 desetljeća broj oprašivača , a tako i pčela smanjen je za tri četvrtine u Europi, mnogi znanstvenici smatraju kako je uzrok pesticid za prskanje sjemena prije sjetve, nenikotinoid!

Ubijemo li pčele ubili smo i sebe…. Pčela je jedini kukac na planeti koji proizvodi hranu koju jedu i ljudi!

OSVRT: MOŽE LI KUTINA BEZ PETROKEMIJE? DA MOGLA JE, ODAVNO, ALI BEZ ELITA S MENTALITETOM IZ SOCIJALIZMA ZA KORMILOM DRUŠTVA I GRADA…..

Pitanje koje se nije jednom vrtjelo po medijskom prostoru, no i onom političkom u Kutini, a i šire, MOŽE LI KUTINA BEZ PETROKEMIJE? Katastrofični naslovi raznih ovisnika o društvenim jaslama tipa “Bože čuvaj Petrokemiju”, zatim političke izjave tipa, “Grad će bez Petrokemije propasti”, i sličnu demagogiju slušamo najmanje 40 godina.

U ovom trenutku u Kutini djeluju tvrtke poput SELK-a, ALMOS-a Turbomehanike, ZIEGLER-a, Cjevomonta, “Montažer Smola” i drugih koje možemo svrstati u proizvodne, no i izvozno orijentirane. U tim i drugim manjim tvrtkama zaposleno je ukupno značajno više ljudi no u ovom trenutku u Petrokemiji. Ono što smo već apsolvirali, Petrokemija je gradu važna , odnosno gradskim političarima i cijeloj sviti raznih ovisnika o javnom novcu isključivo zbog činjenice kako ova tvrtka gradski proračun puni s nešto više od 30% izvornog dijela proračuna.

Priče o senzibilnosti prema radnim mjestima i radnicima, medijsko praćenje sindikalnih akcija i sve ostalo, tek je mazanje očiju javnosti, kutinska politička i društvena elita, kao i razni medijski “potepuhi” izravni su korisnici proračunskog novca. Čak i oni koji ovih dana hodočaste razne neformalne medijske prostore i vode brigu o ekologiji i zagađenju, dijelom su korisnici proračunskog novca. Kompletna vladajuća stranka 99% ljudi iz svog užeg vrha ima zaposleno u javnom sektoru i oni žive na novcu poreznih obveznika. Nije ni s oporbom drugačije, mnogi oporbenjaci, pa i oni najglasniji također plaću primaju iz državnog, odnosno gradskog proračuna.

Činjenica da svaki grad na svijetu , pa tako i Kutina , ne može smatrati “pametnom” politikom ovisiti o isključivo jednom gospodarskom subjektu praktički 60 godina govori gdje je pravi problem ovog grada. 60 godina ni jedna politička vlast u gradu nije bila u stanju dovesti proizvodne pogone, odnosno točnije privući ni jednog značajnog investitora i to u grad koji ima infrastrukturu i industrijsku praksu, no i sjajan prometni položaj?

Pogledajte u ovim okolnostima recimo ponašanje kutinske oporbe, oni kritiziraju, putem raznih medijskih neslužbenih prostora, dižu “bune” i revolucije”, razbacuju se floskulama i demagogijom, a bez tračka ideje kako riješiti bilo koji, građanima važan problem u Kutini? Vlast s druge strane šuti, medijski je blokirala samu sebe i bavi se apstraktnim stvarima poput silnih manifestacija, proslava i potpuno neozbiljnim ponašanjem u okolnostima koje nas okružuju, vlast danas izgleda kao skupina samodopadnih , bahatih ljudi koji žive u posve drugoj dimenziji i realnosti, oddmaknuti i od stvarnosti i od građana i od problema???

No vratimo se na početak, može li Kutina bez Petrokemije? Odgovor, je može, možda još bolje MOGLA JE, da je imala na ključnim mjestima u politici i gradskom vodstvu ozbiljne i stručne ljude, a ne lokalne politikante i interesnu skupinu koja brine isključivo za osobne ciljeve i vlastiti džep.

Prošlo je , ako ćemo od 90-tih, dovoljno vremena da se netko iz kutinske političke vrhuške upusti u ozbiljan posao privlačenja indistrijskih kapaciteta i investicija u grad. Umjesto toga eksperimentiralo se , semaforiziralo, dovlačili trgovački centri, rasipalo novac na vlastite projekte koji , pokazalo se, mnogi nemaju smisla, a ponajviše se guralo i trpalo čistim političkim pogodovanjem sve više nesposobnih ljudi u javni sektor na jasle gradskog proračuna?

Jedna od ustanova koja doslovno siše gradski proračun u Kutini primjerice ima više zaposlenih no iste takve u Hrvatskoj na mjestima gdje se ostvaruje izniman profit u jednoj gospodarskoj grani koja spada u uslužni sektor, pogodite o kojoj se to briljantnoj rastrošnosti i uzaludnosti radi.

Kutina ima i danas, kao nekad dobar geoprometni položaj , nalazi se na dva izuzetno važna europska putna koridora, jednom željeničkom, a drugom cestovnom koridoru, ima carinsku ispostavu, te čitav niz prednosti nad drugim mjestima, no ulaganja se događaju kod Križa , u Novskoj, u Slavoniji, samo ne u Kutini???? Jeste li se pitali zašto?

Pa teško je danas nekome prodati priču kako “Kutinu nitko ne voli”, radi se o totalnoj, vidljivoj ,evidentirnoj bezbroj puta nesposobnosti lokalne politike, posvemašnjem suficitu nesposobnih političkih kadrova, te navici života u nekakvom “socijalističkom utopističkom, “fabričkom svijetu”.

Malo gdje u Hrvatskoj je nekadašnji komunistički sustav ostao toliko prisutan kao sastavnica mentalnog sklopa vrha domaće društvene kreme. Kada bi se svi lokalni političari i politike na samo godinu dana odrekle svojih parcijalnih ciljeva, bavljenja koruptivnim radnjama, nepotizmom i međusobnim spletkama i podmetanjima i prihvatili sebe kao društvene štetnike, te usmjerili sve snage u pokušaj privlačenja investicije koja bi izabrala Kutinu kao mjesto proizvodnje, itekako bi se brzo vidjelo kako Kutina može bez Petrokemije. No..to se neće dogoditi.

To se neće dogoditi , jer osobe na položajima zaražene dubinski narciosidnošću, napuhanim ambicijama, suštinskim nezananjem, navikle, na laž, grabež i s kratkovidnim interesima fokusiranim na sebe same, neće nikada moći učiniti nešto istinski pozitivno i dobro za kolektiv, grad, zajednicu, kako god želite.

Apsolutno stojimo iza tvrdnje, da Kutina može bez Petrokemije , no jedino i isključivo ako gradom počnu upravljati stručnjaci, nekorumpirane osobe, ljudi s motivom, znanjem , vještinama i strahovitom povezanošću s trendovima i svijetom u kojemu se danas živi, a ne s mentalitetom nasljeđenim iz socijalističkog radničkog samoupravljanja kakvo imaju danas svi akteri svih političkih stranaka u Kutini, cjelokupna takozvana društvena elita i njihovi pobočnici.

KOLUMNA: HRANITELJICA -FINAL CUT-

Društvo malograđana i mediokriteta je otprilike dio ostavštine najveće kutinske tvornice u Kutini, ne krivnjom ove kompanije, naravno već političkih elita, od nekadašnje partije, pa do raznih stranaka proizašlih kadrovski iz te partije od HDZ-a do SDP-a te malenih strančica satelita ove dvije političke , a još više sljednice mentaliteta nekadašnje partije.

Gledamo danas po tko za koji puta nekakav “bunt” sindikata i radnika nakon privatizacije Petrokemije, točnije ne gledamo, prenosi to štancajući svoje objave sav prepun brige za “azotaru” lik koji radi u gradskom trgovačkom društvu, tek na papiru, a radi za svoj “ćef” očito za sindikate, pa kutinsku političku ljevicu, a najviše za sebe i to upitno uspješno?

Kutina nije milijunski grad, već sve više provincijsko betonsko selo s jedva 19 tisuća stanovnika , mada je i to upitno gledajući cijelo gradsko područje koje se proteže od ruiniranih županijskih cesta i pustih sela na sjeveru uz Moslavačku goru, do udaljenih i također sve pustijih naselja na istoku…..

Iz navedenog razloga jako je dobro stanovnicima poznato “pregalaštvo” mnogih najvećih dušebrižnika Petrokemije, od sindikalaca do pojedinih “brigadira” i sličnih. Petrokemija je budimo pošteni, realni i čistog obraza ne samo izgradila Kutinu već i silne vikendice, ograde, konstrukcije za brajde, topove za meso, a nekima osigurala i vječno “foteljiranje” u lokalnoj politici, “visokom” provincijskom društvu, te bila odskočna daska za unosne “poslove” u i izvan Kutine.

Neki su na leđima Petrokemije ostvarili financijski temelj za svoje privatne biznise, OPG-e, i slično, a malo tko je osim običnog radnika u proizvodnji, na transportu i pakirnici, radio “kao sapet” tijekom 8, ili više sati smjene! To znaju svi u Kutini, stoga je licemjerno kukanje, što je završila faza socijalističkog radničkog samoupravljanja duga više od 60 godina u toj tvornici !

Ono što je još licemjernije jest ponašanje sindikata i pojedinaca koji su upravo na teret radnika živjeli kao “bubrezi u loju” desetljećima i “prodavali spiku”, no usput skupa s onima koje danas kritiziraju prodavali i tvornicu, te šutjeli kada je nekom to odgovaralo.

Ukupna kutinska javnost ovog puta se vidljivo i u većoj mjeri NIJE SOLIDARIZIRALA s kuknjavom sindikalnih predstavnika i pokušajima stvaranja bunta, jer razlog je između ostaloga zaista dvojben. Tražiti nakon što tvrtka godinu i pol ne proizvodi da se nastavi plaćati smjenski rad , mada se ne radi , je pored ljudi koji marljivo odrađuju svoje radno vrijeme u raznim drugim tvrtkama zapravo neumjesno mnogim građanima!

Kada , unatoč svim nedaćama , iseljavanju i neprilikama u Kutini i šire zbrojimo danas radnike nekoliko jačih tvrtki koje posluju u Kutini poput SELK-a ALMOSA, Zieglera , Cjevomonta i drugih, u njima radi veći broj radnika nego u Petrokemiji i u nijednoj od njih nikada nitko nije ni pomislio tražiti plaće i smjenski rad ukoliko proizvodnja stoji??? Niti je ondje bilo ikakvih sindikalnih dušebrižnika i lokalnog fejs novinara da kukaju o “uništenju tvornice” i “propasti”???? Kako to?

Naravno da će se sada dići na zadnje noge par jednih te istih medijsko sindikalno ekološki nastrojenih tipova pa malo bacati uvrede, mržnju i žuč po društvenim mrežama, jer ISTINU ne žele čuti, ne zanima ih i mrze ju.

Petrokemija je “othranila” i cijelu jednu satniju kutinskih političara i politikanata koje je čitav život zanimalo jedino da Petrokemija uplaćuje sredstva u gradsku kasu, a sve to vrijeme u Kutinu nisu bili u stanju dovesti nove investitore, radna mjesta, proizvodnju i tvrtke, koje bi nadomjestile eventualni nestanak socijalističkog kemijskog mastodonta, kojega su sisali i izrabljivali tko je stigao i kako je mogao od lokalnih “bađa” do državnih političara, ministara, premijera i Vlada?

Umjesto toga svi ti naši lokalni politikanti sjedili su na državnim jaslama po gradskim ustanovama, gradskoj upravi i javnim poduzećima uljuljkani u socijalni mir koji im je pružala Petrokemija, pa su to koristili za zapošljavanje svojih ljudi u “javni sektor”, a većina tih koje su ondje zaposlili su takav nesposobni rasadnik nerada , neznanja i nesposobnosti da su jedino što su osim vlastitog bogaćenja postigli, jest rastjerali iz Kutine 15 % stanovništva i učinili grad jednim od najkorumpiranijih u najkorumpiranijoj zemlji EU???? Bravo, maestralno postignuće!????

Da vidimo što od ovoga što smo ovdje napisali nije istina? Evo, čitajte, pa zaključite, što je ovdje laž, neistina i fake vijest? Ako to tvrdite i imate argument , slobodno ga napišite, nećemo brisati kao lokalni ofucani vjetropir koji uokolo kruži s nosom iznad volana na naš trošak i izigrava dobitnika Pulicerove nagrade za uzaludnost.

Gdje se to u svijetu dobiva u privatnoj tvrtki i tržišnoj ekonomiji, kapitalizmu ako želite , novac za nerad??? Isplaćuje novac za smjenski rad dok nema proizvodnje? Sindikalisti urlaju na mikrofon, vrijeđaju vlasnike i prave prijeteće grimase, dižući tenzije među ljudima, pa se onda čude kako “Uprava ” ne želi razgovarati???

Mentalni i karakterni socijalizam i fikcija zvana “radničko samoupravljanje” očito u ovom društvu, društvenim i političkim elitama nije izašla i ne može se izbiti iz glava…upravo zbog takvih i pratećih društvenih eksperimenata propalo nam je i društvo i najviše pate radnici i seljaci, jer državu i danas na svim razinama očito vode “socijalistički radnički samoupravljači” mentalni i društveni ostatak društva koje je bilo trulo i osuđeno na propast u samom začetku, a živjelo je na retorici, staklenim nogama i tuđem radu od prvog do posljednjeg dana!

“Plamene zore bude me iz sna fabrička jutra, dim iz dimnjaka pesma se ori, mladi radnici čelična jutra, hitam fabrici.” to je gospodo drugovi tekst pjesme, to nije stvarnost, to je romansirana, čak sarkastična poruka jednoj utopističkoj ideji u kojoj su jedni zaista radili, a drugi živjeli na tuđem radu, daleko više i u daleko većem broju no ikada, no ta utopija ostala je živjeti čini se u glavama, ali i djelima kompletne kutinske i hrvatske društvene i političke elite, pa danas imamo to što imamo….

Sve one obične, “male” ljude godinama su lagali i živjeli u izobilju na naš teret i lokalne političke persone i sindikalci i svi skupa, da bi danas vodili “bunt” i “akcije” kao u vremenima iz gornjih stihova pjesme, znajući unaprijed, da to nema smisla, neće polučiti ništa, osim što će njima pridati značaj i medijski prostor…kada se sve slegne, vjerujte dragi naši sugrađani, radnici, vi ćete morati potražiti posao i sreću negdje drugdje, ili ukoliko tako ispadne nastaviti raditi, no bez slobodnih sati i komocije ondje gdje ste i radili, a našim borcima za rad, radnika, pravicu i slično od onih političkih do medijskim i dalje neće nedostajati ništa…..pa ni vi!

Živjeli!

KUTINSKI OSVRT: JE LI KUTINA KAO DRUŠTVO LAGANO DOŠLA DO “5 DO 12”???

Krajnje je vrijeme da se kutinski političari prestanu baviti sami sobom , svojim interesima, privatnim spletkama i razbacivanjem proračunskog novca za zabave, medije, predstave i manifestacije. Isto tako je vrijeme da oporba prestane glumiti nekakve pravednike, jer su tijekom svog mandata vlasti sudjelovali u devastaciji Kutine i kutinskog društva, te pokazali potpunu nesposobnost i nikakvu razliku od onih protiv kojih se tobože bore.

Kutinu razara demografska katastrofa, grad izgleda zapušteno, prljavo, obraslo u korov iz kojega se uzdižu nekakve nove zgrade za povlaštenu elitu. Ulice su pune jedino automobila, a uz sve imamo i iznimno vremenski nepovoljan svibnja s neprekidnim kišama i izglednom štetom po poljoprivredu i voćarstvo i mnoge druge grane proizvodnje hrane!

U ovakvim okolnostima ni prvi čovjek Kutine, ni njegovi “suradnici” uopće ne bave se aktualnom situacijom i problemima, gradski mediji šute, prenose se tek tu i tamo protokolarne vijesti i najave silnih manifestacija, sve većeg potrošača javnih eura. Svaki razuman čovjek u Kutini počinje se pitati , gdje je uopće vlast u Kutini, čime se ona bavi?

Komunikacija između gradonačelnika Babića, gradske uprave i građana na najnižim je granama ikada, zadnji puta smo ovako nešto mogli vidjeti tek u mandatu SDP-ova Andrije Rudića koji se ponašao slično, silnički, bahato i nezainteresirano za išta osim samoga sebe i svoju poziciju?

Ne može se gospodo samo tako “nestati” i pobjeći od problema, a iste neće riješiti ni mjesec dana raznih manifestacija i proslava na teret poreznih obveznika, a koje se spremaju početi koncem ovog mjeseca i trajati sve do konca lipnja??? Pa nismo u vremenima Rimskog carstva i političke doktrine “kruga i igara”?

Građani plaćaju silno “informiranje” i imaju pravo i biti informirani, oni za sada to ne samo da nisu, već nema nikakvih informacija, ni stavova oko svih gorućih problema društva. Oporba se bavi sama sobom i predstavama o “spalionicama” s jedne , a “brigom” za Petrokemiju s druge strane???Licemjerno!

Čemu služi silan novac utrpan u trgovačko društvo moslavački list? Da bi zaposlenik tog lista privatno vodio kampanju oporbenih stranaka, širio neistine i lažne vijesti, uznemiravao javnost i privatno djelovao od jutra do sutra, sada trenutno izigrava dušebrižnika i medijskog pokrovitelja raznih sindikata u Petrokemiji? Što mi građani i koga to i zašto plaćamo?

Kutina ima sve više problema i ti problemi u društvu sve se jasnije vide, nije više da se “naziru”, već se vide golim okom! Vlast u gardu kao da je u zemlju propala, kao da živi u nekoj potpuno drugoj dimenziji i realnosti od one kojoj smo svakim danom svjedoci!?

Odgovorni ljudi koji su tražili povjerenje građana i koji upravljaju gradskom imovinom, politikom i odlučuju o našem gradu trebali bi se hitno probuditi iz svog samozadovoljnog dremeža, izaći među ljude i pogledati kako im izgleda grad koji “vode” , što misle građani od kojih traže svake 4 godine glas i prestanu se ponašati kao da ih Kutina uopće ne zanima, jer budućnost grada koji je poprilično posrnuo, nisu ni spojne ceste, ni manifestacije, ni zabave i priredbe, ni šetnice, ni privatne zgrade sa skupim stanovima za djecu lokalne elite, već nešto posve drugo, prije svega ljudi i njihov standard života koji je u Kutini sve gori, dok nas prestižu sve okolne općine i gradovi i to velikim koracima! Gospodo, bili vi sebe nazivali vlast, ili oporba, možda je vrijeme da shvatite da niste sposobni ni voditi ni “upravljati” gradom, jer to činite loše i na štetu svih nas…ukoliko tvrdite da možete, znadete i hoćete, onda izvolite to i pokazati konkretnim potezima i to odmah!

KUTINA: SINDIKATI SAZVALI TISKOVNU U PETROKEMIJI, TRAŽE SE RAZGOVORI S VLASNICIMA, NO I PONOVO NAJAVLJUJU “SINDIKALNE AKCIJE”

I danas su u i oko kutinske Petrokemije nastavljene takozvane sindikalne akcije. Naime Sindikat na čelu sa
Željkom Klausom okupio je novinare na tiskovnoj konferenciji, gdje je Klaus ponovo isticao kako radnici i sindikati žele što prije početak proizvodnje.

Radnici su se okupili jučer u Petrokemiji negodujući zbog prijedloga vlasnika, Turske kompanije Yildirim da se ukine smjenski rad u tvornici do početka proizvodnje, odnosno da se uvede radno vrijeme od 8:30 do 16:30 sati. Javnost je oko pobune radnika vezano uz ovaj detalj u Kutini itekako podijeljena unatoč pojedinim pristranim neformalnim medijskim izvještajima. Naime mnogi smatraju kako zapravo Turski vlasnik ima pravo poduzeti takav potez do početka proizvodnje obzirom da se postavlja pitanje zbog čega i od kuda bi netko trebao plaćati smjenski rad za kojega već duže vrijeme realno ne postoji potreba?

Danas su se i iz redova sindikata vezano uz ovo pitanje čuli pomirljiviji tonovi, naime, predsjednik radničkog vijeća u Petrokemiji kazao je kako je u redu ukoliko trebaju raditi u jednoj smjeni , ali im se to treba kazati i razgovarati s radnicima. S druge strane opet dolaze informacije kako su svi bili informirani na razne načine kako vlasnik planira ukinuti privremeno smjenski rad?

Glavni problem vezan uz radno vrijeme za radnike je egzistencijalni, naime uvođenjem jednosmjenskog rada plaće bi se trebale smanjiti prema neslužbenim izvorima od 20 do 30 %, no proizvodnje još uvijek nema većina pogona stoji i s druge strane treba razumjeti situaciju u kojoj je zaista nemoguće očekivati od privatnog vlasnika da plaća nešto za što ne postoji tržišna osnova.

Koliko se dalo čuti s današnje tiskovne radnici, odnosno njihovi predstavnici uporno ponavljaju kako treba razgovarati , između vlasnika , radnika radi dobrobiti svih. Sindikat ističe potrebu razgovora, no dio javnosti ima dojam da tu stvari nisu onakve kakvima se prikazuju , jer napeta atmosfera, galama sindikalnih vođa na vlasnike i neugodna atmosfera s okupljanja , čini se nikome nije palo na pamet može biti i uzrok jučerašnjeg naprasnog povlačenja sa skupa radnika i sindikata, predstavnika turske kompanije????

Poanta svega , a što mediji nikako ne žele izvjesiti, koliko se iz svega može vidjeti jest borba sindikata za svoj utjecaj koji se nakon privatizacije Petrokemije značajno smanjio utjecaj sindikata.

Davor Rakić iznio je i dodatne podatke u kojima iznosi i kako su plaće već smanjivane , a kako trenutno nova Uprava Petrokemije odbija razgovarati s predstavnicima radnika i sindikata. Bojazan sindikata jest kako će ukoliko se nastavi sadašnja situacija ljudi otići i Petrokemija , odnosno vlasnik neće imati koga tko će pokrenuti proizvodnju?

Na koncu, Željko Klaus predstavnik sindikata i radnika najavljuje za sutra, 18. svibnja novu sindikalnu akciju u Petrokemiji, međutim nije jasno o čemu se točno radi, hoće li se dogoditi novo okupljanje radnika, prosvijedi, ili nešto treće?

ONO KAD TE KRENE KAO PREDSJEDNIKA UPRAVA

Davor Žmegač možda više nije predsjednik uprave Petrokemije, no nema brige, čovjek je sudeći prema objavi na LinkedIn-u sada ponovo predsjednik Uprave, ovog puta Daruvarske pivovare!

Daruvarska pivovara za sad nije Turska, ni strana…ali….

KUTINA: LOŠE VRIJEME UZROKOVALO NIZ PROBLEMA

Obilne kiše i nestabilno vrijeme uzrok su sve više problema i na području Kutine i okolice. Danas stižu snimke i fotografije poplavljenih prometnica, poljoprivrednih površina i ulica u Kutini i okolici. Poplavljena je Gojilska ulica, dio Nazorove, Zagrebačka, loše stanje na području K.Slatine , te mnogih mjesta.

Više na našoj Fb verziji mreže.

KOLUMNA: VREMENA DOK JE KUTINSKA KREATIVNA SCENA IMALA SJAJ KOJI SE VIDIO I DALEKO IZVAN GRANICA GRADA

Vinkovci su imali i imaju i danas bardove svoje glazbene, konceptualne i stripovske scene, a najpoznatija su imena ona Gorana Bareta i Dubravka Matakovića, Pula je imala Đosera i Atomsko Sklonište, Tustu i KUD Idijote, Brunu Langera, a od manjih gradova Kutina je imala niz kreativaca koji su još s kraja 70-tih godina prošlog stoljeća gradili jaku autorsku rock i glazbenu scenu općenito, te Kutinu stavili na pijedestal jednog od najvećih centara alternativne, pank, rock, scene festivala i svirki.

Iz današnjeg ugla , to sve pomalo izgleda kao sjetni osvrt na neku daleku prošlost koja se neće vratiti, što je djelomice točno, ili kuknjavu za mladosti i strah od promjena. No promjene koje su zahvatile Kutinu posljednjih 15-tak godina su degradacija jednog centra kreativnosti i genijalnosti, izrazitog individualnog i kolektivnog umjetničkog i glazbenog potencijala u provinciju trasha i mainstreama. Neka se ljuti tko hoće, no istina nije uvijek lijepa za uši, posebice onih koji ju ne žele čuti.

Ovaj članak, zapravo osvrt i nije toliko nostalgičarski pregled nečega što je Kutinu nekada činilo boljom, već prije svega pitanje zbog čega je ovaj grad zaboravio, praktički izbrisao ljude koji su ga gradom, odnosno urbanom cjelinom na koncu i stvorili ne tražeći posebne zasluge, a doživjevši u puno slučajeva zaborav i nezasluženu marginalizaciju:

Ako govorimo o snazi kutinske scene, prije svega one glazbene koja je za posljedicu imala činjenicu da je Kutina svojevremeno bila uz bok s Pulom, Rijekom i Vinkovcima ako mislimo na rock scenu i ono što se tada zvalo alternativom mainstreamu, onda se možemo vratiti već u zrele 70-te, kada je nastao po mnogima kultni kutinski autorski bend “Grofova grada”, početak 80-tih donosio je mnogo toga na glazbenoj sceni, no  konac 80 -tih i početak 90-tih je donio osim osamostaljenja zemlje erupciju kreativnosti u Kutini.

U razdoblju od negdje 1988 do konca 90-tih Kutina je imala više autorskih bendova od mnogih velikih gradova, Guardian, Kauntu, Nesalomljive, Djevojčice, Ljubav i Modu, Karmu, nakon toga Delirium Tremens, Panj, K.O.O., Bakanale, Razlog Za, Pić, La Kurtizane, Butcher’s Bill, Rope, Suhi Kruh i Malo Masti i mnoge mnoge druge, unaprijed isprika za sve one bendove i njihove članove koje u ovom trenutku nismo naveli!

Kutina je dosegla tu razinu kreativnosti da je jedno kratko vrijeme bila i poprište garažne , HC , rock i pank scene prestigavši čak i Zagreb, a mjesto gostovanja bendova iz raznih dijelova planete, primjerice čak i iz sjeverne i južne Amerike!!!  Vremena su se mijenjala , počeo je i završio Domovinski rat, a scena je preživjela sve moguće turbulencije, ali ne i kolektivno urušavanje društva u cjelini, te vremena koja su jednostavno uvukla u sebe, rastopila i izbljedila sav taj kreativni napon što ga je Kutina imala u tom nekom okviru od 70-tih do konca 90-tih godina…

Ono što je Kutina imala tada, danas je tek u tragovima, urbanim legendama, sjećanjima ljudi koji su bili suvremenici , ili akteri tih i takvih zbivanja..  U nekom trenutku te kutinske povijesti imali smo pop bend Ljubav i moda Ivice Dološa, koji su neki znali uspoređivati s legendarnom zagrebačkom grupom Boa, žestok i iskren , pank bez zadrške u obliku grupe PANJ, angažirani bend Razlog Za, kao i K.O.O….  Kutina je imala i ljude koji su stajali iza izlaska fanzina, glasila tadašnje šire društvene scene mladih, poput Adijo Pamet, Ponos Provincije, Another World… bilo je onih koji su snimali filmove izdali knjige poput Ivana Bulića, pokojnog Predraga Kostelca pjesnika i glazbenika , niz imena doprinesao je stvaranju jake i raznolike kutinske društvene scene kakvu ovaj grad danas, na žalost samo može sanjati, ili o tim vremenima slušati..barem zasad!

Medijska i društvena podrška takvom jednom kreativnom pokretu NIJE bila od strane grada jača tada no danas, no bila je..iskrenija , a i manje su oni koji su scenu činili bili i zahtjevni. Jedno od posljednjih mjesta i tragova nekadašnjem sjaju urbane Kutine , ostao je dugometražni film Roberta Šeića, “Snovi bez pokrića”  nastalog 2005 godine….  Nešto ranije emisije na lokalnom radiju poput “Nemoj sjesti” Andrije Rudića , a koja je bila “odskočna daska” lokalnim bendovima do ušiju većeg broja građana od onih koji su posjećivali koncerte.

Danas je teško i pojmiti koliko je ljudi sudjelovalo u toj razigranoj sceni koja nije obuhvaćala samo glazbu, već i strip umjetnost, poeziju, želju za organiziranjem i stvaranjem logistike da bi se u javnosti sve to pojavilo i da bi svi ti kreativci mogli ispoljiti svoju kreaciju, imena su tu nekadašnjeg kutinskog novinara Duška Rastovca, Vesne Šoštarić, tu su ljudi kojih više u Kutini uopće nema, poput niza ljudi okupljenih kasnije oko kluba Baraka, sve do pravog i istinskog mjesta početne ideje koncem 90-tih godina??

Svi ti i deseci i deseci ljudi koji su stvarali urbanu Kutinu i činili njen duh jednostavno su se razišli, svatko sa svojom životnom pričom, diljem Hrvatske i svijeta…a nekako kao da se ta praznina iza njih nikada nije u dovoljnoj mjeri popunila da zapali iskru nekog novog kreativnog naboja koji bi bio vidljiviji od lokalnih granica.. No takvo je vrijeme i Kutina je danas nešto drugo, posve drugačije od onoga što je bila nekada..

Na žalost , osim onih koji su mnoge demo snimke bendova, pjesme s audio kazeta, video snimke i fotografije digitalizirali i objavili na raznim web platformama, you tube-u i drugima, osim gore navedenog dokumentarnog filma, te nekoliko reportaža raznih tv kuća i nešto tekstova, kolumni i recenzija, bojimo se mnogo će kutinske kulturne povijesti novijeg vremena jednostavno nestati..skupa s ljudima koji su to vrijeme stvarali…

To se već događa, pa tako pojedinih sekvenci tog velikog životnog i kreativnog “filma” jednog grada, njegove duše i nasljeđa više nema… Zasluga je to i općom nezainteresiranošću onih koji grad vode, a ne razumiju, ni njegovu povijest i to onu moderniju..a više i ne tako novu i svježu..podložnu zaboravu poput svega ostalog…

Danas se mladi nerijetko vode mišlju kako je “scena”, dobiti novčanu potporu, izabrati željenog izvođača, bend i organizirati koncert , te naplaćivati ulaznice? Ne to scena nije niti se na taj način potiče, to je stvaranje glazbene ponude zabave. Scena je poticanje drušvtenih krugova mladih i ostalih na kreativnost i stvaranje, širina i široka, sveobuhvatna agenda iz koje proizlazi konačni produkt, a taj je lokalni bendovi, umjetnici, stvaratelji. Dobiti, ili povući javni novac, dobiti prostor, pozvati vanjski bend i organizirati koncert tek je jako malen, dapoače nekad sporedan dio scene odnosno svega onoga što je istu činilo. Zato danas i nemamo zajedništvo ni kreativni pokret, već zasebni krug Udruga zabavljača smaih sebe i svojih prijatelja, a iza čega se u principu nalazi i materijalni, financijski interes pojedinaca unutar takvih subkulturnih grupa…..

I na koncu konaca, još jednom isprika svima koje smo zaboravili, jer bilo je toliko puno ljudi, toliko puno ideja i toliko puno bendova, događaja, pisane riječi, vratolomija..da je jednostavno svaki puta teško pisati o tim vremenima koja vas uvuku u svoj iskričavi svijet i jednostavno nestaje pristranost..koja je nekad potrebna baš da bi se nešto faktografski i činjenično pedantno i napravilo.. no to nisu bila proračunata vremena, a ti ljudi nisu bili toliko vođeni namjerom i ciljem, koliko željom,  kreativnošću i međusobnim sinkronicitetom…

KUTINA/DRUŠTVO: ŠTO NUDI OVOGODIŠNJA MANIFESTACIJA “FESTIVAL VINA-MOSLAVINA”?

Ovogodišnja manifestacija Festival vina MoslaVina, održati će se u organizaciji TZG Kutina 29. puta. Iduće godine imamo jubilarnu 30-tu godišnjicu događaja koji prvenstveno već tri desetljeća služi promociji domaćih, autohtonih sorti vina poput Škrleta i etabliranju kutinskih vinogradara i vinara na domaćoj i svjetskoj sceni vinskih marki.

Uz turističku zajednicu Grada Kutine, suorganizator je i Udruga vinogradara i voćara Lujo Miklaužić, a pokrovitelj Grad Kutina. Ideja promicanja domaćih proizvođača i sorti grožđa danas je za posljedicu dovela do toga da imamo nekoliko šire prepoznatih vinara , ali i konkretnih proizvoda s Moslavačkog i kutinskog područja u zemlji, ali i svijetu.

Mada je Škrlet okosnica cijele kampanje koja traje, kako smo spomenuli već 3 desetljeća imamo i druga uspješna sortna vina, kako ona autohtona, tako i već poznatih sorti , a koje uspijevaju u našem kraju i moslavačkom vinogorju. Uz izložbu vina kao nukleus događaja, tu su i brojni prateći sadržaji, pa i koncerti i atraktivni sadržaji koji povezuju vina i hranu.

Ove godine sudionike izlože, odnosno sve posjetitelje manifestacije i građanstvo zabavljati će i renomirana glazbena imena domaće estarde poput Matije Cveka, i grupe Dalamtino. Manifestacija se odvija 26 i 27 svibnja u petak i subotu, na trgu dr. Franje Tuđmana uz sadržaje u Vinskom dvoru i galeriji Muzeja Moslavine.

Ono što je ove godine posebno jest činjenica da se manifestacija ne održava samo tijekom službena dva dana, već praktički cijeli svibanj, raznim zasebnim, a opet srodnim događajima , poput ocjenjivanja vina, prikupljanja uzoraka, ali i drugih, do sada je tako su tkao održane vinske radionice LADIES & WINE na kojoj su dame učile o vinskom bontonu – osnovnim pravilima uživanja u kapljici i sljedovima moslavačkih jela uz pariranje moslavačkih vina.

Uskoro će se, točnije 19. svibnja održati ENO-GASTRO radionica, u kleti OPG Romić, “Neotkrivene moslavačke priče sa stola”, tu je na istom mjestu i kušanje raznih sorti vina domaćih proizvođača imali smo događaj “DATE NIGHT ŠKRLERTA I KVARNERA” na OPG.u Trdenić u Popovačkom kraju, VINSKI PUB kviz u Kutini itd…

20. svibnja na redu je vinska biciklijada WINE & BIKE TOUR, a 27. svibnja WINE & BUS TOUR, kao dio ponude manifestacije IZLOŽBA VINA MoslaVina.

Sve informacije možete doznati i na sljedećoj poveznici:

https://www.facebook.com/turistickazajednica.gradakutine

U SURADNJI S ČITATELJIMA: POSTOJE LI DVOSTRUKI KRITERIJI U UGOSTITELJSTVU U KUTINI, JEDNI ULAŽU TRUD I DRŽE SE PRAVILA, DRUGI POSLUJU NA RUBU PAMETI?

Kakva su Vaša iskustava s kafićima i ugostiteljstvom općenito u Kutini? Do prije nekoliko godina , točnije do prije “plandemije”, nije bila rijetskot da takozvane sanitarne inspekcije posjećuju kafiće. Tražilo se od osoblja da budu poravino obučeni, gledalo se na čistoću i druge stvari. Ovaj članak kao prvo, da se razmijemo pišemo na osnovu mnogih pitanja i komentara čitatelja. Danas i posljednjih godina doima se kao da ni najosnovniji sanitarni minimum na pojedinim mjestima ne vrijedi.

Činjenica je da manji broj ugostitelja na taj način štete ugledu svih koji se bave ovim poslom, ali i obezvređuju nastojanja, ulaganja i trud kolega. Prljave čaše, očajno prljavi sanitarni čvorovi, terase, unutrašnjost kafića u po vama dijelu ugostiteljskih objekata, a spomenuli ste ih nekoliko, zaista postavljaju pitanje što se to događa? Provjerili smo 15 kafića u Kutini u tijeku mjesec dana i moramo na žalost priznati kako smo potvrdili sve vaše napise, komentare i poruke. Postoje pojedini u kojima se ne zna za izdavanje računa u nekima je zamjetna prljavština, osoblja ima svakakvoga, usluga je u nekima poprilično čudna, jedino su cijene, naravno daleko iznad onoga pto smo imali još prošle godine prije uvođenja eura.

Kad pogledamo većinu koja ipak ima uslužno osoblje i čist ambijent, uredni okoliš i kvalitetnu ponudu, ovi koji sve to ignoriraju još i više upadaju u oči, međutim, kako nam pištete ovo ne postaje izgleda anomalija, već pravilo? Jedini moraju po “pravilima”, a za druge ne vrijedi ni higijenski minimum, ni ugostitelsjki bon-on? Kako to?

Zbog čega sanitarne inspekcije , ili ne dolaze na teren kao prije , ili “ne vide” mnogobrojne propuste nemamo konkretan odgovor, no činjenica jest da bi nekim mjestima zaista dobro došao temeljiti “pretres” poslovanja i stanja, jer isto, uvjerili smose sami, ne odgovara minimumu koji ugostiteljstvo mora imati.

U Kutini je zadnjih godina čini sve “na pola”, radi što god tko hoće, dok se jedni trude, ljubaznošću , plaćama radnika, uslugom prizivaju goste , drugi rade poput seoskih ilegalnih birtija i dućana, u okruženju prljavštine, u neurednim ambijentima, katastrofalnom uslugom i prljavim sanitanim čvorovima, te upitnim minimumom sanitarnih uvjeta? Kako je ovo moguće?

Zaista ne znamo odgovoriti na ovo pitanje, već kao i vi ovu temu možemo tek početi istraživati podrobnije, jer ovdje ne da ima, već ima itekako materijala. Ukoliko postoje zakonski i drugi okviri poslovanja u Ugostiteljstvu, zbog čega ih se neki moraju, a drugi ne moraju pridržavati i nepridržavaju? Zašto je moguće da neki ugostitelji ulažu sredstva i trud u bolju ponudu, a nekima je nemar i nezaiteresiranost, pa i ponašanje, tipa, “tko voli nek’ izvoli”, ili pak, “ak’ ti se ne sviđa nemoj mi dolaziti”, njihov moto poslovanja?

SLOBODNO KOMENTIRAJTE, SLAŽETE LI SE S OVIM, POSTOJI LI NEŠTO ŠTO NE ZNAMO , A ŠTO JAVNOST TREBA ZNATI, JESTE LI ZADOVOLJNI UGOSTITELJSKOM PONUDOM U KUTINI I SLIČNO?

DRUŠTVENI OSVRT: SVE JE OVO OKO NAS…..ŠČ!

Završio je ponajveći trash festival uglavnom loše glazbe i s puno svjetlosnih efekata, feminiziranih muškaraca koji se oblače u ženske, raznih rodova i s puno vizualnih efekata, zvan “Eurosong”. Ova parada sveopćeg kiča i smeća apsolutno je odlična manifestacija stanja u takozvanom “zapadnom” društvu i civilizaciji, odnosno pokazatelj kamo nas vodi globalizam kao takav. S jedne strane šljokice i pjesmice , izvijanja i glamur, s druge blato, krv, barut i rov.

Naravno da je sve “namješteno”, ne trebaju nam “teoretičari zavjera” kako bi to misleći ljudi shvatili, no namješteno je sve, i ratovi i krize i financijske krize i nogometna prvenstva i gotovo sve ostalo. No može i to i biti, ako milijarde dopuštaju da se od njih stvaraju poslušne ovce, onda u konačnici ništa drugo čovječanstvo nije ni zaslužilo. Ionako se danas živi, radi i dižu revolucije “online”, trendove nam diktiraju tik tokeri i influenceri, informiraju nas “you tuberi”, a “kmetovi” rade prljave fizičke poslove za “male pare”, vade pod žarkim suncem, olujama i neverama ribu iz mora, kopaju poljoprivredne površine, umiru na poljima riže, djeca u prljavim slamovima kroje jeftine robne marke za trgovačke centre, ali i one skupe za modno markirane dućane…

Jedemo meso puno vode i antibiotika, pijemo voćne sokove bez voća, jedemo GMO “zdravu hranu”, vjerujemo u “ravnu Zemlju”, pa što ona ne bismo i u namještanje Eurovizije, kako bi baš Švedska s pjesmuljkom koji gadno miriše na plagijat , sa ženom koja se izvija i teatralno pravi figure umjetnim noktima pobijedila po drugi puta, baš uoči 50 godina ABBE, pa će onda sljedeći “Eurosong” na isti kalup s istom dozom šljokica i blještavila zasjati u toj skandinavskoj zemlji, koja gubi lagano svoju tradiciju u formi novog svjetskog poretka..

Čemu uopće čuđenje? U samo 30 godina i Hrvatska je od zemlje ponosa i slave, hrabrih ratnika i krvlju izvojevane slobode, stigla do mjesta gdje oni koji su se borili da Hrvatske ne bude, danas vladaju medijima, javnim prostorom i politikom, nemamo više ni našu valutu, a gazde koji nam kroje sudbinu ne nalaze se na Markovom trgu, već u Belgiji u Bruxellesu, baš u zemlji iz koje je na Eurosong stigao feminizirani izvođač obučen u stiliziranog kauboja s rozim hlačicama i bijelim stetsonom na glavi, onako pomalo Burtonovski iskrivljenih dimenzija, disproporcionalno kazali bismo…

Što se tiče naših predstavnika, LET 3, aman’ taman, poslali smo u prijestonicu Beatlesa ekipicu sredovječnih brkonja s bijelim gaćama, koji su u počecima karijere svakako bili avangarda i post punk mašina okrenuta kritici sustava, a koji su danas postali apsolutni mainstream koji je mogao šokirati jedino one koji su zaboravili što Eurosong jest.

Let 3 je na cijelom tom festivalu kiča i šljokica možda bio i najveći maistream od svih, naime pažljivo, ali i prozirno smišljena tematika sukladno narativu usmjerenom prema ratu u Ukrajini, s obzirom da su pseudo domaćini zapravo bili upravo prošlogodišnji pobjednici iz te, ratom zahvaćene zemlje, bilo je tu i elemenata rodne raznolikosti i trenda, pa je šokantno od svega u cijeloj priči moglo biti jedino ..zapravo..NIŠTA!

Izreklamirali su nas dečki najbolje što su mogli u noti današnjih trendova koje nam plasiraju mediji , tabloidi i “novi svjetski poredak” u kojemu više nema mjesta za tradiciju, vjeru, obitelj i naciju, već za štikle, šljokice, nad prava i nad manjine i sve pet.

Kada čitate domaće takozvane “medije” od kojih polovica dijeli sadržaje jedni od drugih i naslove bez ikakvog smisla, saznali smo jedino da “internet gori”, da društvene mreže “gore”, da su “naši” “zapalili internet”, i slično? Od plamena gorućeg interneta međutim ne vidimo ništa danas, čini se da je uporna, dosadna i gusta cjelodnevna kiša, te tmurno vrijeme koje traje s prekidima još od početka travnja brzo i ugasila i zapaljene društvene mreže i gorući internet i isprala šljokice i Liverpulski glamur u kojemu je zaista teško bilo dokučiti tko je tu žena tko muškarac, odnosno žena s brkovima, ili muškarac sa štiklama i bez brkova?

Stigli smo do vremena kada je sve na klik i na gumb, kada se revolucije vode po istim tim gorućim društvenim mrežama i to lajkovima i komentarima od kojih je čak 90% njih potpuno nepismeno, što ukazuje da je rastući trend javnog proglupljivanja postigao zavidan zamah i obim… A poznato je; s glupom masom lako se upravlja, a to smo mogli vidjeti i zadnjih nekoliko godina, od zatvaranja ljudi po kućama i stanovima do stavljanja brnjica na lica, a da ne govorimo o svemu ostalom što je uslijedilo..

Sada su vjerojatno na redu, napadi vanzemaljaca, neka nova kriza zbog “rata u Ukrajini”, uvođenje još strožih kontrola “Velikog brata”, a “verbalni delikt” i utamničenja onih koji misle svojom glavom, kao i progona s političkim i drugim pozadinama, to već imamo naveliko, skriveno iza narativa “govora mržnje” i slično…

Danas je “govor mržnje” otprilike govoriti istinu i suprotstavljati se diktiranom načinu razmišljanja, ne vidimo u ovome što je po svemu sudeći lažna demokracija ništa drugo…

Stoga kako kažu Let 3, draga ruljoooo, glava u pijesak , danas oči uprte u pametne telefone, tablete, laptope i slične naprave prstići gore dole po ekranu i sve smo dalje i od slobode i od istine i od demokracije i od ljudskosti i sloge, života uživo danas je ionako toliko malo da to predstavlja skoro pa raritet..

Antisocijalizacija i obrnuta evolucija, da ne kažemo devolucija su na djelu, no i što će bilo kome uopće zapravo i pamet , a još manje inteligencija kada imamo APP za ovo i ono i AI (umjetnu inteligenciju)? Imamo aplikacije za popuste u trgovinama, za praćenje vremena, za utrošak kalorija, za praćenje oblaka, za navigaciju, za najbliži restoran, što će nam pamet.. dovoljno je znati stiskati tipke i mahati prstićima…. ostalo je briga Velikog brata i Umjetne inteligencije….

Stoga radujmo se građani, budući narodi više nisu u modi, a u modi nije ni čovjek, već “ono” i “ovo”, pa da vidimo kamo će nas stramputica dovesti… stare Rimljane odvela je takozvana dekadencija u propast, nas možda idiokracija odvede negdje drugdje, jer , već sada smo društvo nesposobnih čak i za samostalno samouništenje, umjesto toga će se za to pobrinuti valjda scenaristi ove mahnite drame na razini novog filmskog hita o lutkici Barbie….

I za kraj sve je ŠČ!

EUROVIZIJA, EUROSONG, MALO VIŠE O OVOM NATJECANJU

Za sve one koji prate natjecanje za pjesmu Eurovizije, ili kako ovo natejcanje jkoš nazivaju, Eurovizija, Eurosong , treba znati kako ovo natjecanje puno glamura, pa i kiša, osebujnih kostima i glazbe datira još iz davne 1956 godine kada je prvi puta održano, a prva pobjednička pjesma bila je Švicarske izvođačice Lys Assie “Refrain”.

Sam naziv natjecanja je izvedenica od naziva europske televizijske mreže, Europska radiodiguzijska mreža (Eurovision). Pjesma Eurovizije je jedan od najdugovječnijih televizijskih programa na svijetu, a procjena gledanosti danas iznosi oko 200 milijuna gledatelja, ne samo u Europi, već i nekim drugim dijelovima sivjeta, primjerice ovo natjecanje je iznimno popularno u Australiji, koja je dobila i mogućnost sudjelovanja u natjecanju, mada nije dio Europe.

Glazbeno žanrovski Eruovizija je splet svega i svačega i gotovo svih glazbenih smjerova, mogli smo u dosadašnjim natjcanjima vidjeti sve, od šlagera do metal glazbe, rapa, etna, te niz drugih glazbenih smjerova.

Najveći broj pobjeda na natjecanju, sedam, je ostvarila Irska, uključujući dvije pobede Johnnya Logana kao izvođača i jedne kao autora. Najveće uspjehe na međunarodnoj glazbenoj sceni nakon pobjede su ostvarili ABBA i Céline Dion, dok su internacionalne hitove imali i Toto Cutugno, France Gall, Katrina and the Waves, Vicky Leandros i Måneskin. Samo sudjelovanje je bilo jedno od početnih faza zapaženih glazbenih karijera izvođača kao što su Julio Iglesias, Olivia Newton John, Domenico Modugno, Nana Mouskouri, Cliff Richard i The Shadows, Lara Fabian, Zdravko Čolić i T.A.T.u.., a nastup u revijalnom programu prvo javno pojavljivanje trupe Riverdance.

Od 2003. svake se godine po uzoru na Pjesmu Eurovizije također i održava Dječja pjesma Eurovizije, a njezin prvi pobjednik bio je predstavnik Hrvatske, Dino Jelusić.

Američka mreža NBC je u pregovorima s ERU-om oko otkupljivanja prava za američku verziju natjecanja.

Finalna večer Pjesme Eurovizije tradicionalno se održava u proljetno subotnje večer sa početkom u 21 sat po srednjeeuropskom ljetnom vremenu. Obično se bira subota u svibnju, iako je bilo godina da se natjecanje održava četvrtkom (1956.) ili čak u ožujku. Velikoj večeri prethodi Eurovizijski tjedan proba, tiskovne konferencije i druženja. Od 2004 godine, zbog sve većeg broja zemalja koje žele sudjelovati na natjecanju uvedena je kvalifikacijska večer, pozanta kao i polufinale koje je održavano četvrtkom prije finala. Sa prelaskom na format dvije polufinalne večeri one se održavaju utorkom i četvrtkom prije finalne večeri.

Hrvatska kao samostalna zemlja još nije bila pobjednica, no u okviru bivše SFRJ, hrvatska predstavnica grupa Riva pobjedila je na ovom natjecanju pjesmom “Rock Me” 1989. godine, pa Hrvatska prakitčki ima zabilježeno pobjedničko mjesto, doduše kao SFRJ. Ove godine u finalnoj večeri Eurosonga , danas od 21 sati Hrvatsku zastupa kultni riječki rock post punk sastav LET 3, koji je već do sada izazvao svojim nastupom pažnju praktički cijelog svijeta.

Koliko pak ovo natjecanje ima šarma i pobornika svjedoče milijuni fanova diljem svijeta, svjeoči mnogo toga, napomenimo da je 2020 snimljen pod okriljem Neflixa film na temu Eurosonga, “Eurovision song contest-The story of Fire Saga”, glazbena komedija koja je polučila dobar uspjeh kod gledatelja, ali i na osebujan način promovirala natjecanje, no i Island. Glavni junaci žena i muškarac s Islanda prijatelji od djetinjstva iz malenog mjesta i njihov glazbeni projekt “Fire Saga”, zaluđenost natejcanjem i ludi splet okolnosti u koje možemo utrpati i atentat na party brod sudonika Islandskog natjecanja za odlazak na Eurosong, osveta vilenjaka i slično, na koncu ispunjavaju san Fire Sagi, te oni na koncu odlaze na natjecanje, koje li slučajnosti u Britaniju! 🙂

SARKASTIK FANTASTIK: KUTINA, ZELENA OAZA U KOJOJ ZABAVA NIKAD NE PRESTAJE

Proljetne kiše pretvorile su se u dugotrajno proljetno kišenje….i probleme s brozorastućim korovom i travom koja naprosto divlja, kao da ju se gnoji mineralnim gnojivima iz Petorkemije…koja već godinu i pol’ ne proizvodi ništa.

Trava raste, kiša pada, svugdje sve je zeleno. Budući je Kutina grad ekologa i zelenih vertikala, prirodno je da bude zelena. Na koncu i neki su ekolozi zeleni, neki crveni…a ima i narančastih, pravo proljetno šarenilo boja.

Ekolozi u Kutini izuzetno su osjetljivi na postrojenja, njih nazivaju “spalionicama”, no Petrokemiju ne daju, čak ni oni koji Ugovore sklapaju na neradni dan i Veliku Gospu i nikad nisu u Petrokemiji odradili ni sata, ali zato su zadnje desetljeće svog životnog vijeka u “međuvremenu” proveli na fejsari….Ne damo Petrokemiju, nećemo Spalionicu! Želimo čist zrak i prazan grad??? Istim tim smetaju prazne ulice , jer se ljudi iseljavaju… možda i zbog “zagađenja”??? No najvećeg zagađivača , Petrokemiju ne daju ti naši ekolozi kao zjenicu oka svoga…čak ju i medijski čuvaju

U Kutini međutim imamo vatrogasne vježbe u Petrokemiji, kada će, kako jedan čitatelj veli, početi “vježbe” proizvodnje gnojiva u tvornici koja je prestala funkcionirati po socijalističkom sistemu, tek sada kad su ju kupili Turci?

U međuvremenu trava posvuda raste, nema te tvrtke koja joj se može suprostaviti, osim možda one koja se bavi grobljem i prodajom na tržnici, ona redovito prima novac za održavanje pojedinih strateški ključnih lokacija, poput one oko zgrade nekadašnjeg “komiteta” ( i sadašnjeg čini se) . Upravo je to dokaz koliko je trava neuništiva.

Naime KSK dobije novac za održavanje oko komiteta, a trava nakon održavanja još višlja, toliko je neuništiva da je lani bila pola metra dugačka nakon nekoliko održavanja čak i u vrijeme najgore suše kada je svugdje drugdje izgorjela…. kod komiteta je trava neuništiva, baš kao i komitet, taman kada su ga počele obuzimati, gljive, plijesan i obrušavati krov ponovo su ga obnovili, danas se službeno zove PUNK???

Ovih dana prvi čovjek Kutine, prvi među jednakima, tek za nijansu jednakiji, bio je u Zagrebu. Postoje najave, priče, slutnje, nazire se….mogućnost, nevjerojatna mogućnost, mogućnost da se možda u jednom skorijem budućem vremenu, ili relativno skorom obnovi pruga do Kutine i da se vlakom do Zagreba može stići istom onom brzinom kakvom smo putovali u prošlom stoljeću!!!! Znam da ovo zvuči onako, futuristički, no postoji takva mogućnost…

Jureći ususret budućnosti doseći ćemo brzinu iz prošlosti! Brže ćemo moći odavde pobjeći??? Ili ne? Kutinska vlast vodi nas tragom budućnosti koja će donijeti blagodeti prošlosti? Ok.

Kutinska oporba pak ima još bolji plan, reći NE svemu što ima dimnjak, svemu što stvara buku i prašinu, svemu što proizvodi zvuk, osim koncertima lakih, teških i klasičnih nota. Oporba ima plan od Kutine koja je i inače zelena napraviti još zeleniji grad, grad bez ljudi i bez tvornica, bez proizvodnje, bez spalionica, bez zagađivača bilo koje vrste, GRAD BEZ LJUDI, oazu tišine, paperjaste nogostupe obrasle mahovinom kroz koje će juriti vjeverica, kuna, divlja mačka, ili lisica, zeleni otok usred zelenila, ispod plavog neba..bez dimnjaka.

Oporba nas neće spajati spojnim cestama kao vlast, već će nas spojiti s prirodom, jer sve što proizvodi, što se praši, što se dimi i gdje postoje strojevi, to nije prirodno!?

Prošli Uskrs u Kutini nije bilo velikih pisanica na trgu, ni velike pisanice na zelenoj površini pored mosta na raskršću, turistički program grada gleda također u budućnost, pa su tako nazadni običaji ukinuti, umjesto pisanica, zečeva i slično, bio je koncert black metal glazbe, a sada je u centru grada ogromna boca vina! Ima sigurno dva i pol metra, ako ne i tri! Grad vina! Vinograd! Na fejsari vidimo kako se vinska visoka klasa okuplja oko osvjetljenih privatnih bazena uz birana jela i ohlađene butelje u opravama za večernji izlazak, daleko od radnika, seljaka, prljavih kmetova koji kopaju po prašini…..

Grad budućnosti s brzinom prošlosti, grad zelenila, grad bez ljudi, ali s bocom vina!?

Vlast za razliku od oporbe nošena je premisom jurećeg napretka i to uokolnog, u centru grada imamo novi trend, umjesto asfalta imamo makadam, no zato diljem zelenih šuma i prostranstava Parka prirode Moslavačka gora, ubrzano se grade ceste, na sve strane , ruši se stabla, kopaju kanali, miče se dosadno žbunje, ptičja gnijezda i puteljci divljači i grade se široke…..makadamske ceste!? Dakle trenutno se ravnomjeran razvoj doveo na najvišu ikada viđenu razinu još od srednjega vijeka!

Imamo jednake ceste i po nenastanjenim šumskim prostranstvima i u centru Kutine…makadamske! Ovakav iskorak u izjednačavanju vrste i kvalitete puteva u ruralnim i urbanim sredinama nisu viđeni nigdje i nikada ranije, osim možda u najrazvijenijim zemljama svijeta, primjerice Čadu, Sudanu, Turkmenistanu, Gambiji?

Ove godine imati ćemo ravno mjesec dana manifestacija koje će se manifestariti vinskom izložbom, čiji će zamah i šušur doletjeti sve do predvorja Petrova uoči kojega ćemo imati i Dan grada, a tu će vjerojatno sve produžiti i Ljetna razbibriga, cilj je da se ljetne manifestacije jednom spoje sa zimskim i tada će u Kutini čitavu godinu trajati jedna velika manifestacija i biti ćemo najveći turistički centar u Europi u kojemu zabava NIKADA NE PRESTAJE!???

Jedino , kako to platiti bez proizvodnje i stanovnika? Ta se uznemirujuća misao ponekad dokotrlja do svih nas, poput nekom tamnog oblaka koji nosi tuču i prijeti iz “babinog kuta”…. No i za taj će se problem pronaći rješenje! Vidjet ćete!

Živjeli!

KUTINSKI DRUŠTVENI TERMINATOR: KAKO U KUTINI STVARI STOJE?

Što se danas u drugom mandatu vlasti predvođenem lokalnim HDZ-vom u Kutini radi i gradi? Dovršava se zgrada na trgu, zgrada se radi kroz sustav POS-a, zatim Ministasrtva branitelja, a participira i Grad Kutina. Najveći projekt unazad 50 godina sigurno je “Aglomeracija Kutina”, koji donosi nove kilometre vodovodne mreže i kanalizacije, odvodnje, no i poboljšanje postojeće…no i raskopane ulice koje već dvije godine izazivaju nezadovoljstvo građana. No gdje se radi, ondje se i praši, no ipak, ako se praši previše dugo, stanje se živci. Županija u Kutini gradi Dom za starije i nemoćne kapaciteta oko 50 osoba u zgradi Doma zdravlja , kapacitet je međutim za potrebe Kutine i više nego nedostatan, a da ne govorimo o razini županije.

Grade se i šumske prometnice kako to političari znaju govoriti, jezikom laika, mreža makadamskih cesta u ruralnim krajevima, mahom slabo nastanjenim. I sve ovo nije loše, radi se više no u nekim ranijim mandatima nekih ranijih vlasti, no, kada se kaže, “kritizirate previše”, to mahom stiže od onih koji ne žele vidjeti i drugu stranu cijele priče.

Aktualni gradonačelnik Zlatko Babić trebao bi nakon polovice svoga drugog mandata, a koji nije baš sjajno po njega počeo, početi ozbiljnije razmišljati o nekim stvarima ukoliko želi zadržati skupa sa svojim “suradnicima” kormilo Kutine.

Prvo, odmak vlasti od građana je u drugom mandatu toliko vidljiv da spada u sramotno političko ponašanje, ako znamo da se troši više od 800 tisuća eura javnog novca i to preko potpuno nepotrebnog UO ureda gradonačelnika koji vodi član HDZ-a , za informiranje, onda neka bude i informiranja.

Naime informiranje Zlatka Babića i suradnika svodi se na to da Fb verzija gradskog web-a prenosi njegove objave sa FB stranice Zlatka Babića i dijeli sadržaje trećih izvora i to sve redom tek protokolarne vijesti, poneku obavijest i najave manifestacija???? S ovakvim “informiranjem” ne može se opravdati ni 802 tisuće javnih eura, a ni još masa njih upotrebljenih za kupovinu većinskog udjela u Moslavačkom listu, gdje pojedinci rade što hoće , a neki i potpuno privatno i gdje se godišnja dobit prezentira u visini 129 eura???

Pa onda uz sve još se u takvom neprofitnom i neuspješnom trgovačkom društvu osnuje Nadzorni odbor, na čije se čelo stavi šef lokalnog HDZ-a , pa se i to plaća kroz naknadu, dakle opet javnim novcem??? I kakve koristi građani Kutine od toga imaju osim troška? I kakvo informiranje imamo??? Nikakvo…političko? Stranačko? To da…

Dakle tu itekako možemo konkretno kritizirati aktualnu vlast. Ništa bolje po tom pitanju nisu bile doduše ni prethodne, svi redom obožavaju razbacivati novac za svoju reklamu i onu političku i za svoj PR, ne pitajući se pri tome nikada, može li se taj novac bolje upotrijebiti, a naravno da može.

Dobro je da se projekt Aglomeracija Kutina privodi kraju, dobro je i da se razgovara u resornom Ministarstvu o brzoj pruzi Dugo Selo-Kutina-Novska, no dobro bi bilo i da se netko sjetio, a nije da bi se subvencija koja je ponuđena za prijevoz trebala iskoristiti i za prijevoz đaka na relaciji Kutina-Novska??? Isto tako bi bilo dobro da se ne grade javnim novcem spojne ceste do urbane vile obitelji koja stoji iza tvrtki koje posluju s gradom i koje pri tome dobiju posao od grada da na gradskom zemljištu sebi naprave cestu do te kuće, pa ona osnovu te ceste dobiju građevinsku dozvolu za tu kuću koju ne bi bez ceste dobili??? To nije dobro!

Kao ni izmišljanje gluposti i obmanjivanje javnosti sa spajanjem tom cestom preko privatnog zemljišta javne zgrade u državnom vlasništvu, slobodno ćemo kazati, dotrajale “trulje” iz 60-tih godina koja se nalazi u DRUGOJ ULICI!!!??? To nije dobro!

Kad smo kod šumskih cesta za koje se dobiva europski novac , a angažira privatna tvrtka koja hm…gledajući kroz obiteljsko stablo opet na neki način ima veze sa spomenutom “spojenom cestom” , pa ona angažira za podizvođača treću tvrtku koja hm, ne isplaćuje plaće redovito svojim radnicima, bilo bi dobro da se onda ne krene u “mutne vode” , pa se umjesto kvalitetnog materijala u opisu radova ne dobavi potpuno , osmorazredno smeće od materijala s potpuno trećeg mjesta i kamenoloma, pa ti onda dođe inspekcija pa ti zatvori radove , a čiji je rok završetka upravo sada, za koji tjedan, odnosno u lipnju??? To također nije dobro.

Dobro je što aktualna vlast puno ulaže u školstvo, više no prethodne, ali je loše kad se bahatom odlukom jedne škole i grada usred školske godine postavi luna park na dječje vanjsko igralište i gradsku zelenu površinu i to s namjerom da to potraje gotovo do konca školske godine?????

Također nije dobro što kutinska turistička zajednica ima više zaposlenih od takvih ustanova u najjačim turističkim centrima i destinacijama na Jadranskom moru, obali i otocima, što se ondje zapošljava po privatnom i političkom ključu i što ta ustanova doslovno guta proračunski novac na svaki prohtjev političke direktorice tog kreatora potrošnje javnog novca….. turizam u Kutini nije gospodarska grana koja participira s minimalnim udjelom u ukupnom gospodarstvu koji bi uopće bio vidljiv. Stoga zbog čega je ondje zaposleno više ljudi nego u Turističkim zajednicama na top destinacijama na Jadranu??? Zašto? Objasnite nam to, gospodo iz gradske Uprave na Trgu kralja Tomislava?

Kako se to informativno preskače svaki problem u Kutini, kako se pravda plaćanje virmana gradskom komunalnom poduzeću primjerice za točno opisane usluge “uređenja” nekih površina, koje onda snimimo usred sušnog ljeta potpuno zarasle u korov i slično??? To nije dobro!

Kako je moguće da se šuti o činjenici da je jedna druga javna tvrtka obavila određene građevinske zahvate i radove na zemljištu koje ne pripada gradu, odnosno tvrtki, pa ima problem i moguće je ogromnu štetu, pa čak i rušenje objekta, i vraćanje terena u prvobitno stanje??? Tko će platiti ovo? Građani, korisnici usluge tog poduzeća, tko će odgovarati??? Kako se došlo do dozvole za građenje nečega na zemljištu koje nije u vlasništvu Grada , a ni tvrtke???? Tko će kazneno i zakonski odgovarati??? Ok, tu priču još uvijek podrobno istražujemo pa čim stigne obećana dokumentacija, budemo malo preczinije o temi.

Kada sve skupa uokvirimo, nije da se ništa ne radi u Kutini, no dalo bi se puno više, jer aktualna vlast treba znati da korupcija kojom je poprilično inficirana, kao i luđačkom potrošnjom javnih eura na posve nepotrebne stvari, kao ni svojom samovoljom teško da će opravdati pred biračima sebe na sljedećim izborima…ako ovome dodamo gotovo bolesnu aroganciju koju pokazuju gradske face , eto i dodatnog problemčića, a znate kako ono ide, aferčica po aferčica, problemčić po problemčić i eto nama Koke Katastrofe, za nečije planove i snove

Zadnjih nekoliko godina, počelo se realizirati određene projekte, neki su završeni, neki traju, neki su pred završetkom, nije da se ništa nije radilo kao u nekim ranijim mandatima, no puno se ipak toga počelo raditi vrlo pogrešno i u pogrešnom smjeru, a vladajuća klika kao da sve više zaboravlja kako bi ovdje trebala biti zbog građana, a ne građani zbog njih i njihovih izvoljevanja, prohtjeva i eksperimentiranja gradom???

Zapamtite, i jedni i drugi i SDP-ovci i HDZ-ovci i bivši Liberali , sada tobože “Neovisni” i “MOST-ovci” i HSS-ovci i politički konvertiti i lažni umirovljenici i lažni socijalisti i lažni desničari, rezultat svih vas i sveukupnog vašeg “rada” i “kormilarenja” Kutinom je sljedeći, DEMOGRAFSKI DEVASTIRAN GRAD S 15% MANJE STANOVNIKA U 11 GODINA,. za vas su rezultati drugovi i gospodo sljedeći: deblji bankovni konto, zaposleni članovi vaših obitelji i vaši masni Ugovori, , stanovi u Kutini i na Jadranskom moru, i u Zagrebu, poslovni prostori, vikendice, zemljišta, titule i život na našoj grbači, bez uvrede, tak je kak je….

Ni super loša i neozbiljna oporba koja u suštini predstavlja lokalne bukače i kritičare bez ideje i kadrova neće zauvijek lošu vlast održavati na poziciji…nezadovoljstvo jednom kada dosegne kritičnu točku, ili onu bez povratka, usmjeriti će narod, birače i glasače u nekom drugom smjeru, pa čak moguće i lošem, no nije se jednom glasovalo PROTIV, umjesto ZA, pa bi to trebalo biti na umu i današnjem čelnom čovjeku Kutinu i njegovim suradnicima, jer ne promjene li smjer u kojemu idu i način na koji upravljaju Kutinom, nezadovoljnih bi za godinu i pol moglo biti više no plaćene i podmićene, korumpirane i ovisne stranačke mašinerije…. Ipak iz Kutine nije iselilo još dovoljno ljudi da bi ljudi iz stranaka počeli sami sebe birati bez naroda i šire podrške…..

A neka se ne vesele , ni novopečeni politički oporbeni “ekolozi” i koji kriče o zagađenju, spalionica je nekima od njih bila top ideja 2015-te godine, a neće Kutinu bolje voditi ni nekakva šarolika skupina iza koje ostarjeli sindikalac jugoslavenskih socijalističkih manira i krilatica stasao na državnim parama i dugogodišnjem (ne)radu na očuvanju socijalističkog radničkog samoupravljanja , ni razne prvomajske prikaze…. na žalost, da bi se ovaj grad odvelo u bolje sutra, ili barem izvelo iz gliba u kojemu je zapeo, ni jedni od svih ovih skupa nisu upotrebljivi…na žalost.

OSVRT: IDE LI KUTINA U OPASNO POGREŠNOM SMJERU KAO GRAD I SREDINA?

Je li kutinsko društvo došlo do vrhunca urušavanja nakon skoro 25 godina izuzetno loših lokalnih politika i političara na vlasti? 15% manje stanovnika u 11 godina, korupcija koja je prisutna u gradskoj politici u takvom opsegu da se to više ne može ni opisati, potpuno nesposobna, ideološki zatrovana i kadrovski očajna oporba, mediji koji su postali privatna prćija nekoliko možemo slobodno kazati bolesnih ljudi, izostanak bilo kakve kreativnosti i generacijske smjene u kulturnim i drugim društvenim krugovima?

Od afera, pritvaranja, međusobnog optuživanja za korupciju ljudi koji su s obje strane zapravo produkti stranačkih kadroviranja i zapošljavanja, napumpavanje gradske uprve toliko lošim kadrovima da se od njih ne može očekivati apsolutno ništa dobro, a u najboljem slučaju jednostavno NIŠTA osim sisanja gradskog proračuna???

Neredi sinoć u centru Kutine, jurnjava i razbijanje automobila, masovna tučnjava, grad zarastao uz korov, medijska šutnja, posvemašnji manjak infomirnaosti , bahatost političkih zaposlenika gradske uprave, privatni interes, nezakonite rabote, spletkarenje, licemjerje…sve su to pojave koja ozbiljno nameću pitanje, je li Kutina više uopće grad poželjan za živjeti u njemu???

Nema segmenta koji nije zatrovan korupcijom i problemima, sumnjive se rabote rade čak i na projektima koji su sufinancirani europskim novcem, trenutno istražujemo jedan takav slučaj vezan uz izgradnju šumske prometnice.

Kutinska politička i društvena elita u potpunosti se odvojila od građana i naroda, imamo TZG koja ima više zaposlenih osoba nego najveći turistički centri na Jadranu, novac se rasipa na spojne ceste do privatnikove kuće, mulja se zakonskim ovlastima, položajem, a ponavljamo oporbu čine ljudi koji su u najmanju ruku istih , ako ne i još gorih osobina….vođeni jedino osobnim ciljevima, bolesnom ambicijom i željom za vlašću..

Kutina živi u vrijeme kada se doista osjeća i nedostatak stanovništva i malodušnost, gradom drmaju klanovi lokalnih moćnika, mutnih gospodarstvenika, spojeni s točno određenim lokalnim političkim moćnicima koji su godinama iznad i izvan Zakona, s dobrim vezama u samom vrhu raznih ministarstava i bivšim i današnjim osobama iz vrha pravosuđa…

Što očekivati u ovakvom gradu? Što da je prilikom divljanja i masovne tučnjave jučer u Kutini bilo pregaženo nečije dijete, ili neki nevini građanin ovog grada???? Mnogi si postavljaju ovo pitanje.

Aktualna vlast NIJE se već godinu dana otvoreno sučelila sa svojim sugrađanima i rekla, što čini, zbog čega se medijski blokiraju na gradskim medijima sve važne teme i pitanja koja muče građane, kako i kome to odlazi javni novac , zašto se određene ustanove i osobe iz političkog miljea financiraju šakom i kapom, kako je moguće da grad uzima za izvođača radova godinama obiteljsku tvrtku kojoj kasnije gradi cestu do ulaza u urbanu vilu u izgradnji, jer inače kuća ne bi dobila građevinsku dozvolu, zbog čega su stali radovi na jednoj šumskoj prometnici??? Znajte pola Kutine unatoč medijskoj blokadi zna što se ondje dogodilo i javnost bi trebala znati.

Otvoreno ćemo kazati, politički vrh ne zataškava samo razne sumnje na malverzacije, nezakonitosti i druge oblike neprimjerenih aktivnosti , već i nevjerojatne pogreške svojih poduzeća i ustanova. Jedno gradsko komunalno poduzeće nedavno je tako napravilo nevjerojatan potez koji će tvrtku stajati velik novac, a sve će ići na teret građana, jer će se po svemu sudeći morati izmijestiti jedan objekt potpuno nezakonito izgrađen na tuđem zemljištu!!!????

U neke mutne rabote upleteni su i pojedinci iz političke oporbe, neki šute , jer su zaposlenci javnih tvrtki koje stoje iza određenih propusta…. sve je isprepleteno kriminalnom, samovoljom i korupcijom.

Sinoćnji događaj u Kutini koji je osvanuo na svim medijima u Hrvatskoj, pa i šire jasno ukazuje da u Kutini nešto opako “ne štima”, da se u ovom gradu događaju stvari i pojave na koje nismo navikli i kakve smo gledali na TV-u! Nevjerojatno je da vlast o tome svemu šuti, a plaća 802 tisuće eura godišnje samo za jednu stavku namjenjenu “informiranju”???? Informiranja nema, postoje tek protokolarne vijesti i stranački i politički marketing. Prvi čovjek Kutine umjesto da se krije od svojih birača i građana i povlađuje pojedincima , trebao bi se spustiti na zemlju među ljude i shvatiti kako Kutine NE IDE U DOBROM NI PRAVOM SMJERU!

Ovoliko podijeljeno i razoreno društvo nismo u gradu imali nikada ranije. Kutina treba hitnu promjenu smjera u kojemu plovi, je rjoj prijeti dolazak na točku s koje je povratak težak , a oporavak grada trajati će desetljeće i više uz uvjet da ga počnu voditi odgovorni i pošteni ljudi.

KUTINA/AKTUALNO: POKUŠAVA LI NOVA UPRAVA PETROKEMIJE UKINUTI SMJENSKI RAD ČIME RAPIDNO PADAJU PLAĆE, ILI?

Neslužbeno doznajemo kako su randnici Petrokemije uznemireni navodnim novim planom novih vlasnika , odnosno turske uprave o radnom rasporedu, kojim se ukida smjenski rad? Naš izvor potvrđuje pojavu novog radnog rasporeda po kojemu bi se u Petrokemiji radilo od drugačije no do sada.

Naime neslužbeno, 14 satne radne smjene od 25. svibnja pretvorila bi se u jednosmjenski rad u vremenu od 8:30h do 16:30h DO POČETKA PROIZVODNJE. Radnici u ranijem smjenskom režimu plaše se tako gubitka radnih mjesta, no i realnog značajnog smanjenja plaća?

Strah je povećan i reakcijom iz Sindikata, gdje se radnike upozorava da bi već sutra u utorak, upravitelji tražili od radnika PG-a da potpišu nekakav dokument o upoznavanju s promjenom radnog vremena ,a kojim bi izgubili pravo na smjenski rad. Iz Sindikata su radnicima savjetovali putem porukama da za sada NE potpisuju ništa.

Savjet je radnicima da upraviteljima za sada kao razlog navedu kako im treba malo vremena da razmisle i tako ne potpišu navodni dokument.

U poruci sindikalnih vođa radnicima, stoji kako će znati točnije pozicije nakon planiranog razgovora s Upravom u četvrtak.Iz poruke čelnika sindikata EKN vidljivo je kako smatraju potpisivanje eventualne suglasnosti s promjenom radnog vremena nečim izrazito štetnim po radnike!

KUTINA: MASOVNA TUČNJAVA ROMA I NEREDI U BLIZINI RADIĆEVE ULICE U CENTRU GRADA , JE LI KUTINA JOŠ UVIJEK “SIGURAN GRAD”????

Neslužbeno doznajemo kako ima i više sudara automobila! Policija ne terenu! Je li Kutina više siguran grad? Svemu je prethodila masovna tučnjava.

Diljem društvenim mreža šire se snimke namjernih sudara automobila i kombija , masovne tučnjave. U glavnoj ulozi su pripadnici romske manjine!

Sminke koje kruže društvenim mrežama su jezive, od namjernih sudara automobila , ugrožavanja života građana i sudionika u prometu do masovne tučnjave! Kutina je očito postala i postaje grad slučaj kao i dijelovi Međimurija!

Osoba s profila “Tomislav Zlački” objavio je i snimku koja pokazuje namjerni sudar i jurnjavu vozila na pješaka, ukoliko može neka nam nsimku pošalje u in box, ili na newskutina@gmail.com

TEMA: RADNIČKO NASELJE KRČ, ONI IMAJU KREDIBILITET PITATI, ZAHTJEVATI I DOBITI ODGOVORE I SAZNATI ISTINU, EVO I ZAŠTO

Radničko naselje Krč. Splet nekoliko ulica smještenih na gradsku periferiju Kutine, raštrkanu nakon željezničke pruge, nadvožnjaka, u dolini koja se proteže do lonskoga polja, omeđen industrijskom zonom Petrokemije, te zastrajelim, polupustim industrijskim kopleksom, glinare, metara i nekadašnje tvornice Čađe , popularne “čađare! Naselje koje živi svoj život između autocste A3 i Petrokemije, kao jedna zasebna cjelina odvojena komunikacijskim pravcima od centra grada. Uzani puteljici s obje strane nadvožnjaka, industrijska zona…

Krč je tijekom domovinskog rata dao puno, njegovi su stanovnici bili na raznim bojištima , pa i Vukovar, poput današnjeg predsjednika tamošnjeg VMO, Damira Markuša. Neki su poginuli…. naselje ih se sjeća, a okupljeni oko lokalnog nogometnog kluba “Dinamo” KRČ, u Krču teško da ćete pronaći ikoga tko ujedno nije i navijač zagrebačkog Dinama.

Krč se nije mogao podičiti modernim stambenim zgradama poput “elitnog” kutinskog naselja dobrostojeće srednje i više socijalističke klase kao Brunkovac, nije imao prostrane stanove i balkone kao blokovi K4, ili modernistički stambeni mravinjak kao Centar 1 i 2…Krč je bio i ostao splet nekoliko uličica i uglavnom ne pretjerano bogatih i reprezentativnih obiteljskih kuća, radničko naselje bilo je zbilja radničko….a klasa onda radnička, a i danas.

U svjetlu galame oko izgradnje “Spalionice” u Kutini, želimo ovom kolumnom pojasniti strahove ljudi koji su ostali živjeti i žive i danas u tom dijelu Kutine. Desetljećima su stanovnici Krča imali problem sa sušenjem rublja na otvorenom, prekrivale su ga onomad crne čestice čađe iz tvornice uz samo naselje, prašina ljeti, smrad postrojenja za maglovitih jesenjih i zimskih dana, ili miris amonijaka tijekom vlažnih i sparnih dana…

A opet, većina obitelji živjela je od Petrokemije, uzročnika svih tih nedaća, pa i one najgore bolesti. Kroz Krč će prolaziti i nova kutinska obilaznica…koja stoji kao nekakav distopijski spomenik, prazna izgrađenih svega km i nešto s kružnim tokom koji završava na ledini… Pored Krča prolazi i ulica kojom svakodnevno prometuje tisuće automobila i kamiona , jer je ista ulazak na autocestu A3 dio jednog od važnijih paneuropskih koridora.

I stoga možda najviše prava na pitanja, strah, ali prije svega i na odgovore imaju zapravo upravo stanovnici Krča, naselja u čijoj blizini se nalazi potencijalna lokacija postrojenja zvanog “spalionica”, a koje je ovih dana uzburkalo javnost, no i postalo sredstvo političke borbe dijela kutinske oporbe, koja na regularan način nikako i ničime ne uspjeva doći do vlasti, jer osim kritika i protivljenja protiv svega nemaju nikakav program, plan, niti konstruktivan prijedlog za bilo što, a kamo li za rješenje problema koji muče SVE građane Kutine, a ne samo pojedine stranačke grupe, ili društvene skupine.

Stanovnici Krča imaju puni legitimitet pitati, zahtjevati i dobiti odgovore i to točne, iskrene i bez uvijanja, hoće li se to postrojenje graditi, neće li, u kojoj je sve fazi i koja bi se točno tehnologija ondje ako uopće dođe do realizacije tog projekta trebala primjeniti. Krč je prolazio u svojoj modernoj povijesti sve faze industrijskog napretka, odnosno negativnih posljedica istog, loš zrak, zagađenje, proljavština, respiratorne bolesti…..a k tome je bio tretiran kao nekakva drugorazredna periferija u odnosu na druge gradske kvartove u Kutini.

Stoga bi i aktualna vlast trebala razumjeti ljude iz Krča… njihovo neslaganje s eventualnom pozicijom postrojenja koje kada se kaže “spalionica” i 25 tona spaljivanja nečega na sat ne zvuči sigurno za mještane Krča divno i bajno…već opasno….

Kutini nesporno hitno treba neka veća gospodarska investicija, jer iseljavanje iz Kutine, nije tu zbog zagađenja ili tendecioznih TV priloga o “najzagađenijem gradu”….. kad smo kod tog priloga je li se netko pitao zbog čega je mjerna stanica smještena ni manje ni više nego uz sam rub super prometne prometnice glavnom izlaza na autocestu???? Apsolutno suluda pozicija! I samim time upitno koliko su vjerodostojni podaci iz iste. No vratimo se Krču.

Naši sugrađani iz Krča, budimo realni kroz svoju povijest unazad više od 60 godina bili su se rađali i umirali praktički u sjeni industrijskih dimnjaka, vlakova, kamiona, postrojenja i čestica čađi na automobilima, zavjesama, rublju, na sušilima, na listovima ukrasnog bilja i drveća….

Ti su ljudi proživjeli vijek uz tutnjavu postrojenja Petrokemije i tvornica uz nju da su jednostavno naučili ne čuti taj vječni huk, šum, povremenu buku, metalno cviljenje manevarki na ranžirnom industrijskom kolodvoru, šum automobila koji hitaju ka autocesti, a putnici se ni ne pitaju, a tko živi tu , među tim kućama i ulicama uz Petrokemijska postrojenja?

Godinama nisu mještani Krča mogli oko svog naselja na livadama brati pečurke, ili tražiti vrganje, sigurno ondje da ih je i bilo ne bi bili poželjni za jelo, gljive, kao što znamo skupljači su teških metala i onečišćenja iz tla i zraka…

I normalno je da se ti ljudi, čak prije svih ostalih pitaju i strahuju i imaju na to pravo, koliko god ono bilo realno, ili ne, nakon svega zašto bi neko novo postrojenje, koje se eto, prezentira kao “spalionica” gradilo baš pored njihovih kuća, opet u neposrednoj blizini njihova skromnog naselja???

To trebamo i moramo razumjeti i odvojiti od raznih lokalnih politikanata koji u životu nisu osjetili ni sat rada u noćnoj smjeni Petrokemije, ni micali veš zbog čađi sa sušila ni usred ljeta zatvarali prozore, zbog smrada i prašine….

Damir Markuš zapravo je na onome što se naziva prosvijed protiv spalionice u Kutini, kazao nešto vrlo bitno, a to je da bi čelni ljudi, odnosno prvi čovjek grada terbao izaći pred medije, sazvati tiskovnu i kazati jasno i prezicno hoće li biti “spalionice, ili neće”, ako je na ta pitanja nemoguće odgovoriti jer odgovori ovise o nekome drugome i nečemu trećemu, onda bi trebao to precizno objasniti, a najviše to, radi li gradska uprava na dovođenju te investicije i koliko realno bi ona mogla zagađivati, ili ne, odnosno mogu li se zaista takozvani “benefiti” od nje strpati u okvir općeg dobra i interesa SVIH građana Kutine i grada, pa i onih iz naselja Krč. Ne vidimo razloge da se to ne učini, jer dopisima po medijima, ili na sjendnicama, ljudi mogu shvatiti sve to kao nekakvo “skrivanje”, lakše je kada se razgovara javno pred kamerama, ili još bolje uživo s ljudima….

Ne bi li se tada, kroz otvoreni dijalog i bacanje na stol svih karata i za i protiv, te argumenata koji se ne mogu pobiti došlo do razumjevanja, do konačnog suda, do izbjegavnja političkih igrica, nadmetanja i medijskog cirkusa?

Da, Krč ima pravo sve to tražiti, dobiti i stvoriti na osnovu svega toga nekakva zajednički stav, jer ti su ljudi i taj dio Kutine, dali obol industrijskom razvoju grada na možda i teži način.

Kutina bi bio puno bolji grad za život kada bi se radilo otvoreno, a politiku odmaknulo od svih odluka i svih segmenata života, a s druge strane istinski slušalo sve stanovnike, a ne tek parcijalne interese neke povlaštene manjine. Jedno je jasno, interes svih građana Kutine jest stvaranje novih radnih mjesta, dolazak novih investicija, pokretanje grada koji već dugo vremena i previše odumire i nestaje, a i gubi svoj identitet i svoj urbani “štih” i povijest, no interes svih treba se postići bez žrtvovanja nekih, jer u današnje vrijeme vjerujemo uz malo pameti, volje i manje politikanstva još uvijek postoje mnoge opcije i mnogi segmenti industrije i proizvodnje, osim onih koje zagađuju, ili onih koje nazivamo prljavima…..štetnima za okoliš, zdravlje i čovjeka….

Krč i dalje živi u sjeni jedinog velikog i istinskog zagađivača, Petrokemije koja je iz okova socijalističkog nasljeđa izašla tek ovih dana privatizacijom i ulaskom Turske multinacionalne kompanije u većinsko vlasništvo…. što donosi budućnost? Je li postrojenje o kojemu se toliko rogobori s vidljivom političkom pozadinom opasno za zdravlje, ili ne više od onoga što već imamo, ili uopće značajnije neće utjecati na kvalitetu života??? Na ta pitanja ni mi ne znamo odgovore, baš kao ni stanovnici Krča….ali netko ima odgovore na ta i druga pitanja, netko zna pojedinosti, pozadinu i pravu sliku, ako je sve ok, onda ne vidimo razloga da se s tim prvo ne upoznaju upravo oni pored čijih će domova eventualno trebati početi realizacija takvog jednog industrijskog pogona, zar ne?

KUTINA: U KUTINI JUČER OSNOVANA PODRUŽNICA UDRUGE “HRVATSKO BILO”

STVARA LI SE U KUTINI DESNA POLITIČKA SNAGA NEOVISNA O GRAVITACIJSKOJ SILI HDZ-A I DRUGIH OPCIJA, ILI NEŠTO DRUGO?

U hotelu Kutina jučer je održana osnivačka Skupština Udruge “Hrvatsko bilo”, podružnica Kutina. Udrugu će voditi predsjednik Goran Markovac, a zamjenik će biti poznati aktivist Gordan Šebalj, na Skupštini su govorili Ante Prkačin, te Dario Žepina. Jasno je kako Udrugu čine dokazani hrvatski branitelji i domoljubi, no i ruku na srce politički aktivisti , već poznati po djelovanju u politici. Za očekivati je moguće kako će Udruga zapravo biti temelj za stvaranje neke izborne liste na desnom polu političke scene.

Zaokretanjem HDZ-a prema lijevo na državnoj razini, no i odmak od desnice na lokalnoj, te koketiranje s raznim lijevim opcijama upraznilo je mjesto na političkoj sceni , MOST je također skretanjem ulijevo, prema anacionalnom SDP-u i ekstremnoj ljevici poput Možemo i RF otvorio i u Kutini prostor mogućim poreslagivanjem unutar desnog biračkog tijela.

Je li Udruga “Hrvatsko bilo” na tom tragu, ili ne, ostaviti ćemo vremenu da to pokaže.

Svojevrsnu braniteljsku listu već smo u Kutini imali tijekom izbora 2017, odnosno 2021 godine, a ona je tada bila u Kutini produžena ruka lokalnog SDP-a i ljevice, te je upravo zbog toga doživjela izborni poraz. Poučeni ovime , moguće je da će se neka buduća eventualna lista koja će okupljati branitelje i domoljube politički opreznije postaviti, no nije uvijet. Udruga navodi kao jedan od osnovnih ciljeva ujedinjavanje svih desnih političkih opcija!

Jedno je jasno, desnica , ona iskrena i njeno biračko tijelo sve više traže put, jer radikalna ljevica kojoj je milija neka prije više od 30 godina propala državna zajednica i totalitarni jugoslavenski sustav, no stvarnost i narod među kojim djeluje je sve agresivnija i medijski i svakako drugačije.

U dopisu sa osnivačke Skupštine stoji sljedeće:

Jučer, 03.05.2023., u Kutini smo osnovali podružnicu udruge HRVATSKO BILO

Sisačko -moslavačke županije.

Ponosni smo što sve više ljudi prepoznaje našu želju i volju za boljitkom naše lijepe

domovine uz čiju smo pomoć osnovali našu drugu Podružnicu.

Za predsjednika Podružnice izabran je gospodin Goran Markovac a za zamjenika

predsjednika gospodin Gordan Šebalj koji su se nakon provedenih izbora obratili

prisutnima.

„Ovo srce, ovaj čovjek što stoji sad pred vama živi za ovu domovinu i za ovaj narod“, rekao je novoizabrani predsjednik podružnice u svom govoru.

Jednake stavove dijeli i novoizabrani zamjenik predsjednika koji je izjavio da su oni, dragovoljci domovinskog rata, ratnici, zbog svojih suboraca, koji su položili svoje

živote za domovinu, dužni Hrvatsku vratiti hrvatskom narodu.

Podršku idejama koje propagira HRB dao je uvaženi zastupnik, general Ante Prkačin.

General Prkačin je u više navrata naglasio važnost ujedinjavanja svih nacionalno osviještenih domoljubnih opcija na Hrvatskoj političkoj sceni.

Tijekom svog izlaganja general je više puta prekidan uz gromoglasan pljesak podrške.

Na samom kraju Osnivačke skupštine podružnice udruge HRVATSKO BILO Sisačko-

moslavačke predsjednik Udruge, Darijo Žepina, čestitao je svima na osnivanju Podružnice istaknuvši „Ujedinjavanje desno orijentiranih političkih opcija, za što se zalažemo, licemjerima je najveća opasnost, jer će se napokon naći na vjetrometini i neće se moći skrivati iza lažnih nacionalnih i domoljubnih narativa kojima obmanjuju narod.“

TRAGEDIJA U BEOGRADU POSTAVLJA PITANJA NA GLOBALNOJ RAZINI, KAMO IDE NAŠE DRUŠTVO?

Dječak od 13 godina u Beogardu u Srbiji ušetao je u osnovnu školu koju je pohađao i iz očevog pištolja pobio 8 učenika i zaštitara, a još nekoliko osoba uključujući učiteljicu povijesti ranio neke teško, neke lakše. Nakon toga je sam pozvao policiju , predstavio i se i kazao što je učinio, zločin je pripremao mjesec dana, crtajući čak i plan napada i djecu koja su mu bila “primarne mete”. Dječaj dolazi iz ugledne i dobrostojeće obitelji, otac liječnik, majka zaposlena u Ministarstvu??

Događaj iz susjedne Srbije , a o kakvima smo čitali i slušali kroz vijesti iz SAD-a ozbiljno bi trebalo zabrinuti i Hrvatsko i društvo općenito. Dostpunost bez selekcije informacijama putem modernih tehnologija, bombardiranje lošim vijestima, prikazivanje kriminalaca kao junaka, nasilje na svakom koraku , te katastrofalno stanje medija koji su u 99% najobičniji tabolidi, mediji danas doslovno uništvaju živote mnogim građanima koje uzmu na metu, nekažnjeno, ljude se medijski blati, progoni, omalovažava, prikazuje ih se negativcima bez ikakvih dokaza i argumeneta, izloženi su janvom liču, djeca sve to gledaju, promatraju, čitaju, nameće se nezdrav natjecateljski odnos, stres i pritisci su konstanta, svijet je odavno prestao biti sigurno i normalno mjesto.

U takvim okolnostima unutarnje nezadovoljstvo i bijes, manjak pažnje, pogrešni odgoj, okruženje sve skupa mogu dosveti do ovakve tragedije, mnogi se slažu. No što je poticaj , sve skupa, ili nešto specifično, teško je kazati.

Vršnjačko nasilje danas je svakodnevica, kao i nasilje putem društvenih mreža, sadržaji platformi poput Tik toka i drugih puni su površnih ideala i idola, jednom rječju zapali smo u društveni kaos koji je daleko od onoga što se predstavlja, Nasilje nikada nije bilo toliko prisutno u svim mogućim suvremenim sredstvima komunikacija i zabave.

Agresivne video igre , potreba za dokazivanjem kroz nametnute statusne simbole, jaz između siromaštva i bogatih slojeva društva, dvostruki kriteriji, raspad sustava vrijednosti, lažni privid demokracije, sve to vodi nas do zaključka kako na žalost ovakve stvari poput tragedije u Beogradu nisu negdje daleko od nas , ili u virtualnom prostoru, već među nama. Najgore je što je akter ovog užasa dijete od svega 13 godina, a žrtve uglavnom također djeca, osnovnoškolci!

Teško je sada biti “pametan” i stvoriti nekakav čvrst zaključak, jer mogućih razloga koji su doveli do toga da se ovo dogodi postoji na tisuće, a svi su mogući “krivci” , ili okidač.

Što mislite vi?