SENZACIONALIZAM I “TRASH” POSVUDA, PA I U MEDIJSKIM TEMAMA VEZANIM UZ VREMENSKU PROGNOZU

STIŽE NAM RADIKLNA PROMJENA VREMENA I VELIKO ZAHLAĐENJE??? MEDIJSKI SENZACIONALIZAM, TRASH I ŽUTILO, POSVUDA PA I U VREMENSKOJ PROGNOZI, NE DOLAZI NAM , AMA BAŠ NIŠTA SAMO SVIBANJ, ONAKAV KAKAV I JEST UNUTAR SVIH MOGUĆIH UOBIČAJENIH OKVIRA ZA OVO DOBA GODINE!

Da je domaćim medijima prevladao senzacionalizam, ali i teško “smeće” može zaključiti svako svjesno ljudsko biće koje pogleda portal nekih od vodećih medijskih kuća u zemlji. Ništa drugačije nije ni na svim ostalim razinama, od raznih samoproglašenih online i Fb novinara koji lutaju svojim sredinama, ucjenjuju i reketare lokalne vlasti i sugrađane, zarađuju privatno i dijele tuđe vijesti po društvenoj mreži koja im zamjenjuje vlastite živote koje uopće nemaju, pa do onih koji sebe predstavljaju kao najutjecajnije medije u zemlji.

Senzacionalizam, površnost i posvemašnji medijski trash nalazi se u praktički svim temama kojima se mediji danas bave, a jedan od najbizarnijih jest vremenska prognoza! Naime izvještavanje o vremenskim prilikama i neprilikama postalo je groteska, kao i sve ostalo. Već godinama se građane bombardira “crvenim” i “žutim” alarmima, “ekstremnim vremenskim uvjetima”, razarajućim događajima i slično. Praktički se od uobičajenih vremenskih pojava napravilo putem medija, “Godzilu”! Najnoviji primjer medijskih najava ” radikalne promjene vremena” koncem ovog tjedan dobar je pokazatelj kako je većinu medijskih sadržaja najbolje NE ČITATI, SLUŠATI, ILI GLEDATI!

Naime, pad temperature , odnosno zahlađenje koje se predviđa kroz razne metereološke projekcije s ljetnih 28 do 32 C , a što smo imali prigode i u Kutini osjetiti zadnjih dana, na zapravo ugodnih 19 do 21 C ne samo da nije ništa strašno, već se ukoliko tako i bude radi o posve uobičajenim temperaturama za svibanj. Nešto toplije vrijeme zaista smo imali ovih dana, odnosno preuranjeno ljeto, no čak ni to nije nekakva alarmantna vremenska pojava, kao ni mraz, ili zaista ozbiljno kratkotrajno zahlađenje tijekom svibnja, što se znalo događati u prošlosti.

Ono što više zabrinjava jest izostanak oborina u mjeri koja ukazuje na dugotrajnu sušu, koja zapravo s kraćim prekidom tijekom travnja traje i cijelu prošlu zimu.

“Praviti od muhe slona”, pokazalo se glavni i jedini je obrazac djelovanja većine mainstream medija, čiji sadržaji već odavno prelaze granice dobrog ukusa, pa čak i žutila. Vremenska “anomalije” za većinu medija je sve, od malo jačeg vjetra, do tuče, ljetne oluje, ili malo obilnijeg snijega tijekom zime. “Toplinski udari” koji ubiru žrtve i predstavljaju “strašnu opasnost” najavljuju se tijekom ljetnih mjeseci čim temperatura naraste iznad 33 C, a “polarne hladnoće”, ukoliko usred siječnja recimo temperature odu ispod -4C???? Iz godine u godinu gledamo senzacionalizam, urušavanje sustava vrijednosti i strmoglav moralni pad društva u režiji liberalne svjetske ljevice i globalista, te pripadajućih medija, kolektivno zaglupljivanje i površnost sveto je oružje svjetskog rata protiv razuma i ljudskosti, pa tako i vremenska prognoza.

Inače, , vrlo je moguće da će “zahladiti” nakratko koncem ovog tjedna…i ne neće to biti ništa radikalno ukoliko se uopće nekakva značajna promjena na našem području dogodi, tek je za nedjelju prognozirano svježije vrijeme uz dnevnih 19 C i mogućnost malo kiše…. to je dakle ta “radikalna” promjena vremena i “dolazi nam kraj privremenog ljeta”???

Ne dolazi ništa , osim u glavama medijskih prodavača magle, te u grupama moćnika koji svijet žele pretvoriti u “idiokraciju”, pa se poigravati njime do uništenja??? Jer što drugo kazati? Imamo dojam da medijski sadržaj ispunjavaju oni koji nikad nisu izašli u prirodu i na otvoreno sredinom srpnja, kupali se u kolovozu, ili doživjeli snježnu mećavu, a kamo li recimo svibanjski mraz?

SPECIJAL: PRIVATNA I JAVNA STANOGRADNJA U KUTINI, KOME JE NAMJENJENA I ŠTO NAM POKAZUJE U STVARNOSTI?

U posljednje vrijeme u lokalnim medijima u Kutini, ako ih uopće možemo nazvati ozbiljnim po sadržajima, govori o izgradnji stambenih zgrada i stanova, ne samo one POS-a na trgu Franje Tuđmana, već nizu privatnih investicija. Tko uopće u Kutini može danas kupiti stan u novogradnji, kakvo je stanje tržišta nekretnina?

Mada građevinski sektor već godinama ima problema, a najnovija kriza posebno je pogodila građevince zbog drastičnog poskupljenja građevinskog materijala, no i nedostatka radne snage u Kutini se grade stanovi, no NE u državnom, odnosno javnom, već privatnom sektoru. Priča o nekretninama u Kutini je priča o jednom od najizraženijih hrvatskih paradoksa. Grad koji nakon zadnjeg popisa stanovništva broji najmanje 13 % manje stanovnika no prije 10-tak godina, muku muči s nedostatkom stanova, može se isčitati iz javnih medija, te raznih privatnih medijskih prostora, no to je daleko od istine.

Podjele u društvu i sve veći jaz između bogatih i siromašnih građana stvorio je između ostalog i malene elite bogatih ljudi, koji kroz kupovinu, izgradnju, ili prodaju kvalitetnijih, ili luksuznijih stambenih i poslovnih prostora polažu novac na sigurnije mjesto od banaka, odnosno mešetare, odnosno povećavaju portfelj svoje materijalne imovine.

U Kutini je posljednjih nekoliko godina izgrađeno nekoliko privatnih stambenih zgrada, odnosno dvije su već useljene, a dvije su u izgradnji. Cijena kvadrata nije nam poznata, no činjenica je da u okolnostima kakve imamo i vremenima krize, stanove u privatnim stambenim zgradama, malo tko može kupiti.

Tržište nekretninama , kada govorimo o kućama u Kutini se urušilo već odavno, kuće se , posebice u prigradskim naseljima i selima udaljenijima od centra grada mogu kupiti za bagatelu! S druge strane stanovi u kolektivnom stanovanju praktički drže cijenu. Većina stambenog fonda Kutine u centru grada izgrađena je između 60-tih i 80-tih godina prošlog stoljeća. Udio javne stambene novogradnje povećao se tijekom zadnjih 30 godina, tek izgradnjom nekoliko objekata, dvije zgrade u sustavu POS-a, namjenskih stambenih zgrada u naselju Brunkovac , te ranije 90-tih jedne stambene jedinice u centru grada (“Uglovnica”). Međutim istovremeno je sramežljivo prije nekih 15-tak i više godina krenuo trend privatne stanogradnje , “Lonijini stanovi” u Nazorovoj ulici, poslije toga zatišje, zatim privatne zgrade na novo izgrađenom trgu, a danas imamo sve više primjera privatnih investicija u stambene prostore.

Otvaranje tržišta nekretnina i zemljišta u okviru EU, mnoge potiče na stanogradnju, odnosno kupovinu i prenamjenu zemljišta , no sve o čemu govorimo dostupno je uskom krugu dobrostojećih ljudi, većina građana živi ondje gdje je i živjela. Povećana izgradnja privatnih stambenih zgrada, kao i one javne na trgu, apsolutno nije ni pokazatelj nekakvog jačanja gospodarstva, a ni demografskog oporavka. U pravilu nove stanove u novim zgradama kupuju manje dobrostojeće obitelji, ili pojedinci!

Unatoč pričama o manjku stanova u Kutini, istina je kako gotovo svaka stambena zgrada u gradu ima praznih stanova, od kojih neki zjape prazni i deset i više godina. Stanovi i stambene jedinice u zgradama kolektivnog stanovanja sve više svojim vlasnicima predstavljaju nekakav vid oročenja vlastitog kapitala i zalog za budućnost. Upravo je to i dijelom poticaj rasta interesa za privatno investiranje u stambene jedinice.

Manji dio stanova se iznajmljuje, no do preciznog podatka koliko je stanova u najmu u Kutini gotovo je nemoguće doći. Treba znati i kako je dio stambenih jedinica u kolektivnom stanovanju u Kutini zastario, ne ispunjava današnje zahtjeve i potrebne su im skupe i zahtjevne adaptacije. Kupiti stan u nekim zgradama u Kutini iz 70-tih godina i ranije danas uglavnom znači dodatne investicije u adaptaciju.

Jednostavnim rječnikom, postotak onih koji kupuju nekretninu , jer nemaju druge, ili se žele osamostaliti, imaju veći broj članova obitelji pa im je potreban i veći prostor od ranijeg, a rade u realnom sektoru i primaju uobičajene plaće za Kutinu, ne one koje pokazuje državni prosjek nije velik! Ruku na srce, bolji stanovi, bolje pozicije, bolje zgrade, ili stanovi u zgradama privatnih investitora namijenjeni su onima s dubljim džepom, ili investitoru služe kao sigurna pohrana kapitala.

I na koncu treba znati kako su mnogi investitori koji posjeduju veću količinu novca u pričuvi i svom privatnom vlasništvu potaknuti vlastitom procjenom okolnosti na investiranje u stanogradnji, nesigurna vremena, najava skorog prelaska na euro, kriza , sve to potiče na pretvaranje gotovog novca u nekakav opipljiv kapital koji prema procjenama ne gubi na vrijednosti, sve to je recept koji je doveo do iznenadne ekspanzije izgradnje privatnih stambenih zgrada.

Sa socijalnog stajališta ovdje se zapravo ništa ne događa, niti će ova pojava utjecati znatnije na promjenu standarda najvećeg broja onih koji još uvijek žive u našem gradu. Uostalom da biste danas kupili stan u nekoj od izgrađenih novogradnji, ili neki veći u postojećim zgradama iz ranijeg doba, morati ćete prihvatiti činjenicu kako su stanovi u prosjeku iste , ili daleko veće cijene nego neka individualna kuća na periferiji pa i mnogim dijelovima užeg urbanog područja Kutine s mnogo više kvadrature, zemljišta i realne vrijednosti…

Sve su ovo zapravo igre obrta kapitala u privatnom vlasništvu i nemaju ponavljamo socijalne i ekonomske značajke za društvo u cjelini, već za uski krug onih koji imaju novac i investiraju i one koji imaju novac i ulažu u kupovinu nekretnina, prodaju, preprodaju…. to je zatvoreni krug izvan kojega se nalazi prema našoj procjeni oko 70 do 80% stanovništva Kutine.

KOLUMNA: KAKO SE POLITIKOM ZARAĐUJE, NA LOKALNI NAČIN?

Sustav nepotizma, pogodovanja i korupcije u lokalnoj politici raširio se do stupnja koji se među većinom političara smatra nečim apsolutno normalnim. Mnogi se pitaju na koji način se mnogi trećerazredni, novokomponirani političari, kao neki u našem malom moslavačkom gradu kroz mandat, dva dočepaju mnogih pogodnosti, pa mandat završavaju s novim automobilom, uređenom nekretninom i zaposlenim rođacima i članovima obitelji?

Jedna od načina jesu i naknade. Mada bi se tehnički i Zakonski naknade za sjedenje u raznim odborima i pozicijama, mogle regulirati kroz simboličnu isplatu 1 kune, takav slučaj je rijedak. Uzmimo za primjer Kutinu, jedan , nećemo ga imenovati, lokalni političar primjerice kroz svoju političku funkciju za istu ubirao je godinama 2,5 tisuća kuna mjesečno , nekim čudom dospio je i u nadzorni odbor jedne gradske tvrtke , gdje opet ubire nešto više od 1000 kn mjesečno, zatim se pojavio i u nadzornom odboru, odnosno upravnom vijeću jedne javne ustanove u susjednom gradu, pa su tu onda i razne beneficije za njegovu ulogu u županijskoj Skupštini, pa raznim odborima….

Nekim slučajem u 4 godine mandata zaposlio je čovjek i člana obitelji, pa onda na neko vrijeme i kuma, pa onda niz stranačkih ljudi koji su mu “držali ljestve”, pa mu se u međuvremenu povećala i plaća na radnom mjestu izvan Kutine , naravno u državnoj tvrtki, pa se onda fina parica skupljala na mjesečnom obiteljskom kontu, pa se onda sve to fino posložilo… Ovakvih primjera imamo na gomile i oni su jasan znak truleži političkih krugova od onih na dnu, do onih na vrhu.

Zamislite recimo da primate solidnu plaću u tvrtki na upravljačkom radnom mjestu, pa vam onda uz to mjesečno kapne nečija prosječna plaća od raznih naknada i funkcija??? Nije loše, zar ne? Lako je onda recimo dići kredit, kupiti novi automobil, pa ga otplaćivati neko vrijeme, a da se osnovni prihod ni ne dirne, pa kroz zapošljavanje članova obitelji još i poveća kućni proračun?

Koliko takvih osoba koje su u politici bez ikakvih moralnih skrupula, već isključivo interesa, s obrazima debljine vojničkog đona imamo diljem zemlje, ne samo u Kutini? Na stotine? Tisuće? Ovo drugo zasigurno više odgovara činjenično glomaznoj državnoj upravi i stotinama gradova i općina, pa tako i raznih lokalnih funkcionera od gradonačelnika, do predsjednika gradskih i općinskih vijeća, pročelnika, direktora, ravnatelja?

Malo je primjera gdje su lokalni političari iz politike ako se to i dogodilo izašli s istom debljinom novčanika, istim automobilom i istim brojem nekretnina s kojima su u politiku i ušli! Žalosno , ali malo je i onih lokalnih političara koji su iz politike izašli , a da im djeca nisu zaposlena na dobrim i dobro plaćenim radnim mjestima uglavnom u javnim ustanovama, tvrtkama, velikim sustavima…

Takvi i kada se nađu pod lupom Zakona i uhvati ih se s “rukama u pekmezu”, bez da trepnu mijenjaju stranke, postaju “neovisni” namještaju na svoje ranije pozicije “svoje ljude”, zadržavaju političke funkcije bivše stranke i besramno lažu i trkeljaju kako “gradom hodaju čista obraza”…čist obraz takvi , a ponavljamo na tisuće ih je niti imaju, niti su ikada imali, niti im je poznato što to uopće znači i kako izgleda.

Osim plaćenih naknada i pozicija, takvi vrlo rado koriste i mehanizme vlasti kako bi si priskrbili raznim utjecajima, političkim ucjenama i na razne druge načine korist, odnosno postigli svoje osobne interese, najčešće zapošljavali njima bliske ljude, kako bi ih vezali uz sebe i osigurali si veze i utjecaj na duže vrijeme!

Većini takvih ljudi, poput nekih u našem, provincijskom političkom cirkusu, stranke služe tek kao sredstvo i paravan, takvi ljudi nemaju ideologiju, nemaju osjećaj za ljude i sredinu oko sebe, sve rade isključivo u svom osobnom interesu i ništa drugo ih zapravo uopće ni interesira, karakterno su bezosjećajni, patološki lašci, a kada su u problemu izigravaju žrtve i moralne vertikale? Prepoznajete li barem jednog takvog među nama u našoj sredini?

HRVATSKA: MINISTRU BANOŽIĆU POVJERENSTVO UTVRDILO SUKOB INTERESA , BANOŽIĆ TVRDI KAKO JE SVE OVO “HAJKA NA NJEGA”

Nakon što je kažnjen sa 7000kn jer je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa utvrdilo kako je ministar Banožić sam sebi dodijelio skupocjeni stan u Zagrebu, isti je rekao kako je “ovo hajka na njega”?? Izjave ministra Banožića poput one o pilotu Selaku, te razni drugi gafovi, tek su dokaz kako se ipak ne radi o “hajci” već o lošem i neozbiljnom ministru koji vodi itekako ozbiljan resor, onaj vojske i obrane! Sam sebi dodijeliti stan u zagrebu, pa onda tvrditi kako je kazna od 7000 kuna “hajka na njega”, samo govori o potpunom izostanku realnosti kod ministra Banožića. No ovo je ujedno i pokazatelj niskog morala i kaosa među domaćom političkom elitom koja sama sebi daje za pravo koristiti državne resurse i ponašati se kao hrpa nedodirljivih bogatuna.

Zakonska regulativa na žalost omogućava političarima da doslovno gotovo u pravilu nekažnjeno rade što žele, od državnih do lokalnih. Bogati se putem političkih funkcija, zarađuje na raznim naknadama, a slične primjere imamo i u Kutini, no o tome u posebnom članku.

“Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa utvrdilo je u petak da je Mario Banožić, bivši ministar državne imovine, zlouporabio posebna prava dužnosnika donoseći tri odluke, među kojima je i ona kojom sam sebi dodjeljuje državni stan u Gundulićevoj ulici te su ga kaznili sa 7000 kuna.

“Po prijedlogu tvrtke Državne nekretnine u trenutku dodjele službenog stana, navedeni službeni stan bio je jedini adekvatan i raspoloživ“, navodi Banožić u objavi na facebooku.” piše dana “Večernji list”.

TRAGIKOMIČNA STRANA DOMAĆE POLITIKE, “SMEĐI ŠPIC PAPCI” I OSTALI DETALJI…

Naši političari, a posebno oni lokalni imaju uhodan folklor koji nerijetko izaziva podsmjeh svjesnih ljudi, pa da danas malo pogledamo koji su to običaji naših političara i dugogodišnji trendovi.

IZAJVE ZA TV I POZADINSKI STATISTI

Sigurno ste primjetili kako, kada neki lokalni političar po uzoru na one višeg ranga daje izajve za Tv kuće, obavezno tada iza njega viri nekoliko likova koji važno kolutaju očima, klimaju na svaku izgovorenu riječ onog koji daje izjave, važno pogledavaju prema nebu, te se osvrću lijevo desno? Ovaj super glupavi trend toliko se ukorjenio da je nemoguće praktički vidjeti neku tv izjavu političara s terena bez njegovih statista s glupavim kreveljem iza njega! Događa se ponekad da osjebujni “važni” sporedni likovi domaće seoske i i one višerangirane politike u pozadini “glavnog glavonje” pretjeraju sa grimasama i kolutanjima očima , pa im gazda padne u drugi plan!

ŠPIC PAPAK NA TERENU

“Špic papak” cipele, kožne a udarno one smeđe, modni su detalj mnogih naših političara. Tragikomično ih je vidjeti na raznim bauštelama i pri obilascima grada, radova, kanala i mostova. Špic papak je modni detalj kojega se najviše drže članovi HDZ-a, poput recimo ruke na srcu.

ZAŠTITNE KACIGE I “BOB GRADITELJ” STAV

Nema veće farse nego kada političari pri svojim obilascima raznih lokalnih komunalnih radova na glave stave raznobojne plastične radničke zaštitne kacige, te mudro gledaju u iskopani kanal za vodovod!?? Kacige služe valjda da im iz rova nešto ne bi izletjelo i palo na glavu, a što je u većini slučajeva nemoguće, jer kod obilazaka postoje dva scenarija. Ili stoje, a u pozadini radnici kao nešto rade, te obavezno kao kulisa mora biti bager, rovokopač, ili neki drugi radni stroj u pogonu. Drugi scenario je gdje daju izjave pored bagera s plastičnim žutim kacigama na glavi, a izabrani radnici i šef gradilišta u optimističnoj pozi stoje iza njih!

RUKOVANJE I KREVELJENJE

Rukovanje s prolaznicima i kreveljenje, te kurtoazna pitanja , kako ste dok u isto vrijeme ne slušaju odgovor onoga s kim se rukuju, klasični je standard ponašanja većine naših “političara”, tijekom nekakvih kampanja, ili izbora. Tada se razlete po tržnicama, u Kutini je recimo omiljeno mjesto tržnica srijedom, gdje oblijeću štandove s povrćem, klimaju glavama, veselo se cerekaju prodavačima i kupcima s izrazom lica “daj glas, pa ću te ponovo prevariti”. Prigodom rukovateljskog obilaska uz njih su PR stručnjakinje iz općine u veselim kompletićima i s foto aparatima koje ste im vi, građani kupili, te lokalni mediji koje također plaćate.

TEATRALNI DOLASI I ODLASCI

Kada se negdje dolazi automobilima, koje ste im također vi kupili, kod naših se političra ponovo pojavljuje poznati folklor, izlazak iz automobila, te neprekdino “poštelavanje” kravata i sakoa, važno geganje i namještanje osmjeha i pružanje ruke svima koji se nalaze u neposrednoj blizini “slijetanja” političara, zatim važno i užurbano koračanje prema dogovorenom mjestu obilaska, govora, ili nekog događaja. Lokalni političari također smatraju kako je super što u crkvi, na događjima i svugdje imaju zajamčeno mjesto u prvom redu, jer su oni važniji od vas i zaslužniji od vas. Nakon obavljenog sjedenja u prvom redu, razgledavanja, mlataranja rukama važno prema nekom objektu, kanalu, mostu, ili čemu već, kako bi na fotkama ispalo da se razumiju u ono što se događa, odlazak je također užurban, jer oni uvijek nekamo idu i nešto rade uz veselo mahanje svima okupljenima, pa čak i slučajnom prolazniku, koji aposlutno nema pojma gdje se zatekao ni o čemu se radi, ni tko su frajeri u špic papcima koji mu radosno mašu, te ulaze u skupe automobile…

PAPIRI I FASCIKLE, TE MOBITELI

Papiri i fascikle pod rukom čak i kod odlaska u kafiće zaštitni su znak lokalnih političara , jer tako daju do znanja da se varate, naime kad ih vidite usred radnog vremena kako đabalebare po terasama kafića, oni zapravo rade, ili su na radnim sastancima! Mobitel im uvijek zvoni, ili pogledavaju na njega, ponekad imaju i po dva komada pa se sporadično javljaju malo na jedan, malo na drugi. To vas sigurno dovodi u nedoumicu, jer kada ih vi pokušate nazvati, vama se redovito ne javljaju po nekoliko dana, no možda jednostavno ne mogu, jer ih stalno netko treba. Misterija je kako ih nikada nema kada ih vi trebate?? Zar ne?

KUTINA/POLICIJA: DORH PREUZEO ISTRAGU O NESREĆI U KOJOJ JE STRADAO 18-TOGODIŠNJAK U KUTINI

izvor: Županijsko državno odvjetništvou Sisku

Dežurna zamjenica županijske državne odvjetnice u Županijskom državnom u Sisku je u noćnim satima 19. svibnja 2022., u suradnji s policijskim službenicima Policijske postaje Sisak, provela očevid na mjestu prometne nesreće koja se dogodila 18. svibnja 2022. oko 23:20 sati u gradu Kutini, a u kojoj je smrtno stradao hrvatski državljanin (2003.).

Županijsko državno odvjetništvo u Sisku će, u suradnji s policijskim službenicima Policijske postaje Sisak, provesti zakonom propisane radnje radi utvrđivanja svih okolnosti prometne nesreće.

KUTINA/POLICIJA: SMRTNO STRADAO 18-TOGODIŠNJI MOTOCIKLIST!

U Kutini je smrtno stardao 18-togodišnji vozač mocikla, neslužbeno prilikom policijske “potjere” odnosno , bijega od policije, prilikom događaja, vozač motocikla je stradao !

foto: ilustracija

izvor : PU SMŽ

Policijska postaja Kutina je tijekom noći 18. svibnja zaprimila dvije dojave građana o vožnji motocikla na području grada Kutine, a koju vožnju su građani opisali kao „divljanje na cesti“.

Po zaprimljenim dojavama policija je postupala radi potvrđivanja dojave građane, ali i zbog sprječavanja ugrožavanja sigurnosti sudionika u prometu da bi nakon toga, oko 23.20 sati, u ulici Aleja Vukovara došlo do prometne nesreće u kojoj je smrtno stradao 18-godišnjak koji je upravljao motociklom. 

Na mjestu događaja obavljen je očevid kojim je rukovodila zamjenica županijske državne odvjetnice u Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku te se u suradnji s nadležnim državnim odvjetništvo nastavlja rad na utvrđivanju svih okolnosti ove prometne nesreće.

Policija će u svezi ove prometne nesreće dostaviti izvješće Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku sve do sada utvrđenom.

KUTINA: SRAMOTA GRADSKIH VLASTI, PRVI DOBITNIK PORINA IZ KUTINE ŽELIO ORGANIZIRATI BESPLATAN KONCERT ZA SVE GRAĐANE, IZ GRADA MU NISU IZAŠLI U SUSRET, VEĆ PONUDILI SRAMOTNI IZNOS!!!!

PRVI DOBITNIK PRESTIŽNE DISKOGRAFSKE NAGRADE PORIN IZ KUTINE, DALIBOR PROCHAZKA, NAIVNO JE ŽELIO NAPRAVITI DOGAĐAJ I KONCERT ZA SVOJE SUGRAĐANE 16. LIPNJA, GRAD NIJE IZNAŠAO SREDSTVA DA BI SE SVE DORŽALO NA MINIMALNO DOSTOJANSTVENOJ RAZINI, PONUDIO JE “SIĆU” S KOJOM KONCERT NIJE MOGAO POKRITI NI MINIMALNE UVJETE ORGANIZACIJE!!! OVO JE PRAVA SLIKA KUTINE, VJEROVATNO NOVAC TREBA ZA “TURIZAM”, PROČELNIKE, MEDIJE I PARAMEDIJE, NASLIKAVANJE I RAZNE EKSPERIMENTE, TE PLAĆE ZA OGROMAN BROJ UPOSLENIH U JAVNOM SEKTORU??? KONCERT ĆE ČINI SE BITI OTKAZAN!??

Na svojoj službenoj Fb stranici Dalibor Prochazka je napisao javno pismo “mome gradu”, koje objavljujemo u cjelosti!

“Htio sam da taj koncert, koji je trebao biti 16.6., bude otvorenog tipa, besplatan. Zarada mi nije bila niti na kraj pameti, što može potvrditi i troškovnik koji sam u Grad poslao. Mislim da bi dvoranu napunili samo klinci, bivši učenici, a gdje je još rodbina.” stoji između ostalog u objavi “mome gradu”

Od Dalibora…

“MOME GRADU

Ili zašto ne možemo obilježiti prvi Porin u povijesti Grada

Ne znam odakle početi, znam jedino da moram napisati nešto. Tema se nazire iz naslova, motiv nije najsretniji događaj, ali jest događaj. Kako ga opisati, prepustit ću to onima koji će čitati.

Možda je najbolje da se prvo predstavim.

Zovem se Dalibor Prochazka, silom prilika, točnije slijedom porođajnih komplikacija, rođen sam u Sisku. Tada je rodilište u Kutini postojalo. Djetinjstvo, sretno kao i većina djetinjstava, proveo sam u gradu u kojem živim i danas. I završio osnovnu školu pa i srednju. Iako taj slijed događaja stane u jednu rečenicu, ako bi se htjelo opisati sve, ne bi bili dovoljni tomovi knjiga. Commodore 64, prvi BMX pa onda i video rekorder, posuđivanje vrećica punih filmova na dnevnoj bazi u kultnim videotekama Strejček, Sam, Hržina, Oko, itd.. pa kasnije AVC – već to bi bila dva romana.

Prvi film, Condorman, na njemačkom, kod Domagoja. Nije smetalo. I danas prepričavamo scene. Naravno, prva zaljubljivanja, prve svađe s prijateljima, inačenja, pomirenja. Posebno u osnovnoj školi, u Franku – Repa, Stari, Fot, Dado, Domagoj, Bruno. I danas mislim da mi je najfiniji obrok bila kobasica kod Kreše Kleflina, nakon skijanja na njegovom brijegu. Sjećam se, s mamom i sestrom sam bio u gostima, a tamo su živjele sestre u koje sam bio zaljubljen. Sestre da. Međutim, u to je vrijeme bio izašao Američki ninja, prvi dio. I baš u tom trenutku, kad mi je stara rekla, ajde reci curama što si im htio reći, na televiziji trailer filma. Michael Dudikoff, scene iz filma, glavni negativac – Tamna zvijezda. Ništa nisam rekao, zaboravio sam što sam htio reći, pa i da sam zaljubljen.

I tako dalje i tako dalje i tako dalje. Duže traje godina dana od prvog do drugog razreda, nego sada desetljeće. Ništa nije rutina, sve je novo, sve je čuđenje. Čarolija.

No, dobro. Fakultet sam završio u Zagrebu i živio tamo neko vrijeme. Kao i vama, obaveze svako malo zahtijevaju da se tamo upućujemo. No, nikad se u taj grad nisam zaljubio. Gledao sam da svaki vikend budem ovdje. Vidio sam mjesta i sreo ljudi, ali skretanje s autoputa i prolazak naplatnih, uvijek je u meni izazivao neku sreću. Čak i kad se, a tako je najčešće, vraćam kasno i prolazim kroz prazan grad, koji za razliku od mene, odavno spava. Večerima šećem, dosta kasno, jer treba mi samoća i mir. Za razmišljanje i rad. No volim društvo. I to je praznina koju ovdje, u meni prirodnim terminima, teško mogu popuniti. Ipak, kafić, Osnova, sretnem tu i tamo osobenjake pa šećemo zajedno. Pričamo uvijek o istim i vječnim temama, ali muzika se tiče svega. A imamo i dane kad idemo prilično redovito, Domagoj i ja, Domagoj P., Šporo, Silvio, Krešo, Jas, Brane, itd. Zaleti se i Mario iz Pakraca ponekad pa se vraća oko 3 ujutro. Mario i Bingo show – drugom prilikom.

Od svega, to mi fali najviše – društvena događanja, socijalni život. Pop kultura. Pogotovo u vremenima kad se baš to želi terminirati pod svaku cijenu. Logično, jer to nas čini ljudima.

Baš su Šporo i Dule pričali kako su imali bend negdje nakon rata, svirali u kljeti kod Vdovića i to svaki dan. Pazite, svaki dan u tjednu. I ni jedan dan nije bilo mjesta.

Ova digitalna era nastoji da mi najbolji prijatelj bude Siri, mobitel u ruci pobožno, kao molitvenik, a radijus kretanja od sobe do kuhinje. Za mene to nije život.

Žao mi je naše djece koja ili mogu imati mobitel party, ili u najboljem slučaju birc, a ono čemu su prepušteni i čemu su sustavno izloženi, a sada već i sami traže, neću komentirati. Napisao sam knjigu zašto, odakle i kako.

Nije mi namjera da plačem za prošlim vremenom, niti hoću, ali ne pristajem niti da zaboravim i da se ono što je bilo dobro samo tako ignorira i time obezvrijedi.

Muzikom se bavim cijeli život. Ovako ili onako, ali cijeli život. Za mene to nije ni razonoda ni posao, već služba. Život. Ne samo rad na albumima, tehnici i znanju, nego razmišljanje o svakoj pori društva i bića, kroz to. No, svi oni koji su nečem predani znaju to isto. Pjesme sam počeo pisati s 18 godina, nakon kliničke smrti. Uopće to ne volim spominjati, ali to je drugima omiljena tema.

Prvi pokušaji bili su smiješni, ali i danas kad slušam, imaju smisla. I tako, ljestvica po ljestvica, akord po akord, ton po ton, riječ po riječ i snimio sam prvi album – Daleka i bliska. Već prvi singl „Ostani tu“ iz 2003. postigao je zaista nevjerojatan uspjeh. Sjećam se, bila je jedna jedina emisija glazbenog tipa na HRT-u – Glazbena zelevizija. Tamo bi se preko tjedna puštali spotovi a subotom bi po statistici koji je koliko tražen bila top lista. Moj je spot već prvu subotu zasjeo na prvo mjesto. I bio tamo ne znam koliko. I hit mjeseca, itd. Nisam ja imao pojma što se događa, niti sam mislio da je to nešto veliko. U onoj naivnosti, ja sam mislio – Pa je, pjesma je dobra. – misleći da je to onda normalno. Tek godinama kasnije shvatio sam što je to bilo i kako se takve situacije ne propuštaju. Ljude koje sam naknadno sretao – urednici ostalih televizija, radio postaja – govorili su mi da su pokušavali doći do mene no nisu uspjeli. Nisam se sjetio niti da bi bilo dobro prikačiti negdje kontakt. No škola se plaća, a sve to košta. I pjesma i album i spot i put do radiija i put do televizije i put do festivala i nazad.

Sve je to bilo uz pomoć obitelji, zaduživanja, inače ne bi niti bilo. A moralo je biti.

Prvi nastup na Festivalu dalmatinske šansone u Šibeniku 2004. bio mi je i prvi festival u životu. Sjećam se da sam zaista imao tremu, toliku da sam prilikom ulaska na binu zapeo natikačama za kabal i popikao se kao zadnji naivac. Hahaha, grozno .

Skupljanje iskustva je dugotrajno i nerijetko bolno, a nama iz malog mjesta, koji nemamo susjeda Olivera ili sličnog, još i daleko teže. Koliko bi u tim trenucima značio savjet, ne samo financijski, već i nemoj ovo, ovo ti nije dobro, ovo jest. Mislim da pravi savjet može skratiti put bar za 10 godina. No ako nema savjeta, uvijek ima pametovanja, što je također normalno. I to zna svatko tko se ičim bavi: „Znaš kako bi ja… trebao si… a zašto ti ne bi.. daj brže… nemoj sjediti, sjedi.. itd.,. itd.“

Ne zamjeram i to je bilo od pomoći u kontekstu očvršćivanja.

Pa tako sljedeći albumi Dan pobjede i Granice. S vrhunskim glazbenicima i producentom. Ivan Popeskić, Marko Lazarić, Elvis Stanić, Henry Radanović, Ivan Pešut da ne nabrajam. Sve višestruki dobitnici Statusa za najbolje instrumentaliste, a Popeskić i Porina za najboljeg producenta. I s ta dva albuma je zaista bilo dobrih momenata. Od nagrada u Zadru za „Jelenu“ i „Hvala ti“ do Dan mi je, Žene za ljubav, itd., itd. Žena za ljubav je vjerojatno jedina pjesma koju sam snimio kalkulantski, jer je Popeskić, u najboljoj namjeri, molio da napišem nešto što je malo življe i brže.

I baš je ta, naravno, opet bila prva na nacionalnoj top ljestvici, i na nebrojeno mjesta. Nisam zbog toga bio sretan. Na tom albumu Dan pobjede, bile su pjesme koje nisu nimalo promovirane, a koje sam najviše ja – i koje su možda početak onog što će završiti s Memento mori i Porinom.

Nije bilo lako razdoblje. Djeca mala, rad oko toga, rad u školi paralelno. Ne znam koliko zasluga za to sve ide mojoj ženi. Ne znam koji bi broj rekao a da ne bude patetično i sladunjavo. Međutim pjesme koje sam joj napisao su istinite i bez nje ne znam bih li preživio sebe i svoje borbe, ali normalan ne bih ostao sigurno.

Puno je tu i frustracija i nepravde i razočaranja. Međutim, nikada mi nitko nije osporavao talent i znanje. Svega ostalog je bilo.

Prije ta dva albuma dogodila se i pjesma Jedna jedina. Nevjerojatna priča. Odrastao sam u dvorištu s djedom i bakom, uz roditelje i sestru naravno. Mama, stari, sestra i ja u jednoj sobi. U drugoj podstanari i zajednička kupaona i kuhinja.

U drugoj kući baka i djed. Djed obožavatelj sevdaha, posebno Safeta Isovića. Safet jest legenda, ali deda me utušio. Non stop. Kad bi prolazio pored sobe, iz koje su se kasnije iselili stanari pa sam tamo imao instrumente, navirio bi se na prozor i u znak negiranja kimao glavom na sve što bih ja svirao, hahahahaha. Nevjerojatno koliko me sad to sjećanje vratilo tamo. Čak i miris jabuke ispred kuće…

E, onda sam odlučio da kad god ga vidim svirnem U lijepom starom gradu Višegradu. Kad je to čuo… kakav sjaj u očima! Bit će nešto od mene.

Općenito, bio sam kao i većina okružen pjesmama koje sad zovemo narodnjacima. U odnosu na ovo danas, najiskrenije ih smatram umjetnošću. Tata je svirao orgulje, ali i harmoniku. Harmonika je tako praktična, a na svakoj je fešta bila dobro došla.

Ostale su mi te pjesme do danas i nemam nimalo otklona da kažem da puno njih volim. Nebrojeno puta sam bio u tom izdanju kad se skupimo negdje. No, to nisam ja. To je dio mene, ali to nisam ja.

Tako sam, uz to što sam na faksu upoznao svog budućeg deveterostrukog kuma, a koji je završio srednju glazbenu za harmoniku, odlučio napisati takvu pjesmu. Svoju takvu pjesmu, koja će zvučati kao da je stara 30 tak godina, kao da je izašla iz naroda.

I napisao sam je i snimio. Nisam je nikada mislio objaviti. No, legendarni Bruno Zebić, koji je tada radio na Radio Moslavini, nakon što sam mu je pustio, nije odustao dok mu je nisam dao na cd-u. I tako ju je počeo pomalo puštati, da bi to nekako čuo Drago Rubala, koji je porijeklom odavdje, iz Zbjegovače. Nazivao je moju tetku Miru 3 mjeseca i tražio da mu se javim, no nisam htio. Znao sam kud to vodi. Naposlijetku ipak jesam. Nana je bila uporna. Čovjek mi je rekao da ako snimim album takvih pjesama, neću više morati razmišljati o egzistenciji. A u ono vrijeme je imao super gledanu emisiju. I on je pjesmu zavrtio i kazao da su ga zvali ljudi iz cijelog svijeta – Australija, Amerika, Europa, itd. Tako da, znam ja kako se radi hit i što je hit na ovim prostorima, no opet – to nisam ja. Amen.

Pristao sam otići u emisiju uz uvjet da s Narodnog radija pošalju autobus za moj razred u Ludini, koji je i bio gost u dvorani gdje se to održavalo. Klinci su dan proveli na Narodnom, najeli se vrhunskohg pršuta, kolača, itd. I još se pojavili na televiziji.

Mi smo odsvirali, između ostalog i Jednu jedinu. Rubala je bio u pravu, ta je pjesma mogla donijeti puno toga u tom jednom smislu. Nisam htio izgubiti s druge strane.

Išli smo još jednom, tad su išli i Bruno i Damir, napravili smo moslavačku i večer. Naravno da je s tim repertoarom i hitom ludilo. Još je to došlo i do Branka Uvodića pa me zvao u Lijepom našom. Otišao sam tamo i završio s tim.

Zvao me i prije par godina, nisam htio. Jedne jedine se ne sramim, sviram je svim srcem i danas, no u potpuno drugačijem aranžmanu, prilagođeno onom što jesam. Mislim da je tako snimljena da je nitko ne bi ni primijetio .

I tako, nakon Granica, 2012. godine, odlazi mama, ostajem bez glasa, mislio sam da sam rastavljen na atome. Bilo je tu još puno šokova i patnje, ali nebitno.

Nisam mislio da ću više ikad išta snimati, to mi je zadnje bilo na pameti.

Mic po mic, godina po godina, na pamet su mi padale ideje koje me nisu ostavljale na miru. Nisam htio, ali morao sam. Zapiši ovo, zabilježi ovo, daj malo snimi, napravi aranžman. Da skratim priču, od tih crtica skupljanih 10 godina, nastala je na kraju knjiga Zapisi i nastao je album Memento mori. To su zaista unutrašnja prelamanja, dubioze, ono što je moralo izaći da bih preživio.

Radio sam i u školi, davao sve od sebe da se ne primijeti što se događa u meni i time ne zakinem djecu za ono što treba njima. I u školi smo napravili svašta – snimili nekoliko spotova, jedan je i bio u top tri na Međunarodnom festivalu u Dubrovniku.

Memento mori nisam niti mislio izdavati, jer sam smatrao da je nedovoljno pristupačan i preosoban. No jesam. Odlučilo je to što sam shvatio da ima možda još negdje netko tko je baš u takvom stanju i mada je album težak, daje nadu na kraju, završava svjetlom i diže iz tih stanja. Baš zato ga treba izdati.

Aquarius records je odlučio da to žele, iako su odmah napomenuli kako to nije komercijalno. Naravno da nije, nebitno. Oni su ga odlučili prijaviti u kategoriji duhovne glazbe i hvala im na tome.

Da, nisam ga mislio izdati, na kraj pameti mi nije bila nominacija, a kamoli Porin. No, to je Božja intervencija i tako ću to nazvati jer jest. Bog je tako odlučio. Vidio je suze, krv i znoj. Jer bilo je i jednog i drugog i trećeg, koliko god izlizano zvučalo. U trenutku kad smo završili mikseve, ja sam bio potpuno kolabirao od iscrpljenosti. U svakom sam detalju išao preko svih granica. Zato sam i svirao većinu toga na albumu, ne jer mislim da sam najbolji na svakom instrumentu, već zato što sam radio kad sam osjetio da moram i trebam, a to je teško kad se ovisi o terminima. Na tom je albumu sve, u nekom dubljem smislu od tehničkog, moralo biti savršeno.

Kao što je Ante, koji ga je miksao rekao rekao:“ Da ima još jedna pjesma ja ne bih mogao završiti sigurno.“ Sto kanala po pjesmi, 6 mjeseci miksanja, itd.

I tako, jedna priča je završena. Htio sam to podijeliti sa svojim sugrađanima. Jer, možda nagrade ne znače ništa, ali za jedno malo mjesto kao naše, sigurno ima težinu. Prvi put u povijesti. Ipak je to najveća diskografska nagrada u nas, a kulturna dostignuća grad čine gradom. Time se može ponositi. Ekonomija nam daje egzistenciju, to da, ali može i trebalo bi biti nadogradnje. Šlag na tortu.

Od Grada, cijelim ovim putem nisam tražio ništa. Niti za ijedan album, niti za knjigu. Mislim da je to rijetkost. Nikakva sredstva.

Svirali smo više puta na raznim manifestacijama i redovito je taj poziv počinjao riječima:“… čuj, nemamo baš sredstava…“ Nije bilo bitno. I moj prijatelj Jasenko nikad nije postavljao barijere što se toga tiče. Nisam baš sreo nekoga njemu sličnog, tako talentiranog, a skromnog i poštenog. Uvijek bi se odazivali, no kad bi bilo, nikad nije bilo potrebe s druge strane. Nema veze, tako je. Kako Zagreb ima kompleks od Londona, Berlina, New Yorka, tako mala mjesta imaju od Zagreba. Pa sve što od tamo dolazi ili tamo odlazi, sigurno vrijedi i valja. I sve što je odavdje sigurno nije nešto, jer da jest ne bi ostalo ovdje. Kompleks malog mjesta, opet poznata stvar.

Sigurno bi 100 puta lakše bilo iz Zagreba, Splita pa i Šibenika. Mogao sam, ali nisam htio. Neka je ovako. Tamo mi niti jedna ulica nema uspomena i nema ovih par ljudi koje imam ovdje. Ovo je moj grad i ne sramim se to reći nigdje, za razliku od nekih koji se pojavljuju u javnom prostoru i taje to. Osjećati da si cijenjeniji drugdje nego kod kuće nije ništa novo.

Htio sam da taj koncert, koji je trebao biti 16.6., bude otvorenog tipa, besplatan. Zarada mi nije bila niti na kraj pameti, što može potvrditi i troškovnik koji sam u Grad poslao. Mislim da bi dvoranu napunili samo klinci, bivši učenici, a gdje je još rodbina.

No, Grad za obilježiti ovaj događaj nije iznašao sredstva. Ponudio je više nego duplo manje od onoga što treba kao minimum da se pokrije muzičare, rasvjetu, goste. Da bi bilo na dostojanstvenom nivou. Toliko sam bio siguran kako je nemoguće da se tako završi da sam već sve dogovorio s ljudima koji su trebali doći, osvjetljavati, svirati, gostovati. Sram me otkazivanja, ali razumjet će. Nadoknadit ću im negdje.

Podijeljenih sam osjećaja. Nisam razočaran, jer ima daleko većih problema od ovog. Svjestan sam gdje živimo, situacije, i u kakvo smo stanje dovedeni.

Nisam ni posebno iznenađen, jer logična je odluka u odnosu na selekciju i smjer.

Na kraju, tako sam i odgovorio, vjerujem kako će sredstva sigurno biti mudrije i pametnije iskorištena nego što bi to bilo na ovaj događaj. Radi se o jednoj kuni po stanovniku.

Ali i žao mi je, jer sam htio podijeliti sve ovo sa svojim sugrađanima, prijateljima, učenicima, roditeljima, susjedima. Svi su ugradili svoj dio u moj pothvat, htio sam da zajedno proslavimo. Bila bi to sigurno lijepa večer.

I žao mi je, bez ikakvog jala, što će višestruko više biti za nekoga kome ovaj grad ne znači ništa, osim jedne od stanica na putu i koji će dobiveno, naposlijetku potrošiti negdje u nekom drugom mjestu, županiji, daleko odavdje.

Međutim, ovo još uvijek jest moj grad, i moji sugrađani moji sugrađani. Volio bih da i naraštaji koji dolaze mogu i žele reći isto. Treba im života, mogućnosti da se razviju, opcija. Moglo bi se, no najvažniji resurs su ljudi. Prepoznati i cijeniti svoje – nimalo lak zadatak. Namjerno ili slučajno – ne znam. I tako dalje.

Zahvalan sam za uspomene s početka i hodajući kvartom gdje smo pikulali, čujem glasove i vidim lica kao da sam tamo. Začudo, ne izgledamo kao djeca, već izgledamo kao danas.

I … sve je isto, ništa isto nije

svaki korak svoju tajnu krije.

To si mi.

Naći ću način da to jednom organiziramo, da se vidimo, podružimo, nasmijemo se (Suad je na proputovanju), možda i zaplačemo. Bilo kako bilo, da ne duljim više, htio sam ovo napisati da odgovorim svima koji me pitaju za koncert.

Hvala vam na interesu, hvala na čestitkama, sve vas pozdravljam i želim svako dobro. Vidimo se!

Dalibor”

KUTINSKI OSVRT: DVA PARALELNA SVIJETA, ONAJ U KOJEMU ŽIVE GRAĐANI I ONAJ U KOME ŽIVE GRADSKI JAVNI SLUŽBENICI

Za “običnog čovjeka” gotovo je frustrirajuće gledati medijske napise lokalnih Fb stranica i web portala o mostovima, slikanju po gradilištima, skupovima, forumima, a najviše o ulaganju u “turizam”, rekreativne staze, panoe, i slično u vremenima kada su realni i životni problemi sve veći. Cijene divljaju već mjesecima, platežna moć većine je sve manja, čini se kako u glavama onih koji sjede u gradskoj upravi Kutine, ali i onima na čelu države , nikako nije jasno da je kuglica sladoleda od 15 kuna, skupo jestivo ulje, preskupo gorivo, sve skuplja hrana općenito itekakav problem ljudima koji ne sjede na plećima poreznih obveznika s plaćama većim od 1000 eura i plaćenim telefonima, karticama za gorivo i službenim automobilima?

Kao da nitko nije svjestan da se od “pozitivnih vijesti” koje plasira gradski PR plaćen novcem građana ne živi, ne plaćaju računi i potrepštine za djecu, kao ni da se prepucavanjem “aferama” , te međusobnim sukobima raznih interesnih klanova ne može nabaviti hrana za mjesec dana!?

Građanima neće ni pomoći bezlična Fb oproba sa svojim FB “pametovanjem” i kukanjem, koje plasiraju osobe koje žive sjajno, a uz to rade u javnom sektoru. Sve je veća razlika i ponor između zaposlenika gradske uprave , pročelnika, savjetnika , direktora javnih tvrtki i građana! Sjedenje po kafićima usred radnog vremena, omiljena je zabava, nekih dokonih kutinskih pročelnika, od kojih dvojcu građani Kutine redovito mogu vidjeti u kafiću na trgu, ali drugim ugostiteljskim lokalima kako šeretski ćakulaju , ispijaju pića i to dok građani rade na svojim radnim mjestima! Kutina je mali grad, ovdje je teško sakriti i iglu!

Bahatost pojedinih gradskih službenika već je odavno poznata građanima, koji muku muče s rastućom inflacijom, a stagnacijom prihoda. Neizvjesnost je sve veća, nitko ne zna što će donijeti jesen i zima, no to ne brine one kojima je bitno tek da su “vijesti pozitivne” i da se neprekidno ističu jedni te isti projekti.

Već i “vrabac na grani” zna kako je u tijeku projekt “Aglomeracija”, gdje se nalazi novi most, gradilište zgrade i vrtića, ljudi nisu slijepi, da im gradska propaganda masno plaćena njihovim novcem i poradi nje uposleni u specijalni upravni odjel ne bi trebali to plasirati ciklički na tjednoj razini!

Zabrinutost građana životnim problemima, 90% onih koji su utrpani u sigurnost javnog sektora ne dijeli s njima! Taktika “kruha i igara” ne “pali” kod sve većeg broja građana, a ni oporbena kljucanja po društvenim mrežama, ili pravosudna natezanja, kritike i sukobi. Građani plaćaju sve skuplje gorivo, sve skuplju hranu, sve skuplju odjeću, obuću, sve skuplje energente, a k tome i skupe komunalne usluge, među skupljima u širem okruženju, od vode i odvoza smeća pa do usluga održavanja groblja!

To naravno nije tema službenih i neslužbenih političkih portala u Kutini??? Jednima je cilj srušiti aktualnu vlast, kako bi nesposobna oporba dotukla grad, a drugima ostati na vlasti po svaku cijenu konstantnim hvalospjevima i “pozitivnim vijestima”. Ukoliko analizirate lokalne medije zadnjih godinu dana , najveći je dio sadržaja posvećen manifestacijama, okupljanjima uskih društvenih krugova i ponavljanju vijesti o tri do 4 jedna te ista projekta koji se provode već duže od godinu dana!!??? Iza toga su vijesti iz sportskog života, pa red najava raznih događaja? Imate dojam kako se Kutina uopće ne nalazi na ovoj planeti, već negdje u nekom utopijskom svijetu?

Nedavno smo imali sramotno priopćenje koje je stiglo iz gradske PR službe, o rastu cijene plina, gdje se ograđuju od svega, ali dijele zabrinutost i prate situaciju???? Prate situaciju iz politički stečenih pozicija, dubokih fotelja, ili možda iz lokalnih kafića usred radnog vremena???

Društvenom imovinom se raspolaže kao svojom, to već svi znamo i ta je priča stara koliko i kutinska politika od 90-tih na ovamo, najnoviji primjer, službeni gradski automobil “ford” izbiva već duže vrijeme s parkinga gradske uprave, jer je , tvrde mnogi oštećen u prometnoj nezgodi?? Pa budući se ne radi o privatnom, već društvenom vlasništvu, pa što se ne obavijeste građani što se dogodilo s njihovom imovinom? Tko je vozio, gdje je auto, hoće li osiguranje pokriti trošak popravka, što se uopće dogodilo???

Bahat stav većine gradskih političara svih boja i stranačkih zastavica , kao i mnogih javnih službenika odavno je poznata boljka našega grada. Sva je sreća što imamo barem pristupačnog gradonačelnika, za kojega, moramo priznati nismo imali prilike čuti i vidjeti da dijeli bahatost i aroganciju nekih svojih službenika i suradnika.

Život je sve teži, onaj realni život, na svakodnevnoj razini, za većinu, nije za dobro plaćene političke “funkcionere”, koji i u vrijeme najvećih kriza po nekoliko puta godišnje odlaze na more, uzimaju slobodne dane, krstare po kafićima, odlaze na zimovanja, sređuju kuće, vikendice, kupuju automobile, nemaju problem s kuglicom sladoleda od 15 kuna niti gorivom za 12 i više kuna po litri, niti tijekom ljeta sjede kod kuće, već na Jadranskoj obali, netko u hotelu, a mnogi na terasama svojih apartmana.. većina građana to na žalost sebi priuštiti ne može!

Iz gradskog proračuna enormni novac odlazi na informiranje i medije, kako bismo čitali dijeljenje tuđih vijesti i gledali neprekidne obilaske nekoliko gradilišta i čitali najave manifestacija i događanja za koje 99% građana opet nema pojma koliko ih zapravo koštaju???

Ovo je stvarnost, ovo nije politički pamflet, niti plaćena vijest o nevjerojatno gospodarskom rastu, ili turističkim projektima i ležaljkama pored isušenog jezera napunjenog muljem!

KUTINSKI URBANI TRAGOVI: “NAŠ BIJES JE NAŠA SNAGA”, HC PRVACI MOSLAVAČKE METROPOLE, “RAZLOG ZA”

Ako je ijedan kutinski bend takozvanog HC vala ostavio toliko traga na Hrvatskoj alternativnoj i garažnoj scenmi ond aje to svakako bio “RAZLOG ZA”. Ovaj hard core bend angažiranih tekstova, snažnih i brzih rifova nastao je 90-tih godina u Kutini i ujendo je bend s naviše snimljenih i zabilježnih materijala od svih kutinskih tadašnjih punk i HC bendova. Članovi benda su bili između ostalih Pavle Vučinić, Davor Bolant, Andrej Romanić, Goran Kvrgić-Kvrga, a frontman i pogonski motor benda Ivan Barbić Iko.

Bend je izdao više materijala i albuma, od gotovo kultnog “Naš bijes je naša snaga”, preko albuma “Rat se nastavlja”, “Boli njih kurac za nas”, “Sutra”, “Gods and monsters”, a izašli su i na nekoliko kompilacijskih izdanja!

Razlog Za, ostao je upamćen i po velikom broju pboornika i fanova i izvan granica Kutine, a za bend se u krugovima ljubitelja HC glazbe i danas i danas zna diljem zemlje, a i šire. Razlog Za je prestao djelovati 200-tih godina, a posljednji koncert imao je u kultnom kutinskom klubu “Baraka” 2004 godine, na 9. po redu HC -punk festivalu “Organizirani kaos”.

Razlog Za ostavio je dubok trag na kutinskoj undeground sceni, ali ukupnoj hard core sceni Hrvatske. Moglo bi se slobodno kazati da je bio jedan od bendova koji je dolazio iz Kutine, koji je bio najbliže uvjetno rečeno uspjehu.

Njihovu popularnost među starijom publikom ove vrste glazbe gradio je i oldschool zvuk i način svirke hard core-a. Svirali su u Zagrebu u legendarnoj Močvari, festivalu u Ilirskoj Bistrici 1998 godine u Sloveniji, a na kompilacijskom albumu “Split w panic owerdose”, nalaze se snimke nastupa iz Slovenije, te s kutinskog koncerta iz kluba Baraka 1996 godine.

“Brza muzika, brza smrt” live snimljen je prilikom nastupa u zagrebačkoj “Močvari” 2001. godine. Teško je bilo nadolazećim bendovima , ali i onima ranije s područja Kutine pohvaliti se prije svega s toliko snimljenih albuma i live albuma koliko ih je iza sebe ostavio “Razlog Za”.

Ispričavamo se ukoliko smo nešto izostavili, ili negdje pogriješili, tu ste da dojavite 😉 Urbane tragove Kutine očuvajmo skupa!

SPECIJAL: KUTINOM SE UPRAVLJA KROZ SUSTAV KRNJE MATEMATIKE, S JEDVA 17% GLASOVA BIRAČA…I TO GODINAMA, EVO I KAKO……

“IZABRALI SU NAS GRAĐANI”, to je geslo, usklik, ponosna krilatica svih kutinskih političkih vlasti već desetljećima. No jesu li građani doista većinski, izabrali one koji odlučuju; o našem novcu, o našem gradu, o tome kome će dati naš novac i kako će ga trošiti, o tome koga će zaposliti i ugurati u gradsku upravu, javna poduzeća koja nas “deru” visokim cijenama usluga zbog toga, te javne ustanove???

NISU! Naime ovo nije tvrdnja koju pišemo bez razloga iz nekakvog revolta, ili zbog čitanosti, ovo je MATEMATIČKA ČINJENICA I NEOBORIVI FAKT! Evo i jednostavne računice koja će vam pokazati koliko su građani Kutine, ali i većine Hrvatske zapravo naivni i pomažu lokalnim vlastodršcima godinama se održati na tronu i blizu “kazana”!

Na posljednje lokalne izbore u Kutini izašlo je 44,04% od upisanih birača, prema službenim podacima. Preciznije, od upisanih 18.733 birača izašlo je ukupno 8.250! Važećih listića je bilo 96,59%.

Današnja vladajuća koalicija dobila je 3913 glasova!?? Dakle, gradom koji ima 18.733 upisana birača, vlada se s 3.913 glasova??? Dakle nešto više od 17% birača izabralo je , konkretno aktualnu današnju vlast u Kutini?

Uvažavajući činjenicu kako su birački spiskovi u Hrvatskoj odavno “živi cirkus” i ne odgovaraju činjeničnom stanju obratite sada podatak koji govori u prilog sveopćem kaosu u Hrvatskoj, dakle, prema zadnjem popisu stanovništva iz 2021. godine, Kutina ima 19.681 stanovnika!!!?? Dakle Grad Kutina s okolicom ima gotovo 19,7 tisuća stanovnika i 18,7 tisuća birača???? Čini se kako u Kutini na biračkom popisu imamo gotovo sve živuće stanovnike bez obzira na godine, ili imamo tek 1000 sugrađana mlađih od 18 godina, što je naravno nemoguće!

Godinama govorimo kako vodeće stranke i njihove fiktivne koalicije u Kutini pobjeđuju i vladaju gradom, računajući ne toliko na vaše glasove, koliko na vašu neizlaznost, odnosno bojkot izbora! Već godinama je HDZ-u i SDP-u u Kutini dovoljno između 3500 i 4000 glasova kako bi suvereno vladali gradom , odnosno rotirali se i to bez vas. Potrebna im je samo mala izlaznost i izlazak svojih stranačkih vojski koje se također osipaju!

Ukoliko idemo razlučiti koalicije na samostalne izborne liste, tada bismo dobili još porazniji rezultat, koji bi pokazao pravo stanje i podršku, odnosno manjak iste onima koji sjede u Gradskome vijeću, putem politke ubiru naknade u nadzornim odborima, upravnim vijećima , dobijaju povlastice, omogućava im se korištenje poluga vlasti i dostupnost mehanizmima odlučivanja o Vašem novcu!

Ako ste imalo razumna osoba, onda ćete se sigurno zamisliti nad ovim podacima i promisliti do sljedećih lokalnih izbora o ovome što smo ovdje iznijeli, a sve je čista matematika, odnosno skupina postotaka i brojki!

Svi mi skupa to možemo promjeniti, no pitanje je koliko se ima volje i tko se uopće u ovom gradu želi baviti vođenjem zajednice. Naravno da velikim strankama ne odgovara ni uvođenje preferencijalnog glasovanja na lokalnim izborima, jer bi donijeli porazne rezultate za neke pojedince koji su na listama po “dogovoru i zasluzi”, a ne zbog svoje sposobnosti i znanja, na isti način kasnije dobijaju pozicije s kojih ostvaruju osobnu korist!

Vladajućim strankama ne odgovara da masovno izađete na izbore, ne odgovara im da se interesirate za lokalnu politiku, dapače, smrtno se boje velikog interesa građana za upravljanje gradom, ali i pojavljivanja bilo kakve zaista neutralne političke opcije koja bi se mogla oduprijeti političkoj trgovini prije i nakon izbora, te uhodanim mehanizmima političkog inžinjeringa!

ZAPAMTITE OVO!

KOLUMNA: KUTINSKI KOLODVOR, TUŽNA LUKA KOJA IMA SVOJ UDIO U TUŽNOM MINUSU OD 13%

Sa starog se kutinskoga autobusnog kolodvora odlazilo na kući s posla, s “placa” srijedom u okolna sela, pili su se kratki vinjaci u caffe baru “Putnik” i jele su se šampite u kolodvorskoj podružnici “Zdravljaka”. Ta su vremena prošla, danas učenici putuju kućama, a sve je više linija umjesto za Šartovac, Međurić, Banovu Jarugu i druga okolna sela, ili za Zagreb, Garešnicu i druge gradove i mjesta za Munchen, Frankfurt Sttutgart, Berlin, Wienna…. Sve je više putnika koji ulaze u autobuse i više ih ne vidimo sve do Božićnih, ili nekih drugih blagdana, a neke ni tada..

Kutina danas unatoč svemu ima 13% manje stanovnika! Manje stanovnika, više dućana, više međunarodnih, manje domaćih autobusnih linija, ali i više automobila, po dva komada po obitelji s tri člana? U Kutini preostali građani plaćaju lažne ljevičarske paramedije i izvjestitelje, plaćaju visoke plaće bezbrojnih gradskih dužnosnika, političke uhljebe u javnim poduzećima, pa onda direktori tih poduzeća plaćaju istog onog “novinara” , pa ručkove , večere, mobitele i službene automobile, plaćaju građani “turizam”, razne eksperimente dokonih lokalnih dužnosnika i kulturnjaka, udruge, poluprivatne kružoke za samodostatnu ekipicu uvijek istih faca.

Plaćaju pravne sporove, plaćaju dvorove, plaćaju vikendice, asflat do njih, mamine i tatine sinove i stranačke uposlenike , plaćaju razne nepotrebne Upravne odjele, parfeme, skupa pića i cvjetne aranžmane, plaćaju skupu vodu, skupe komunalne usluge i skupe pogrebne usluge, plaćaju nečiju sposobnost da živi na njihov račun, a nesposobnost da radi…. plaćaju gradske službene automobile i njihove popravke kada se sudare, plaćaju večere, hotele , stranke i strančice, izmišljena radna mjesta za podobne, a na koncu….. jeftinija dođe karta do tog Sttutgarta, pa čak i Berlina…

Jer na žalost lokalnih snobova, skupi stanovi u privatnim , ili javnim novogradnjama nisu dostupni svakome, niti većina živi od led rasvjete , novih mostova, šetnica i povremenih vašara, biciklijada , vinskih izložbi, promocija knjiga, skupih jela i restorana….na žalost lokalnih “buđovana”, mnogima su za gablec dostupni tek četvrt kruha, jogurt i jeftina salama, ne mogu svi svakodnevno ručati gotova jela iz zalogajnica ili ćevape iz narudžbe. Na žalost lokalnih stranačkih službenika na gradskoj plaći, većina građana mora živjeti od svog rada, od poljoprivrede, tvornice, od smjenskoga rada, s plaćama za koje se ne može za 4 godine mandata osigurati stambeni prostor, novi SUV, te viksa, odnosno apartman na moru!

S ovog kolodvora mnoge su sudbine zadnjih godina otputovale iz Kutine u tišini, uz pratnju tek pokojeg člana obitelji, ili sami…. S ovog kolodvora mnogi su odlazili sa suzama u oku, neki s olakšanjem, neki sa nostalgijom, neki ubijenih osjećaja i tupi…

Mnogi neće ovo shvatiti, a strančki lajkači HDZ-a, SDP-a i drugih partija neće ovdje ostaviti “lajk”, jer ne smiju, jer moraju isključivo i jedino po zadatku lajkati “pozitivne” , uniformirane protokolarne vijesti na kojima se pokazuju uspjesi stranačkih šefova, gradskih kolovođa, ili oporbenih “predvodnica”, ovo neće lajkati oni koji masno koriste svoj politički položaj, niti njihova raodbina i stranački sudruzi koji bez stranke nisu imali ni posao, ni “prijatelje”, niti su ranije mogli “šerati” putovanja, izlete, hranu i oblizeke…..

S ovog kolodvora otišli su mnogi kutinčani i kutinčanke koji su grad mogli učiniti još boljim uspješnijim, prvaednijim mjestom za život i zbog kojih danas ne bi imali 13 % manje stanovnika unatoč svim tim “pozitivnim vijestima”. Te vijesti i jesu pozitivne, za one koji su dobili posao preko stranačke iskaznice, titule preko stranačke pripadnosti, prijatelje preko stranke, važne društvene uloge među malograđanskom političko-društvenom elitom…ostali su dobili pokoju kemijsku, kišobran i majcu…a sanjati krov nad glavom u novoj privatnoj zgradi, ili zacementirani posao u gradskoj upravi, ustanovi , ili tvrtki mogu koliko god žele, ali bez uspjeha…..

Stoga je kolodvor mnogima bio i danas jest, žalosna luka odlaska u tuđinu u potragu za pravednijim društvom, jer pravedno društvo i pravicu ne čine pročelnici, direktori i načelnici, ravnateljice i gradonačelnici, stranački kolovođe, šetnica i blještava led rasvjeta, već posao i plaća dostojna čovjeka, ravnopravnost i jednaka pravila za sve! Toga uokolo ovog kolodvora već davnih dana nema onoliko koliko bi minimalno trebalo biti, da se onih 13 % barem smanji…..

KUTINSKI URBANI TRAGOVI: “JEZERO ZABAVE” I FESTIVAL KOJEG VIŠE NEMA, NA JEZERU, KOJEGA TRENUTNO TAKOĐER NEMA…..

Jezero Mikleuška, da, isto ono kojega danas praktički nema, jer je ispražnjeno nakon neuspješnog i traljavog punjenja, mjesto gdje su naše majke i očevi , te “radnička klasa” 80-tih godina organizirali piknike vikendima, ili za praznike. Miris roštilja, borolete, novokomponovanu narodnu muziku s tranzistora na baterije, zamjenili su muk i praznina, te poneki izletnik. Međutim 2000-te su donijele itekako zanimljivo “oživljavanje” jezera usred Moslavačke gore, festival elektronske glazbe, poznat kao Mikleuška open air.

Na festivalu su nastupali brojni DJ-i, s raznih dijelova Hrvatske, no i oni kutinski. Stotine ljudi hrlile su na ovo zaboravljeno mjesto , a ritmovi elektronske glazbe, ska ,dub, reagge i drugih galezbenih smjerova tresli su jezero i šumu! Bilo je tu logorskih vatri, toplesa, mulja, prašine, a festival se pojavio na domaćim i međunarodnim kartama festivalskih , urbanih zabava.

Projekt festivala je popularno znan i kao “Jezero zabave”, a u najboljim danima broj posjetitelja penjao se na više tisuća!

Festival se održavao više od 10 godina i kroz njega je prošlo više od 20 tisuća posjetitelja, bio je jedan od “must have” odredišta partijanera, rejvera, te mnogih glasovitih DJ-a. Na njemu su nastupali svi relevantni kutinski DJ-i! Nakon višegodišnjeg prekida , festival se nakratko vratio na “Jezero zabave” 2019-te godine, a onda svi znamo što se dogodilo, zabrane, “pandemija”, ograničenja, ukidanje druženja….

Festival je imao i “tamnu stranu”, jer su mediji pisali u policijskim akcijama i mnogo osoba zatečenih s raznim narkoticima, no to nije kvarilo ukupan dojam gostima iz cijele zemlje, pa i šire. Danas se festivala mnogi rado sjećaju, no nije bio jedini festival na otvorenom u prirodi na području našega grada, o jednom potpuno drugačijem u “urbanim tragovima” uskoro!

KOLUMNA: “ANTIFA”, “LEFTARD”, KAKVA SU TO BIĆA? EVO OVAKVA……

“Leftard”, možda ste čuli na bespućima društvenih mreža, odnosno globalne mreže ovaj izraz? Posprdni naziv za osobu sklonu lijevim političkim opcijama, bez razumjevanja iste. To je ujedno uzvraćanje za razne pogrdne nazive raznih bjelosvjetskih i domaćih “Antifa”, a što bi po nama bilo isto što i “Leftard” koje takve skupine šire virtualnim bojištem, a usmjeravaju ih prema svakome tko se s njima ne slaže!

Zašto virtualnim? Sada ćemo vam objasniti i zašto i kako i tko su zapravo suvremeni antife i leftardi, barem oni domaći, pa i neki lokalni. U pravilu to su osobe zadojene “marksizmom”, idejama “bratstva i jedinstva naroda i narodnosti bivše Jugoslavije i Europe”, skloni idealiziranju komunizma etiketiranjem svakoga tko se s njima ne slaže. Najčešća etiketa koju će vam prilijepiti je “fašist”. Ukoliko niste dovoljno djelili vaše suosjećanje s događajima u Ukrajini, onda ste za “antifu” i leftarda “rusofil”. Ukoliko kažete da Hrvat u Hrvatskoj ima prava misliti drugačije od onoga što nameće globalna mreža liberalnog, poremećenog sustava, onda ste fašist, “kockoglavi” i nešto možda još i gore. Za antifu, pa tako i leftarda nazadno je cijeniti vlastito porijeklo , narod, a najgore je biti svjestan istine, jer ona nikako ne odgovara antifinoj svetoj istini, koja je najmanje sveta, a u realnosti itekako krvava i totalitaristička.

No vratimo se mi našem “leftardu”. Tipični domaći leftard koji svoja uvjerenja primjerice širi socijalnim mrežama i web-om, u pravilu je nekav lokalni bedak, kojemu je jedini posao nakon srednje škole bio đabalebaranje, jedina obitelj on sam sebi , a jedini prijatelj, mobitel, tipkovnica, računalo i širenje , te dijeljenje njemu , ili njoj cool sadržaja! Vrlo rijetko će leftard osim dijeljenja smeća virtualnim prostorom nešto suvislo napisati, jer to nije u stanju!

Praznike će u vlastitoj zemlji koju ne voli ako ikako može nazivati “srpsko-hrvatskim” riječnikom propale Juge, primjerice, ” 1.april”, ” 8.mart”, “1. maj” i slično! Oblačiti će se po vlastitom uvjerenju retro šik i imati svoj stil, koji je zapravo iskopirao gledajući prije 35 godina spot omiljenog benda od frontmana istog , a redovito će biti i korisnik lokalnih i drugih javnih kasa i proračuna.

Antifa će mrziti fašizam, no glorificirati njegov drugi pol, komunizam, ako mu netko spomene povijesnu činjenicu kako je recimo Hitlerova stranka, proizašla s krajnje ljevice, onda će ga proglasiti kretenom, ili obasuti nekakvim frazama koje ni sam ne razumije! Ne dao Bog da kažete isto tako činjenicu kako je komunizam u svijetu kriv za desetke milijuna mrtvih više no sam fašizam, odnosno nacizam, tada ste za njega 100% fašist, ili ako natuknete baremriječ za neki od stotina tisuća zlodjela druga Tita!

Sve što ima veze s vlastitim narodom, nacijom, tradicijom, smatrat će nečim zaostalim, ali će opančare koji su uništavali sve kulturne i druge vrijednosti, te punili grobove, rovove i kanale nevinim ljudima, otimali, krali, ubijali, zvati “oslobodiocima”! Antifa, a samim time i “leftard” će vjerovati samo u crvenu boju crvene petokrake , “antifašizam” koji je poput fašizma bio krinka za nedemokratske i regresivne , totalitarne vlasti i sebe smatrati naprednim. On se smatra boljim, pametnijim, no u stvarnosti je tek frustirani osrednji hvatač prečica i preskakač plotova , koji nema nikakvog talenta osim velikog ega, ambicije i mržnje prema nečemu što sam čini i jest.

U iskonskom obliku antifa, odnosno leftard je u mlađoj populaciji neodgojeni, frustrirani pitomac nečijeg propalog braka i osobne nesposobnosti, odnosno onaj sredovječni često osoba koja je izašla iz kuće nekadašnje obitelji srednje radničke klase čiji je barem jedan član bio “funkcioner”, vojno lice, ili barem “rukovodioc u državnom preduzeću” i koji mu je omogućio da radi što hoće , odnosno ne radi ništa jer su tekovine socijalističke radničko samoupravne utopije to prosječnom djetetu radnika i trudbenika omogućile, kao i deda partizan koji je goloruk pobio na stotine tisuća fašista svih boja..a najčešće crne…a sve to s crvenom petokrakom na kapi , koju mu je vlastoručno zašila drugarica baba?!???

Sredovječni “antifa”, sebe nije stavio “u okove nacionalne pripadnosti”, gnuša se crkve, ali i vjere,ismijava kocept Boga, te je sam sebe uokvirio u osobu bez korjena….a što je frustrirajućesamo po sebi , stoga je potrebno samodokazivati se , ako ima sreće automobilom, ako nema brem šik odjećom šarenih boja …i nekom društvenom titulom za koju se u pravilu nije pomučio već su mu ju njegovi drugovi istu namjestili po zasluzi. Ratujući putem društvenih mreža #umeđuvremenu, takav jedan antifa, provodi vrijeme šireći svoju žuč, jal i frustraciju putem društvenih mreža. Vrijeme koje je zapravo izgubio tijekom života, jer nema ni dijete, ni djevojku, ni vlastiti život, nadomješta poriv da se petlja u tuđe živote i raznim smicalicama, lažima i spletkama pokušava nanijeti zlo i štetu ljudima koje si je zacrtao za neprijatelje….. Kada izađe na ulicu i susretne se primjerice s ljudima koje online terorizira prosječni leftard je “manji od makova zrna”, jer je suštinska kukaciva i šonjo . Istina je za njega isto što i tamjan za đavla, a činiti zlo skriven iza četiri zida must have mod!

Većina antifa , barem što se tiče njihovih izjava i “trolanja” po fejsari, twittu i drugdje po internetu, bi klala, palila, uništavala i ratovala protiv “fašista”, dok u stvarnosti 99% njih muških nikada nije uglavnom zbog nesposobnosti i psihičkih problema ni bila u vojsci!!?? Većina njih je za vrijeme Jugoslavije koja im je pojam pojmova vrhunca demokratskog i pravednog društva imala fićeka , ili tatin jugić, ili neko motorno “predekalo”na dva kotača tadašnje domaće industrije, ali danas ne bježi ni od vožnje zapadnih vozila s putnim kompjuterom i vrhunskom kapitalističkom tehnologijom , voli skupa računala, gadgete , mobitele, fotiće…. naravno posebno ako ih uspije priskrbiti nekom prevarom, ili novcem lokalnih i državnih proračuna zemlje protiv čijeg naroda ratuje po fejsari…. nema veze što i on pripada istom, jer on u glavi ne pripada nikakvoj naciji, on je uglavnom kozmopolita , europejac, napredni ljevičar, čovjek širokih pogleda… toliko širokih da osim vlastitog nosa ne može vidjeti čak ni gdje zapravo živi, kako izgleda i koliko je malen!

Današnje društvo i nacija imaju problem, taj problem ne dolazi iz nekakvih fiktivnih fašističkih krugova ljudi s kockastim glavama i pršutom na čelu, guslama ispod ruke i kamom za pojasom obučenih u crne košulje, problem društva su maleni, šareni, drčni, bez vještina osim mržnje, bez identiteta osim stereotipa, crvendaći, antife, “leftardi”, koji su najveći paraziti današnjice, koji uzimaju vaš novac, kako bi uglavili na radna mjesta gdje se plaća nerad, kako bi umovali, kumovali vašim životima, rugali se vašem prezimenu, običaju, tradiciji, političkom izboru, vjeri, seruckali po fejsari, vozikali se po gradu, “posvudušarili” po događajima, slikali vas mobitelom , kamerom, pljuvali vas, omalovažavali, provocirali…..

Antife i leftarde uglavnom nećete vidjeti kako kopaju kanale, bave se poljoprivredom, rade u tvornici vijaka, ili na kasi u trgovačkom centru, vidjet ćete ih u lokalnoj politici u javnim ustanovama i tvrtkama na izmišljenim pozicijama, gdje je jedini posao uz dobijanje plaće na vaš trošak, lakiranje noktiju, tračanje , ili telefoniranje prijateljima, te surfanje po fejsari, te odlasi na kave tijekom “gableca”, vidjet ćete ih u Udrugama koje izvlače javni novac za “širenje demokracije”, vidjet ćete ih redovito u 99% svih domaćih medija, po lokalnim i županijskim odborima, turističkim zajednicama, fakultetima….. nećete vidjeti leftarda kako završava strojarstvo i otvara tvrtku za proizvodnju dijelova za kombajne, neće vidjeti antifu prljavih ruku od zemlje, sa žuljevima, osim možda na palcu. Svi će imati novca, a ako i diplomu onda je tu zakooon imati onu filozofskog, a nije loše ni politologije, novinarstva…odlično!

Sve do dana kada će matematika opet biti bitna, a realnost prihvaćena.. tada će se isti ti, ako ima pravde zavuči u mišje rupe…i ne bojte se, neće “ratovati” osim miša i mobitela, nisu u stanju držati ni lopaticu za vrtne radove, a kamo li nešto ozbiljnije i opasnije….poput što znamo, recimo sjekire ? 😉 🙂

KOLUMNA: JE LI KUTINA “GLADAC”, A IZNUTRA “JADAC”?

Ukoliko ste rođeni kutinčanin koji dobro poznaje prilike, ali i ljude u ovom moslavačkom gradu, tada sigurno nećete s odobravanjem gledati na sadržaj koji nude domaći, lokalni mediji, od onog javnog, koji čitavu vječnost živi na grbači poreznih obveznika, bez njihove volje, pa do raznih web i FB stranica, a iza kojih mahom stoji politička kutinska oligarhija, što vladajuća, što oporbena.

Kutina i kutinčani zasigurno ne žive i grad neće doživjeti prosperitet od plaćanja prekobrojnih gradskih službenika, odjela, te sve sile uposlenih zadnjih 15 godina u onome što se zove “javni”, dakle državni sektor. Isto tako Kutina ne živi ni od turizma u koji se upumpavaju velika sredstva, ni od manifestacija, a ni oporbenog ljevičarenja i ljevičarskog prigovaranja i mućki, te često sijanja mržnje i primitivizma putem društvenih mreža. Kutina sigurno ne živi ni od stalnih, kontinuiranih obilazaka lokalnih političara stalno i iznova istih lokacija po gradu, ni plaćenih članaka po raznim medijima o uspjesima, gospodarskom rastu, modernim tehnologijama…i sličnim pričama.

Koliko je Kutina zapravo desetljećima u kandžama lokalnih političkih moćnika, klanova, čak i onih obiteljskih, ne samo stranačkih govori i činjenica da najrazvijeniji grad u županiji do danas nema u nekim ulicama druge , pa i prve zone osnovnu komunalnu infrastrukturu, kanalizaciju, da imamo jednu od najgorih javnih rasvjeta u Hrvatskoj, bez koje ne bi bilo lošije, no što je s njom, da imamo 13 % manje stanovnika no prije desetak godina, da se na raznim društvenim zbivanjima, kružocima, tribinama i sličnim događajima koji također gutaju javni novac godinama gledamo šaku jednih te istih lica!

Evo banalnog primjera, nedavno smo imali jednu tribinu koja je govorila o jednom od najvećih infrastrukturnih projekata u Kutini unazad 50 godina i vidjeli smo kako je ista bila “posjećena” od strane dežurne publike, članova vladajuće stranke, predstavnika temeljnih ogranaka vladajuće stranke, novinara privatnog medijskog prostora naklonjenog ljevici koji je došao kako bi mogao “zaj…avati” i dežurnog sijača lažnih vijesti i podjela u Kutini, te nekoliko članova gradske uprave, predstavnika izvođača radova i nositelja projekta, te na koncu dvije tri, da se tako izrazimo domaće “posvuduše”, dakle ljudi koji posjećuju od tribine o kanalizaciji, izložbe golubova, koncerta klasične glazbe, rukometnih utakmica do kino projekcija u gradskom kinu …

U ovakvoj sredini , koja zapravo jako malo pruža kreativnim ljudima, a čija društvena elita, zapravo to i nije, no tek skupina neupućenih lokalnih egomanijaka pristiglih nerijetko u naš grad zadnjih par desetljeća, nema previše nade u razvoj nekakvog pravdenog i boljeg društva u cjelini i za svakog jednako.

Kutinski vlastodršci te njihovi eksponenti uposleni u razne javne ustanove, gradsku upravu, tvrtke, a naposlijetku i “podobne” Udruge, osim lagodnog života na teret poreznih obveznika ovaj su grad izobličili po svom ukusu, uništavajući i prepuštajući godinama zaboravu istinski kreativni duh Kutine, ljude koji su imali “ono nešto” što je činilo jedan grad urbanom sredinom , a usput su zatvorili vrata svakome tko je pokušao ući na javnu scenu grada izvan tih zatvorenih političko-društvenih kasti, klanova i dinastija! Onaj koji se drznuo govoriti javno istinu, bio je izopčen, progonjen, šikaniran, izložen najgorim pogrdama putem kvazi medija, raznih Fb stranica, demoniziran i izložen javnom verbalnom i medijskom linču!

Pogledajte jednostavno kroz proračunske izdatke o čemu mi to govorimo, dajte si truda i pogledajte kome zapravo ide javni novac, pod krinkom raznih subvencija, potpora, razvoja “civilnog društva” i slično? Medijima koji vladajućima služe za samopromociju, ili oporbi za javno omalovažavanje protivnika, te javni progon, mediju koji već 20 godina guta javni novac, a njegov direktor i djelatnik zloupotrebljavaju ga vode svoju privatnu “politiku” i posao, koristeći javnu tvrtku samo kao izvor logistike i mjesto gdje primaju plaću, udruge iza kojih stoje osobe koje su itekako bliske političkim strankama u Kutini, te privilegirana mladež…pa nadalje!

Isto tako , “jačanje” IT sektora i gospodarski “bum” u Kutini, o kojemu čitamo u namjenskom članku jednog portala, nije ništa drugo nego hvalisanje s nekoliko otvorenih “start up” tvrtki, ili privatnih inicijativa, od kojih većina zapošljava, jednu do dvije osobe???? Jeste li to znali??? Ukoliko niste, to je zapravo tako!

U takozvane “turističke” projekte upumpavaju se stotine tisuća kuna, a i više milijuna zadnjih godina, TZG je zapravo također produžena ruka lokalnih politika, turističko vijeće sastoji se od članova s političkom pozadinom i bira direktore po političkim i interesnim , pa i privatnim kanalima. Naposljetku bivši SDP-ov gradonačelnik, bio je političkim intervencijama “smješten” na čelo TZG , a ranije u POU Kutina!!?? Dakle osoba koja vodi TZG, politički je “amenovana” i tu nema spora, isto tako je i s javnim poduzećima, ustanovama, a da ne govorimo o Gradskoj upravi.

Kutina kada bismo pak bili nekakv stranac , ili stanovnik Hrvatske koji ne poznaje dovoljno dobro naš grad, a o njemu čita putem niza plaćenih domaćih medija, onda bi stekao dojam kako se radi o čudu na planeti, gradu izobilja, projekata, zabave, turističkih sadržaja?? Prava je stvarnost, osim mirisa fekalija na par metara od recimo novog pumptrack poligona, do kojega se dolazi izrovanim i dotrajalim nogostupom starim više od 50 godina, ušminkanih fasada u centru praznih ulica većinom dana… jadna, odnosno nikakva ponuda zabave osim kafića s praktički potpuno sličnim sadržajem, ili bez ikakvog sadržaja, izložbe i druge aktivnosti na kojima ćete vidjeti uvijek ista lica, a gotovo sva u pravilu predstavljaju istu tu političko-društvenu elitu o kojoj govorimo.

Takav čovjek vidjet će zapuštenu infrastrukturu čim se odmakne od centra grada, uske i loše prometnice u prigradskim naseljima u 90% bez nogostupa, prazne kuće, nered i samovolju.

U Kutini čelni čovjek grada, konkretno aktualni gradonačelnik može se ipak kazati, pokreće ovu učmalu malograđansku sredinu koje su stvorile te lažne društvene, a zapravo političke elite zadnjih 20 godina od Kutine s mjesta, no teško i mukotrpno, poput Sizifa, gotovo uzaludno, jer ga okružuju isti ti koji su godinama ovaj grad isključivo trpali u svoje džepove, u svoje ambicije bez konca i kraja u svoje automobile, apartmane, vikendice, zapošljavanje svoje djece i rodbine “preko reda” i sve pod “javnu kapu”… bili oni “lijevi”, ili “desni”.

Zapamtite, na vlasti u Kutini nisu ni lijevi ni desni ni onda ni danas…to je jednostavno skupina ljudi koje vlast zanima kao poluga ostvarenja svojih osobnih ciljeva u najvećem mogućem postotku uz dužno poštovanje izuzetno malenom postotku časnih i poštenih ljudi, koji su na žalost tek iznimka koja potvrđuje pravilo.

Gdje je sav taj sjajan napredak? Gdje su te genijalne ideje takozvane oporbe koja danonoćnim kritikama i švrljanja po društvenim mrežama osim turbo nepotizma tijekom svog upravljanja gradom nije bila u stanju pokrenuti ni jedan jedini značajniji projekt u gradu??? Danas možda u Kutini ima više nade no ranijih godina, no još uvijek daleko manje no u godinama kada nismo imali toliko FB novinara, toliko plaćenih medija i PR “stručnjaka”, toliko mostova, dizalica i nepostojećeg turizma, no imali smo dušu, grad ju je imao i imao je smislenije događaje i barem malo više pravednije društvo….

U Kutini se grade stanovi? Ne , ne grade se stanovi, gradi se u državnom, gradskm, javnom, kako god hoćete angažmanu tek jedna stambena zgrada! I neće u njoj vjerujemo čvrsto baš domove naći isključivo oni koji bi zaista i trebali i imaju potrebu, kao što je slučaj bio i s prvom POS stanogradnjom u Kutini…. Ostalo su zgrade u privatnom vlasništvu, jednim značajnim djelom investicije lokalnih dobro poznatih članova kutinske društvene kreme i elite! U Kutini se unazad više od 20 godina, nije otvorila niti jedna NOVA proizvodna tvrtka koja bi zaposlila više od recimo 150 radnika, ako ne računamo Ziegler, za koji zapravo uopće ni ne znamo koliko ljudi zapošljava i koliko je od njih iz Kutine, odnosno živi ovdje?

U Kutini se u zadnjih 20 godina izgradilo najviše trgovačkih centara, no zato izgubilo najviše mjesta u realnom , proizvodnom sektoru, te se dobro napumpao stranačkim kadrovima, frendićima, poslovnim prijateljima, a sve po stranačkoj liniji, pa onda “po zasluzi” lokalni javni sektor, od sinova i kćerki po javnim ustanovama, do stranačkih velikana po gradskoj upravi i javnim tvrtkama…a sve to na naš račun, račun građana, čemu jasno, nedvojbeno i bez sumnje govori i podatak kako je recimo ove godine u gradskom proračunnu Kutine izdvajanje za plaće zaposlenih i proračunskih korisnika predviđeno gotovo 30,6 milijuna kuna!!!???

O svemu ovome svaki stanovnik Kutine, a koji ovdje živi svoj život od rođenja zna sve vrlo dobro….i uglavnom ..šuti…, ili mu se ne omogućava prostor i mjesto gdje bi možda i kazao što vidi, kako stvari stvarno stoje i rekao DOSTA!?

Do tada ćemo dakle imati sljedeću situaciju, nastavak odlaska pametnih, sposobnih, otvorenih i mladih ljudi iz grada, koji možda izgleda dobro iz zraka, snimljen dronom, ili sa stranica i etera lokalnih medija, no u stvarnosti se već godinama pretvara u cirkus, privatni vašar nekoliko interesnih grupa, te učmalu provincijsku žabokrečinu, gdje vi, porezni obvezici bez da vas se pita morate plaćati poreze i prireze za stranačke PR “Upravne odjele”, privatne Fb stranice zaposlenika lokalnog radija koji nitko više gotovo i ne sluša jer je programa očajan, visoke plaće direktora javnih poduzeća, nečije hirove , turističke vizije, manifestacije lakih nota i površnog šarenila i još puno toga od čega vam STANDARD NEĆE RASTI, niti će to poboljšati život u gradu svima već “SAMO NJIMA”, na koga se to odnosi, pametni pa ćete zaključiti i sami!

Ukoliko griješimo, kažite, argumentirajte i pomozite nam da shvatimo da stvari ipak drugačije i bolje stoje od ovoga napisanoga!

KUTINA: PORED NOVOG PUMPTRACK POLIGONA NIČE I SKATE PARK

Umjesto zapuštenog i neodržavanog “Parka za pse” , bivšeg eksperimenta bivše SDP-ove gradske vlasti i tadašnjeg gradonačelnika Andrije Rudića , danas se gradi skate park, pored pump track poligona. Radove je obišao i aktualni gradonačelnik Zlatko Babić. U Kutini je od 2017-te godine, osim rješenja kluba “Baraka” za mlade učinjno daleko više no desetljećima ranije. Koliko god Fb ljevica govorila o “projektima” i slično, nikada nisu čak ni osigurali osnovne uvjete za razne udruge i grupe koje su hvalisali.

Danas imamo i klub “Baraka”, jedan od 4 pumptrack poligona u Hrvatskoj, a sada uskoro, Kutina dobiva i skate park. Kada su već građani Kutine primorani bez vlastite želje prihvaćati rasipanje novca na razne projekte, a posebno medije koje godinama zlorabi lokalni zaposlenik Moslavackog lista” d.o.o., autor bezbrojnih lažnih FB profila i Fb stranica, koji sebe predstavlja novinarem i godinama reketari udruge, gradske tvrtke, potpisuje kao fizičko lice Ugovore o “suradnji” s direktorima javnih trvtki, neka se barem za mlade nešto napravi.

Skate park financira Grad Kutina, projektant je tvrtka Track d.o.o. iz Vinkovaca, izvođač radova tvrtka “Petarda” d.o.o. iz Zagreba, a nadzor je povjeren domaćoj tvrtki Valsil d.o.o.

Kutinski društveni život mladih ovako će se , barem djelomice trginuti iz letargije koja već godinama vlada, a vjerujemo kako će s vremenom i budući skate park biti mjesto okupljanja, pa možda i natjecanja u ovom zanimljivom sportu i rekreaciji.

KUTINA/POLITIČKI OSVRT: KAKVO JE POLITIČKO (NE)RASPOLOŽENJE KOD KUTINČANA?

GRADONAČELNIK SAČUVAO POPULARNOST, INTERES ZA POLITIČKA ZBIVANJA OSREDNJI, SVIM STRANKAMA POPULARNOST SLABI , ALI OVOG PUTA I POSEBNO ONIM VLADAJUĆIMA, SVE U SVEMU SITUACIJA JE VIŠE “SIVA” NO “ŠARENA”….

Proteklih tjedan dana proveli smo nekoliko “anketica” na Fb verziji naše mreže. Ova društvena mreža ne može , naravno biti posve pouzdana, posebno ne u Kutini, gdje imate Fb i zastrašivanja, te progone sugrađana koje provode neke od osoba iz kutinske političke oporbe , a sve pod “dirigentskom” palicom lokalnog medijskog izvjestitelja, no ipak, daju nekakav okvir za razmišljanje. Pokazalo se dapače u ranijim godinama da su upravo neka naša istraživanja o kretanjima na političkoj sceni grada, ali i onoj društvenoj bila prilično precizna u svojim analizama i predviđanjima.

Činjenica jest kako našu mrežu u Kutini čitaju gotovo svi, ma koliko uokolo trubili o “beznačajnosti”, ili pak kao lokalni ljevičari, trabunjali i vrijeđali o “plaćenicima” i slično, postoji tek jedan medijski plaćenik u Kutini i taj se nalazi na platnom spisku javnog medijskog poduzeća, ali svojedobno i na platnim spiskovima još nekih javnih tvrtki, Udruga i slično, a upravo je kod oporbenih krugova omiljeni medijski neslužbeni promotor, kod nas takvih NEMA!

Činjenica isto tako jest da zabranjujemo i onemogućavamo glasovanje na anketama koliko god možemo lažnim profilima čime se služi najviše upravo lokalna ljevica i još neki akteri političkog i medijskog života u Kutini. Tako dobivamo rezultate koji , ne čine nekakvu fiksnu referencu, no dobar okvir za analizu i u konačnici predviđanje nekih kretanja u određenom budućem vremenskom razdobolju.

Tako kada, sumiramo, četiri ankete koje smo proveli tijekom zadnjih 10-tak dana vidljivo je kako naši sugrađani, odnosno čitatelji i dalje smatraju Zlatka Babića za najpouzdanijeg, odnosno najomiljenijeg političara u Kutini i to velikom većinom!

Ankete pokazuju i kako oporba zapravo u Kutini u nekom značajnom organiziranom obliku praktički u ovom trenutku ne postoji. SDP se sveo na povremene Fb ispade čelnice te stranke, koji su već postali toliko degutantni da ih nećemo više ni komentirati. Naš je savjet odavno poslan , više konstruktivnosti, a manje nesuvislih kritika, osobne mržnje i antagonizma prema pojedinim sugrađanima, te odmak od “škole” lokalnog medijskog Fb nasilnika, te regresivnih ideologija iz bivših vremena…i možda rejting i naraste…no hoće li naš savjet netko poslušati, to već nije toliko bitno za nas.

Ono što su ankete pokazale, a odudara od onoga što više manje svi u Kutini znamo, jest pad rejtinga stranaka općenito, ne mislimo sada tu na oporbeni SDP, koji praktički ne postoji kao stranka, već privatna politička grupa čelne osobe, već prije svega na VLADAJUĆE STRANKE!

HDZ u svim anketama ne bilježi nekakav poseban rejting, ali i ni povjerenje građana . Očito je da HDZ u Kutini ne mijenja svoju taktiku, samodostatnosti i računice kako imaju vječno dovoljno svojih baznih birača, ali i onih ovisnih o radnim mjestima u javnom sektoru za svoj opstanak na čelu Kutine. Uz to računaju i nadalje na sveopću malodušnost i slabu izlaznost na izborima. HDZ-u u Kutini konkretno najjača je karta što manji izlazak birača na izbore! Ako se to značajnije promjeni u budućnosti, tada će biti vrlo jasno vidljiva prava “snaga” HDZ-a, odnosno postotak podrške građana, koji je zabrinjavajuće mali u ukupnom postotku upisanih birača, ili pak popisanom stanovništvu. Neka to ne veseli ni SDP, jer su oni po tom pitanju ne samo dotakli, već i “probili” dno!

Zlatka Babića u popularnosti tako nije ništa očito omelo, dapače, sve ankete po tom pitanju daju mu prednost sada više ne samo pred drugim liderima stranaka , ili politički jakim pojedincima, već i prema strankama, pa i svojoj bivšoj!

U Kutini se i politička situacija u odnosu na izborne rezultate drastično promjenila, HSLS je nestao s karte parlamentarnih stranaka i političkih čimbenika Kutine uopće. HDZ i dalje šutke koalira sa privatnom skupinom bivših HSLS-ovaca na čelu s D.KLjakićem, što jedan bitan udio birača desnog centra ne podržava, ali ni dio samih birača HDZ-a. SDP s druge stranke igrao je na “aferu” u Kutini, te nije polučio nikakve osobite rezultate, već dodatni pad, tu uopće nema promjene nabolje, kao ni mudrije taktike čelne osobe , već dapače kontinuitet političkog amaterizma i destrukcije na koji očito je kutinčani nisu “pali”, već suprotno, smatraju to nečim negativnim i nedoraslim ozbiljnoj politici.

MOST kao MOST, dok na državnoj razini bije bitku protiv HDZ-a, čas tražeći suborce na krajnjoj ljevici, čas na krajnjoj desnici u Kutini predstavlja zabetonirano sigurnu ruku podrške većinskoj skupini u Gradskome vijeću pod vodstvom HDZ-a. DP u Kutini gotovo da ne igra niakakvu političku ulogu, HSU, kao dio vladajuće HDZ-ove koalicije tek nije ništa više do recimo ukrasne naljepnice na ladici kuhinjskog elementa. HNS je ” u igri” ove sezone zahvaljujući ovog puta HDZ-u, a HSS je zapravo jedina stranka koja je samostalno došla do jednog viječnićkog mandata i bez upadanja u lijeve i desne koalicije, što je hrabro, a eto, ima i nekog efekta, premda ovu stranku drži zabetoniranu unutar oporbe u kojoj se nalazi SDP, zatim “Laburisti” koja je parlamentarna stranka u gradu isključivo i jedino zahvaljujući katastrofalnom koalicijskom potencijalu sadašnjeg SDP-a, kao što je u “političkoj igri” HSU isključivo zbog slične situcije u HDZ-u… I tu, kutinska politička “scena”, točnije bijeda staju i prestaju.

Najzanimljiviji je put naše zadnje ankete, gdje smo postavili pitanje koja vam je u Kutini najomiljenija strnka, a velika većina čitatelja odgovorila je s “NIJEDNA”….mogu sada to pravdati stranke što “njihovi birači ne prate našu mrežu”, ili s druge strane što “fan grupi” lažnih profila ljevice nije dopušteno kod nas sudjelovati, ili što im to “ije interesantno”, no kada zbrojimo, ponavljamo, broj upisanih birača i konačni broj glasova vladajuće koalicije, ili one oporbene, te drugih stranaka koje su izašle na izbore u zadnja dva ciklusa, onda je jasno kako je ovakav rezultat ankete i više nego transparentan!

Ovakva politička situacija ujedno ocrtava i ukupnu društvenu situaciju u Kutini, gdje “kolo vode” tek prosječni, loši, ili lošiji, dok ostali ili ne sudjeluju ni u izbornom procesu, ni u čemu, ili pak napuštaju grad, a što je vidljivo i iz zadnjeg popisa stanovništva gdje Kutini “fali” 13% stanovništva u odnosu na 2011-tu godinu!

KUTINSKI URBANI TRAGOVI: DOBA FANZINA….

Fanzin inače kolokvijalno označava “magazin fanova”, odnosno neformalno glasilo koje objavljuju i uređuju fanovi nečega. Fanzini kao produkt urbanog društva popularni su, naravno bili u vremenima prije interneta, odnosno njegove dostupnosti svima, te daleko prije razvoja društvenih mreža i pojave “pametnih telefona”.

Kutina je još 80-tih godina, a kasnije i 90-tih načinila veliki iskorak po pitanju urbane kulture, pa tako i pojava nekih fanzina koji su obilježili to razdoblje. Sigurno će mnogi okupljeni oko kutinske glazbene scene sjetiti se fanzina “Adijo pamet” koji je povremeno izlazio do konca 90-tih, a tu je i “Ponos provincije”, također vezan uz kutinsku tadašnju glazbenu scenu, no i promišljanja subkulturnih skupina aktivnih u to vrijeme. Od fanzina tu je 90-tih bio i jedan posve drugačiji, a zvao se “Another World”, bio je to fanzin kutinskog društva ljubitelja znanstvene fantastike i fantastike “Sfinga”.

Aktivisti vezani u to vrijeme uz izlazak spomenutih fanzina bili su Tomislav Pelin, vezano uz “Adijo pamet”, oko fanzina “Another World” bili su angažirani Tomislav Bukovac, Robert Šeić i Krešimir Lenić iz “Sfinge”, a postojao je i “ženski” fanzin , “Unmasked creeper” (Raskrinkani dopuz), iza kojega su stajale Nikolina Majdak i Ana Malačić.

Fanzine su u Kutini u to vrijeme lokalni aktivisti sami pisali i uređivali, a umnožavali ih putem kopirnih aparata, te uvezivali “klamericama”, izuzetak je jedan , ili dva broja “Another World-a”, koja su izašla u praktički novinskom formatu zahvaljujući tadašnjoj Tiskari i knjigovežnici i Tomislavu Bukovcu.

Kutina je dakle u navedena vremena bila visoko kotirala na fanzin-skoj sceni tadašnje Hrvatske “underground” scene i prednjačila i po tom obliku kreativnosti i izričaja od mnogih gradova u zemlji. Smjena generacija, ali i razvoj i dostupnost interneta , te nastanak društvenih mreža, blogova , dovela je do konca doba fanzina, a aktivizam se preselio na web.

Vjerujemo kako postoje mnogi primjerci tadašnjih kutinskih fanzina, bilo da se radi o onima vezanima uz glazbenu, društvenu, ili SF scenu grada koje pojedinci imaju i čuvaju u svojim arhivama.

Ispričavamo se unaprijed , ukoliko smo neki fanzin preskočili, ili zaboravili, ali vi ste tu, da se sjetite, javite i ukoliko možete poašljete informacije i fotke. Ne dopustimo da jedan čitav kreativni svijet Kutine, koji je zapravo ovaj grad gradom i činio desetljećima zauvijek izbrišu vrijeme i zaborav….

KUTINA: OBILAZAK MOSTA PREKO KUTINICE KOJI SE OTVARA DO POČETKA LIPNJA

Glavna vijest u Kutini je danas, još jedan obilazak novog mosta preko Kutinice, koji spaja središte grada s trgom Franje Tuđmana. Ovog puta u obilasku su bili osim gradonačelnika Zlatka Babića i njegovih suradnika i Ines Mravunac Sužnjević, profesorica na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, autorica idejnog projekta mosta, koji se kako doznajemo otvara za promet do početka lipnja.

„Most preko Kutinice spaja Trg dr. Franje Tuđmana na kojem je u izgradnji nova stambeno-poslovna zgrada s našim istočnim dijelom grada Kutine. Most je sastavni dio detaljnog plana uređenja našeg Trga dr. Franje Tuđmana, drago da je pri kraju izgradnja mosta, te za 2 tjedna očekujemo i tehnički pregled. Vrijednost investicije izgradnje mosta je 5,5 milijuna kuna, a sam most i idejno rješenje mosta je prema prijedlogu Ines Mravunac Sužnjević, naše Kutinčanke koja je profesorica na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu“, rekao je gradonačelnik Zlatko Babić.

KUTINSKI URBANI TRAGOVI: “GUARDIAN”, ZABORAVLJENA KARIKA SCENE 90-TIH

Danas ćemo u “urbanim tragovima Kutine” ostati u glazbenoj povijesti našeg grada, koja je nepravedno zapuštena i izložena nestajanju u kolektivnoj memoriji. Punk i hardcore scena Kutine nastala je kao što smo saznali u punom sjaju u prvoj polovici 90-tih godina, no nestajanju i zaboravu je još više izložena scena s konca 80-tih, odnosno početka 90-tih godina u vremenima “prije Barake”.

No baš u to vrijeme zalaza bivše socijalističke države i raspada tadašnjeg sustava i o osvit prelaska na kapitalizam, višestranačje i tržišnu ekonomiju, Kutina je imala još jedan u nizu “procvata” glazbene scene , odnoso svoj vlastiti “novi val”.

Tako je koncem 80-tih nastao i bend “Guardian”, sastavljen od već poznatih aktera tadašnje kutinske rock scene. Guardian su činili, Mario Dautović -Dafta,, vokal i gitara, Hrvoje Netopil Jimi, bas gitara, te Vitomir Plaksij Vito , bubnjevi. Za razliku od tadašnjeg glazbeno žestokog zvuka mnogih bendova, Guardian je bio bend koji je svojim zvukom i glazbom zadirao u vode bendova poput legendarnih beogradskih EKV-a.

Tadašnja subkultura Kutine bila je izuzetno bogata, pa je tako bilo i mnoštvo pobornika “darkerskog pokreta”, danas znanog kao “Gothic”, a Guardian im je baš “sjeo”, bio je to bend koji na žalost nije dugo trajao, od 1989, kada su osnovani pa do 1990-te godine. Jedan od zapaženjih nastupa bio je u kutinskom klubu “Arcus” u današnjem POU Kutina, a koji je bio mjesto koje je okupljalo sve one koji su “nešto značili” na tadašnjoj glazbenoj, te općenito javnoj sceni grada koja se među nekim krugovima nazivala “alternativnom”.

Treba kazati kako su članovi benda prije Guardiana bili aktivni u “Pljugersima”, “Nesalomljivima” u kojima je tada svirao i Davor Žmegač, bivši gradonačelnik Kutine. Nakon prestanka djelovanja Guardiana, pojedini članovi benda su nastavili graditi kutinsku rock i alter glazbenu scenu, kroz članstvo u bendovima poput “Karme” i drugih.

Guardian je bio pravo osvježenje i novitet na tadašnjoj scenu s početka 90-tih i jer je glazbenim izričajem i žanrom odstupao od glavnih glazbenih smjernica tadašnje kutinske rock i alternativne scene koja je strahovito jačala u to vrijeme i probijala granice Kutine i Moslavine, mnogi upućeni i danas žale što bend nije ostvario barem jedan album, ili neke demo snimke, koje bi se mogle očuvati za današnja vremena. Guardian je čak snimio za jednu od svojih autorskih pjesama i spot koji im je snimio legendarni Ivan Pavlović Rip, osnivač prve kutinske, piratske TV.

KUTINA/POLICIJA: U KUTINI UHIĆEN 65-TOGODIŠNJI “DILER” MARIHUANOM??!!

Izvor: PU SMŽ

Policijski službenici Policijske uprave sisačko-moslavačke proveli su kriminalističko istraživanje nad 65-godišnjim hrvatskim državljaninom s područja Kutine zbog sumnje u počinjenje više kaznenih djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama. Naime, istraživanjem je utvrđeno da je od početka ožujka ove godine na zagrebačkom području nabavljao marihuanu u većim količinama koju je potom prepakiravao u manje paketiće te istu prodavao na kutinskom području. Po nalogu suda, obavljene su pretrage doma i drugih prostorija kod 65-godišnjaka, kojom prilikom je pronađeno i oduzeto šest paketića sa 12,45 grama droge marihuane, te dvije digitalne vage sa tragovima marihuane.

Nakon dovršenog kriminalističkog istraživanja zbog počinjenih kaznenih djela neovlaštene proizvodnje i promet drogama, osumnjičeni će uz kaznenu prijavu biti predan pritvorskom nadzorniku Policijske uprave sisačko-moslavačke.

KUTINSKI URBANI TRAGOVI: K….OD OVCE

Slava kutinske glazbene pank i hc scene koja je drmala Hrvatskom 90-tih godina, pa sve do početka 2000-tih, danas se uglavnom prepričava u subkulturnim krugovima , a široj je javnosti slabije poznata, na žalost sjećanja na živo vrijemegrada blijede .  Među lepezu kutinskih pank i HC bendova teško je zaviriti i nekoga posebno izdvojiti, budući svaki od tih bendova ima svoju urbanu, lokalnu, kutinsku priču, a koja je razumljiva i globalno.

Danas ćemo tako u dijelu vezanom uz nekadašnju kutinsku "alternatvinu" glazbenu scenu, koja je rasla od "Sportske", "male sale" POU, pa do Barake, podsjetiti vas na bend osebujnog imena K.O.O. (ku..c od ovce).

Bend je osnovan 1993. godine i bili su nastupima i djelovanjem kao i mnogi u to vrijeme primanro vezani uz klub "Baraka".
Glazbeni žanr opusa K.O.O., bio je kombinacija melodične hardcore/punk glazbe. Kao i većina domaćih i stranih glazbenih sastava iz svemira pank, odnosno Hc glazbe, tekstovi su bili, moglo bi se kazati angažirani!
Snimili su 3 albuma, a posljednji "Čovjek s greškom" objavljen je samo na audio kaseti.

"moj grad je društvena tama
groblje za sve moje sne
osjecam zid medju nama
tvoj pogled mi govori sve", dio je primjerice teksta pjesme "Pogled u ništa" s albuma "Čovjek s greškom"

Među istinskim fanovima domaće pank scene , K.O.O. imali su zapaženo mjesto. Igor Ivanić bio je frontman ove kutinske grupe, danas je uspješni poslovni čovjek i vjerovali, ili ne...vinar!  K.O.O. su bili , Dač (bass), Pavle (drums), Bobo (guitar), Patuljak (vocals), Cuc (drums), Igor (drums), Nik (guitar). 
Neki od članova ovog benda su i danas glazbeno aktivni, poput nekadašnjeg gitarista K.O.O., Nika ( NIkola Nikolić), koji aktivno svira i danas u kutinskom bendu Los Kozmos.
Kutinski urbani tragovi ne smiju biti zagubljeni u zaboravu, jer su činili grad, njegovu istinsku bit, kreativnost i otpor mainstreamu i površnosti, stoga ćemo nastaviti s malenim kolažima sjećanja na mnoge urbane tragove Kutine, nadamo se da ćete nam se ponekad i pridružiti vašim fotkama, informacijama, javiti nam što smo zaboravili. Hvala vam





 

KUTINA/SPORT: IZVJEŠTAJ S UTAKMICE RK MOSLAVINA-RK KARLOVAC

Rukometaši kutinske Moslavine pobjedom nad RK Karlovac osvojili 5. mjesto Premijer lige za ostanak i izborili nastup u Premijer ligi i slijedeće sezone !

Subotnja večer dugo će se pamtiti među poklonicima RK Moslavina. U predivnoj atmosferi ,pred gotovo punom dvoranom,RK Moslavina je u odlučujućoj utakmici pokazala veliku želju i hrabro odigrala najvažniju utakmicu sezone. RK Karlovac je i drugi puta nadigran. Bila je to prava „ratnička“ utakmica,prepuna lijepih akcija koje su mnogobrojnu kutinsku publiku i navijače „Gerile“ više puta dizale na noge radi ovacija domaćim igračima. Kraj utakmice cijela je dvorana dočekala na nogama i dugotrajnim pljeskom nagradila domaće rukometaše za sav trud i izvedbe koje su pokazali ove sezone u Premijer Ligi.

Velike pohvale idu cijeloj ekipi i stručnom stožeru,a posebno vrijedi istaknuti sjajne izvedbe Vozaba i Kligla sa po 9 pogodaka,Crnojevića sa 4 , Vučelića(2), Horvata (1) , Slukana , Mihaljevića(3) ,Mudrinjaka(14 obrana) , Lukesa, Šušnju(2), Mrkalja, Frdelju, Vidoša, Masneca,Kristića i Daničića.

Nakon zadnjeg kola poznato je da Ligu napuštaju RK Dubrovnik i RK Spačva, a u dodatne kvalifikacije za popunu Premijer Lige idu RK Umag i RK Karlovac.

KUTINA: KADETI MAGNUMA PRVACI HRVATSKE!

Kadeti streljačkog kluba Magnum ovaj vikend 7.5.22. nastupali su u Osijeku na Prvenstvu Hrvatske u gađanju zračnim pišoljem i postigli izvanredne rezultate .

U konkurenciji 80 strijelaca i sedam ekipa iz Splita ,Zagreba ,Osijeka,Požege,Varaždina i Karlovca naši su strijelci ekipno zauzeli prvo mjesto s čak dvadeset krugova razlike od drugoplasirane ekipe.

Nakon finalnog gađanja i borbe za svaki hitac Franko Slota u pojedinačnoj konkurenciji osvojio je broncu a Kristijan Ivičić sa svojim najboljim gađanjem i ostvarenjem svog rekorda od 170 krugova zauzeo je 4.mj. u pojedinačnoj konkurenciji.

Kristijan Ivičić u konkurenciji mlađih kadeta postao je prvak Hrvatske, te potvrdio jako dobar rad trenera mlađih uzrasta Marka Slote.

„Ova sezona je bila vrlo uzbudljiva i teška za naše strijelce, teško se bilo uklopit u raspored natjecanje jer smo imali puno zaostataka zbog korone ali s našim upornim i napornim radom i velikom požrtvovnošću naših strijelaca rezultat je bio na vidiku i nadali smo se uspijehu naših strijelaca, što se na kraju i pokazalo.

Jako sam zadovoljan s radom ove sezone pogotovo s našim najmlađim strijelcima, nadam se da i iduća bude jednako uspješna,sad nam kreče sezona malokalibarskog pištolja i nažalost putovanja na treninge u Zagreb jer nemamo gdje bliže trenirati,ali eto šta je tu je nadamo se jednako uspješnim rezultatima i u narednom djelu natjecanja tokom ljeta“ kazao je trener Robert Sviben

FELJTON: KAKO SU GRAĐANI KUTINE I BIRAČI ŽESTOKO PREVARENI!? ( 1. DIO)

Da postoje moralne norme u politici onda bi se u Kutini po svemu sudeći trebalo raspisati nove izbore za Gradsko vijeće, a ne gradonačelnika! Govorimo ovo, jer je sustav “žetončića”, te vladanja mimo volje birača i većine stanovništva u Kutini praksa, koja je u zadnje vrijeme vidljiva svakome tko to želi vidjeti!

Davor Kljakić, bivši predsjednik propalog kutinskog HSLS-a, te isto tako na silu bivši predsjednik Gradskoga vijeća, te jedan od onih koji su na kratko boravili u istražnom zatvoru, danas je gradski vijećnik i to NEZAVISNI??? Isto tako uz njega su i bivši vijećnici HSLS-a!

Koga oni zastupaju u Gradskome vijeću? Nikoga! Niti su izravno izabrani na zadnjim , a i onim ranijim lokalnim izborima, niti se zna njihova politička snaga, niti je poznato koliko ih građana podržava, jer dotični i njegova privatna skupina ni ranije kao stranka ni danas ni na jedne izbore nisu izašli samostalno i to ne žele, već su kao dio vladajuće koalicije, uz osobnim pregovorima s HDZ-om postigli pozicije i fotelje!

Štoviše, nakon Kljakića koji je odstupio isključivo s pozicije predsjednika G.V.-a Kutine, te iz nadzornog odbora KSK ( ovom gradskom tvrtkom ćemo se uskoro zaista detaljno pozabaviti), dotični nije stranci vratio ni mandat u Gradskom vijeću Kutine, a ni u županijskoj Skupštini, kao i radnim tijelima iste! Davor Kljakić tako danas paradira s vladajućom strankom i njenim ljudima po rukometnim utakmicama, sjedi i šuti u Gradskome vijeću, obnaša funkciju člana županijske Skupštine, te radnih tijela i pravi se kako ama baš nikakav problem u njegovom ponašanju ne postoji!!!????

Pa da vidimo, zbog čega ni Kljakić ni njegovi dojučerašnji sudruzi nisu bivšoj stranci vratili mandate i zašto ih toliko zanima sjedenje u ulozi dijela vladajuće koalicije u Kutini, a onda Kljakićevo sjedenje u županijskoj Skupštini, ali ne kroz mandat stranke putem koje je ondje došao, već kao “nezavisni” nakon raspada stranke , a što je osobno uzrokovao svojim djelovanjem?!!

Drugo vezano pitanje, je pa zašto ovako, politički nemoralno ponašanje, toliko tolerira, štoviše trpi kutinski HDZ??? Jesu li razlog tome, neki individualni dogovori, većinsko mahanje ručicama u Gradskom vijeću, ili što?

Ponašanje bivših HSLS-ovaca, njihovog “šefa” i otimanje mandata stranci putem koje su uopće prispjeli u politički život Kutine, svjedoči kako se radi o ljudima, kojima su ciljevi daleko i to miljama od onoga što se zove “transparentno” političko djelovanje, s druge strane prihvaćanje po svaku cijenu takvih partnera, HDZ prikazuje u istinskom svjetlu koje je daleko od onoga u kakvom se ta stranka, odnosno njeni lideri prikazuju. Zar ne? Moglo bi se tako stvari postaviti…bez problema.

Da se maknemo i zanemarimo činjenicu kako je bivši HSLS-ovac, a danas zadržanim mandatom gradskog vijećnika i člana županijske Skupštine, svojim političkim djelovanjem sebi omogućio svojevremeno, naknadu kao predsjednik G.V.-a Kutine, zatim člana NO KSK, pa Bolnice u Popovači itd. itd., što ga je ponukalo da se javno početkom afere u čijem se središtu našao izjasni kako napušta stanku i “sve funkcije”, pa onda zadržao sve politički preko stranke stečene mandate i tako “zezne” bivšu stranku,??? Je li HSLS pod vodstvom Davora Kljakića izašao na ijedne lokalne izbore samostalno??? NIJE! Je li poznata snaga HSLS-a kao stranke među biračima , odnosno podrška birača ? NIJE, Je li poznata podrška građana i birača Davoru Kljakiću i njegovim , iznenada “neovisnim” mandatarima? NIJE!

Namjeravaju li Davor Kljakić i “njegovi ljudi”, vratiti mandate bivšoj stranci i ljudski i moralno izaći iz političke vlasti Kutine??? NE!!!! Županijske??? NE!!!!

Zbog čega je “transparentna” kutinska gradska vlast na čelu s HDZ-om toliko brižna i neosjetljiva prema ponašanju svog nekadašnjeg stranačkog, a danas šutke i jednoglasno prihvaćenog “neovisnog” partnera i dizača ruku u Gradskome vijeću?? Što se uopće tu promijenilo nakon izbijanja takozvane afere u režiji lokalnih paramedija, a iza čega je skrivena lokalna privatna skupina koja se kiti stranačkim nazivom SDP-a???

Umjesto Kljakića, na čelo gradskoga vijeća postavljen je tada nakratko HSLS-ovac, a onda kao po nekoj nevidljivoj direktivi i špranci sada bivši HSLS-ovac Krpes, koji se , nevjerojatnim sticajem okolnosti našao , gle čuda i nevjerice na mjestu u NO KSK umjesto Kljakića, na mjestu koje je plaćeno i koje je poslije izbornom matematikom i dogovorima pripalo HSLS-u???

Nema HSLS-a danas ni u nadzornim odborima , ni u gradskom vijeću, ni u županijskoj Skupštini, a na mjestima te stranke sjede čvrsto i zabetonirano bivši članovi iste stranke koji nisu vratili pozicije i mandate uz prešutno i svesrdno odobravanje… koga?? HDZ-a!!!!

I jesmo li možda u ovom osvrtu izrekli ijednu laž, objedu, ili neistinu, klevetu??? NISMO!!!! Ovo su nepobitne činjenice!

Tko danas čini većinu u Gradskome vijeću Grada Kutine??? Koalicija izabrana na zadnjim lokalnim izborima?? NE!!! Većinu čine uz HDZ, bivši članovi kutinskog HSLS-a, čije su mandate zadržali bivši članovi te stranke , Davor Kljakić, Miroslav Šnjarić, te Robert Krpes, zatim predstavnik stranke umirovljenika, vijećnik HNS-a….????

Tko sjedi u Nadzornom odboru gradske tvrtke KSK??? Na mjestu nekad HSLS-ovog Davora Kljakića, danas sjedi nekadašnji HSLS-ovac Krpes, koji umjesto HSLS-ovog predsjednika Gradskoga vijeća, danas kao nezavisni obnaša tu funkciju???

Nekadašnja članica i vijećnica HSLS-a Ana Balaško napustila je stranku i odustala od sudjelovanja u lokalnoj politici i u Gradskome vijeću, zbog kako je sama istakla , zbog nedemokratskog ponašanja Davora Kljakića. “Demokratski” Kljakić nije se odrekao ni vijećničke pozicije, ni one u Skupštini županije, ni u radnim tijelima Županije…. zanimljivo!???

Ovo je tek početak ove zanimljive priče o tome kako na izborima birate očito stranke i njihove članove , ukalupljene u šire koalicije, a onda kao vlast imate privatne osobe, nezavisne i razne dogovorne skupine? Pa kako se istina slučajno napiše , ili kaže, možete očekivati seriju medijskih napada, javni progon i linč…baš kao što to čini nerijetko kutinska privatna politička interesna lista skrivena iza imena SDP, skupa s pripadajućim paramedijima koje plaćaju između ostalih građani proračunskim dotacijama, te čak i HDZ-ovi direktori???? Sjajno, transparentno, milina od grada i od gradske vlasti….ove, one…svejedno…

Nastavlja se…….

HRVATSKA: NA KUMROVEČKOJ “PROSLAVI” KOMUNIZMA, LJUBITELJA TITA I BIVŠE DRŽAVE IPAK ĆE BITI OVE GODINE BITI ZABRANJENO NOSITI JUGOSLAVENSKE ZASTAVE, ŠAJKAČE I ODORE JNA!

Sramotna ideološka ikonografija koju svake godine možemo vidjeti u Kumrovcu u Hrv atskom Zagorju, gdje se okupljaju štovatelji bivše Jugolsaivje, komunističkog totalitazirma i diktatora Josipa Broza Tita iz država cijele bivše Jugoslavije, ove će godine ipak biti reducirana!

Na ovom skupu prepunom znakovlja komunisičkog režima, od srpova i čekića, petokraka, ćirilice, partizanskih odora i zastava propale Jugoslavije, mogli su se svojedebno vidjeti i neki kutinski “drugovi” nasmješeni od uha do uha i ozareni. Ove godine, organizatorima , Savezu antifašista Hrvatske, te Krapinsko-zagorskoj župniji i općini Kumrovec, odaslana je sljedeća poruka načelnika općine Kumrovec Roberta Šplajta; na kumrovečkoj proslavi koju mnogi hrvatski domoljubi s pravom nazivaju “komunističkim balom vampira”, biti će zabranjeno nositi srpske šajkače, ili zastave Jugoslavije i simbole JNA!

Pod krinkom antifašističke proslave i prisjećanja na Titov “Dan mladosti” i bivša vremena mnogi su isticali simbole koji asociraju na srbijansku agresiju, JNA, ali i razne druge simbole totalitarnog , komunističkog sustava, te su na taj način iskazivali neometano iz uz medijsku pratnju, mržnju prema samostalnoj Hrvatskoj i njenim stanovnicima. Gotovo u pravilu agresivnih pobornika komunizma na ovakvim skupovima ima “sa svih strana” no uglavnom lijevi mediji to zataškavaju, poput nekih kutinskih ljubitelja lika i djela komunstičkog zločinca Tita i ideologa bivše Jugoslavije i njenog režima.

Ipak, biti će dozvoljeno oblačiti se u pionire, moći će se nositi hrvatska trbojnica s petokrakom, te zastave drugih tadašnjih republika, no ne i ona Jugoslavije!

„Ne želimo da nam ljudi po Kumrovcu hodaju u šajkačama. Takva obilježja će biti oduzimana. Ljudi ne dolaze u Kumrovec da bi slavili bivšu državu i sistem nego da se provesele i sjete nekih bivših vremena. Svi su dobro došli. Nikoga od političara posebno ne očekujemo iako su prijašnjih godina znali doći bivši predsjednik Stipe Mesić i neki političari ljevice”, kazao je načelnik Kumrovca Šplajt.

SPECIJAL: “O TOME SE NE GOVORI”, U KUTINI I DANAS IMA OKO 1450 BLOKIRANIH GRAĐANA ŠTO ČINI 9,31 % RADNO SPOSOBNOG STANOVNIŠTVA!!??

PODACI O KOJIMA SE ŠUTI, SLUŽBENO U KUTINI I DANAS IMA SKORO 1500 BLOKIRANIH GRAĐANA, ŠTO ČINI 9,31 % RADNO SPOSOBNOG STANOVNIŠTVA, ODNOSNO 6,37% UKUPNOG BROJA STANOVNIKA! SISAČKO-MOSLAVAČKA ŽUPANIJA PO BROJU BLOKIRANIH MEĐU NAJGORIMA U ZEMLJI S GOTOVO 10% BLOKIRANIH MEĐU RADNO SPOSOBNIM STANOVNIŠTVOM, OVA SITUACIJA NE MIJENJA SE VEĆ GODINAMA…..

U dužničkom ropstvu dužem od 5 godina, a često i 10 tak godina u Hrvatskoj je i danas na desetke tisuća građana! Barata se brojkama iznad 200 tisuća ukupno blokiranih građana prema raznim izvorima od FINA-e, pa do drugih. Podaci o blokiranim građanima za Kutinu dostupni su za 2019. godinu, gdje je vidljivo kako je u našem gradu nešto više od 1500 blokiranih osoba, što čini značajan postotak radno sposobnog stanovništva!

Dugotrajne blokade, nemogućnost vraćanja kamata i nakaradni sustav gurnuli i su izvan zakona i u položaj obespravljenih građana , pa čak moglo bi se reći onih trećeg reda tako značajan dio radno sposobnog stanovništva! FINA kao relikt nekadašnjeg socijalističkog sustava “platnog prometa”, tako evidentira desetke tisuća građana s dugogodišnjim blokadama, a dosadašnje mjere raznih hrvatskih vlada pokazale su se samo kozmetičkim i političkim, skoro populističkim najavama koje nisu pomogle praktički nikome!

Blokirani građani oni su drugog reda, žive u sivoj zoni, snalaze se na razne načine, a dio ih je morao napustiti zemlju u potrazi za dostojnim životom , ali i pravednijim društvom od onoga koje trenutno postoji u hrvatskoj kao jednoj od najkorumpiranijih zemalja EU, s katastrofalnom birokracijom i slabom socijalnom osjetljivošću prema mnogim skupinama, a posebno se to odnosi na blokirane građane.

Podaci iz 2020. godine Sisačko-moslavačku županiju tako svrstavaju među najgore što se tiče blokada građana:

“U odnosu na ukupan broj stanovnika županije najviše je blokiranih građana u Sisačko-moslavačkoj županiji, 6,74 posto i Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, 6,28 posto, a te su dvije županije na vrhu i prema kriteriju broja blokiranih u odnosu na radno sposobno stanovništvo – Sisačko-moslavačka 10,22 posto, a Bjelovarsko-bilogorska 9,49 posto.”, podaci su to od prije dvije godine, a stanje se nije značajno promijenilo nabolje!

Udio blokiranih u Sisačko -moslavačkoj županiji među radno sposobnim stanovništvom i dalje se kreće nešto manje ispod 10% i u prva tri mjeseca ove godine prema podacima FINA-e za ožujak 2022. godine!

KUTINA u ovom trenutku ima oko 1450 blokiranih građana prema podacima FINA-e, što je neznatna promjena u odnosu na podatke iz 2019. godine! Udio u blokiranih u ukupnom broju stanovništva iznosi 6,37%, i temelji se na broju od 22.760 stanovnika koliko je popisano 2021. godine!

Ukupan udio blokiranih u radno sposobnom stanovništvu Kutine prema istim podacima iznosi visokih 9,31% što je u negativnom vrhu Hrvatske! O ovom problemu hrvatski mediji relativno rijetko pišu, a zanimljivo je kako SVI kutinski medijski prostori, od onih službenih , do raznih privatnih NIKADA nisu pisali o ovoj temi i STROGO JU IZBJEGAVAJU, ovu temu izbjegavaju i sve gradske vlasti unazad više od 10 godina i nigdje nećete čuti ni riječi na ovu temu.

Broj dugogodišnje blokiranih građana , njihov status, socijalna ugroženost i život na rubu , odnosno izvan sustava sigurno doprinose izuzetno lošim demografskim trendovima koji su pogodili Kutinu! Ni bivše , a ni današnje gradske vlasti, ne shvaćaju kako se šminkanjem grada, manifestacijama, neće poboljšati demografska slika grada, niti pomoći blokiranima, ili vratiti iseljene stanovnike. Najgore je što je kutinska oproba daleko nesposobnija od same pozicije , te ne nudi nikakvo poboljšanje, dapače još je gora opcija za Kutinu i kutinčane od sadašnje i mnogih prethodnih vlasti.

Blokirani građani žive godinama život građana drugog reda, a birokracija, kamate , onemogućavaju ih u normalnom radu i životu, štoviše ovi su ljudi često i ne svojom krivicom dospjeli u blokade oni kojima je onemogućen dostojan život i prava

SVIJET: MINISTARSTVO POTVRDILO, KOD MARIUPOLJA RUSKA JE VOJSKA ZAROBILA HRVATA, PRIPADNIKA UKRAJINSKE VOJSKE

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova potvrdilo je danas Večernjem listu, kako je ruska vojska u Ukrajini zarobila Hrvatskog državljina V.P., koji je ratovao na Ukrajinskoj strani , a pri pokušaju bijega iz Mariupolja zajedno s nekolicinom suboraca.

Ministarstvo ističe kako radi na rješavanju slučaja, no zbog osjetljivosti situacije ne može davati više informacija o konkretnom slučaju. Zarobljeni Hrvat pridružio se ukrajinskoj vojsci još 2020. godine kako bi na taj način dobio državljanstvo navodi RT (Russia Today), koji je objavio intervju sa zarobljenim pripadnikom ukrajinske vojske.

KUTINA/POLITIČKI OSVRT: ZLATKO BABIĆ JE MOŽDA I U PRAVU KADA KAŽE ” DA SU IZBORI ZA GRADONAČELNIKA OPET BI POBJEDIO” A EVO I ZAŠTO!

Kutinski gradonačelnik Zlatko Babić pri gostovanju u emisiji “Mreža TV”, izjavio je između ostalog kako bi da se održavaju izbori za gradonačelnika opet pobijedio” …i pri tome je po nama posve u pravu u ovom trenutku. Gledajući političku , ali i širu društvenu situaciju u Kutini, Babić je po mnogo čemu u pravu. Nakon što je izašao iz pritvora, gdje je bio prema svojoj izjavi u Tv emisiji Homo Politicus Mreže Tv “nepravedno optužen i nepravedno u zatvoru”, Zlatku Babiću popularnost među građanima nije pala!

Razlog tome je i činjenica kako je u svojih 4 godine mandata Zlatko Babić mnoge stvari u Kutini pomaknuo s mrtve točke , te napravio pozitivne iskorake, a s druge strane popularnost stranaka i stranačkih lidera nije pratila popularnost samog Zlatka Babića. Dapače, prva osoba kutinske oprobe, tijekom Babićeva boravka u zatvoru, dodatno je izgubila na popularnosti, SDP se politički praktički “izgubio” i nestao, a HDZ je već duže vrijeme neprepoznatljiv.

U ovom trenutku u Kutini, dvije najveće stranke, barem na papiru, a to su HDZ i SDP imaju zajednički problem i veliku sličnost, potpuno, devastirajuću i nevjerojatnu KADROVSKU POKAPACITIRANOST. Razlog tome je identičan, zatvaranje u vlastite snove o nedodirljivosti, bavljenje samima sobom i uljuljkanost idejom o fiksnom i nepromjenjivom osnovnom biračkom bazenu, te brojkama “svojih birača”!

Daleko od osjećaja za vlastite sugrađane u sigurnom okviru dobro plaćenih radnih mjesta i funkcija, desetljećima HDZ u Kutini živi kao zasebna cjelina , te neka vrst dinastije koja smatra kako će “vječna politička matematika” osigurati bezvremenski okvir vladanja Kutinom, dok SDP pokušava medijskom propagandom po društvenim mrežama nagristi “ultimativnog” političkog protivnika, te zasjesti na njegovo mjesto, ali bez ijedne druge ideje osim dokopati se vlasti i biti isti, ili gori od političkog suparnika.

U takvom okruženju, obje su stranke doživjele neku vrstu unutarnje regresije i ostale bez kadrova koji bi mogli biti poželjni dovoljno velikom broju birača izvan stranačkog biračkog bazena i mašinerije. A tu i HDZ i ostali akteri kutinske političke scene dolaze do neočekivanog problema, naime za izbor gradonačelnika, potrebno je malo više od stranačke iskaznice i položaja u hijerarhiji stranke… potreban je određeni postotak neovisnih glasova građana!

HDZ nema u ovom trenutku u svom vrhu, ili među užim, pa i onim širim krugom svojih istaknutih članova ni K od iole kvalitetnog, ili javnosti prihvatljivog kandidata za mjesto gradonačelnika!

SDP je u sličnoj, ako ne i goroj poziciji., Nakon poraza na izborima 2017-te godine, stranka se našla u klanovskim sukobima i teškom raspadu koji je današnja čelnica samo produbila, stvorivši nekakakav hibrid strake i osobne privatne političke liste.

Kako god se stvari okrenu Zlatko Babić, danas stjecajem okolnosti kao nezavisni gradonačelnik ujedno je i jedina osoba koja uživa povjerenje šireg kruga građana, čak i nakon posljednjih događaja. Ova situacija u Kutini samo svjedoči desetljećima samodopadnog i bahatog ponašanja stranaka, kao zatvorenih krugova političkog i društvenog lažnog elitizma, te skupina onih koji na sve moguće načine koriste pozicije, mogućnosti koje im iste donose, te dostupnost poluga moći i vlasti, pa i same gradske kase….i posljedica toga između ostalog jest i posvemašnja kvantiteta kadrova. Niti će HDZ, a ni SDP dovijeka uživati nedvojbenu potporu birača samo zbog krinke stranačke zastave i ideologije, niti će sve veći udio novih birača previše mariti za prepoznatljive stranačke boje i “brend”….

U takvim okolnostima Zlatko Babić je ni kriv ni dužan, ne samo svojim radom i dosadašnjim načinom upravljanja Kutinom , već i posvemašnjom degradacijom stranačkih kadrova postao u ovom trenutku jedini prihvatljivi politički predstavnik, većine birača koji izlaze na izbore u Kutini. Prema onome što je izjavio u Tv emisiji, vidljivo je kako je Babić ovih činjenica postao i svjestan.

Babiću su, realno gledajući njegovi dojučerašnji stranački drugovi i kolege u znatnoj mjeri postali veći teret nego podrška, uvžavajući dio onih koji su zaista i bili 100% uz njega. Važnije je što je uz njega vidljivo bila većina građana, unatoč bjesomučnoj propagandi mržnje i javnog linča koju je vodio dobro znani kutinski FB novinar u službi ljevice.

Ljevica koja postoji samo deklarativno, a koju čini malena skupina ljudi koje zanima isključivo osobni interes i ambicija trebala bi pak ozbiljno razmisliti da promjeni vodstvo, osvježi članstvo, makne se od ideoloških ekstremista, pseudojugoslovenske i komunističke ideologije, pa čak i grupa unutar sebe koje su bliske velikosprskim idejama…

Srpska nacionalna manjina u Kutini, kao tradicionalno biračko tijelo SDP-a, naime u većini slučajeva glas je na zadnjim izborima dala upravo Zlatku Babiću unatoč tome što je bio HDZ-ov kandidat, kao neovisni u budućnosti, mogao bi dobiti još i veću potporu s ovakvim vodstvom i ponašanjem kakvo SDP danas ima.

HDZ pak, kao da se natječe u rušenju povjerenja građana u sebe… medijski PR nije agresivan i verbalno nasilan poput onog SDP-a no totalno je izvan realnosti, neprekidne salve protokolarnih vijesti, samodopadnih našetavanja i ignoriranje realnosti, građana, gospodarskih okolnosti i vlastitih slabosti poput očajne kvalitete vlastitih kadrova i nesposobnosti pridobijanja neodlučnih birača, te na koncu nepopularnosti nekih istaknutuh članova među građanima, te uporno guranje u prvi plan ljudi koje sugrađani s pravom ne prihvaćaju i čija je kvaliteta i više nego upitna, ne vodi u izglednu svjetlu političku budućnost.

Ukoliko se pokaže da Babić govori istinu, a to potvrde i insitucije , odnosno nekakav budući pravorijek suda, tada mu ništa ne stoji na putu ukoliko odluči uzeti i treći mandat, jer ako stvari ostanu kakve sada jesu, izbora osim Zlatka Babića kutinčani jednostavno neće ni imati!
Da se razumijemo, ni to nije dobro! Kutina nema već duže vrijeme svježe lice u lokalnoj politici, kao ni ideje, sve se svodi na dva fiktivno zaraćena politička tabora s istim ciljem , a koja vode već odavno potrošena lica , odnosno loši kadrovi, bez istinske želje za postizanje veće kvalitete života za sve…

Primarni ciljevi većine unutar gradskog HDZ-a, baš kao i SDP-a, su ostanak na vlasti, direktorske i pročelnićke funkcije, dobre plaće, što je manje moguće osobne odgovornosti , a tu je svepristuno posezanje za nepotizmom i koruptivni karakter pojedinaca, te gledanje na vlast kao mehanizam za ostvarenje vlastih ambicija, no i postizanja osobne materijalne koristi!

Stranke koje se još pojavljuju u kutinskom političkom životu, nisu ništa do satelita dvije velike partije, te u pravilu tek alat u rukama prvih ljudi takvih stranaka. HSLS kao nekada moćna stranka u Kutini, nakon što je njome protutnjao D.KLjakić danas i ne postoji, dok se njen bivši predsjednik i “njegovi” ljudi u vlasti nalaze kao “neovisni” , ne predstavljajući ni bivšu stranku, ni birače, ni sugrađane, već jedino i isključivo ruke u vijeću i sami sebe!

U ovakvoj političkoj žabokrečini bez političke snage koja bi se iznad iste uzdigla, Zlatko Babić ukoliko je točno kako je nepravdeno optužen, a to se na koncu eventualno i pokaže, sigurno može mirno spavati.

OSVRT: MEDIJSKO VELIČANJE KOMUNIZMA O TROŠKU GRAĐANA KUTINE…..

Kutina je vjerojatno jedan od rijetkih gradova u Hrvatskoj gdje se javnim , gradskim novcem financira medijska kuća, čiji zaposlenik istu koristi godinama u privatne svrhe, sklapa Ugovore tijekokm državnih i vjerskih praznika s javnim poduzećima kao fizička osoba, te djeluje privatno koristeći svu raspoloživu infrastrukturu javnog trgovačkog društva u privatne i poličke svrhe, a pri tome i vodi niz vlastitih FB stranica, kako bi širio podjele u društvu, lažne vijesti i mržnju.

Tako recimo dotični “medijski djelatnik” svake godine obilježava godišnjicu smrti komunističkog diktatora Josipa Broza Tita, te “oslobođenje Kutine” 8. svibnja 1945. godine od strane partizanskih, komunisitčkih “oslobodioca”. Praznike naziva po nekadašnjim Jugoslovenskim nazivima , primjerice “Prvi maj”, “8 Mart”, te uživa sve blagodeti primanja plaće iz društvenog, javnog proračuna.

Da bismo tek dotakli temu i pitanje zbog čega su građani Kutine primorani plaćati neizravno , kroz proračunska sredstva, višegodišnju zloupotrebu javnog medija, trpjeti samovolju i medijski linč jednog lokalnog FB “medija” i nejgovog “urednika”, treba pitati prije svega gradske vlasti koje više godina dopuštaju ovake pojave i iste čak i financiraju…. Zašto? Zbog medijskog reketa, zastrašivanja i ucjena? Nije isključeno.

8. SVIBNJA 1945. godine, Kutina nije oslobođena! Tada je jedan nedemokratski i zločinački režim, onaj nacistički, zamjenio drugi, komunisitčki. Komunističke vlasti i “oslobodioci” Kutine, naš su gard zavili u crno, ako i cijelu Hrvatsku, počinivši, tijekom rata i nakon “oslobođenja cijeli niz zločina, ubijali su bez suđenja, otimali imovinu i zemlju, vršili prisilno iseljavanje manjina, Nijemaca, te mnogih drugih, zatirali su tradiciju i nacionalne osjećaje Hrvata, mijenjali povijest, imena ulica, zatirali događaje i običaje većinskog naroda, počnili razne zločine i uniptili živote tisućama ljudi.

Pitate li se zbog čega se u Kutini i danas plaća medij čiji zaposlenik javno veliča komunizam, ističe datume komunističkih “praznika”, te kao “povijesne” događaje ističe one iz bivše Jugoslavije, poput “”Dana pobjede ” iz vremena Totove Jugoslavije, ili Dan “oslobođenja” Kutine 8. svibnja 1945???

Koliko god se vršio pritisak na svakoga tko pokuša kazati istinu o medijskoj zloupotrebi u Kutini, o višegodišnjem divljanju medijskog verbalnog nasilnika i promicatelja podjela i komunističke ideologije i prikrivenog medijskog PR stručnjaka lokalne ljevice i pojedinaca angažiraih na destabilizaciji društvenog i političkog sustava u Kutini, nećemo prestati o tome govoriti sve dok se ovakve pojave zakonski ne sankcioniraju i onemoguće.