DRUŠTVENI KRONIČAR: LIJEVI JAL, DESNA BONACA….BITNO DA SE “BARA NE ZATALASA”

Koristi se tu i tamo riječ “malograđani”, zna se upotrijebiti i konstrukcija provincijski mentalitet. Mentalitet malog grada, ili mjesta podalje od metropole ne mora uvijek biti negativan, a stereotipi vezani uz riječ “provincijski” istiniti.

No u našem gradu postoji vječni oblak sastavljen od lokalnih malograđana i provincijalaca mentalno i karakterno upravo omeđenih tim negativnim kontekstom male sredine…jalne, čangrizave, nikad zadovoljne. U Kutini ovu skupinu zanimljivo čine mahom dnevno-politički kritičari lijeve ideološke provincijencije, a krilnik i zamašnjak u javnom prostoru im je prirodno persona provincijskog društveno medijskog radnika bez staža u stvarnom životu i realnom sektoru.

U takvim kružocima vlada nikad prežaljeni žal za utopijskim vremenima bivše Juge, nepomirljivost zbog izostanka vidljive vladavine manjine i pritajena mržnja prema svemu gdje se njih ništa ne pita…

Iz tog i takvog oblaka lokalne ljevice izrodila se skupina nezasitih ega, presoljena s prevelikim narcizmom, okovana nikad prihvaćenom vlastitom prosječnošću, ljuta i jalna na sve i svakoga…

Malo koja sredina poput Kutine obiluje s toliko samoprozvanih kritičara svih zbivanja , kretanja, radova, susjeda, pojedinaca kao Kutina. Ako se grade infrastrukturni projekti, popravlja vodovod, kanalizacija, onda se nemilice piše po društvenim mrežama i rogobori kroz usta svojih političkih “predvodnika”, kako je to skupo, kako se diže prašina, kako jadni građani oštećuju automobile, kako je sve “sumnjivo”! Ukoliko se gradi zgrada koja je isprva bila loše koncipirana ideja upravo domaće ljevice, onda je to opet, “preskupo”, na pogrešnom mjestu, sumnjivo i mutno…

Ako se radi most, onda je taj most, preskup, nepotreban, previše mostova ima, to je lopovluk??? Ukoliko se gradi skejt park na mjestu obrasle livade, na kojoj nikada nije zaživo “park za pse”, onda se tome lokalni lijevi medijski harlekin čudi i ruga??? Ukoliko se želi privući neki investitor , onda je to zagađenje i spalionica, ukoliko nema investitora, onda je to devastacija Kutine, ukoliko se negdje izgradi nogostup, onda je to razbacivanje javnog novca??

Ukoliko se netko zaposli onda je to afera, a kada primjerice bivša lijeva vlast u javno poduzeće utrpa dva svoja vijećnika, dva sina dvoje gradskih vijećnika, stranačke drugarice i drugare, onda je to razvoj gradskih poduzeća?????

Pola metra korova usred sezone i potpuno zapušten grad od 2013-te do 2017-te je “novi vjetar u leđa”, a papirić pored kante za smeće danas je za te nekadašnje nove vjetrove i vjetropire ekološka katastrofa?? I nisu samo lokalni ljevi FB aktivisti i samozvani političari stalni kritičari svega što postoji.

Teško je , izgleda dijelu samih kutinčana prihvatiti bilo što i u svemu se traži “dlaka u jajetu”. Prvi smo iskritizirali ne toliko činjenicu da Grad nije imao obilježavanje Prvog svibnja, koliko što se masno plaćeni mediji nisu udostojili čak objasniti ni zbog čega. Onda se pale dežurni ljevičari i trkeljaju o ” ukidanju praznika rada u radničkom gradu”.

Isti ti ljevičari i njihova krovna stranka napravi u međuvremenu stranački politički skup s kobasicama , ondje paradira saborska zastupnica SDP-a, podjele kobasice, malo zaplešu okićeni stranačkim znakovljem, ispred stranačkog prijenosnog plakata, a sve to 30. travnja, događaj nazovu “Prvomajski krijes” i proslava, a za 1. svibanj, odnosno po njihovom 1. maj, ne naprave ništa nego se pokupe po kletima i okolnim gradovima i općinama na izlete i filozofiraju kako grad nije napravio ništa??? Nije, a nisu ni oni!

Dakle, sveopće licemjerje kojim su isti ti naši, domaći kritičari života i smrti, klimatskim promjena, ekološki osvješteni i medijski aktivni lijevi propagandisti okićeni je nemjerljivo. Teško da se može pronaći neka mjerna jedinica kojom je moguće izraziti količinu tlapnje i “lamrdanja”, kako bi to kazao nekadašnji idejni vođa ovakvih skupina za ovakvo ponašanje.

Ono što je posebna značajka, odnosno obilježje malograđanske ljevice u moslavčana i kutinčana, jest potpuni, epski izostanak bilo kakvog konstruktivnog prijedloga, ideje, ili plana unapređenja života zajednice??? Nema ničega, samo kritike, optužbe, spletkarenje po društvenim mrežama, kreiranje desetina lažnih profila, te glorificiranje samih sebe do iznemoglosti… kakva ekipa, kakav društveno-politički doseg ??? Neviđeno!

Kada bi nekim čudom , ovog trenutka nestalo slavne nam globalne društvene mreže FB, u Kutini bi iste sekunde nestalo, lažnih vijesti, lažnih optužbi, podmetanja, petokraka i Titovih slika, jalovih kritika , političkih spletkarenja…ostala bi samo još jedna , jadna i slabo posjećena pozornica , ona gradskoga vijeća.

I to ne bi značilo da su oni koji danas sjede uglavljenih stražnjica preko stranačkih iskaznica u gradskim odjelima , ustanovama , gradskoj upravi i tvrtkama, supergenijalci i teške poštenjačine, već bi značilo kako ovi drugi osim sipanja jala i kritika po fejsu, ništa nisu nikada ni učinili, niti namjeravaju…

U realnom svijetu pak, dok je čovjeka i radova, bit će i prašine i buke, dok je ljudskog mentaliteta nikada svi neće biti sretni i zadovoljni, a dok se u našoj zemlji ne uvede Zakon i red u zanimanje “političar”, kao i moralni i etički kodeks ponašanja , reda , pravice i poštenja neće ni biti. Mediji su priča za sebe…oni u Kutini zapravo već dugo godina i ne postoje. Postoji protokolarna mreža marketinga vladajućih, te fake news i kvazimediji dijela lokalne oporbe i političke ljevice… ništa drugačije nije čini se ni na višim, pa i državnim razinama.

S desne strane bonaca da se bara slučajno “ne zatalasa”, a s lijeve jal i žuć, figa i praznina….

Karavane prolaze, psi laju….

KUTINA: GRADONAČELNIK NA TRENINGU ŠKOLE SPORTA

Jedna od boljih inicijativa i hvale vrijedan projekt koji nastoji pojačati interes djece za sport svakako je Škola sporta, koja u Kutini okuplja sve više djece. Koncept je osim razvoja motorike, socijalizacije i drugih aspekata bavljenja sportom, te povećanja interesa djece za sport i upoznavanje s raznim sportovima.

Kroz Školu sporta najmlađi se upoznaju s gotovo svim sportovima , te aktivno treiraju kroz upoznavanje s košarkom, nogometom, streličarstvom, atletikom, plivanjem, odbojkom, te cijelim nizom sportova. Na ovaj način u kombinaciji treniranja, igre i edukacije djeca razvijaju ne samo ljubav prema sportu, već stvaraju podlogu za vlastiti odabir primarnog sporta s kojim se u budućnosti žele baviti.

Školu sporta jučer je posjetio i gradonačelnik Zlatko Babić, inače omiljeni među djecom, te se i sam pridružio djeci u treningu. Treba naglasiti kako su voditelji Škole sporta postigli zavidni interes djece , a sve prati i veliko zadovoljstvo ovim projektom i samih roditelja. Naravo Školu sporta vode ljudi s velikim osobnim iskustvom u bavljenju sportom , što dodatno daje kvalitetu cijelom projektu, koji je nadmašio očekivanja i iz plana održavanja tijekom ljeta zaživo tijekom cijele godine!

KUTINSKI OSVRT: SJEVERNI DIO KUTINE, ULICA HRVATSKIH BRANITELJA, HOĆE LI 30 I VIŠE GODINA KUTINSKE SRAMOTE KONAČNO BITI RJEŠENO PROJEKTOM “AGLOMERACIJA”!?

Koliko je projekt “Aglomeracija Kutina” zaista potreban prije svega građanima puno smo govorili. 50 godina su u Kutini neka naselja, ali i ulice praktički u prvoj gradskoj zoni što je čak i civilizacijski nedopustivo čekale osnovnu komunalnu infrastrukturu poput primjerice vodovoda i kanalizacije. Dotrajala mreža nije samo posljedica godina , već i činjenice da je Kutina prerasla postojeću komunalnu infrastrukturu odavno!

Broj automobila i promet ustostručio se u odnosu na godine kada je građena kanalizacijska i vodovodna mreža u užem dijelu Kutine. Okolica Kutine vodovod nije imala praktički do prije 10-tak i 15-estak godina, a kanalizacijski sustav je nešto što je posebna sramota najvećeg Moslavačkog grada ! Najbolniji primjer katastrofalnih lokalnih vlasti i vlastodržaca Kutine unazad 50 godina, a posebice zadnjih 30 godina, svakako je ulica Hrvatskih branitelja, odnosno sjeverni prilaz Kutini prema naseljima uz Kutinu, a uz cestu D45!

Nadomak samog centra grada, od nekadašnje “streljane” pa nadalje gledamo prizore koji ne pripadaju ni 20-tom, a kamoli 21. stoljeću i neshvaćamo kako je moguće da 30 godina nitko od gradskih vlasti nije ništa poduzeo po tom pitanju do današnjeg dana, kada su se konačno stvari pomakle nakon više od 3 desetljeća i mrtve točke i nazire li se početak rješenja ovog problema.

Od zgrade “Poduzetničkog inkubatora-PUNK”, nekadašnjeg “Komiteta” pa do kraja ulice Hrvatskih branitelja, a onda dalje kroz prigradska naselja poput Kutinske Slatine i drugih svjedoci smo nevjerojatnih činjenica od kojih doslovno boli glava!

Osim što 2/3 ulice Hrvatskih branitelja nema kanalizaciju, ovdje i puno drugih stvari “ne štima”. Nogostup građen prije 40 i više godina je dotrajao, prepun udarnih rupa, rasvjeta očajna, noću je sve nepregledno i sjenovito, tijekom kiša prepuno lokvi, udubljenja, propalih šahti! Sve ovo u prvoj gradskoj zoni pored Sportskog centra, sportskih terena i u gusto naseljenom dijelu grada. Povrh svega tu je i prometna državna cesta, drvoredi koji zaklanjaju zastarjelu i lošu uličnu rasvjetu… Smrad fekalija širi se čitavim putem uz ulicu Hrvatskih branitelja, sve do kraja, a nakon toga nastavlja kroz prigradsko naselje K.Slatina!

Uz vrlo opasnu i prometnu cestu nalazi se nešto što se više ne može nazvati ni nogostupom već se radi o stazi dostojnom brdskog , ili off road ekstremnog biciklizma, nema rubnjaka, nogostup je čitavom dužinom dotrajao, uništen vremenom, radovima, na mnogim mjestima preko njega su parkirani automobili, nema biciklističke staze!

To je bez uljepšavanja prava, istinska i realna slika sjevernog dijela grada i jednog od dva najprometnija prilaza Kutini! Nakon toliko godina, unatoč svim mogućim peripetijama, projektom Aglomeracija, nadamo se obuhvaćeno je i “konačno rješenje” i ovog dijela Kutine. Razni komentatori, te oporbene grupe po društvneim mrežama koje zadnje dvije tri godine kriziraju sve radove, sve što se inače događa, sigurno će i kada krenu radovi kroz ovu ulicu i prema sjeveru, naći vremena i inspiracije sipati drvlje i kamenje.

No treba znati, da bez obzira tko vlada politički Kutinom, ma kako se zove i koje su boje njegove zastave, rješavanje sjevernog prilaza Kutine i izgradnju infrastrukture u tom dijelu treba podržati makar vrišteći od sreće s prozora! Ma kakva god bila prašina, prometni zastoji i kaos, sve se to lakše može izdržati no činjenica da se 30 godina jedan dio grada držao infrastrukturno u počecima prošlog stoljeća!

Naravno da ima bezbroj kritičnih točaka, ulica uličica, dijelova Kutine koji vape za obnovom ne samo infrastrukture , već i drugim zahvatima, no bez rješavanja sjevernog dijela Kutine, odnosno ulice Hrvatskih branitelja, teško da je čitav projekt vrijedan skoro pola milijarde kuna smislen i zaokružen.

Naravno, kada dođe do radova cijelom dužinom navedene trase, nema ništa bez izgradnje nogostupa i biciklističke staze koja je od životnog značaja prvenstveno građanima tog prostora i prigradskih naselja . Treba imati na umu da je potrebno stati i na kraj i onima koji devastiraju, blokiraju i na neki drugi način zloupotrebljavaju javne površine i ugrožavaju sigurnost građana na tom potezu. Treba čuvati ono što se izgradi za buduća pokoljenja.

Nema niti opravdanja, niti objašnjenja za činjenicu kako 30 i više godina izgleda čitav potez od “komiteta” do Kutinske Slatine i Šartovca, niti objašnjenja lokalnih političara, bilo vladajućih, bilo oporbe želimo uopće slušati vezano uz ovu tužnu činjenicu, jer su tolike godine prošle i vremena je bilo, ne samo u ovom slučaju za mnoge građanima potrebne stvari.

Poduprijeti konačno rješenje ovako dugotrjane kutinske sramote, treba svakako, a ukoliko se rješenje ne dogoditi, one koji su ga bili dužni rješiti kazniti na izborima maksimalno. Nema treće opcije.

Da ne govorimo kako opisani potez nosi većim svojim dijelom , odnosno ulica ime Hrvatskih branitelja, pa bi ta ulica i infrastruktura u njoj, trebala biti ne samo dostojna imena najduže ulice i dionice, nego barem na razini uređenijih dijelova, da ne kažemo ostatka užeg centra grada, naravno takva bi trebala biti čitava Kutina i sva kutinska sela, no treba imati na umu da je činjenično da je 30 godina traljavosti i nerada teško ispraviti i popraviti za neko kratko vrijeme…

No ako se ikada u Kutini stvari poslože na svoje mjesto, naprave prioriteti, koji nisu ni manifestacije, ni projektna lutanja, ni “turizam”, ni ideološki skupovi, već goruće potrebe građana na “duže staze”, tada će sve ostalo doći samo po sebi, no za to treba osim “Aglomeracije” još projekata koji ne služe tek naslikavanju lokalnih političara , ili okupljanju društvene kreme u uske kružoke, već za izgradnju bolejg standarda svih građana , a ne grupa uljuljkanih u svojim političkim uljebljivanjem osiguranu sigurnost radnih mjesta u gradskoj upravi, ustanovama i javnim trvtkama. Zar ne?

DRUŠTVO: NI NJEMAČKA NIJE ŠTO JE NEKAD BILA, ŽIVOT JE TEŽI , CIJENE SVE VEĆE…

Priče o nestašicama jestivog ulja u trgovinama u Njemačkoj nisu urbana legenda, potvrđeno je iz svih mogućih izvora. Skupe stanarine, sve više smeća ondje gdje je to bilo prije nekoliko desetljeća nezamislivo vidjeti, Stranci koji su preplavili zemlju, Nijemci gotovo u manjni u većim gradovima , problem s prilagodbom imigranata iz arapskih zremalja, povećena stopa kriminala i smanjena sigurnost na ulicama?

To bi bio dio posljedica ne samo imigrantske politike, već općenito lijeve, liberalne politike koja mijenja lice jedne od najjačih ekonomija Europe i svijeta, Njemačke, uvijek gladne radne snage, “obećane zemlje” za one koji žele priliku i “brzu zaradu”. Nema više ni brze i “lake zarade”, prosjek plaća na “bauštelama” i raznim nižerazrednim , slabo plaćenim radnim mjestima nije dobar, a troškovi života su golemi.

Njemačka još uvijek nudi stabilnost, no ona nije ni izdaleka slična onome što su mogi koji ondje otišli očekivali, a ni onome što je bilo prije nekoliko desetljeća. “Pandemijske mjere” u Njemačkoj su bile znatno strože nego u Hrvatskoj, ograničenja i zabrane su donijele goleme štete, no i dodatno razbuktale sve veći broj nezadovoljnika općim stanjem u njemačkom društvu.

Rat u Ukrajini Njemačku je stavio na puškomet neprekidinih bahatih zahtjeva Ukrajinskog glumca-lidera Zelenskog, ali i pritiska SAD-a za jačanjem zabrana, sankcija i agresivnijom politikom prema Rusiji, s druge strane tu je ruski plin , koji Putinu daje jakog aduta u diplomatskom ratu i pritiscima prema Njemačkoj i EU. Njemačka je već godinama i neprekidna meta i odredište imigranata, od kojih se mnogi u toj zemlji nisu ni pokušali adaptirati, kao i Švedskoj, te opterećuju socijalni sustav zemlje.

Njemačka je još uvijek ekonomski div i sila, pa udare koji bi mnoge zemlje dovele u očaj amortizira , no pitanje je do kada će to moći.

Desetljeća promoviranja nekih novih vrijednosti i liberalnih agendi, Njemačku su danas dovele do toga da praktički više odnedavno nije ni većinska kršćanska zemlja, čemu valjda očito i teži liberalni globalizam , najdestruktivnijo društveno i političko uređenje po čovječanstvo ikada.

Danas, kada praktički u Hrvatskoj gotovo da nema nekoga tko ne poznaje barem jednu osobu koja je otišla privremeno, ili na duže vrijeme živjeti i raditi upravo u Njemačku, doalze do nas informacije “iz prve ruke”. U Njemačkoj se još uvijek može zaraditi više no u Hrvatskoj, ali morate raditi “kao crnac”. U Njemačkoj je socijalna pravdenost još uvijek daleko bolja no u Hrvatskoj, ali ju morate zaslužiti i opravdati, korupcija koja je sveprisutna u Hrvatskoj, u Njemačkoj je u granicama društvene prihvatljivosti i žestoko na udaru pravosuđa, dok u Hrvatskoj nema povjerenja u pravosuđe, koje je takođe korumpirano u pod utejacjem politike i raznih interesnih skupina.

Sve u svemu u Njemačkoj još uvijek postoje prilike, načini i mogućnosti za zaradu, no sve je to daleko od idealnog i načina života na koji su kod nas ljudi navikli. Rad je na prvom mjestu, izlasci su praktički minimalni, cijene odlaska u kafiće i restorane enormne, no zato je hrana jeftinija u prosjeku nego kod nas u Hrvatskoj (trgovački centri). Prednost Njemačke je još uvijek poštenije i uređenije društvo, no život je daleko teži nego ranijih desetljeća.

Njemačkim umirovljenicima također nije lako, treba znati kako je prosječna mrovina u Njemačkoj manja od 1200 eura, za žene i manja, pa sada to usporedite s u praksi višim cijenama života u toj zemlji, barem gledano oko stanovanja . Mirovina je i u Njemačkoj u slučajevima velikog broja tamošnjih umirovljenika niža od prosjeka, znači nerijetko i manja od 1000 eura.

Za naše pojmove, odlasci u Njemačkoj frizeru, na manikuru, restoran, kazalište zapravo je “teški luksuz”…

Da je život u Njemačkoj teži no prije 50 godina svjedoče i moga istraživanja njemačkih medija, institucija i rezultati anketa. Mnogi naši radnici u Njmeačkoj rade i po dva posla, ali i mnogi Nijemci, kako bi očuvali životni standard, no na štetu slobodnog vremena i življenja.

Svakodnevni troškovi života u Njemačkoj zadnjih godina drastično rastu, a što dovodi do štednje na mnogim nekada uobičajenim stvarima, poput naručivanja hrane , odlaska na izlete, ručkova vani i slično.

IZGUBLJENI KRAJOBRAZ: KUTINA, ČOVJEK, LJUDI I GRAD

Ovo je isječak crno bijele fotografije središta Kutine (kod Helešija), davnih 60-tih godina prošlog stoljeća koju je objavila Fb stranica “Kutina kroz sliku i priču”. Ova fotografija i trenutak zaustavljen u vremenu zaslužuje priču i članak, jer ima u sebi mnoge elemente za nju.

Ako oglimo od ideološkog okvira, političkih korica is vih neželjenih dodataka fotografiju i trenutak, tada na njemu možemo vidjeti put našeg čovjeka i društva od tih davno minulih vremena do danas.

Na slici vidimo mlađeg, za to vrijeme elegantnog čovjeka kako žuri hodajući sredinom raskršća, koje danas zauzimaju automobili i ovakav bi prizor bilo iznimno teško slikati, a da se isti ne namjesti, odnosno režira. Iza je Kolodvorska ulica , prepuna ljudi, biciklist s desne strane ulazi u krivinu, a u kutku fotogarfije vidi se dio kamiona i automobila iza njega…

Prevladavaju biciksliti i pješaci. Vremena su davna, život je drugačije organiziran. I bez udobnih automobila i bez sve sile tehnike, stizalo se uvijek na želejni cilj, a i na vrijeme. Komunikacija između ljudi bila je neposredna, odvijala se na pločnicima, parkovima, ulici, tržnici, svagdje…

Nema ni semafora. Zamislite ta vremena u okviru ovog današnjeg. Vremena kad se nije automobilom išlo do kvartovske trgovine, gledalo po web aplikacijama kakvo će biti vrijeme i okretalo glave od susjeda i prolaznika, već se znalo zastati pitati za novosti, zdravlje, događaje..

Vrijeme kada su grad prije svega u realnom društvenom prostoru činili ljudi, njihove aktivnosti, entuzijazam i rad, a ne broj stanonvika i zgrada. Vrijeme kada je čitav sustav vriejdnosti i međuljudskih odnosa bio posložen na jedan logičan i pravedan način. Ta vremena , tih 60 godina prošloga stoljeća, no i puno ranije koz razna povijesna razdoblja, sustave i društvena uređenja, imala su nekako čovjeka u središtu života, vlastodršce u nekakvim posebnim policama. Danas imamo život bez života vrlo često.

Ekspanzija tehnologije , pomagala, dostupnost informacijama, čovjeka nije učinila sretnijim, niti mu dalo više vremena, no tada u tim vremenima sa slike…

Kao da je dan bio duži i ispunjeniji tada, mnogi kažu, no danas. Fotografija nam zorno pokazuje jedan bljesak i životni frem , skoro filmski isječak zaustavljenog pokreta, življenja Kutine , a iz čega se se zaista vidi razlika u odnosu na danas…

Svako vrijeme nosi svoje, kažu mnogi, pa tako i ovo danas, no kada pogledamo ovu sliku i uporedimo s onime danas, čini se kako živimo u vremenu koje zapravo odnosi, briše i poništava čovjeka u odnosu na ono i druga vremena? Današnje vrijeme ljude sklanja s ulica, zatvara u vlastite svjetove , određuje više no ikada, u vrijeme sa slike, godišnja doba i samo vrijeme ljude je izvlailo na ulice, nježno upućivalo jedne na druge…

Ono što nam nedostaje danas u odnosu na vrijeme kada je snimljena fotografija, jest međusobna poveznost, a onda povezanost grada i ljudi, ljudi i urbane cjeline i ljudi s vremenom oko njih.

Ono što je nevjerojatno na toj staroj fotogarfiji jest činjenica kako se na njoj u pravom planu vidi čovjek, u drugom ljudi, a u okruženju GRADA, urbanog okruženja koje odmah asocira na grad, i bez nebodera i bez automobila i bez semafora…no vidi se kako je to fotografija jednog trenutka života u gradu!

Razmislite i promislite zbog čega je to tako….

HRVATSKA: OD DANAS UKINUTA SVA OGRANIČENJA NA GRANICAMA, NEMA VIŠE NI “AUSVAJSA”

Sezona , ona turistička dolazi, po ustaljenoj praksi, evo nam sezone, evo “oslobođenja” od raznih zabrana, ograničenja i potvrda famoznog stožera. Od 1. travnja ukinuta je mjera obveznog predočenja “potvrde” pri ulasku u RH, no svemoćni je Stožer, odlučio ukinuti ovaj tjedan i tu, posljednju mjeru na granicama. MUP je potvrdio za jednu TV kuću kako od ponedjeljka više ne vrijede ograničenja na granicama.

  “Važenje Odluke o privremenom ograničavanju prelaska preko graničnih prijelaza Republike Hrvatske koja je bila važeća do 30. travnja 2022. godine nije produljeno. Stoga je ulazak u RH dopušten uz uvažavanje uvjeta ulaska koji su bili važeći prije epidemije COVID-19, odnosno uz uvjete propisane Zakonikom o schengenskim granicama, Zakonom o strancima i dr., ali bez udovoljavanja epidemiološkim uvjetima”, prenose mediji priopćenje MUP-a.

Kako već danas neki “epidemiološki Nostradamusi” znaju da će po isteku turističke sezone i na jesen ponovo postojati opasnost od epidemije i virusa… o tome sami donesite zaključak. Građani su umorni od mjera, zabrana, ispiranja mozga i ratova…

OSVRT: TI SI ČOVJEČE, ZA LOKALNE BAJE I FRAJLE, TEK KOMARAC NA ŠOFERŠAJBI NJIHOVE AMBICIJE……

Apsolutno je licemjerno kada recimo “javnoblebeće” o tome kako “prvomajskih praznika” u Kutini ove godine nije bilo osoba koja nikada u životu nije radila ništa osim đabalebarila o javnom trošku izigravajući nekakvog lokalnog kroničara s debelim pedigreom osobne prosječnosti i nadnaravnom ljubavi prema bivšoj “Jugi”…. ispada kako izostanak organiziranog kuhanja vojničkog graha i podjela istog najviše nedostaje jednom tipičnom, kako bi kazali naši stari “neradniku”….

No kako je moguće da se nešto slično dogodi u Kutini kao što se dogodilo ove godine? U gradu , gdje je recimo jedan bivši ljevičarski gradonačelnik za civilne žrtve komunističkih zločinaca kazao kako su to “ustaše”? Kako je moguće da se svjetla tradicija “prvomajskog graha” , kao i proslava izuzme i iz “prvomajskih aktivnosti”, čak i lokalne partije SDP, mislimo pri tome baš na datum prvi svibanj, odnosno prema službenom srpsko-hrvatskom riječniku dotične paritje, prvi maj?

Kako je moguće da u gradu manifestacija, “turizma”, priča i projekata, netko jednostavno ni državne i gradske zastave i zastavice ne postavi na stupove javne rasvjete na službeni prazni i neradni dan????

Sve je to kod nas i moguće i aposlutno ocrtava svepristunu bahatost lokalnih javnih lica dobro usidrenih i uhljebljenih na teret vaše grbače u raznim odjelima, ustanovama i drugdje, no posebno je tragično da se ni “službeni mediji” nisu udostojili ni jednom jedinom rečenicom objasniti zbog čega to nema uobičajenog načina obilježavanja Međunarodnog praznika rada, 1. svibnja????

Obilježena je protokolarno obljetnica VRO “Bljesak”, Hvala Bogu, da se netko od onih koji primaju solidne plaće u PR odjelu gradske uprave udostojio prenijeti nekoliko slikica i par redaka o tome na web-u grada Kutina.hr i to u nedjelju i neradni dan… valjda za to slijedi bonus na plaću? Zbog čega nema graha za sirotinju i par desetaka umirovljenika i onih koji vole isti pojesti u okrilju evociranja uspomena na neka “davna super sjajna vremena” , to je nebitno!??

Nebitno je… nebitni su i građani osim svake 4 godine kada dođe vrijeme žetve glasova??? I tobože plavima i tobože crvenima i tobože zelenima i ostalima koji svoje osobne ambicije, lijenost, pohlepu, gramzivost, te sve ostale karakterne osobine provincijskih karijerista kriju iza stranačkih zastavica, članstava i šuplje retorike, šuplje kao “babin zub”!??

Što Vas više odlazi iz grada, iz države, što vas manje izlazi na izbore, to su takvi sigurniji u nastavak svog vječnog bivstvovanja u fotelji, na jaslama , grbači i plećima naroda…… čemu onda uopće “stoki sitnog zuba” objašnjavati posljedice, nesposobnosti, traljavosti i bezobrazluka, lokalnog političkog i društvenog plemstva??? Nema potrebe.

Ljudi su ionako nebitni smatraju oni koji žele vlast i oni koji ju imaju. Oni žive u apsolutnom uvjerenju kako će “izborna matematika” pojačana brojem uhljebljenih i njihovim rukicama , te onima šire rodbine istih, te nekoliko onih koji su na dogovornim listama za zapošljavanje , plus kalkulacija oko postoka izlaznosti sačuvati njihove stražnjice u foteljama gdje se može odlučivati o javnoj kasi funkcionirati do sudnjega dana…

A nekako se ovih dan mirisi sumpora i baruta, sudnjega dana i crnih slutnji nadvija nad svijet…. nad narodom visi sivi oblak krize, neimaštine, straha i rata…. ali ne i nad našim “odabranima” koji sjede na čelu drđave, gradova i općina zaslugom 20% birača od onog ukupnog broja…a često i daleko manje!

Nikad narod neće progledati javno na kavicama ponosno i bahato govore lokalni politički “igrači” kojima je kvocijent inteligencije često zanemariva nevažna nebitna stvar, jer zla inteligencija trgovca, lihvara i prevaranta na kartama je dovoljno znanje za plovidbu morem osobnog interesa…..

Narod je glup, a oni su pametni.. grah je glupost , jer na njega na prvi svibanj ionako dolaze lokalni čangrizavci i birači kojih sutra neće biti na popisu živih, stoga je bolje baviti se “turizmom” i PR spletkama, plaćati kružoke, dodjeljivati si plakete i priznanja, lijepo oblačiti , voziti službene automobile, ponekad se “kvrcnuti” njima s nekim drugim “služenim vozilom”, pa bahato presjesti u drugo vozilo i nastaviti svoj put… jer nedodirljivost plemstva je epskih razmjera, njihovo izuzeće od odgovornosti je u rangu s veličinom ljudske gluposti i beskrajem svemira….

Skinite nam se mušice s revera košulja i poslovnih kompletića, maknite nam se s puta, ne zanimaju nas vaš čemer i jad, vaši jadi, bijeda i nesposobnost da budete neosjetljivi na bližnjega svoga, sami sebi u centru univerzuma…”misle” naši lokalni pripadnici “elite” , ušminkani dojučerašnji polusvijet, ljudi s obrazom koji služi jedino za šminku, jezikom koji služi jedino za laganje, očima koje služe jedino za gledanje svijeta kakav vi u većini slučajeva ne živite, jer vam je teško, jer živite u realnom svijetu koji je nemilosrdan i problematičan…i jer ste pošteni!

27. OBLJETNICA VRO BLJESAK I OSLOBOĐENJA ZAPADNE SLAVONIJE

Operacija Bljesak – vojno-redarstvena akcija Hrvatske vojske i specijalne policije RH. Započela je 1. svibnja 1995., kada su hrvatske vojne i redarstvene snage munjevitom akcijom oslobodile okupirana područja zapadne Slavonije. Za samo 31 sat oslobođeno je oko 500 četvornih kilometara teritorija koje je zaposjeo velikosrpski agresor i uspostavljen je nadzor nad autocestom A3. Akcija Bljesak bila je u vojnom smislu nastavak uspješne vojne operacije Otkos 10 iz prosinca 1991. kada je oslobođen veći dio zapadne Slavonije. Potpuno oslobađanje zapadne Slavonije u zimu 1991. spriječilo je potpisivanje Sarajevskog primirja i dolazak mirovnih snaga UN-a.

U skladu sa strategijom odmazde osmišljenom u Beogradu, kao odgovor na operaciju Bljesak RSK i SVK izveli su terorističke napade na civilne ciljeve u hrvatskim gradovima. Građani Zagreba napadnuti su raketama s kazetnim punjenjem, a građani Karlovca i Siska topničkim granatama.

POVOD

Sporazum koji je u prosincu 1994. godine otvorio autocestu ZagrebOkučaniLipovac pružio je povod za pokretanje napadne operacije HV za oslobođenje zapadne Slavonije. Budući da je sporazumom bilo omogućeno da se u zajedničkom prometu po cesti, prvi put poslije 1991. godine, sretnu Srbi iz RSK i Hrvati, 28. travnja 1995. godine došlo je i do ozbiljnog incidenta u kojem je jedan Hrvat, nakon svađe na benzinskoj crpki, ubio Srbina iz Okučana. Rođaci i prijatelji ubijenoga postavili su zasjedu na autocesti i zapucali na automobile u prolazu, ubivši troje ljudi. Autocesta je potom zatvorena u atmosferi opće napetosti. Čini se da je hrvatska strana takav povod samo čekala, jer je već od prosinca 1994. godine planirala sličnu operaciju, a i koncentracija snaga bila je izvršena tri mjeseca prije incidenta na autocesti; ovako rana koncentracija imala je i učinak operativnog maskiranja.

Osnovavši IZM-ove u Garešnici i Novoj Gradiški, Glavni stožer HV-a bio je spreman po naredbi hrvatskoga vrhovništva započeti operaciju oslobađanja zapadne Slavonije. Pobunjeni su Srbi nekoliko mjeseci držali otvorenom i za promet slobodnom autocestu Novska – Nova Gradiška. Izvjesno vrijeme vladao je optimizam kod hrvatskoga vrhovništva, koje je očekivalo da pobunjeni Srbi poštuju Gospodarski sporazum iz prosinca 1994. godine. Otvaranje autoceste pogodovalo je širenju krijumčarenja, što je nepovoljno utjecalo na moral pobunjenih Srba, pa je njihovo vrhovništvo 21. travnja naredilo da se krijumčarenje onemogući, a krijumčari sankcioniraju. Pobunjeni su Srbi 24. travnja zatvorili autocestu na 24 sata. Nekoliko se dana napetost pojačavala i smanjivala, pa je Glavni stožer HV-a mijenjao zapovijedi o dovođenju snaga za operaciju i storniranju pokreta. Kada se činilo da neće biti potrebe za pokretanjem snaga, na okupiranom području zapadne Slavonije od 25. do 27. travnja boravili su politički i vojni čelnici pobunjenih Srba, Milan Martić i Milan Čeleketić, te su podignuli tenzije na višu razinu. Stanje se pogoršalo kada je na benzinskoj crpki u Novoj Gradišci iz osvete za ubijenog brata Hrvat ubio Srbina s okupiranog područja s kojim je odrastao u istom selu. Za odmazdu su pobunjeni Srbi u noći 28/29. travnja na dijelu autoceste koja je prolazila kroz pobunjeni teritorij ubili nekoliko hrvatskih građana, a pet ih je zarobljeno i ubrzo pušteno. Autocesta je potom zatvorena, a 18. korpus SVK-a izvršio je mobilizaciju i doveden je u stanje pune borbene spremnosti. Zahtjev UNCRO-a da se cesta otvori pobunjeni Srbi nisu ispuni Hrvatsko je vrhovništvo tada odlučilo oružjem riješiti problem zapadne Slavonije te je naredilo da počnu završne pripreme za operaciju – mobilizacija snaga i dovođenje na položaje za napad.

POČETAK OPERACIJE

Godinu i pol nakon operacije u Medaku i nakon godinu dana mira, hrvatske su snage izvele napadnu operciji Bljesak u zapadnoj Slavoniji. Bljesak je tajno ime za ratni plan HV-a napravljen krajem 1994. godine. Dio plana pod imenom Bljesak-1 odnosio se na operaciju oslobađanja zapadne Slavonije. U početnoj fazi plana to je bio zadatak ZP Bjelovar s ojačanjima iz ZP Osijek i iz sastava podstožernih postrojbi Glavnoga stožera HV-a. Krajem siječnja 1995 Glavni stožer HV-a osnovao je u Garešnici IZM sa zadatkom da zapovijeda snagama na novljanskom i pakračkom pc-ao; J odnosno pravcima napada Zapad i Sjever. Zapovjednik IZM-a bio je general bojnik Marijan Mareković. Provedba operacije na novogradiškom dijelu bojišta, odnosno pravcu Istok, ostala je i dalje obveza Zapovjedništva ZP Bjelovar koje je početkom veljače ustrojilo svoj IZM u Novoj Gradiški. Operacija je počela 1. svibnja 1995. ujutro u 5:30, napadom HV-a na južni i središnji dio zapadnoslavonske enklave RSK snagama sastavljenim od dijelova četiri profesionalne brigade te niza specijalnih, pričuvnih, domobranskih i policijskih postrojbi. U akciji je sudjelovalo oko 7200 hrvatskih vojnika i policajaca. Oslobađajući zapadnu Slavoniju, poginula su 42 pripadnika Hrvatske vojske i policije, a 162 su ranjena.

Napad je izveden na nekoliko smjerova: sa zapada od Novske prema Okučanima s pomoćnim krakom na jug prema Jasenovcu, a s istoka od Nove Gradiške, također prema Okučanima, s pomoćnim krakom prema Staroj Gradiški. Nastupima prema Okučanima, koji su išli autocestom odnosno usporedno s njom, nastojala se presjeći enklava i rasjeći te potom razbiti glavne snage neprijatelja, dočim su pomoćne snage imale zadaću da izbijanjem na Savu kod Jasenovca i Stare Gradiške spriječe eventualnu intervenciju VRS te zaposjednu državnu granicu.

Osnovna zamisao operacije bila je rasjeći 18. korpus SVK-a na pravcu Novska – Okučani – Nova Gradiška, blokirati Jasenovac, izbiti na Savu i organizirati obranu na državnoj granici da bi se u zaleđu neometano dovršila oslobodilačka operacija. Na pravcu Zapad angažirani su 125. dp, 1. bojna, topničko-raketni divizijun i oklopno-mehanizirana satnija 3. gardijske brigade HV-a, 2. bojna 1. gardijske brigade HV-a, bitnica protuoklopnih topova 76 mm i vod haubica 105 mm iz 123. brigade HV-a, 13. protuoklopni topničko-raketni divizijun, vod samohodne topničke bitnice PZO 57/2 mm i bitnica protuzračnog topništva iz 4. divizijuna 202. topničko-raketne brigade PZO. Na pravcu Sjever angažirane su 52. dp, 105. brigada HV-a i bitnica protuoklopnih topova 76 mm 127. brigade HV-a. Topnička potpora cjelokupnog napada bila je zadaća Topničko-raketne skupine Zapad. Skupina se sastojala od topničko-raketnog divizijuna 3. gardijske brigade HV-a i bitnice haubica 155 mm iz sastava 16. topničko-raketne brigade HV-a. Protuoklopni boj no pravcu Novska – Okučani bio je zadatak 13. protuoklopnog topničkog divizijuna i protuoklopnih snaga iz postrojba na pravcu Zapad. Zračna potpora operacije bila je zadaća HRZ-a, a protuzračna obrana zadaća svih postrojba s njihovim ustrojbenim naoružanjem, s težištem na sredstvima potpore i zapovjednim mjestima. Na pravcu Istok angažirane su snage 121. dp, 80. i 81. gardijske bojne, 4. bojne 5. gardijske brigade i bojne 123. brigade HV-a. Zadatak snaga MUP-a bio je da prije početka napada ovladaju ključnim objektima u srpskom zaleđu i onemoguće konsolidaciju njihovih snaga i djelovanje prema pravcima napada glavnine hrvatskih snaga. Za topničku potporu zadužene su Prva topnička skupina i Prva raketna skupina od dijela 16. topničko-raketne brigade. Za protuoklopni boj angažiran je 2. divizijun 15. protuoklopne topničko-raketne brigade iz Križevaca. Za protuzračnu obranu operacije i glavnih snaga na osnovnom oravcu angažiran je 4. divizijun 202. topničko-raketne brigade PZO. Inženjerijsko osiguranje bilo je zadaća 34. inženjerijske Pojne. Logističko osiguranje postrojbe su provodile osloncem na sebe te na 312. logističku bazu i 3. bojnu 310. brigade remontne potpore.

Pobunjeni Srbi iz 18. korpusa SVK-a branili su s 98. pješačkom brigadom pravac Novska – Okučani, s 54. brigadom pravaac Nova Gradiška – Okučani, s 51. brigadom pravac Pakrac – Okučani i s TC-1 područje Jasenovca. Za protuoklopnu oorbu 18. korpusa bio je zadužen 18. mješoviti protuoklopni artiljerijski divizijun. Topničku potporu 98. pješačkoj brigadi i TG-1 pružali su vod topova 130 mm i baterija topova 155 mm s područja Draksenića u Bosni i Hercegovini. Korpus je bio polovično popunjen, imao je 4773 pripadnika, što je bilo 57% u odnosu na ratnu formaciju.

MEĐUNARODNI PRAZNIK RADA 1. SVIBANJ

Cijelo 19. stoljeće bilo je obilježeno bezdušnim iskorištavanjem radnika. Niske nadnice i višesatni dnevni rad, od 12, čak i 18 sati za odrasle pa i djecu, iscrpljivao je ljude koji su u svim zemljama razvijenog kapitalizma štrajkovima zahtijevali dostojnije uvjete rada i života. Štrajkaški pokreti doživjeli su najveći zamah u SAD-u.[1]

Dana 1. svibnja 1886. godine u Chicagu je prosvjedovalo oko 40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane u 3 osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Policija je intervenirala oružjem i ubila šest, a ranila oko 50 radnika. Mnogo je prosvjednika uhićeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.[1]

U spomen na krvoproliće u Chicagu, na 1. kongresu Druge internacionale 1889. godine odlučeno je da će se 1. svibnja svake godine održavati radničke prosvjede. Već od sljedeće 1890. godine taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti radništva. I u Hrvatskoj praznik rada počeo se slaviti 1890. godine. Hrvatski radnici istaknuli su zahtjeve u znaku tri osmice. Zagrebački su radnici kao uvod u proslavu te godine održali niz štrajkova i skupova. U zgradi Hrvatskoga doma, kako su pisale Narodne novine, govornici su na velikoj radničkoj skupštini pred 1000 radnika naglašavali: “Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi”.[1]

POVIJESNO ISHODIŠTE

Prvosvibanjski prosvjed u Seattlu 2008. godine

Tijekom sljedećih godina radnici su u zapadnim zemljama, uz posredovanje sindikata i sporazumijevanje s poslodavcima, odnosno državom, postigli zapažene uspjehe u borbi za svoja prava pa su s vremenom smirene socijalne tenzije. U istočnim zemljama radnički su pokreti nadzirani od boljševičkih, odnosno komunističkih partija, koje su formalno zagovarale socijalnu pravdu, ali su radnici još više bili izrabljivani nego na Zapadu. Niske nadnice, prisilni i produžen rad zbog navodnih državnih interesa, uz strogo dirigirane sindikate, bile su osnovne značajke demokracije i svakog radničkog samoorganiziranja u tim zemljama.[1]

U Jutarnjem listu 1. svibnja 1913. godine o proslavi Praznika rada piše:

 »Proslava 1. svibnja. Kao što svake godine, tako će i danas radničtvo socijalno-demokratske stranke proslaviti svoj dan 1. svibnja. Na Ciglani će se sakupiti svi radnici i krenuti u povorci Primorskom ulicom, Ilicom, Marije Valerije ulicom, Zrinjevcem i Kukovićevom ulicom do vrta „Kola”, gdje će se održati javna skupština s ovim dnevnim redom: Značaj proslave 1. svibnja i radničtvo. Poslije podne u 4 sata počinje u zagrebačkoj pivovari velika pučka zabava uz sudjelovanje vatrogasne glazbe i radničkog pjevačkog družtva „Jednakost”.«

S vremenom su i proslave praznika rada pretvorene u velebne državne priredbe i mimohode kojima je svijetu trebalo pokazati kako radnička klasa daje punu potporu državno-partijskim birokratiziranim strukturama. Težnje za promjenom i boljim socijalnim statusom suzbijane su državnom prisilom pa čak i tenkovima. Potpunu degradaciju praznik rada doživio je uključenjem vojnih parada u proslave čime se i u toj prigodi izražavala moć socijalističke države dok su radničke povorke služile kao dekoracija režimu. Unatoč svemu, 1. svibnja ostaje i danas svijetla tradicija međunarodnog radništva.[1]

ETIMOLOGIJA

U slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj prema Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj izglasovanom u Saboru u travnju 1996. godine, službeni naziv ovoga praznika bio je Blagdan rada.[4] Tako je ostalo do 2. studenoga 2001. godine, kada je izmjenama i dopunama spomenutoga zakona službeni naziv postao Praznik rada.[5]

Prema Jezičnom savjetniku Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, u hrvatskome standardnom jeziku imenice blagdan i praznik nemaju isto značenje. Imenicom blagdan označuje se dan posvećen vjerskomu događaju, a imenicom praznik označuje se dan kojim se obilježava događaj važan za zajednicu ili međunarodni dan posvećen čemu.[6] Tako je 1. svibnja neradni praznik u Hrvatskoj.

U hrvatskome jeziku, uz Prvi svibanj, još je raširen i naziv iz prethodnog jugoslavenskog povijesnog razdoblja, Prvi maj.[7]

DRUŠTVENI TERMINATOR: KUTINSKA PRVOSVIBANJSKA “RADIO TIŠINA” , NO GRAH, NO PRAZNIK RADA, NO OBJAŠNJENJE……NO PASARAN

Nema ove godine za kutinčane besplatnog Prvosvibanjskog graha, a ni stranačkog, SDP-ova “Prvomajskog graha”, također, sindikalni nismo jeli već godinama, a nema ni Međunarodnog praznika rada?? Nije katastrofa epskih razmjera, no ovogodišnja situacija pokazuje nešto drugo. Pokazuje silnu nesposobnost svih i to kolektivno koji praktički žive od građana, njihovog novca i uplata u proračune, državne i lokalne.

Ako ćemo suditi prema sadržaju lokalnih službenih, neslužbenih i ostalih “medija” u koje je upumpano na milijune proračunskih kuna tijekom godina, onda ni to nije dovoljno da bi se barem s jednom rečenicom istim tim građanima objasnilo, a zašto to ove godine nema “prvosvibanjskog graha” koji je simbolični povratak nekoliko uplaćenih kuna i prilika za druženje umirovljenika i onih koji su ovu tradiciju spajali s tanjurom omiljenog variva i čašicom razgovora i druženjem?

Isto tako , ako ćemo suditi po istim tim lokalnim informativnim mjestima Kutina je turistički jača od Dubrovnika, razna udruženja i slično sama sebi daju priznanja u lijepo uređenim prostorima, na kružocima i domjencima , gdje ne viđamo “običan puk”, ali taj se običan puk i “mali čvjek” mogao zato vidjeti za tanjurom graha u nespretno organiziranom Prazniku rada u centru grada, pa čak i na stranačkom , SDP-ovu “Prvom maju” na izletištu “Betlehem”…no ove godine neće biti tako , a ni gradske vlasti, ni sindikati, ni plaćeni PR-ovci nisu za shodno našli u tri suvisle rečenice napisati i obavijestiti one na čijoj grbači žive , a zašto je to ove godine tako???

Štoviše , do goteske se ove godine dovela situacija vezana uz 1.svibanj, Međunarodni praznik rada u Kutini. Njega kao “prvomajske praznike” uz “prvomajski krijes” i kobasice te najave na fake medijima obilježava lokalni SDP i to večeras , odnosno danas, podizanjem majbana na izletištu “Betlehem” i uz prateći program! OK, zaista nemamo ništa protiv, eto barem nešto, no pazite sad ovo, čak su i SDP-ovci zeznuli vlastitu tradiciju i to ne po prvi puta, ali ove godine na originalni način!

Oni naime imaju danas i večeras u stranačkoj organizaciji “Prvomajski krijes” , odnosno obilježavanje Praznika rada, no ne i sutra , na PRAZNIK RADA????

Pitanje svih pitanje, zar u Kutini , nevezano uz političko opredjeljenje, stranke, pa čak ni pitanje organizatora i organizacije, svi mogući društveni i javni umni skupovi, organizacije i udruženja, nisu u stanju skuhati i podijeliti sugrađanima njihovim novcem osiguran jedan je…i grah za Praznik rada?????

Isto tako zar svi mogući takozvani kutinski “mediji”, “službene web i Fb stranice” grada (opet debelo pokriveno javnim novcem) , nisu u stanju objasniti zbog čega recimo nema tog famoznog graha za praznik rada u “parku kestenova”, ili negdje drugdje, a ni najavljenog nikakvog programa????

Zar vlada takvo posvemašnje rasulo, ili tek čista nezainteresiranost i totalna bahatost u tim našim, društvenim, političkim, sindikalnim i turističkim gradskim krugovima, da je lakše šutjeti, ne napraviti ništa, pobrati se s ekipicima i otići na gril, ili neke manifestacije izvan opustjele i turobne Kutine, koju ni proljetno zelenilo čini se ne može izdigunuti iz sveopće letargije i apatije, nego potruditi se platiti koju javnu kunu, nazvati nekoga i podjeliti grah kao i svake prethodne, osim “emipdemijskih” godina zabrana???

Osobno autori ovog teksta nisu neki veliki ljubitelji ikonografije i folklora “Prvomajske proslave”, a ni Prvosvibanjskih uranaka”, no tradicija je postojala , bila je među značajnom grupom ljudi prihvaćena i sada je konačno i ta tradicija opustošena, zaustavljena i to u medijskoj tišini javnim novcem plaćenih informativnih uposlenika na vaš trošak , koji nisu u stanju napisati suvislo objašnjenje, već su plaćeni kako bi zapravo bili nečiji osobni , ili stranački politički PR?

Vratimo se mi “vojničkom grahu” i prvom svibnju! U današnje vrijeme u današnjim okolnostima, argument štednje, ili nešto slično gradske vlasti, sindikati i svi ostali skupa bolje bi bilo da ne pokušaju koristiti u eventualnom objašnjenju ovogodišnjeg 1. SVIBNJA BEZ PRAZNIKA RADA u Kutini, jer ćemo ih suočiti s činjenicama kako stotine tisuća kuna , pa i milijune troše za stvari koje su aposlutno nepotrebne s obzirom na njihov efekt, kao što su recimo lokalni mediji, pa i neki događaji koji privuku u praksi par jednih te istih ljudi, bez uvrede i zle primisli! To je jednostavno tako!

Već duže vrijeme pokušavamo objasniti, ili tražiti logično objašnjenje za enormni utrošak javnog novca na razne medijske kuće, agencije i slično, jer informiranje u Kutini je na razini vrlo loše partijske organizacije lokalnog komiteta nekog zabačenog gradića iz 1982. godine?

Da ne odemo u širine i visine, kako stvari stoje, barem prema šutljivom kutinskom turističkom-političkom bilboardu…pardon, službenim medijima, danas imate stranački SDP-ov “Prvomajski krijes” i kobaje na “Betlehemu”, a sutra imate Međunarodni praznik rada 1. svibanj u vlastitom aranžmanu, gdje god poželite , u kuhinji, u vikendici, na selu na imanju od bake i djeda, ili pred Tv-om uz najnovije vijesti s bojišta u Ukrajini, pa birajte!

OSVRT: “DAN LUDILA” U ZADRU, SLOVENAC IZVADIO KARABIN I PUCAO U MORE??? IZ ČISTA MIRA?

foto: ilustracija ( film Falling down)

Slovenac jučer u Zadru na proputovanju za Crnu Goru izvadio iz automobila karabin, sjeo pa pucao u more i uzvikivao “fu.k police”??? Priveden je? Pišu to dana svi domaći mediji. Ok, nitko ne govori kako je iz Slovenije do Zadra bez problema prenio “jako lovačko oružje” , kako opet stoji u jednom od naših news portala. Cijela priča zvuči kao da je čovjek jednostavno u jednom trenutku ničim izazvan došao do stanja rastrojstva..

Nitko nikada od medija nije se posvetio, a ni Vlada nije ništa govorila ni o dronu koji je pao na Zagreb , točnije OD KUDA JE TOČNO STIGAO, TKO GA JE LANSIRAO, te zna li se uopće nešto o tome, i zbog čega je tako važno prepirati se je li bio naoružan bombom, ili nije, ali je posve valjda nebitno utvrditi tko ga je lansirao i od kuda?

Svjedoci smo sve smušenijih, suludih vijesti, površnih i netočnih informacija, na svim medijskim razinama. Oni novinari koji se trude raditi svoj posao doslovno su ugušeni kadrovima pokupljenima s ceste koji na nekom šatro jeziku snimaju hodanje po gradovima noću i opisivanjem neke situacije iz “glave”??? Mediji koji nisu pod kontrolom lokalnih i državnih politika, stranaka, pojedinih šerifa i šerifica, pod kontrolom su moćnih vlasnika i njihovih interesa, pa danas imamo gomilu trash informacija, neprovjerenih i bez konkretnih dokaza o tome što se zapravo dogodilo, zatim razne lokalne fake medije koji prenose i dijele vijesti iz trećih izvora i to nazivaju novinarstvom, zatim vijesti koje to zapravo nisu, pa red čistog tabloidonog nižerazrednog primitivizma, erotike i doslovno prostituiranja samoprozvanih zvijezda i zvjezdica.

Zašto je nepoznati mlađi slovenac u Zadru “kupovao gorivo i eure”, a onda izvadio pušku, sjeo pored automobila i pucao uokolo i u more???? Sve podsjeća malčice i na film “Dan ludila” s Michaelom Douglasom, no u tom je filmu kroz radnju objašnjeno kako je došlo do mentalnog sloma glavnog junaka, ili negativca, kako se uzme…ovdje ništa nikome nije jasno. Takva je većina vijesti, senzacionalistički naslovi, a ispod praznina, pola kartice teksta koji često s naslovom nema veze, niti otkriva ono što je kroz vrišteći naslov najavljeno???

U slučaju slovenca koji je bez jasnog razloga kod Zadra iz “čistog mira” izvadio karabin i “teško lovačko naoružanje” iz automobila, nakon kupovine na benzinskoj, te stao pucati prema moru, prema policiji, zatim pregovarati satima s policijom, te se na koncu predao, na svu sreću nije došlo do tragedije i problema kao u filmu “Dan ludila”, no cijelom ovom i svim drugim tragičnim i manje tragičnim događajima o kojima mediji izvještavaju prethodilo je nešto o čemu nikada ne saznamo ništa..

Baš kao i priča o dronu koji je pao na Zagreb, važno je da se “utvrdilo” kako je bio naoružan, ali posve je nebitno za javnost tko ga je i od kuda uopće lansirao????

Dobro došli u vrli novi svijet u kojemu je istina nevažna i nalazi se negdje dobro skrivena od očiju javnosti, koja ne treba više ništa znati osim onoga što joj netko iz nekog centra moći želi plasirati? Što mislite?

GASTRO/MOSLAVINA: TRIPE FEST I HRVATSKO PRVENSTVO U KUHANJU FILEKA, TRIPICA “KOD BAKE” NADOMAK GAREŠNICE!

Ili ih volite, naprosto obožavate, ili mrzite. Imaju cijelu armiju obožavatelja i klubove ljubitelja, FB stranice i knjige recepata! Radi se o filekima, jelu poznatom još kao tripice, vampi, tripe, škembići. Ugostitelji s područja Garešnice , malog moslavačkog gradića svega 17-estak km od Kutine ugošćuju u restoranu poznatom već desetljećima, kao omiljeno svratište putnika na relaciji od Mađarske , Virovitice i drugih mjesta prema autocesti A3 kod Kutine u garešničkom prigradskom naselju Kapelica MEĐUNARODNI TRIPE FEST.

“Kod bake” je nekoć bilo svratište i restoran poznat upravo po glasovitim filekima, a tradicija se održava i danas. Kultno mjesto za fileke ponovo stiže na gastro karte jače no ikad , ovog puta kroz Prvenstvo Hrvatske u kuhanju fileka , a koje će se događati u subotu 30. travnja i nedjelju 1. svibnja!

Prvenstvo organizira Gastro Akademija i ljubitelji fileka, a natjecanje će imati osim hrvatskog i međunarodni predznak!

Očekuju se i kuhari , profesionalci iz Mađarske, Slovenije, Srbije i BiH, te predstavnik Hrvatske, chef hotel Neptun s Krka, koji će spravljati janjeće tripice, sve će se to događati 30. travnja u subotu od 11 sati. U nedjelju 1. svibnja slijedi finalni dvoboj šest najboljih ekipa, te proglađenje pobjednika Prvenstva Hrvatske u kuhanju fileka u 14 sati.

Ideja je hvale vrijedna i ne sumnjamo kako će privući ne samo majstore spravljanja ovog omiljenog jela, već i ljubitelje istog! Ukoliko ste ljubitelj fileka, prvosvibanjski praznik rada , odnosno dan ranije u znaku najomiljenijeg jela u kojemu podjednako uživaju i Španjolci, Talijani, kao i Hrvatski i mnogi drugi narodi, možete očito pronaći u Moslavini točnije Kapelici kod Garešnice! Cijene će, kažu organizatori samih tripica biti , prigodne, festivalske. Do Kapelice je i vrlo jednostavno doći, iz smjera Zagreba i Kutine, autocestom A3 odnosno državnom cestom D 45.

KUTINA:ODRŽANA ZAVRŠNA KONFERENCIJA VEZANA UZ PROJEKT “ZELENA MOSLAVINA KROZ ODRŽIVO GOSPODARENJE OTPADOM”

izvor: FB Zlatko Babić, gradonačelnik Kutine

Završna konferencija u projektu “Zelena Moslavina kroz održivo gospodarenje otpadom”

Eko Moslavina provela je projekt “Zelena Moslavina kroz održivo gospodarenje otpadom” u sklopu kojeg su se nabavila dva adekvatna komunalna vozila s nadogradnjama kojima će se vršiti odvojeno prikupljanje otpada putem spremnika i zvonolikih spremnika na zelenim otocima. Odrađeno je i predavanje “Naviku usvoji, otpad odvoji“, kao i 8 radionica igraonica u vrtićima i osnovnim školama, sa područja Grada Kutine, Grada Popovače i Općine Velika Ludina, na temu odvojenog prikupljanja otpada i ponovne uporabe predmeta.

Cilj radionica je bio doprinijeti povećanju svijesti lokalne zajednice o važnosti izdvajanja frakcija (papir, plastika, metal, staklo, tekstil i glomazni otpad).

Drago mi je što je Eko Moslavina uspješno privela spomenuti projekt kraju te što nastoji i putem europskih projekata poboljšati svoje poslovanje i utjecati na navike sugrađana kada je otpad u pitanju.

Završnoj konferenciji prisustvovali su i načelnik Općine Velika Ludina Dražen Pavlović, direktor Eko Moslavine Danijel Husnjak te voditelj projekta ispred Eko Moslavine Vjekoslav Hanjilec.

RASPRAVA OKO SLOVA “Z”, A EVO I NEKOLIKO DETALJA O VOJNIM TAKTIČKIM OZNAKAMA I SIMBOLIMA U RATNIM SUKOBIMA….

Medijska propaganda svih mogućih medija i strana u novom ratu na europskom tlu ima i zaista bizarne strane. Naime tjednima nakon izbijanja sukoba u Ukrajini mediji raspravljaju što znači slovo Z na ruskim borbenim vozilima? Otišlo se toliko daleko, da se u nekim europskim zemljama isticanje slova Z smatra protuzakonitim??? No o čemu se zapravo radi?

O potpunom neznanju i djelomice namjernoj histeriji koju šire mediji. Korištenje taktičkih oznaka tijekom ratnih sukoba, mahom u obliku slova, te raznih simbola započelo je koncem 19-tog stoljeća, a uobičajeno je u ratovima 20-tog stoljeća. Jedan od razloga uistinu jest označavanje borbenih skupina i razlikovanje od neprijatelja na terenu, no u manjoj mjeri. Slova naime označavaju često, taktičke grupe, vrste postrojbe, ili pripadnost određenoj borbenoj skupini, odnosno većoj vojnoj grupaciji na dijelovima bojišta.

Najčešći povijesni primjer je korištenje slova V, odnosno istog slova naopako. Ishodište je ovog čestog simbola , slažu se mnogi , iz prvog slova engleske riječi POBJEDA, “Victory”. Slovo V u različitim položajima u ratnim sukobima koristile su razne vojske od njemačkog Wermachta tijekom drugog svjetskog rata, do američkih snaga u zaljevskom ratu, pa čak i hrvatske vojske u Domovinskom ratu u operacijama Oluja i Bljesak. Naravno koristile su ga i mnoge druge vojske u ratnim sukobima.

Slovo V korišteno je za identifikaciju postrojbe, odnosno njenu namjenu. Najčešće se V koristilo kod oklopnih i motoriziranih snaga. Simbol V koristio je i Izrael, a jedan je od najraširenijih simbola koji se viđaju u vojnim sukobima.

Česti simbol na vojnim vozilima, posebice tijekom ratnih sukoba je i bijeli trokut, no tu su još i slovo O, te niz drugih simbola od slova do brojki. Njemački afrički korpus iz drugog svjetskog rata imao je uz uobičajene i oznaku stiliziranog stabla palme primjerice.

Naopako V je jedan od izuzetno prisutnih simbola na vojnim vozilima, posebice onima vojske SAD-a no i drugima, radi se o stiliziranom slovu grčkog alfabeta, “lambda”. Kombinacija smjerova u koja se na vozila postavlja slovo V označava pripadnost skupini, primjerice normalno V može označavati jednu manju postrojbu u okviru veće, V okrenuto lijevo drugu, itd..

Oznaka , odnosno slovo Z na ruskim vojnim vozilima u sukobu u Ukrajini, prema tvrdnjama samih Rusa, označava “Za pobjedu”, odnosno slovo V “snaga istine”. Slova mogu označavati i “zapad” , odnosno “istok” (vostok).

Među vojnom taktičkom simbolikom, nalaze i druga slova, poput A, ili recimo X, ili B, kao i niz drugih simbola koji označavaju postrojbu, smjer, grupaciju, ili područje djelovanja.

Uz slova i brojke vojne snage raznih zemalja u vojnim sukobima nose i niz drugih simbola uglavnom geometrijskih oblika, a koji opet predstavljaju oznake postrojbe, smjer djelovanja, pripadnost grupaciji i slično!

Dakle ni u slučaju slova Z na ruskim vozilima ne radi se o nikakvoj mitskoj pojavi, niti nekakvim teorijama zavjera, već jednostavno o dogovornoj vojnoj oznaci, posebno je to vidljivo jer se u zadnje virjem na terenu u Ukrajini viđaju i postrojbe s drugim oznakma osim one sa slovom Z. Neobično za medije je zapravo sam simbol Z, jer to slovo ne postoji u ruskoj abecedi, no vojni taktički simboli i pojedine abecede , baš u praksi i nemaju neke veze. Da pojasnimo , mnoge su vojske koristile i simbole pisma koje inače uopće ne koriste, poput grčke omege ili delte i slično. Kvadrat s ukrštenim linijama u obliku slova X recimo mnoge vojske koriste kao simbol pješačke brigade, odnosno u nekim slučajevima “prijateljske postrojbe”, konkretno koriste ga i NATO snage.

Vojno taktičko znakovlje i simboli postoje i za čitav niz drugih detalja za raspoznavanje, a često nemaju sličnosti s civilnim simbolima i oznakama, pa često neuke dovode u zablude, ili navode na donošenje svakakvih suludih zaključaka i rasplamsavanje mašte. Slučaj s ruskih oznaka Z je ujedno i jedinstven u dosadašnjoj povijest modernog ratovanja po medijskim reakcijama, naime oznake V koje su koristile i Hitlerove trupe, nije se odbacio, kao ni simboli poput malteškog križa i sličnih simbola.

Vjerujemo kako su se Ruske trupe mogle umjesto famoznog Z, recimo odlučiti za neko drugo slovo, ili simbol, pa onda procijenite što bi bilo s tim nesretnim slovom, odnosno oznakom?

FELJTON: PRAVO LICE DOMAĆE POLITIKE I POLITIČKOG SUSTAVA, ZAKONSKI JE BEZ PROBLEMA OMOGUĆENO IZIGRATI BIRAČE …..

PRIMJER BIVŠEG PREDSJEDNIKA KUTINSKOG HSLS, JEDNA JE OD MNOGIH U DRŽAVI KOJI SVJEDOČI NAKARADNOSTI DOMAĆEG POLITIČKOG SUSTAVA KOJEMU SU BIRAČI ZADNJA “RUPA NA SVIRALI”, NAPUSTIO STRANKU, A ZADRŽAO GOTOVO SVE POZICIJE OSTVARENE KROZ STRANKU, OD VIJEĆNIČKOG MJESTA HSLS-A U KUTINI, ONOG U ŽUPANIJSKOJ SKUŠTINI I SKUPŠTINSKIM ODBORIMA???? ZAKON I POLITIČKA PRAVILA TO OMOGUĆAVAJU DOMAĆIM POLITIČARIMA.

Da politika u našoj zemlji često pravda doskočicu “politika je k…a”, uvjerili smo se nebrojeno puta. Morala i etičnosti u ponašanju naših političara uglavnom manjka kao i vode u Sahari, vjerujemo kako se s tim mnogo vas slaže. Bi li se trebali značajno mijenjati zakonski okviri vezni uz političko djelovanje i stvoriti okvir koji bi onemogućavao zloupotrebu recimo biračkog tijela i samih stranaka od strane pojedinih političara?

Naravno da bi i to radikalno. Jedno od nespretnih pravila, koja se često koriste jest i pravo izabranih političara da odlaskom iz matičnih stranaka, ili mijenjanjem stranačkih dresova zadrže pozicije koje su stekli kroz stranku! Posebno bi se to trebalo odnositi na pozicije stečene kao stranački članovi neke koalicije, jer u tom slučaju, nema izravne potvrde podrške građana. Godinama smo govorili kako bi za početak trebalo uvesti preferencijalno glasovanje na svim izbornim razinama u Hrvatskoj, pa tako i na lokalnim izborima, upravo stoga da se transparentno vidi stvarna podrška građana osobama na koalicijskim listama. Naravno, ukoliko bi tada došlo do situacije poput primjera u Kutini, zadržavanje pozicije ostvarene podrškom građana imenu i prezimenu na listi imalo bi opravdanje…ovako nema!

I Kutini smo svjedoci jednog primjera koji svjedoči koliko bi drastično trebalo promijeniti zakonska pravila u političkom djelovanju, odnosno uvesti preferencijalno glasovanje i druga pravila pa i ona zakonska. Nakon izbijanja afere u Kutini u kolovozu prošle godine, jedna od osoba koja se našla u središtu negativnih medijskih napisa, tako je i bivši čelnik kutinskoga HSLS-a Davor Kljakić. On je napustio stranku, odnosno predsjednik HSLS-a Hrebak je najavio njegovo izbacivanje iz stranke. HSLS je u Kutini na izbore izlazi ISKLJUČIVO kao dio koalicije predvođene lokalnim HDZ-om. Na izborima koalicijske liste nose stranke i nema načina da se potvrdi realna podrška građana osobama koje su na listi! Izravna potvrda birača nekoj konkretnoj osobi dolazi tek kod zasebne liste za gradonačelnika odnosno njegova zamjenika. Pozicije pojedinih ljudi na koalicijskim listama stečene su u pravilu i bez iznimke stranačkim putem i političkim pregovorima unutar koalicije, a ne glasovima birača.

KADA BI SE UVELO PREFERENCIJALNO GLASOVANJE NA LOKALNIM I SVIM DRUGIM IZBORNIM RAZINAMA, TADA BI PRIMJER KAKVOG SMO VIDJELI U KUTINI, BIO NEŠTO POSVE DRUGO…..NE BI U VEĆINI SLUČAJEVA BIO NI MOGUĆ!

Dakle moglo bi se slobodno kazati kako na koalicijskim listama bez preferencijalnog glasovanja pozicija je stečena kroz stranku, odnosno podršku većinskoj koalicijskoj stranci, a ne pojedinačnom podrškom birača određenoj osobi s liste. Naravno, sastav liste kroji i postotak podrške, ukoliko imate izrazito nepopularne osobe na listi, ostat ćete tek na većinskoj podršci isključivo stranačke biračke mašinerije, no ne 100%-tnoj.

Nakon izbijanja afere Davor Kljakić, bivši čelnik kutinskog HSLS-a, najavio je istupanje iz stranke i sa svih stranačkih pozicija, te napravio sljedeće, zahvaljujući našim zakonskim mogućnostima. Istupio je iz stranke i što je vidljivo s pozicije u nadzornom odboru javne tvrtke KSK. Međutim, zadržao je kroz bivšu stranku na izborima stečenu poziciju gradskog vijećnika, dakle nije ju vratio stranci. Odstupio je s mjesta predsjednika Gradskog vijeća, gdje je postavljen član HSLS, koji je naknadno također istupio iz stranke i zadržao poziciju, a na mjestu u nadzornom odboru KSK, zamijenio Kljakića.

I to nije sve, Davor Kljakić zadržao je, kako stoji na službenim stranicama Županije i mjesto u županijskoj skupštini koje je pripadalo HSLS-u, zatim mjesta u dva odbora županijske Skupštine, onom za financije i proračun, te Odboru za društvene djelatnosti!

Pri tome Kljakić nije napravio ništa suprotno aktualnom Zakonu i pravilima političke igre…tek je dokazao kako mu je bivša stranka bila tek sredstvo i poluga postizanja osobnih političkih ciljeva i pozicija, a tako i mnogima drugima, usudili bi se kazati, većini!

Poanta ove priče jest, kako su političke pozicije navedene ovom primjeru stečene političkim djelovanjem stranke, HSLS, a ne pojedinačno, dok ih je bivši predsjednik kutinskog HSLS-a, jednostavno zadržao za sebe nakon izlaska iz stranke, a nije ih vratio stranci. Davor Kljakić tako , nije vratio svojoj bivšoj stranci ni mandat u županijskoj Skupštini, ni u navedenim odborima, ni u Gradskom vijeću Grada Kutine. Zakonski, sve ok, a moralno, upitno???? Prosudite sami.

Kljakić je napisao svojedobno javno priopćenje objavljeno u mnogim medijima pa i 24 sata, naslovljeno; “DAJEM OSTAVKU NA SVE POLITIČKE FUNKCIJE I ODLAZIM IZ STRANKE”, tehnički gledano, dao je ostavku na jednu političku funkciju i otišao iz stranke, no ZADRŽAO GOTOVO sve politički stečene pozicije putem HSLS-a! Aposlutno se ovo ne može negirati, a k tome sve je regularno.

Između ostalog ovim potezom Kljakića i onih koji danas sjede u Gradskom vijeću kao novopečeni “nezavisni” na mjestima gdje su pristigli preko stranke , HSLS je kao stranka nestao iz parlamentarnog života Kutine , a gdje se nalazio temeljem izbora i preko koalicijske liste s HDZ-om i partnerima, dakle ne izravnim , samostalnim izlaskom na izbore, pokazuje ovo ne samo pravu sliku političke stvarnosti u našoj zemlji , te pojedinaca i njihovih stvarnih razloga bavljenja politikom. Ovakvih primjera postoji na tisuće u hrvatskom političkom životu.

Od pojave takozvanih žetončića, do preskakanja iz stranke u stranku, nepoštivanja volje birača, bahatog ponašanja , samovolje , a što sve skupa i vodi do urušavanja društva i ukupnog stanja u zemlji.

U našem primjeru nije prekršen Zakon, već isti omogućava razne političke zloupotrebe, prije svega one birača i biračkog tijela, dakle izigravanje građana na konto osobnih interesa, ambicije i ciljeva. Promjena izbornog Zakona i pravila političke igre potrebna je u Hrvatskoj kako bi se barem doimali kao pravna i demokratska država…za početak.

HRVATSKA: MUKE PO JAGODAMA, DOMAĆE SKUPLJE GOTOVO DVOSTRUKO OD UVOZNIH, EVO I ZAŠTO….

Jagode su zasigurno jedno od omiljenih sezonskih poslastica i voća. No cijene domaćih jagoda ove godine doslvce luduju. Mjerica domaćih jagoda kreće se do 25 kuna, a za kg do 50 kuna. Kako stoji u medijima berba je ove godine dobra, no cijene su visoke, stoga se mnogi odlučuju za jefitnije uvozne jagode iz Španjolske i drugih zemalja.

Devizu “kupujmo Hrvatsko” u vrijeme sve teže krize i poskupljenja danas teško prati većina Hrvata. Domaći proizvodi, mada često kvalitetniji od uvoznih, ujedno su i dramatično skuplji, što je samo posljedica skupe proizvodnje, jakog uvozničkog lobija, te loše državne politike prema poljoprivredi i domaćim proizvođačima.

Ove godine domaće jagode skuplje su od uvoznih gotovo dvostruko! Domaći proizvođači kažu kako ih uvoz ubija, proizvodnja je kod nas skuplja, kao i nameti, te svi troškovi skupa, tako da cijenom domaći proizvod ne može parirati uvoznoj robi.

Cijene jagoda neće pasti ispod 25 kuna po kilogramu, prognoziraju poljoprivrednici, a kao razlog vrtoglavnom rastu cijena omiljenog proljetnog voća navodi se značajan rast cijena repromaterijala, no posebno dušičnih gnojiva.

Za nasad od 10 tisuća sadnica, piše portal “Večernjeg lista” ove godine proizvođači u Hrvatskoj trebaju izdvojiti oko 74 tisuće kuna, a prošlih godina za istu količini troškovi su iznosili oko 40 tisuća kuna, što čini praktički više od 45% rasta troškova proizvodnje jagoda.

KUTINA: “LUTANJE” PRAZNIKA RADA U KUTINI, “PRVOMAJSKU PROSLAVU” ORGANIZIRA POLITIČKA STRANKA, SINDIKATA NIGDJE, A GRAD IMAO PARALELNU PROSLAVU 1. SVIBNJA U CENTRU U PARKU…..???

POVIJESNO, AKO ĆEMO UZETI U OBZIR KARAKTER PRAZNIKA I ČINJENICE UZ SINDIKATE , POLITIČKA LJEVICA U ZAPADNIM ZEMLJAMA JEST VEZANA JE UZ ORGANIZACIJU PROSVIJEDA I PRAZNIKA RADA, KOD NAS U KUTINI, 1. SVIBANJ JE ZA NEKE I DALJE “1. MAJ” I “PRVOMAJSKA PROSLAVA”, KAKO SE TAJ PRAZNIK NAZIVALO ZA VRIJEME SOCIALISTIČKE SFRJ, SINDIKATA NIGDJE, A GDJE JE I NESPRETNI POKUŠAJ GRADA U ORGANIZACIJI “PRAZNIKA RADA U CENTRU GRADA”???

Za nekoliko dana stiže nam opet blagdan, točnije praznik, 1. svibanj, međunarodni praznik rada. U Kutini postoji duga, no neuobičajena tradicija proslave ovog praznika, a koja naravno opet nije lišena politike, na žalost.

Mada živimo u Hrvatskoj, gdje se koristi službeni, hrvatski jezik, dio lijevih medija i lokalni SDP iz glava si ne mogu izbaciti tradiciju bivšeg socijalističkog društva i za njih evidentno utopijskih vremena “bratsva i jedinstva”, pa praznik i dalje svim silama promoviraju kao “Prvomajske praznike” ili “1.maj”. Posljedica je to moguće je tumačiti, ili suštinske odbojnosti prema promjenama 90-tih godina, a djelomice i nikada ugašene nostalgije i ideliziranja nekadašnje socijalističke države . Kako drugačije to objasniti? “1.svibanj” u glavama lokalne ljevice je nemoguće prelomiti i sažvakati, taman i 30 i kusur godina od raspada nekadašnje SFRJ???

Tradicija proslave 1. svibnja u većini zemalja veže se uz sindikalna okupljanja, prosvjede i druženje uz besplatni grah. Sindikati i jedinice lokalne samouprave inače su i mahom organizatori , osim u Kutini.

U Kutini tradiciju organizacije 1. svibnja, kako oni to kažu “Prvomajskih” praznika od 90-tih naovamo ima politička stranka SDP, tako je i danas. Kao sljednica nekadašnjeg KPH, u Kutini se ova politička stranka, očito nikada nije ni izuzela komunističkog nasljeđa. Ipak, da ne bi netko pomislio kako je sve tako crveno, oprostite crno, SDP je svojevremeno organizirao vrlo uspješno praznik rada na brdu Betlehem pored Kutine i događaj je bio šire posjećen. Vremenom se polako počeo pretvarati u okupljanje članova i simpatizera stranke, te njihovih političkih vođa . No nije jedino ova politička stranka organizirala 1. svibanjske proslave u Kutini.

Prije nekoliko godina Grad je počeo organizirati , tijekom mandata opet SDP-a proslavu i u centru grada na trgu kralja Tomislava… nevjerojatno, ali tadašnji SDP-ov gradonačelnik je narušio i pokvario tradicionalnu SDP-ovu proslavu na Betlehemu koja je ipak, što jest jest bila šire prihvaćena i posjećena.

Današnja aktualna vlast je dolaskom na čelo grada preuzela nespretnu inicijativu bivšeg SDP-ova gradonačelnika , pa nastavila obilježavati 1. svibnja u parku na trgu, a paralelno SDP je nastavio svoju tradiciju obilježavanja “Prvomajskih” praznika na Betlehemu??? Koliko god, a realno jest “Prvomajski” aludiralo na bivša vremena, socijalizam i Jugoslaviju, čini se kako organizatori nikada nisu uzeli u obzir kako se radi o međunarodnom prazniku, proisteklom iz zapadnih zemalja, gdje su radnici tražili veća prava, a posebno su bili uključeni sindikati i ljevica.

Prije nekoliko godina jednu od proslava 1. svibnja, preuzeo je sindikat EKN ,podružnica Petrokemije i tada se činilo kako se u Kutini proslava Međunarodnog praznika rada usmjerava prema nekakvoj apolitičnoj “normali”….međutim, opet se uskoro sve vratilo na “staro”.

Ove godine, nakon “pandemijskih” zabrana i ograničenja, SDP vraća svoju proslavu “1. maja” na Betlehem, uz podizanje majbana, pečenje i podjelu kobasica, malo glazbe i paljenje krijesa. Tradicionalni prvosvibanjski grah se ne spominje , kao ni gradska proslava na službenom gradskom web-u??

Tradicija obilježavanja 1. svibnja u Kutini tako već dugo godina luta, između stranačke organizacije “prvog maja” i čudnovatih gradskih pokušaja stvaranja neke nove tradicije u parku kestenova, dok sindikati u našem gradu očito iz nekog potpuno nepoznatog razloga nemaju volju, ili želju, ili mogućnost organizacije?? Zašto je to sve skupa tako, možemo samo nagađati.

Što se tiče “Betlehema” i SDP-ove “Prvomajske” proslave, od 90-tih naovamo zapravo ova proslava ima najdužu tradiciju , no šteta je i što nema onu širinu i slabiji politički okvir kakvu je imala nekada. Zapravo vjerovali, ili ne podržavamo ovu proslavu u onom nekadašnjem obliku, još da organizatori shvate kako živimo u zemlji, gdje se ovaj praznik službeno naziva na hrvatskom jeziku “1. svibanj , Međunarodni praznik rada”, a ne “Prvomajska proslava”, da se vrate tradiciji podjele nekada uvijek vrhunskog vojničkog graha i okupljanju kutinčana, a ne mahom stranačkih članova i simpatizera, proslava na Betlehemu bi bila ne samo ok, već i daleko smislenija od eksperimenta zvanog “praznik rada u centru grada”, za koji ove godine nema ni najave , ni slova , hoće li se uopće organizirati…

Ovaj članak nije zlonamjeran nipošto, već samo ukazuje na specifičnosti koje u Kutini politiku dovode u svačiju “butigu”, a moglo bi, trebalo i bilo poželjno da je drugačije, zar ne?

NA DANAŠNJI DAN: ČERNOBILSKA KATASTROFA!

26. travanj 1986 godine bio je lijep, sunčan dan u Hrvatskoj, barem ovom našem, Moslavačkom kraju. Djeca, danas ozbiljni ljudi u kasnim 40-tim, ili ranim 50-tim bezbrižno su se igrala na dvorištima, parkovima, ulicama. Roditelji su bili zabavljeni pravljenjem ručka, a nerijekto je treštala glazba s radija u svakom domaćinstvu.. i onda odjednom..opaaaa, upozorenje, prekid programa, savjetovalo se uči u stanove i kuće… Radijacija je zabilježena!!! Zračenje!!!

Nakon nekog vremena izdana su upozorenja da se ne konzumira mlijeko, namirnice iz vrtova, voće…. što je strašno uplašilo ne samo građane, već i seljake, koji su nerijetko svoje proizvode prodavali svake srijede na kutinskoj tržnici..srećom upozorenje je nakon kratkog vremena stavljeno van snage….

Nemate pojma kako je to tada zvučalo dok se na teritoriji tadašnje Europe, podjeljene blokovskim podjelama i “hladnim ratom” između mrskog zapada i socijalističke utopije kojoj je pripadala i tadašnja Hrvatska u sastavu Jugoslovenske socijalističke federacije …

Snimali su se filmovi o nuklearnim napadima i ratu.. atomska su skloništa bila uvijek spremna..mada nitko zapravo nije vjerovao u takav ishod svog života… I što se pobogu dogodilo tog travnja 1986??? Dogodila se najveća nuklearna katastrofa u povijesti ljudskoga roda.. Černobil!…

Malo je tko do tog dana 1986. godine ikada čuo za Černobil, nukleranu elektranu u dalekom tadašnjem Sovjetskom savezu, današnjoj Ukrajini…od tog datuma svi znaju za Černobil…Do katastrofe je došlo kombinacijom lošeg , točnije nesigurnog dizajna sovjetskog nuklearnog reaktora i ljudske greške!

Eksplozija reaktora u černobilu tog je travnja 1986 godine u atmosferu ispustila oblak radioaktivne prašine devet puta jače kontaminacije no prilikom eksplozije atomske bombe u Hirošimi, pred kraj drugog svjetskog rata! Ni danas zračenje i radijacija nisu potpuno nestali s tog područja, a napušten je i danas mitski grad i mjesto posjeta turista, tema video igrica i filmova,  Prypjat. Grad je bio veličine današnjeg Siska! Stoji napušten od te 1986 do danas, kao spomenik toj strašnoj katastrofi uzrokovanoj ljudskim djelovanjem….

Radioaktivnost, nošena vjetrovima proširila se na Bjeorusiju, Ukrajinu, a povećano zračenje zabilježeno je u i diljem Skandinavije i Švedskoj , gdje je nastala uzbuna, jer se na početku vjerovalo da je uzrok, neka od tamošnjih nuklearnih elektrana…

Točno u 1 sat i 23 minute, 26. travnja 1986. godine, došlo je do eksplozije na 4. reaktoru Černobilske nuklearne elektrane. Nedovoljno stručnom procjenom, prilikom eksperimenta nije ostavljen dovoljan broj šipki u četvrtom reaktoru što je nenadano dovelo do opterećenja sustava. Istovremeno je drugi operater isključio dovod vode u reaktor koja ga hladi, nakon čega je došlo do eksplozije. Prema posljednjem izvještaju iz 1991. godine, uzrok ekplozije predstavljaju greške u dizajnu samog reaktora, točnije u šipkama koje kontroliraju rad reaktora.

Posljedice su bile i danas su strašne, a točan broj umrlih od posljedica zračenja, nikada nije točno utvrđen, zdravstveni problemi, anomalije, degerativne bolesti i druge pojave kao posljedica zračenja i događaja u Černobilu traju i  događaju se dan danas….Neslužbeni izvori procjenjuju da je od posljedica radijacije sveukupno preminulo između 200.000 i 400.000 ljudi.

30 km oko nuklearne elekrane u Černobilu proglašena je “Zabranjena zona” koja postoji i dans , a u kojoj se nalzi i napušteni grad Prypjat!

SPECIJAL: HRABROST I ZRELOST BIRAČKOG TIJELA SLOVENIJE, POTREBNA JE I HRVASTKOJ, PA I KUTINI, NO JE POSTOJI LI BAREM TRAČAK NADE ZA TAKAV SCENARIJ U NAŠOJ POLITIČKOJ MOČVARI?

Između pobjede Roberta Goloba na parlamentarnim izborima u Sloveniji, kao potpunog autsajdera sučeljenog Janezu Janši i moguće političke budućnosti Hrvatske moguće je povući paralelu, mi ćemo otići korak dalje, pa ćemo u ovom svjetlu pokušati prikazati i aktualnu političku situaciju u Kutini.

HRVATSKA POLITIČKA ZBILJA

Za razliku od slovenaca, koji su politički napredovali ispred nas u Hrvatskoj još uvijek vlada među značajnom količinom uglanvom starijih i sredovječnih birača narativ ” stabilnosti”, te se teže odlučuju na iskorake i promjene no Slovenci. Prava je istina da stabilnost u hrvatskom političkom svijetu zapravo čini uporno nerješevanje gorućih problema zemlje, zanemarivanje i nepostojanje jasne strategije nacionalnih interesa i posvemašnja politička korupcija, za koju nije “specijalist” samo HDZ, već i ljevica , no se slabije spominje budući je većina medija u Hrvatskoj sklona ljevici, pa čak i nekim arhaičnim idejama moderniziranog jugoslovenstva.

No u Hrvatskoj stvari ne stoje dobro već čitavu viječnost i postavlja se pitanje postoji li netko , kao potpuni autsajder, a tko bi mogao uzdrmati, pa čak i srušiti s trona HDZ-ova lidera i europskog liberalnog autokratu Andreja Plenkovića? U Hrvatskoj smo imali nekoliko situacija koje su mirisale na “slovenski slučaj”. Sjećate li se “dečka s Trešnjevke” s američkom adresom, poduzetnika Borisa Mikšića, koji je umalo pobjedio svojevremeno na predsjedničkim izborima? Imali smo zatim vrlo iznenađujuće rezultate MOST-a, no stranka se kasnije uvalila u okvir konzervativno nedefinirane partije koja “se bori s vjetrenjačama” , te je izgubila prvotno povjerenje birača u broju koji je na početku imala.

Hrvatska već dužni niz godina traži “treći put”, odnosno pokušava se istrgnuti iz ralja duopola HDZ-SDP, te njihovih satelita sa zastarjelim političkim načinom promišljanja, ali i koruptivnim zaleđem. “Možemo” je pak politička platforma destruktivne i agresivne radikalne ljevice, koja nipošto ne jamči napredak zemlje, već više ideološki neprihvatljive stavove s jedne , a politički anarhizam tipičan za krajnju ljevicu s druge.

U posljednje vrijeme neki mediji u Hrvatskoj spominju Damira Vanđelića kao osobu koja bi i kao autsajder, no i kao pripadnik trećeg puta mogla ukoliko se odluči za jači politički angažman uzdrmati Plenkovića. Radi se o relativno mladom političaru (54 godine), uspješnom inžinjeru strojarstva i brodogradnje , a i MBA titulom sa Sveučilišta u engleskom Liverpoolu, te radnim iskustvom u tvrtkama poput Plive, Adris Grupe, te nadzornom odboru INA-e. Vanđelić je dakle čovjek koji dolazi iz realnog sektora, školovan je , ideje su mu umjerno liberalne , ne robuje standardnim podjelama na ljevicu i desnicu kao i slovenski mu kolega Golob, a tijekom Domovinskog rata bio je i dragovoljac i zatočenik srpskih logora! Potpuno drugačiji profil od Plenkovićevog politički gotovo aristokratskog puta.

KUTINSKA POLITIČKA MOČVARA/ZAVRZLAMA

U Kutini je 30 godina na vlasti izuzev razdoblja od 2013 do 2017 godine zapravo klanovski i interesno sastavljena grupa domaće političko-gospodarsko-društevne elite, sastavljene od HDZ-a i HSLS-a kao osovine. Nakon 30 godina imamo situaciju da je potporanj socijalne sigurnosti u gradu isti kao 90-tih, godina, odnosno kasnije početkom 2000-tih, Petrokemija i SELK, imamo najmanje 10% manje stanovništva no prije 10-tak godina i izuzetno apatično biračko tijelo što koriste upravo HDZ i njihovi “partneri”, odnosno nekoliko moćnika, a s druge strane SDP koji se degradirao nakon izbornog poraza 2017-te u stranku koja to zapravo više nije ni na papiru, radi se o lošoj i neuspješnoj kopiji interesne političke skupine po uzoru na HDZ i nekada HSLS.

HSLS-a u Kutini više nema, stranka je doslovno uništena po mnogima zahvaljujući ambiciji bez pokrića i političkog iskustva bivšeg predsjednika Davora Kljakića, a HDZ je napravio istu grešku kao što ju čini i SDP, zatvoreni sustav političke moći vremenom se degradirao i pretvorio u skupinu osobnih mediokriteta bez “svježe krvi”, šire prepoznatljivosti i na koncu kadrovski strahovito podkapacitirane!

Na izborima 2017-te godine, HDZ se vratio na političku poziciju u Kutini, gurajući Zlatka Babića kao svog kandidata, umjerenog i glede ekonomije, liberalno okrenutog političara po mnogo čemu sučeljenog krutim stavovima svoje stranke i njihovim načinima djelovanja. Međutim sada dolazimo do suštinske promjene u samo 4 godine, naime na zadnjim lokalnim izborima Zlatko Babić ih je premoćno dobio vukući HDZ-HSLS koaliciju iza sebe, a ne obrnuto kako je to bilo 2017-te.

Zbog medijske afere, izašao je iz stranke , a po povratku iz istražnog zatvora vratio se na funkciju gradonačelnika i tu sada dolazimo do moguće paralele s izborima u Sloveniji.

Kako sada stvari stoje Babić ima više kredibiliteta ukoliko politički ostane u sedlu izboriti moguću pobjedu i po treći puta, kao nezavisni kandidat, bez članstva u HDZ-u! Kadrovski je HDZ toliko podkapacitiran , da svog ozbiljnog kandidata u ovom trenutku stranka nema. Zapravo, poznavatelji političke situacije u Kutini smatraju kako bi Babić trebao iskoristiti prednosti činjenice kako više nema obvezu vođenja stranačke politike i interesa , te napraviti suštinske rezove i promjene na kadrovskoj karti grada , koja je izuzetno loša i predstavljat će mu ne samo uteg, već će pojedinci biti čak i omča oko vrata. Pokazalo se to i tijekom izbijanja afere, za koju se naslućuje kako bi mogla biti autorsko djelo pojedinih koalicijskih partnera, interesa i oporbenih mućki, medija i sukoba , dok je Babić ovdje zapravo najviše stradao kao kolateralna žrtva niza neshvatljivih igara, igrica i spletki. Vrijeme će pokazati. Ostaviti takav “tim” na nogama i pozicijama, Babića bi moglo dovesti u situaciju da ne bude na sljedećim izborima prepoznat kao kutinski Robert Golob, što djelomice i ne može stoga jer u izborni ring ulazi iz pozicije, ali ni kao poželjna “stabilnost”!

Ne učini li Babić u Kutini odlučnije korake pri ispravljanju kadrovske katastrofe u javnom sektoru i gradskom vrhu, napraviti će isto što i Plenković, staviti sebe u okvir kandidata i predstavnika stare gradske HDZ i ostali klike, te otvoriti put mogućem iznenađenju! No za razliku od Plenkovića na široj , državnoj razini, Kutina je puno manja, a time i kompliciranija sredina za izvesti nekakav politički manevar kojim bi se uvjerio dovoljno velik broj birača u nešto, što možda nije stvarno!

Naravno sve ovo govorimo hipotetički, jer da bi se recimo u Kutini dogodila “slovenska situacija” postoji rok od svega 3 godine za pojavu i etabliranje nekoga tko bi imao i karizmu i svježinu i volju, ali bio prihvatljiv i dijelu desnih i lijevih birača, to u Kutini nije ni čelnica SDP-a, ni nitko drugi s pozicije oporbe, ali ni iz HDZ-a, koji se kadrovski urušio praktički gotovo na sličnu razinu SDP-a! Dakle trebao bi se pojaviti netko treći s dovoljno snažnom podrškom, ali i konkretnim prednostima u odnosu na druge, pa i aktualnog gradonačelnika. Za sada unutar ni jedne postojeće stranke takvoga ne vidimo. Takav se nalazi izvan postojećih stranačkih političkih klanova , što je u konačnici dobro, mada izuzetno teška pozicija.

Hrvatskoj je potrebna promjena u političkom sustavu , Saboru, ali i mnogim gradovima. U Kutini je potrebna vlast koja bi služila građanima, a ne samoj sebi i nju ne može koliko god želio predstavljati jedan čovjek, mada je to slučaj . Zlatko Babić se ma što tko o njemu mislio pokazao kao pozitivnija politička osoba od većine svojih prethodnika, no njegova bivša stranka, koalicijski partneri i sateliti NISU.

PROMJENE I NOVA LICA POLITIKE HRVATSKOJ SU POTREBNI ZBOG OPSTANKA DRUŠTVA I DRŽAVE

Kada bi se nekim čudom u Hrvatskoj, na parlamentarnoj razini dogodilo ono što se dogodilo u Sloveniji i to ne prvi put, to bi osnažilo volju i želju mnogih ranije politički neaktivnih kvalitetnijih kadrova da uđu u bitku protiv političke močvare koju dana su gotovo svim sredinama uz rijetke izuzetke predstavljaju HDZ i SDP, te razni njihovi priključci, poput HSS-a, HSLS-a, HSU, “Laburista”, Možemo ” Radničkih fronti i sličnih….

Da u Hrvatskoj postoji želja za promjenama to je sigurno, no ne ona kakvu priželjkuje velika većina ilijevih medija kao što je Možemo u ulozi moderne crveno-zelene ljevice, ili DP i MOST, kao tobože neka nova vizija desnice! Suverenizam kao politička ideja u Hrvatskoj je dobrodošao, no politički nije artikuliran na ispravan način, stoga nema ni rezultate, ni glavu , ni rep ni jaku i uvjerljivu osobu.

Ovo je tema koja se tiče svih nas i u sljedećim kolumnama ćemo analizirati političke mogućnosti snagu postojećih opcija, pojedinaca , ali i staanje biračkog raspoloženja i bazena kako na državnoj razini , tako i u našem gradu koji istinske promjene treba već desetljećima, pa makar to bio i eksperiment s neizvjesnim rezultatom, močvaru koja je ustajala sigurno je, treba uzburkati, kako bi se talog razišao i narod vidio čistu vodu, makar na kratko, prije konačnog izlaza iz desetljećima duge magle….

FELJTON: TOP 5 POLITIČKIH FLOSKULA I ČESTIH IZJAVA KOJE SU POTPUNA NEISTINA I GOMILA GLUPOSTI

“ULAŽEMO U CESTE, GRADIMO, OTVARAMO, POKREĆEMO PROJEKTE”???

Jedan od čestih narativa lokalne i državne politike u Hrvatskoj! Treba znati kako bilo koja, primjerice gradska vlast NE GRADI I NE OTVARA I NE IZGRAĐUJE”, već raspolaže vašim novcem, odnosno novcem od prikupljenih parafiskalnih nameta, poreza i drugih izvora. Zadatak političara jest da taj novac iskoriste za održavanje i izgradnju infrastrukture na svom upravnom području, razvijaju tim novcem društvo, standard i slično! Vrlo često međutim posebno tijekom izbora, ili u službenim medijima slušamo kako “županija ulaže i gradi”, ili “grad održava prometnice i gradi vodovode”??? Prava je istina da se u tom slučaju samo dobro upotrebljava javni novac i njime raspolaže. Iz medijskih istupa političara i stranaka, često se doima kao da oni vlastitim novcem nešto grade i rade , ili novcem njihove stranke što je apsurdno i netočno!

“NAŠA JE STRANKA DALA, NAPRAVILA, ORGANIZIRALA, MI SMO POTICALI I POKRENULI…”

Česta paradigma koja stoji iza predizbornih izjava vezanih uz stranke. Političke se stranke financiraju iz dva izvora, ukoliko su “parlamentarne” odnosno imaju predstavnike u parlamentu, gradskim i općinskim vijećima djelomice se sufinanciraju iz javnih proračuna, a dijelom od prikupljene članarine svojih članova, te dotacijama članova, pristaša i sponzora. U pravilu, političke stranke nisu nikada nigdje ništa izgradile, niti nešto slično, što se tiče “zapošljavanja” to je drugi “par opanka”, jer kroz trgovinu utjecajem , pogodovanje , nepotizam i razne koruptivne radnje, utjecajni članovi stranke jesu zapošljavali i to uglavnom u javnom sektoru, što je u Hrvatskoj vrlo raširena društvena pojava i zlo.

“MI ĆEMO OTVORITI TOLIKO I TOLIKO RADNIH MJESTA I ZAPOŠLJAVATI”???

Jedna od najčešćih predizbornih floskula svih političkih stranaka i političara u Hrvatskoj! Ujedno i jedna od najvećih neistina, da ne kažemo laži! Naime političke stranke, vlasti i istaknuti političari, gradonačelnici, načelnici i drugi, tehnički nikoga ne mogu zaposliti, a još manje otvoriti radna mjesta, barem ne u realnom i privatnom sektoru (postoje rijetke iznimke). Zadatak političkih vlasti, stranaka i političara u njihovom okrugu javnog djelovanja, jest poticati, lobirati i stvarati pozitivno okruženje za dolazak investitora, otvaranje tvrtki, a time i novih radnih mjesta u području za koje su nadležni, ili kojim upravljaju.

No, u izjavi kako “ćemo mi zaposliti” ima i druga strana istine. Političari naime kroz razrađen sustav raznih sistematizacija u javnim poduzećima, gradskim upravama i ustanovama zaista zapošljavaju i to putem opet, stranačkih veza, pogodovanja, manipulacijom i koruptivnim radnjama i trgovinom utjecajem. Nije rijetkost da ta zapošljavanja nisu u mnogim slučajevima realno potrebna i njima se ostvaruje politički cilj i utjecaj s jedne, a šteta i povećanje rashoda u javnom sektoru s druge strane. Dakle takva zapošljavanja u pravilu donose štetu građanima , a ne DODANU VRIJEDNOST.

“GRADOM VLADA”

Gradom, ili Državom političari i stranke ne bi smjele, ni trebale “Vladati” , već upravljati i služiti. Međutim, ova riječ također je ostatak mentalnog sklopa iz vremena jednopartijskog sustava i nerazumjevanja svrhe politike i političara, a ta je, služutu građanima i raditi na korist zajednice, a ne “vladati”. Međutim kod naših političara riječi “vladanje i vladati”, nisu smao floskula, već često i način ponašanja nakon zauzimanja pozicija stečenih izbornim rezultatima.

“OSIGURALI SMO NOVAC ZA…. MI SMO IZGRADILI VRTIĆ, A ONI NISU”???

Opet posljedica pogrešnog mentaliteta lokalnih i državnih političara u Hrvatskoj, sveopće korupcije, te jednopartijskog nasljeđa iz ranijih vremena. Niti jedna stranka i političar nisu “osigurali” nikakav novac ni za što, oni ga štoviše troše. Novac kojim raspolažu razne razine izvršne vlasti jest novac poreznih obveznika, novac kredita, novac iz EU fondova, koji je ujedno dio javnog novca uplaćen u članstvo u EU! Niti jedna vlast nigdje nije izgradila ni vrtić, ni stambenu zgradu, već su proveli neki projekt i omogućili stvaranje uvjeta, izradili potrebnu dokumentaciju i utrošili dio novca iz proračuna, odnosno povukli dio sredstava javnog novca iz drugih izvora, kako bi se nešto izgradilo. Dakle oni koji “nisu izgradili vrtić” nisu to učinili jer su loše upravljali, ili im to nije bio prioritet, a ovi drugi su uspjeli upravljati na način da su postigli željeni rezultat što im je inače i posao!

SAŽETAK

Vrlo često među izjavama političara, stranačkih programa i predizbornih obećanja, nailazimo na čitav niz neistina, floskula i brkanja između mogućeg i nemogućeg. Biračko tijelo očito godinama nasjeda na ovakve gluposti koje političari svaki izborni ciklus ponavljaju, no čini se kako i ta mantra polako gubi na snazi, pa se pojavljuje sve više nezavisnih kandidata, raznih nestranačkih lista i pojedinaca koji pomalo “mrse” račune i planove našim graditeljima i poslodavcima iz starih, “etabliranih stranaka”.

SPECIJAL/KUTINA: GRAD POVEĆAO CENZUS ZA OSLOBAĐANJE OD KOMUNALNE NAKNADE, NO HOĆE LI TO ZNAČAJNO UBLAŽITI KRIZU KOJA SE SVE JAČE ODRŽAVA NA GRAĐANE ZAPOSLENE IZVAN JAVNOG SEKTORA, DAKLE VEĆINU!??

GRAD KUTINA ODLUČIO SE NA POVEĆANJE CENZUSA ZA OSLOBOĐENJE OD KOMUNALNE NAKNADE, MOŽE LI TO SMANJITI SVE VEĆU KRIZU U KOJOJ SE MNOGI GRAĐANI NALAZE?

Parafiskalni nameti u godinama krize svakako dodatno smanjuju standard građana. Inače vezan uz komunalnu naknadu ista je jedan od značajnih izvora punjenja gradskog proračuna, što i nije previše pohvalna činjenica. Kutina se suočila s padom broja stanovnika, prema zadnjem popisu stanovništva za gotovo 10%, no realan broj, mnogi se pribojavaju je i znatno veći. Osim povećanja cenzusa za oslobođenje od komunalne neknade, gradskim su vlastima prije svega potrebni svjesnost o golemom i nepotrebanom birokratskom i administrativnom aparatu, strašnom postoku izdvajanja za plaće u javnom sektoru, ali i svojevrsno preslagivanje tog istog aparata!

Mnogi su stava kako gradu u ovom trenutku nije potrebno ni toliko upravnih odjela, ni razna velika izdvajanja , a koja je građanima gotovo nemoguće pratiti putem sredstava javnog informiranja. Već smo postavili pitanja, zbog čega se jasno ne definira kolika su recimo proračunska izdvajanja za tzv “informiranje”, medijske kuće, kojekve agencije i PR? Što od toga zaista građani u konačnici i imaju, je li potreban zaseban odjel Ureda gradonačelnika, zbog čega je teško, ili nemoguće pronaći na službenim izvorima Ugovore o dotacijama za zadnje dvije godine? Rashodi za plaće korisnika javnog proračuna porasle su s 21,43 milijuna kuna 2017-te godine, na čak planiranih 30,59 milijuna kuna tekuće, 2022 godine????

Najveći rast smo tako doživjeli tijekom zadnjih 5 godina čini se u dijelu rasta rashoda za plaće u javnom sektoru???? Smanjenje broja stanovnika, iseljavanje i čitav niz drugih čimbenika svakako se može iskalkulirati vješto pod “pad broja nezaposlenih” i slično, no realno stanje nikada u pravilu nije ni sjena onoga što se od strane bilo koje službene vlasti prikazuje. Najpozitivnija je stvar svakako pokretanje velikih komunlanih projakekata ulaganje u školsktvo, izgradnja vrtića i slično, no s druge strane bez vidljivog rasta zaposlenih u realnom sektoru i proioozvodnji, pa onda posljedično i uslužnom sektoru, enma dugoročne pozitivne projekcije ni za koju gospodarsku računicu. Kutina nije turistički gard, ni po prihodima , ni po broju zaposlenih u tom sektoru, a neće skoro ni biti, grad je to smanjenog broja stanovnika, realno gledajući višegodišnjeg laganog pada, ili stagnacije u postojećim proizvodnim tvrtkama, te je ovdje potrebno nešto učiniti.

Zabrinjavajuć je nesrazmjer standarda , plaća i povećanja rashoda za plaće u javnom sektoru u odnosu na realni standard građana, njihove prosječne plaće i primanja. Povećan cenzus za oslobođenje od komunalne naknade pozdravljamo, no upozoravamo kako je to tek privremena mjera , koja neće značajno ublažiti silne probleme koje donosi aktualna kriza, dramatični rast cijena života i realno plaće koje ne prate taj rats, osim, ponavljamo možda u tom javnom sektoru, prenapučenom birokratima, administrativnim djelatnicima, koji su mahom godinama pristizali putem političkih zapošljavanja, te svepristunog nepotizma i korupcije u političko-društvenoj eliti.

𝐏𝐨𝐯𝐢𝐬̌𝐞𝐧 𝐜𝐞𝐧𝐳𝐮𝐬 𝐳𝐚 𝐨𝐬𝐥𝐨𝐛𝐨đ𝐞𝐧𝐣𝐞 𝐨𝐝 𝐤𝐨𝐦𝐮𝐧𝐚𝐥𝐧𝐞 𝐧𝐚𝐤𝐧𝐚𝐝𝐞

𝐎𝐝 𝟏. 𝐬𝐢𝐣𝐞𝐜̌𝐧𝐣𝐚 𝟐𝟎𝟐𝟐. 𝐠𝐨𝐝𝐢𝐧𝐞 𝐬𝐭𝐮𝐩𝐢𝐥𝐚 𝐣𝐞 𝐧𝐚 𝐬𝐧𝐚𝐠𝐮 𝐨𝐝𝐥𝐮𝐤𝐚 𝐨 𝐩𝐨𝐯𝐢𝐬̌𝐞𝐧𝐣𝐮 𝐢𝐦𝐨𝐯𝐢𝐧𝐬𝐤𝐨𝐠 𝐜𝐞𝐧𝐳𝐮𝐬𝐚 𝐬𝐮𝐠𝐫𝐚đ𝐚𝐧𝐢𝐦𝐚 𝐬 𝐦𝐚𝐥𝐢𝐦 𝐩𝐫𝐢𝐡𝐨𝐝𝐢𝐦𝐚 𝐳𝐚 𝐨𝐬𝐥𝐨𝐛𝐚đ𝐚𝐧𝐣𝐞 𝐨𝐝 𝐤𝐨𝐦𝐮𝐧𝐚𝐥𝐧𝐞 𝐧𝐚𝐤𝐧𝐚𝐝𝐞 𝐤𝐚𝐤𝐨 𝐛𝐢 𝐬𝐞 𝐬𝐮𝐠𝐫𝐚đ𝐚𝐧𝐢𝐦𝐚 𝐬𝐦𝐚𝐧𝐣𝐢𝐥𝐚 𝐝𝐚𝐯𝐚𝐧𝐣𝐚 𝐩𝐫𝐞𝐦𝐚 𝐆𝐫𝐚𝐝𝐮 𝐊𝐮𝐭𝐢𝐧𝐢. 𝐒𝐩𝐨𝐦𝐞𝐧𝐮𝐭𝐚 𝐨𝐝𝐥𝐮𝐤𝐚 𝐝𝐨𝐧𝐞𝐬𝐞𝐧𝐚 𝐣𝐞 𝟐𝟎𝟐𝟏. 𝐠𝐨𝐝𝐢𝐧𝐞 𝐭𝐞 𝐣𝐞 𝐧𝐚 𝐬𝐧𝐚𝐳𝐢 𝐨𝐝 𝐭𝐞𝐤𝐮𝐜́𝐞 𝟐𝟎𝟐𝟐. 𝐠𝐨𝐝𝐢𝐧𝐞.

Na zahtjev vlasnika, odnosno korisnika stambenog prostora, privremeno će se osloboditi plaćanja komunalne naknade za stambeni prostor:

𝟏. 𝐎𝐬𝐨𝐛𝐞 𝐤𝐨𝐣𝐞 𝐳̌𝐢𝐯𝐞 𝐬𝐚𝐦𝐞, 𝐚 𝐤𝐨𝐣𝐢𝐦𝐚 𝐩𝐫𝐢𝐡𝐨𝐝 𝐮 𝐩𝐫𝐞𝐭𝐡𝐨𝐝𝐧𝐨𝐣 𝐠𝐨𝐝𝐢𝐧𝐢 𝐧𝐞 𝐩𝐫𝐞𝐥𝐚𝐳𝐢 𝐢𝐳𝐧𝐨𝐬 𝐨𝐝 𝟐.𝟓𝟎𝟎,𝟎𝟎 𝐤𝐮𝐧𝐚 𝐦𝐣𝐞𝐬𝐞𝐜̌𝐧𝐨,

𝟐. 𝐎𝐬𝐨𝐛𝐞 𝐤𝐨𝐣𝐞 𝐳̌𝐢𝐯𝐞 𝐮 𝐳𝐚𝐣𝐞𝐝𝐧𝐢𝐜̌𝐤𝐨𝐦 𝐝𝐨𝐦𝐚𝐜́𝐢𝐧𝐬𝐭𝐯𝐮 𝐬𝐚 𝐬𝐮𝐩𝐫𝐮𝐠𝐨𝐦 𝐢𝐥𝐢 𝐜̌𝐥𝐚𝐧𝐨𝐯𝐢𝐦𝐚 𝐨𝐛𝐢𝐭𝐞𝐥𝐣𝐢 𝐤𝐨𝐣𝐞 𝐮𝐳𝐝𝐫𝐳̌𝐚𝐯𝐚, 𝐚𝐤𝐨 𝐩𝐫𝐢𝐡𝐨𝐝 𝐩𝐨 𝐜̌𝐥𝐚𝐧𝐮 𝐨𝐛𝐢𝐭𝐞𝐥𝐣𝐢 𝐳𝐚 𝐩𝐫𝐞𝐭𝐡𝐨𝐝𝐧𝐮 𝐠𝐨𝐝𝐢𝐧𝐞 𝐧𝐞 𝐩𝐫𝐞𝐥𝐚𝐳𝐢 𝟏.𝟕𝟎𝟎,𝟎𝟎 𝐤𝐮𝐧𝐚 𝐦𝐣𝐞𝐬𝐞𝐜̌𝐧𝐨,

𝟑. 𝐒𝐭𝐚𝐫𝐚𝐜̌𝐤𝐨 𝐝𝐨𝐦𝐚𝐜́𝐢𝐧𝐬𝐭𝐯𝐨 𝐤𝐨𝐣𝐞𝐠 𝐧𝐨𝐬𝐢𝐭𝐞𝐥𝐣 𝐝𝐨𝐦𝐚𝐜́𝐢𝐧𝐬𝐭𝐯𝐚 𝐳̌𝐢𝐯𝐢 𝐬𝐚 𝐬𝐮𝐩𝐫𝐮𝐠𝐨𝐦 𝐨𝐝𝐧𝐨𝐬𝐧𝐨 𝐜̌𝐥𝐚𝐧𝐨𝐯𝐢𝐦𝐚 𝐤𝐨𝐣𝐞 𝐮𝐳𝐝𝐫𝐳̌𝐚𝐯𝐚, 𝐬𝐭𝐚𝐫𝐢𝐣𝐢 𝐣𝐞 𝐨𝐝 𝟔𝟓 𝐠𝐨𝐝𝐢𝐧𝐚, 𝐚𝐤𝐨 𝐩𝐫𝐢𝐡𝐨𝐝 𝐩𝐨 𝐜̌𝐥𝐚𝐧𝐮 𝐝𝐨𝐦𝐚𝐜́𝐢𝐧𝐬𝐭𝐯𝐚 𝐳𝐚 𝐩𝐫𝐞𝐭𝐡𝐨𝐝𝐧𝐮 𝐠𝐨𝐝𝐢𝐧𝐮 𝐧𝐞 𝐩𝐫𝐞𝐥𝐚𝐳𝐢 𝟏.𝟕𝟎𝟎,𝟎𝟎 𝐤𝐮𝐧𝐚 𝐦𝐣𝐞𝐬𝐞𝐜̌𝐧𝐨.“

4. Osobe koje primaju zaštitni dodatak uz mirovinu.

5. Osobe koje primaju stalnu novčanu naknadu Centra za socijalnu skrb.

6. Osobe koje koriste doplatak za pomoć i njegu druge osobe.

7. Obveznici plaćanja komunalne naknade koji su kao dobrovoljni davatelji krvi dali krvi sa 75 (sedamdesetpet) i više puta.

8. Koji posjeduje pravovaljani energetski certifikat te je razvrstan u energetski razred ,A” ili viši, iznos komunalne naknade smanjuje se za 25%.

NAPOMENA

Kako bi građani ostvarili pravo na privremeno oslobađanje od obveze plaćanja komunalne naknade, potrebno je podnijeti pisani Zahtjev nadležnom Upravnom odjelu za komunalni sustav, građenje i zaštitu okoliša, koji će o istom provesti postupak i donijeti rješenje. Predmetni Zahtjev nalazi se na web stranicama Grada Kutine te u privitku ove obavijesti.

Rješenje se donosi u upravnom postupku za tekuću godinu i odnosi se na stambeni objekt u kojem podnositelj ima prebivalište.

Zahtjev za oslobođenjem od plaćanja možete pronaći na https://www.kutina.hr/Sluzbeni…/ArticleId/39317/oamid/1501

O VREMENU: ČINI SE DA BI MOGLI IMATI NESTABILAN, OBLAČAN I KIŠNI SVIBANJ???

Ako izuzmemo protokolarna prenemaganja kojima su ispunjeni lokalni kutinski mediji, slabo ima dobrih vijesti, a među onima koje nas nikako ne vesele jest i srednjoročna vremenska prognoza za ostatak mjeseca, te svibanj. Nakon sumorne jeseni i zime, mnogi su jedva čekali proljeće, a ne samo zbog topline već i konca sezone grijanja. No čini se kako u sljedećim tjednima i nećemo imati baš očekivani dolazak stabilnog, pa i ljetnog vremena, upravo suprotno.

Sve prognostičke karte ukazuju na dugo razdoblje vlažnog, nestabilnog vremena s puno kiše, jakim vjetrom i sporadičnim sunčanim razdobljima. Temperature su ipak u porastu, vegetacija je krenula “punom” parom, no nakon izrazito sušne zime i ranog proljeća, sada nas očekuje dosta vlage i lošeg vremena.

Početak svibnja mogao bi proteći u znaku sunčanog dana i 20-tak celzijevaca, no već od 3 svibnja metereolozi najavljuju dugo nestabilno razdoblje. Lokalni pljuskovi s grmljavinom, oblačno vrijeme, puno vlage i tek poneka pauza s tri sunčana dana u nizu mogli bi kako sada stvari stoje obilježiti sljedeći mjesec, dakle u znaku i na tragu zadnjih travanjskih dana kojima upravo svjedočimo.

KOLUMNA: ŽIVIMO LI UPRAVO “NOVI PAD RIMA”?

Živimo li danas u vremenima kada mnogi vole svoje kućne ljubimce, tepaju im, oblače u odijelca, vode u šetnju, ali ne vole ljude? Živimo li u vremenima kada nikoga ni za koga nije briga, kada je jedino vlastita nevolja ona koja postoji, a jedino osobna istina ona koja se prihvaća? Živimo li u vremenima kada je važnije imati pametni telefon, pun novčanik, no iskrenog prijatelja?

Jesmo li danas skloni mržnji i olakom laganju zbog svoje trenutne dobiti? Jesmo li u svijetu i zemlji gdje je potlačena većina, kada se ne poštuje tradicija, jer se smatra nazadnom, ne cijeni rad, već veza i političko opredjeljnje? Kad se patriote izruguje po medijima i naziva svakog domoljuba “kockoglavim”, ali se u istim tim medijima slave manjinske grupe, nametne “vrijednosti” i sve što je tuđe?

Živimo li u vrijeme kada se jedno zlo naziva zlom, a drugo se štuje i veliča? Kada potomci partizanskih glavosjeka vode društvo, plaćeni novcem naroda mrze, provociraju, napadaju, pišu ćirilicom, iznose svoje nakaradne stavove uvjereni kako će tiha većina ostati tiha? Možda hoće još neko vrijeme….no svakom gostu dođe vrijeme odlaska, a svakom trpljenju konac strpljenja…inače…će sve otići bestraga…uključujući one kojima rođena zemlja smeta….

Živimo li na pragu novog “svjetskog poretka”, ili novog “pada Rima”? Živimo li lažnu demokraciju i vremena zabrana, vremena straha? Živimo u iskrivljenoj stvarnosti bez podrške sustava koji bi nas trebao braniti nepravdu, a koji nepravdu generira svakodnevno?

Živimo u svijetu lažnih vijesti, lažnih ljubavi, lažnih brakova, lažnih ideologija, sustavnom kolu gušenja slobode, prava na izbor, zatiranju većine od strane dekadentne dokone manjine?

Živimo li u svijetu i državi u kojoj nas nije briga za djecu, dok svoju učimo da se guraju preko reda i zapošljavaju bez truda pomoću tatine članske stranačke iskaznice i poznanstva s prijateljem na položaju? Odgajamo li lutke obrijanih glava za volanom skupih automobila, bez odgovornosti i bez srama, što susjed već treći dan jede isto jelo, jer nema…i nema za svoje dijete….ako kupi nešto što on želi?

Gledamo svaki dan polusvijet koji se iz društvenog taloga izdigao na vrh društvene piramide, koji se časti i masti na domjencima u sređenim kletima, tobože bavi sportom u uskim šarenim tajicama vozi bicikle, paradira po šumi , promovirajući se preko instagrama i fejsa? Većina nema novac za sportsku obuću i odjeću glasovitih marki, ni za kupovinu novog automobila…većina danas sanja sreću koja je prošla, mladost i neka vremena koja neće doći, jer su davno prošla…jer danas nema sretnih trenutaka za koje bi se uhvatio, a ni nadu koja bi ga vukla…

Živimo li u vremenu kada su najgori od nas, oni koji vode društvo, a najbolji izgubljeni i zaboravljeni u siromaštvu i samoći??? Jesmo li izgnali sve što vrijedi i što ima smisla, a prigrlili tuđe ideje, šarene rekvizite potrošačkog društva, tuđe navike, tuđu hranu , tuđe običaje????

Stablo bez korijena vene…..teško da to razumiju novovalni medijski , politički i društveni proleteri liberalne misli. Kozmopolitizam nije odricanje od kućnog praga, vlastite povijesti i naroda, te zemlje, biti moderan ne znači rugati se običajima svog naroda, pisati namjerno tuđim pismom i veličati vremena i režime koji nisu ni po čemu manje zli od onih koji ti tako jako smetaju da rigaš vatru samo na spomen takvih…

Živimo li posljednje dane civilizacije koja je toliko gnjila , pljesniva, umjetna i lažna i prazna iznutra, a tako obasjana led rasvjetom, šarenilom i kićenim nakitom izvana?

Pada li “Rim” ponovo, baš sada, baš pred očima zatvorenim za istinu, pred našim kućnim pragom , u svakom novom udisaju, svakom novom ulasku u blještavi trgovački centar, gdje tražimo izlaz iz sumornih i praznih ulica izvan njih? Ruši li se poredak koji smo postavili na loše temelje, kula lažnih vijesti, lažnih ljudi, lažnih ideologija, lažnih ciljeva i toliko površnosti da ni jedna priča više nema dubinu?

Procijenite sami… mi još uvijek vjerujemo da ima onih među vama koji me žmire otvorenih očiju, koji ne vide ono čega nema, već svijet onakav kakav on zaista i jest….

KUTINA/SPORT: UDRUGA HRVATSKIH ATLETSKIH TRENERA PRIZNANJE ZA NAJBOLJEG TRENERA DODJELILA IVANU DESIĆU IZ KUTINSKOG AK MOSLAVINA…

SJAJNIH SPORTSKIH REZULTATA I DUGE ATLETSKE TRADICIJE AK MOSLAVINA IDE SLAVNIM STAZAMA POZNATIH ATLETSKIH IMENA MOSLAVINE, A SKROMNO ŽELE DA IM SE IZGRADI STAZA ZA SKOK U DALJ, ŠTO SU I VIŠE NEGO ZASLUŽILI!

Atletika u Kutini ima dugu povijest, no i znamenita imena atletike porijeklom iz ovog našeg kraja. Svi dobro znaju za Dane Koricu, jendog od najuspješnijih atletičara bivše države, rodom iz Kutine, točnije Kutinske Slatine. Zatim je tu i pokojni Franjo Mihalić i mnogi drugi , a danas atletika postiže odlične rezultate i svakih nekoliko godina izbaci neko ime koje u domaćem svijetu atletike nešto znači. Nova atletska staza sigurno je pomak u boljim mogućnostima rada domaćeg , kutinskog atletskog kluba Moslavina, čiji je dugogodišnji trener Ivan Desić “zaradio” još jedno prizanje, ovog puta ono za najboljeg trenera.

No kutinskoj atletici i dosta tog nedostaje, nisu to rezultati i broj članova već konkretno recimo poligon za skok u dalj uz atletsku stazu. Na žalost pri gradnji staze jednostavno se ovo previdjelo, a važan je to segment priprema naših atletičara.

Nadajmo se kako će ovo biti ispravljeno i staza za skok u dalj biti uskoro i izgrađena, te dodatno biti unaprijeđeni uvijeti za bavljenje ovim sportom duge tradicije, ali i velikih sportskih ostvarenja ali i imena.

Udruga Hrvatskih atletskih trenera u Zagrebu je ove godine dodjelila priznanje za najboljeg trenera upravo Ivanu Desiću iz kutinskog kluba AK Moslavina.

Rezultati mladih sportaša i atletičara to i opravdavaju, a iz kluba , eto skromno kažu kako im nedostaje staza za skok u dalj i bolji uvjeti treniranja. Vjerujemo kako će Grad , odnosno aktualni gradonačelnik Zlatko Babić imati sluha za ovu potrebu i kako će staza za skok u dalj uskoro krasiti atletski dio kutinskog stadiona Sportskog centra, naše atletičarke i atletičari to su u najmanju ruku višestruko zaslužili svojim predanim radom , rezultatima i promoviranjem Kutine kroz sportska natjecanja diljem zemlje!

KUTINA/POVIJEST: 24. TRAVNJA 1944. U KUTINI JE OD STRANE PARTIZANA MUČKI IZ ZASJEDE UBIJEN JEDAN OD NAJVEĆIH KUTINSKIH SPORTAŠA, BOKSAČ MIJO DRVARIĆ!

KUTINA: GODINU ZA GODINOM, TAKOZVANI KUTINSKI MEDIJI, GRADSKE VLASTI I DRUŠTVO ZABORAVLJAJU OVOG ČOVJEKA, NJEGOVU ŽRTVU I NI SLOVA O NJEMU….

MIJO DRVARIĆ BIO JE JEDAN OD NAJTALENTIRANIJIH BOKSAČA SVOG VREMENA, PRVAK KRALJEVINE JUGOSLAVIJE , A POTOM I MARIONETSKE NDH.. POLITIKA GA NIJE ZANIMALA, VEĆ SAMO SPORT, UBIJEN JE S LEĐA IZ ZASJEDE BLIZU KUĆNOG PRAGA OD STRANE KOMUNISTIČKIH , PARTIZANSKIH ZLOČINACA, PRIPADNIKA SKOJ-A, JER IM SE NIJE SE NIJE ŽELIO PRIDRUŽITI VEĆ SE BAVITI SPORTOM! SRAMOTNO, NI JEDAN KUTINSKI LOKALNI MEDIJ, NIJE POSVETIO NI SLOVA OVOM VRHUNSKOM SPORTAŠU NA OBLJETNICU POGIBIJE, NI OVE GODINE!

Jedan od najboljih sportaša svih vremena s područja Kutine, svakako je bio boksač Mijo Drvarić, ubijen mučki od strane Titovih partizana s leđa, odnosno domaćih SKOJ-evaca!

MIjo Drvarić rođen je u Kutini 1914 godine, a ubijen je 24. travnja 1944. Bio je hrvatski boksač srednje teške i teške kategorije, poznat pod nadimcima “Moslavački drvosječa i Drvosječa iz Kutine”. Mijo Drvarić uistinu se bavio i poslovima drvosječe i razvio se u snažnog mladića velike tjelesne snage. To je primijetio Ivan Kovačević istaknuti hrvatski boksač i trener i 1932 . godine doveo Drvarića u boksačku dvoranu. Već za nekoliko mjeseci Drvarić postiže svoje prve rezultate u boksu, gdje pobjeđuje i velter kategoriji kao član kluba Concordia svog protivnika , Županičića iz kluba “Herkules”.

Mijo Drvarić na pojedinačnom prvenstvu Kraljevine Jugoslavije, iznenađujuće osvaja naslov prvaka države u srednjoj kategoriji. Tijekom amaterske karijere nanizao je 38 pobjeda prekidnom (konckout). 1935. godine osvaja naslov prvaka u kategoriji 72.6 kg, iste godine Mijo Drvarić prelazi u profesionalce!

Kao profesionalni boksač Mijo Drvarića u Parizu , treniraju profesionalni francuski treneri. Tada se događa sljedeće, 28. prosinca u pariškoj dvorani “Central ring” afroamerički boksač Benett iznenada otkazuje nastup protiv engleskog suparnika i mijenja ga Drvarić…Drvarić u napetom meču od 10 rundi ishodi neriješen rezultat, no već je to bilo senzacija.

Naslov profesionalnog prvaka Kraljevine Jugoslavije osvaja 1940. godine u Beogradu protiv srbijanskog boksača Josipa Župana u 10 rundi nokautom.

Sljedeće dvije godine Drvarić nije boksao, već obučava mlade kutinske nade. Onda 27. srpnja 1943. godine, nakon dvije godine stanke ponovo ulazi u ring i bori se za prvaka tadašnje NDH pred 5000 gledatelja u Zagrebu. Osvojio je prvenstvo i vratio se u rodnu Kutinu. Više nije boksao.

Zbog titule iz Zagreba prvaka NDH postao je omražen partizanima koji su naumili dovesti ga u svoje redove, međutim Drvarić ih je više puta odbio , govoreći kako ga ne zanima partizanski pokret već boksačka karijera. Partizani nisu mogli podnijeti odbijanje MIje Drvarića , te su ga 24. travnja nadomak kućnog praga mučki, iz zasjede s leđa ubili!

Te kobne noći u kuću Drvarića došao je naoružani čovjek koji je razgovarao sa boksačem, te ga zamolio d aga otprati preko voćnjaka. Negdje u tami dočekala ga je nekolicina naoružanih komunista, pripadnika SKOJ-a, koji su na njega otvorila vatru i ubili ga.

Kao boksač bio je jedna od najdarovitijih hrvatskih boksača svog vremena, a kao sportaš zalagao se za pravednu borbu i sudjelovao na mnogim humanitarnim priredbama. Politički nije podržavao nikoga, bio je jednostavno sportaš i zanimao ga je samo boks. Tijekom komunističkog , jugoslovenskog režima njegovi sportski uspjesi bili su zatajeni, samo zbog aktivnog bavljenja sportom tijekom marionetske NDH…

U Kutini jedna malena , periferna ulica nosi danas njegovo ime, a sramotno je i bijedno, da ni ove godine uoči obljetnice smrti ovog talentiranog i mučki ubijenog kutinskog sportaša, NI JEDAN LOKALNI MEDIJ ni slova o njemu nije napisao.

Naša redakcija jednoglasno smatra kako bi ovaj kutinski sportski velikan trebao dobiti obilježje, bistu, ili bi neka značajnija ulica trebala nositi njegovo ime! Svojedobno smo se zalagali i da današnji gradski trg, dobije ime po Miji Drvariću!

FELJTON: TEK NEKOLIKO RIJEČI MOM GRADU, MOJOJ KUTINI (2. DIO)

Moj grad danas vode mnogi koji ga uopće ne poznaju…štoviše, čak ga i ne žele upoznati, vode ga zbog svojih privatnih interesa i frustracija, zbog toga , jer su im titule i našetavanje lokalnim medijima važniji od ikakve osobne svrhe postojanja, koju uopće ni ne mogu pojmiti.

Nedavno sam ovoj stranici, jedinom mjestu u Kutini koja objavi povremeno autorski tekst i mišljenje nas građana poslao članak koji ste dobro prihvatili, Vi moji, kutinčani. A Vi , moji kutinčani poznajete dobro grbavi nogostup izgrađen 70 tih godina u Moslavačkoj ulici, pa i smrad kanalizacije ondje gdje je nema u ulici Hrvatskih branitelja, nekoć zvanoj “Omladinskoj” , od “streljane” pa sjeverno… Moj je grad prepun podsjetnika na nekadašnja vremena, ali ne zato jer poput lokanog medijskog Grincha, želim veličati nikad prežaljeni bivši sistem i Jugoslaviju na raznim privatnim Fb stranicama, već jer je žalosno da se laštilom medijskih napisa i medijskom šminkom skriva činjenica kako NITKO od gradskih vlasti ne sluša bilo građana i kutinčane… Naravno da ih se ne sluša, , jer većinu onih koji upravljaju gradom i ne čine kutinčani, čast današnjem gradonačelniku, kutinčaninu iz “kutinskog sela” , što nije pogrdna, već pohvalna riječ i naziv za ono što danas mediji nazivaju namjerno pogrdno “sunačnom Radićevom”.

Čovjek je odrastao među nama i naš je. I kutinčani mahom to i prepoznaju… no ne i oni koji ga okružuju…oni kojima je Kutina , tek mjesto i odskočna daska karijera na teret nas, kutinčana, da ne kažem i ne citiram izjave jednog pročelnika “znaš li ti tko sam ja”??? Znamo mi dobro, nisi ti nitko! Nisi kutinčanin, nisi čovjek, a nitko te nije osim tvoje stranke ni izabrao i uglavio u “općinu” da bi se kuražio i sramotio ovaj, naš grad.

Moj grad je , kao što sam kazao u ranijem pismu, moj život u njemu, moja sjećanja, moji prijatelji, obični hrvatski radnik i seljak koji je svojim koracima habao pločnike ovog, mog grada. Kutina je za mene bila i uvijek će biti dom tihih , radišnih i skromnih ljudi, onih koji su došli i uistinu nadogradili i oplemenili, ali ne i onih “dođoša” s lakiranim cipelama koje su kupili nakon opanaka i danas kroje naše sudbine. Brežuljci Moslavačke gore, miris proljetnog bilja, kantice u koje samo brali pečurke u zalazu ljeta pred osvit jeseni, divlje jagode u vrhuncu proljeća na vratima ljeta,…

Za mene Kutina nisu kružoci namijenjeni gradskoj kremi lažnjaka i fejkera, već ona Kutina , moja i vjerujem, vaše pokojne bake koje su srijedom vozile putar i sir i vrhnje na “plac” hlađene u seoskim bunarima, kako bi zaradile novac za kupiti unucima žemničku iz “Moslavke”, par deka parizera , a ponekad i čokoladu, ili tvrde 505 s crtom bombone!

Za mene je Kutina cijeli niz ljudi koje danas ova i druge vlasti i poluretardirani lokalni mediji vrijeđaju putem društvenih mreža za mene su Kutina oni koji su se za par kuna honorara trudili slikom, zvukom i pisanom riječju sačuvati našu tradiciju, običaje, povijest, kroz svoje novinarske, televizijske uratke.. ne poput lokalnog isfrustriranog mamlaza koji parazitira čitavu vječnost na grbači građana i krije se iza svoje privatne FB stranice kroz plasiranje mržnje, slikovnica i dijeljenja tuđih vijesti , a koji nema, niti pasa , ni mačke ni obitelji ni prijatelja…. samo mržnju i jal… i prosipanje silne žuči, jer njegova utopijska Jugoslavija više ne postoji….a ni tada, dok je postojala nije bio nitko i ništa, kao ni danas.

Moja Kutina je grad koji je volio sve ljude koji su ga posjećivali, ili koji su u njemu živjeli, koji je srijedom tako rado ugostio svakog našeg roditelja, djeda , ili baku, vrućim burekom šarenilom prvih supermarketa, ili lizanjem sladoleda pred Kirinom limenkom. Moj grad nije znao za podjele dok ih u novom mileniju nisu donijeli oni koji su u grad došli bez namjere da ga upoznaju, dakle, tek nedavno.

Nije naš grad , nikada bio grad koji bi svoju svetkovinu i sajmeni dan Petrovo pretvorio u istočnjački vašar , kao što danas čine oni koji ga vode, niti bi sagradio mitove o vilama i dunjama, već prije o kovačima, licitarima, “šnajderima” , šumskoj pruzi, rakovima i klenovima u plitkom vodotoku Kutinice. Ili možda o vodenicama, mlinovima naših predaka.

Moj je grad, moja Kutina, “prugica” kako se srećom još uvijek naziva trgovina u Nazorovoj, pjesničkoj ulici, a da malo tko zna zbog čega, ulici u kojoj se nalazi i “Englerov mlin”… ali malo tko zna priču o zatiranju kutinske povijesti i duše od strane komunističkih “oslobodioca”, stoga se ne čudim kada lokalni tobožnji “novinar” na svom FB ” info” , svojedobno , zlonamjerno napiše kako se pod “nejasnim okolnostima” srušila sinagoga na mjestu današnje Robne kuće??

Srušile su ju komunističke vlasti, iste one koje su ubile jednog od najvećih kutinskih sportaša ikada i to, mučki s leđa, boksača Miju Drvarića!

No teško je tom medijskom vagabundu zla, i danas procijediti da je Praznik rada na prvi svibanj , a ne maj, a da je Međunarodni dan žena 8-og ožujka, a ne “marta”…. tko mu to dopušta neka mu ide na dušu, a to su oni koji vas traže svake četiri godine glas na izborima, drže ruku na srcu i oblače se u “špic papak” cipele te se kunu u svoje domoljublje,. Domoljubniji od njih je čak i vinogradarski puž koji na proljeće , nakon kiše veselo gmiže kroz mlade koprive.

Moj grad nisu lažni “popovi”, ni lažne “časne sestre” koji kumuju s promotorima komunističkih laži, kao što je danas u nekim primjerima slučaj, moja je Kutina vrijeme kramova ispred crkve, veselje Prve pričesti, uzdizanje nacionalne svijesti 90-tih, pješački, višednevni pohodi na Mariju Bistricu naših predaka, drvene igračke klepetalice, medenjaci u Crkvenoj ulici, kao što sam kazao prošli puta, ili nestrpljivo čekanje filmske projekcije uz masnu lepinju iz “Zdravljaka” , još toplu, umotanu u papir..

I veći je domoljub i ikona Kutine za mene gospodin , Albanac koji je prodavao tada djeci “frkani sladoled” na starom placu, ili lepinje u spomenutom Zdravljaku, jer je više cijenio sredinu u kojoj zarađuje kruh, danas i sada, nego mnogi koji su ovdje živjeli tada i sada . I svaka mu čast, za mene je on kutinčanin, a ne oni koji vam oduzimaju novac kako bi nosili titule i šetali se po općinskim hodnicima ganjajući svoju karijeru i govoreći vam kada ih posjetite “znaš li ti tko sam ja”??? Ma nula si, eto tko si!

Moja je Kutina knjižnica i knjigovežnica pored HAK-ovog poligona u kojoj su se tiskale prve kutinske novine, gdje se olovnim slogom slagalo stranice knjiga, brošura i novinskih stranica. Moja je Kutina ponosna povorka nakon Domovinskog rata i povratak naših očeva , susjeda i školskih kolega iz rata! Moja Kutina nisu fejs kreteni koji žive o trošku svih nas, ismijavajući našu tradiciju, volju, naše prijatelje i ljude koji postoje i koji su načinili temelje naših života , a likuju kada se nekoliko marginalnih likova okupi na proslavi nepostojeće “Bitke” na Humci… isti ti nikada nisu izvijestili koliko je neoznačenih grobova ostalo iza onih koji stoje iza “tekovina” “narodnooslobodilačke borbe”, koliko nesretnih sudbina, otete zemlje i mukom generacija stečenih dobara!

Kutina nije grad koji je zaslužio sramotnu današnjicu, prekrajanje njene povijesti i nasljeđa od strane lokalnog šljama i polusvijeta , nije zaslužio blaćenje svojih stanovnika kojima su entuzijazam i prirodni talent jedina vodilja u želji da ostave trag… Kutina nije grad onih koji ju već duže vrijeme vode, nazivali se oni lijevi, ili desni! Kutina je grad kutinčana čiju politiku danas ne vodi ni pozicija ni opozicija…. niti stoje iza svojih građana…

Možda, jednom netko shvati što nas vodi za razliku od drugih i onu staru Radićevsku “pravicu” uzme kao barjak… tada , vjerujem više neće biti samo ilustriranih korica fiktivnim crtežom lažne istine, već će se stranice naše povijesti ponovo početi ispunjavati stvarnošću , životom i pričama koje ih zaslužuju ispuniti….

FELJTON: DRUŠTVO I POLITIKA, PANDORINA KUTIJA, PREVARE, LAŽI, INTERESA, KLANOVA I SUSTAVNOG PARAZITIRANJA NA LEĐIMA GRAĐANA…..

Ako postavimo sustav vrijednosti onako kako bi on trebao izlegati, a ne kakav dana sjest onda bi otprilike i Kutina i svaki grad i zajednica trebala funkcionirati potpuno drugačije no što je to slučaj. Političke vlasti i društvene elite kod nas su odavno prioritete i smjer kojim se treba voditi kako bi se išlo naprijed odavno izgubili.

Rast gospodarstva, pa i onog lokalnog bazira se u normalnim društvima na rastu proizvodnog sektora, otvaranju novih radnih mjesta i zapošljavanju u realnom sektoru. Iz takvih aktivnosti dolazi dodana vrijednost, pa onda posredno rastu i uslužni sektor, ugostiteljstvo, pa i društvene aktivnosti , manifestacije i ukupna ponuda kulture i zabave u nekoj sredini. Kod nas se , kako stvari stoje zapošljava u javnom sektoru, političkim putem , gdje se ne stvara dodana vrijednost , već troši novac poreznih obveznika na suvišnu birokraciju i visoke plaće državnih i javnih službenika.

Kutini konretno trebaju proizvodnja, radna mjesta u obrtništvu, građevini, industriji, investicije u proizvodne kapacitete, a ne protokolarni obilasci, protokolarna događaja, upumpavanje novca u razne manifestacije, društvene kružoke i slično!

U razvijenom i pravednom društvu, podrazumjeva se da lokalni političari i vlasti prvenstveno brinu o komunalnoj infrastrukturi i lokalnim potrebama, te lobiraju kako bi investicije stigle, a ne zaobišle sredinu koju predstavljaju. Kod nas se izgradnja i održavanje prometnica, vodovoda, kanalizacije i slično, prikazuju kao nešto što čini strahoviti uspjeh politike, nešto što je vrhnaravno i prikazuje se kao da takve projekte maltene političari rade osobno , svojim, a na javnim novcem, te kako bi baš bez njih valjda živjeli na razini kasnog metalnog doba, ili najboljem slučaju srednjem vijeku?

Teško da je opravdano neprekidno zapošljavanje u zatvorenom sustavu javnog sektora, a s druge strane imamo sredinu gdje u dijelovima prve gradske zone praktički nema kanalizacijskog sustava? Teško da su Kutini potrebni kroz razne sazive vlasti primjerice , svojedobno profesionalni zamjenik gradonačelnika, danas Upravni odjel Ureda gradonačelnika, te slične birokratske doskočice, kako bi se nekima osigurala dobra primanja na uštrb građana. Isto tako teško da su gradu poput Kutine potrebni razni viši savjetnici, referenti, stručnjaci za kulturu, te niz voditelja po javnim tvrtkama, PR stručnjaci i slično. Da govorimo istinu svjedoče primjeri diljem razvijenog dijela svijeta, gdje bi se u čudu gledalo na funkcioniranje našeg grada u odnosu na gradove slične veličine , ili veće u nekim zemljama.

Problem goleme birokracije i pandorine kutije političke korupcije ne postoji u Hrvatskoj od nedavno, nasljeđe je to još iz doba jednopartijskog, komunističkog sustava. Modus operandi je zaista zastrašujuć, oni koji nakon izbora izađu kao pobjednici upošljavaju prema međusobnom dogovoru svoje prijatelje, partijske zaslužnike i njihovu rodbinu u javni sektor, na već prethodno ondje ugurane kadrove prethodne vlasti. Otkazi se ne daju , jer su javni službenici zaštićeni neprobojnim kolektivnim Ugovorima i sindikatom, ali i zbog straha od revašizma u nekom drugom mandatu, pa i raznim skrivenim međusobnim dogovorima u javnosti žestokih političkih protivnika. Rade se sistematizacije i prerasporueđuju ljudi unutar sustava, na vrh dolaze “naši”, a “njihovi” odu za stepenicu niže. No svi ostaju u sustavu, odnosno 99% njih na taj način u sustav pristiglih. Nakon sljedećih izbora, ovisno o pobjedniku, stvar se ponavlja uz dodavanje još nekih novih kadrova. I tako raste broj onih koji zapravo troše novac, a ne stvaraju dodanu vrijednost, na uštrb građana i kvalitete života. To je neupitno, jer se na pozicije i poslove u javnom sektoru ne dolaze zbog potrebe, znanja, želje za radom za poboljšanje standarda građana, već uglavnom političkim dogovorima, kadroviranjem i zbog stvaranja odane biračke baze!

I ma što tko god govorio, ovo je nesporna i žalosna istina. I svi znaju da je to tako, no uvijek oporba optužuje vladajuće za iste stvari koje je činila ona dok je bila na vlasti , ili jedva čeka da učini ako se vlasti dokopa. I tako u krug.

U normalnom sustavu vrijednosti, vrednovali bi se rad , znanje i vještina, a ne partijska iskaznica, veze i politička pozadina. U normalnom sustavu bilo bi nemoguće da se pojedini državni i gradski službenici čije plaće ovise ojavnom novcu prikupljenom od građana, ponašaju bahato i arogantno tipa “znaš li ti tko sam ja”, kao što čine neki pojedinci primjerice i u kutinskom javnom sustavu!

Možda je to “znaš li tko sam ja” , parazitu koji živi na grbači građana sjajna ideja tako se postavljati prema korisnicima javnih usluga i onima koji ga plaćaju, no to samo govori kakva je ta osoba i koliko je nesvjesna uopće da itekako znamo tko je on! On je čovjek , jedan od mnogih koji je na poziciju i u fotelju u kojoj zavaljen sjedi stigao političkim putem, nikada u pravilu izravno izabran od strane svojih sugrađana koje gleda s visoka i preko stranke! On je teret ovog društva poput tisuća takvih diljem zemlje, koja posrće desetljećima u glib podjela , korupcije i sveprisutnog nepotizma.

U normalno uređenoj zemlji , ili nekoj sredini ne bi bilo moguće financirati javnim novcem niz stvari koje donose dobit i korist samo nekom pojedincu, ili maloj grupi ljudi, medije koje zlorabe privatne osobe u privatne i političke svrhe , razne udruge, događaje i slično samo zbog potrebe 0,01% građana, odnosno povlaštenih pripadnika lokalne elite. Uostalom u Kutini se proračunskim novcem već cijelu vječnost posredno financira recimo jedan privatni paramedijski Fb fake medij…pa nikome ništa..za sad. Svojedobno se financirao i ljevičarski magazin o trošku grad, bez pola potrebne dokumentacije i an vidljivo i utvrđeno nezakonit način. Tko zna što se još slučajno, ili namjerno, ili po uhodanoj špranci financira ,, bez ikakve provjere , a ni javno dostupnom uvidu kamo sve i kome zapravo detaljno odlazi proračunski novac….

U takvom društvu zaboravljamo vrlo brzo da se ceste, vodovodi, fasade , parkirališta grade novcem poreznih obveznika, pa čak i u slučaju sufinanciranja Eu novce, jer taj je novac dio povrata onoga što uplaćujemo u zajedničku kasu jedne međunarodne tvorevine koja se bazira na interesu, novcu, profitu , zaradi i globalnim političkim ciljevima.

Jeste li čuli primjerice unazad 10 godina, koji je to veliki proizvodni investitor ušao na područje Kutine? Koja se to nova tvornica otvorila, koliko se ljudi zaposlilo u uspješnim tvrtkama koje proizvode robu koja dobro kotira na tržištu? Mi nismo! Čujemo koja se manifestacija odvija kada, gledamo vijesti s izložbama, kulturnim događajima i sličnim zbivanjima na kojima vidimo jedna te ista lica već desetljećima, slušamo o velebnim planovima, stazicama, turizmu, pratimo privatne političke polumedije iza kojih stoje oni koji žive o javnom novcu, gledamo kako se grad prazni od stanovnika, no zato se širi turistička infrastruktura….???

Čitajući i prateći lokalnu medijsku scenu s jedne strane vam se čini kao da živimo u raju na zemlji, ušminkanoj paralelnoj stvarnosti, a s druge prema retorici, u vremenima Saveza komunista, prvomajskih parada ili nekakvom spomenaru jugoslovenske utopije???

Tvrdimo godinama kako se na žalost Kutina i mnogi gradovi i sredine nalaze u čvrstom zagrljaju klanova, interesnih skupina i lokalnih elita, da ne vladaju političke stranke , ideje i programi, već je to samo izborni folklor iza kojega se kriju uske i zatvorene interesne grupice i pojedinci, koji nemaju ideologiju, moralna ograničenja, niti osjećaj za boljitak društva… I najbolji pojedinac, na koncu svaki mandat nasljeđuje dobro uhodani mehanizam zatvorenog interesnog kruga, protiv kojega se vrlo teško može boriti i izboriti zaokret u društveno odgvorno ponašanje i pozitivan smjer…

Jesmo li u pravu, prosudite sami.

SMŽ/POLICIJA: TRI PUTA NAMJERNO IZAZVALA POŽAR NA ISTOJ KUĆI !

izvor: PU SMŽ

Policijski službenici Policijske postaje Kutina dovršili su kriminalističko istraživanje nad 53-godišnjom ženom. Naime, nju se sumnjiči da je 2. siječnja, na području Popovače u mjestu Gornja Gračenica izazvala požar na terasi obiteljske kuće 49-godišnjeg vlasnika, u kojem su djelomično nagorjela ulazna vrata i prozori.  
 
Potom je 10. travnja, provalila u navedenu obiteljsku kuću i ukrala razni alat te u unutrašnjosti kuće izazvala požar, u kojem je izgorio dio namještaja te nagorjela unutrašnjost kuće.
 
Osumnjičena je 18. travnja ponovno izazvala požar na obiteljskoj kući, u kojem je izgorio dio krovišta, dok je iz kuće ukrala ražanj i ručni alat.
 
Temeljem naloga suda obavljena je pretraga doma i drugih prostorija kod osumnjičene te je pronađen dio ukradenih predmeta. Ukupnu materijalnu štetu oštećeni procjenjuje na oko 120.000 kuna.
 
Po dovršenom kriminalističkom istraživanju osumnjičena je zbog počinjenih kaznenih djela Teška krađa i Oštećenje tuđe stvari uz posebno izvješće predana pritvorskom nadzorniku Policijske uprave sisačko-moslavačke.

KONFERENCIJA “MOSLAVINA-SKRIVENA ZEMLJA”, JOŠ JEDAN ZVUČNI “HEADLINE” ZA JAVNOST…..

Danas je održana konferencija za medije u prostoru Moslavačke priče, a vezana uz predstavljanje manifestacije Moslavina-Skrivena zemlja, brend strategija i digitalizacija turističke ponude Moslavine. Jednostavnim riječkom rečeno , još jedan krug teoretskih priprema za nešto što u stvarnosti ne postoji u obliku koji donosi vidiljivu gospodarsku dobit i živi od niza subvencija, fondova i slično.

Na razvitku turističkih potencijala Moslavine zadnjih se godina radi intenzivno, a to je djelomice i točno, pa čak srećom u nekim segmentima i vidljivo. Tako se spominje izgradnja službenog ulaza u Lonjsko Polje , odnosno Prijamnog centra Repušnica. Mi ćemo podsjetiti javnost na činjenicu kako se za taj projekt apliciralo još davne 2009. godine i on je u konačnici rezultat rada saziva gradskih vlasti u Kutini od prije 14 godina. U tijeku je izrada Poučne staze Crkveni jarak na Moslavačkoj gori, a onda se navodi kako su u “pripremi i brojni drugi projekti”

Ono što smo nedavno pisali , okosnicu i jedini relevantni pokazatelj turističkog rasta odnosno pozicije turizma kao gospodarske grane na nekom prostoru su broj noćenja, visina naplaćene boravišne pristojbe, te broj fizičkih i pravnih subjekata koji ostvaruju prihod isključivo od turističke djelatnosti. Nigdje ovakvih podataka u javnosti nema, a ni jedna politička vlast, kao ni lokalne TZG ih ne iznose…pitanje je zašto?

Imamo dojam kako se zadnje dvije krizne godine više priča o projektima u turizmu, rekreaciji i manifestacijama, no otvaranju radnih mjesta u proizvodnom i realnom sektoru, a ako pozorno pratite službene medijske prostore, vidjet ćete vrlo lako da pišeno ISTINU.

Građanima bi također bilo dobro kazati koliko grad zadnjih nekoliko godina izdvaja proračunskih sredstava, mimo dotacija iz EU fondova i ministarstva lokalnoj TZG, te za organizaciju manifestacija pod ravnanjem TZG, koliki su rashodi za plaće, troškovi , a kolika zarada, odnosno benefiti.

Na tiskovnoj konferenciji danas je govorio i gradonačelnik Kutine, Zlatko Babić, kojega je sada i šira javnost mogla vidjeti nakon povratka na čelo grada. Na konferenciji su uz gradonačelnika Kutine, sudjelovali i državna tajnica u resorsnom ministarstvu Sandra Herman, zamjenik župana SMŽ Mihael Jurić, direktorica županijske TZ Ingrid Padjen Đurić, te naravno direktorica kutinske TZG i zamjenica gradonačelnika Kutine Ivana Grdić.

Pravo je pitanje zašto na ovakvom događaju koji je istaknut kao jedan od onih velikog značaja za budući razvoj jedne gospodarske grane kao što je turizam, a na širem području Moslavine, nije sudjelovao Sisački ( namjerno kažemo sisački) župan Ivan Celjak? Ministar resornog ministarstva??? Netko iz Hrvatske turističke zajednice???

Na konferenciji se spominjala i inicijativa uspostave Geoparka Moslavačka gora, te kroz to dalji razvoj regije na korist svih stanovnika.

Kroz medije praktički desetljeće i pola slušamo riječi poput “projekti” “Inicijative”, “mogućnosti”, “prirodni kapaciteti i resursi”, no nikako da u stvarnosti vidimo, gdje su nam smještajni kapaciteti i koliki su, kakva je cestovna i druga infrastruktura u blizini “Geoparka” Moslavačka gora, jer na području Kutine uz taj park i na putu do njega nalaze se , opustjela sela, šikare, porušene šumske površine ceste iz vremena 60 godina prošlog stoljeća, a ponegdje nema ni vodovoda, dok je kanalizacijski sustav znanstvena fantastika!

Zvučni i domišljati nazivi poput Moslavina-skrivena zemlja i slični neće dovesti turiste u kraj koji ima beskrajne mogućnosti, no budimo realni, nikakvu infrastrukturu, očajni smještajni kapacitet, katastrofalnu društvenu ponudu mimo povremenih manifestacija, te jedan pristojan restoran u gradu! Jednostavno za razliku od drugih medija, mi više ne želimo sudjelovati u prikazivanju uljepšane stvarnosti, niti protokolarno govoriti o projektima , manifestacijama i planovima od kojih za sada koristi ima tek uska i ograničena skupina javnih djelatnika, povlaštenih elita i šake jednih , te istih lica, a sve skupa ponekad se čini smao je materijal za razne ovisne lokalne medije.