DAN SJEĆANJA NA TRAGEDIJU VUKOVARA I ŠKABRNJE

DANAS SE SJEĆAMO TRAGEDIJE VUKOVARA, ŠKABRNJE, I DRUGIH HRVATSKIH GRADOVA I SELA U DOMOVINSKOM RATU, DAN KADA SVI ZAJEDNO MORAMO PROMISLITI O ŽRTVI NAJBOLJIH OD NAS!

Dan sjećanja ili službeno Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje obilježava se 18. studenoga svake godine kao državni blagdan i neradni dan u Republici Hrvatskoj kao trajno sjećanje na sve žrtve Domovinskog rata. Kako žrtve Vukovara i Škabrnje, najmasovnije u Domovinskom ratu, povezuje isti datum i potreba za dostojnim odavanjem počasti svakoj žrtvi, krajem 2019. godine Hrvatski sabor izglasao je novi Zakon o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u kojem je uveden novi blagdan (praznik) 18. studenog na dan pada grada Vukovara u znak sjećanja na sve žrtve Domovinskog rata.

ZAŠTO GRINTAVCIMA, UGLAVNOM ONIMA LIJEVE POLITIČKE PROVINCIJENCIJE, A OSOBITO JUGOFILIMA SMETA DAN SUĆUTI ZA MIŠU KOVAČA?

Ako ćemo strogo glazbeno i studijski vezano uz glazbu, naravno da ima kvalitetnijih izvođača, kantautora koji su djelovali na našem terenu od Miše Kovača. No Mišo Kovač je samo glazbeni fenomen, on je bio dio života generacija, bio je domoljub, a bio je i dio društvenog folklora i nezaobilazni dio važnih događaja u životima VEĆINE, ne samoproglašene društvene elite “duboke misli” i “istančanog ukusa”.

Još u vrijeme Jugoslavije, dok se masovno hrlilo trhuhom za kruhom na pečalbu , uglavnom u Njemačku, Mišine kasete bile su sastavni dio opreme gotovo svakog automobila naših gastarbajtera, jer su simmbolizirale domovinu, toplinu, more, Dalmaciju, jug, svadbe, nedjeljno vrijeme spravljanja ručka, obitelsjke trenutke i zajedništvo… tako je bilo i tu nema spora.

Mišo Kovač bio je i “onaj pozadinski zvuk” rodne grude, stijene, mora, imao je karizmu, koja je nadjačala vokal, i postao među narodom simbol , bez političke pozadine i davno prije 90-tih, kako to vole plasirati uglavnom ljevičarski kmečavci i cendravci po društvenim mrežama.

Uostalom , gdje su ti vječni komentatori, čuli da primjerice Nijemci tradicionalna druženja, proštenja, skupove i slično začine glazbom Ramsteina, ili Scorpionsa, možda Kraftwerka???

Ono što kmečavcima smeta nije odluka o danu sućuti, pazite ne danu žalosti, već sućuti, jest činjenica da se Mišu vezalo uz svakodnevni život , fešte , krštenja, svadbe, more i ljetovanje, dug put sa sjevera i zapada na jug Europe , do rodne ulice i gradilišta kuće????

I punkeri i metalci i pripadnici subkulturnih glazbenih pokreta i skupina, znali su barem dvije tri Mišine pjesme i ponekad, u nekim prigodama pdići ruke u zrak na taktove “Jedan dan života”, “Ostala si uvijek ista”……

Posebno , te fejs kmečavce ogorčene proglašenjem Dana žalosti pati činjenica i da je Mišo kao čovjek bio OMILJEN U NARODU, a samim time njima problematičan, da je bio deklarirani Hrvat i domoljub.

Isto je tako činjenica da glazbeni divovi ove male zemlje , poput pokojnog Bareta , Massima, Arsena nisu ni u čemu sporno veliki glazbenici s golemom kulutrnom ostavštinom, no Mišo je bio čovjek za “svaki dan”, za “usput”, ali i pratnja mnogim romantičnim, tužnim, ili važnim trenucima milijunima ljudi u njihovim životima..uostalom, ne samo na području Hrvatske.

Mišu su slušali i slovenci, bosanci, srbi……pa čak i nijemci, jer su ih dalmatinski melos i markantan brkati dalmatinac podsjećali na lude ljetne avanture, ili romanse na jadranskoj obali.

Stoga treba znati shvatiti, kako Mišo nije bio samo pjevač, bio je miljenik žena, Dalmacije, Splita, Šibenika, Hajduka, Hrvatske, onaj tip čiju su sliku svi odmah prepoznali, s onim pjesmama koje su se izvodile od stadiona do društvenih domova i svadbenih noći.

No grintavicima smeta poveznost naroda i čovjeka, simbolika, zajedništvo, bilo što za što se svi nekako skupa možemo uhvatiti u nekom trenutku naših života , gdje imamo uvjetno rečeno, nekakvo kolektivno sjećanje uz neki moment.

Slično je i s Oliverom, glazbenikom iz istog podneblja, ali neuporedive kvalitete i snage, no isto tako, jamčimo, da primjerice Kekin Mile , ili Remi iz Elementala, neće obilježiti jedno kolektivno sjećanje kao Mišo, već će to možda biti uskoj skupini ljudi, ajmo biti baš banalni, neće narodu ni Bach, Mozart, ili Pink Floyd biti poveznica , već, eto Mišo, ma koliko pronašli nedostatka u glasu, ili trivijalnosti u tekstovima, ili banalnosti u “poruci”.

No i to je pogrešna premisa, naime, tamo negdje davnih 70-tih godina , daleko od poznate ulice i sela, kvarta i igrališta djetinjstva, od razumljivog jezika i osobne slobode, baš je Mišo nakon povratka s bauštele, ili u automobilu koji se kreće put domovine povezao sjetu, tugu, obale mora, brege Hrvatske s “običnim, malim čovjekom”, koji je bio ostao i uvijek će biti stup i sol zemlje, a ne nekakva marginalna skupina vrištećih drekavaca s društvenih mreža, koji nešto uvijek nedostaje, taman ispred njih stajalo “ptičje mlijeko” , a koji se s narodom među kojim žive ne mogu poistovjetiti?

Tako, da….. presudite sami.

DANAS JE SV. HUBERT ZAŠTITNIK LOVACA I ŠUMARA…

Danas je spomendan Svetom Hubertu, zaštitniku lovaca. Ovaj dan lovci i lovačka društva diljem Hrvatske obilježavaju 3. studenog. Hubert je osim lovaca zaštitnik šumara, kinologa, optičara.

Hubert je rođen 656. godine , a umro je u Turi, 10. svibnja 727. na području današnje Belgije. Lovci diljem Europe su štovali sv. Huberta te mu na simbolično blagoslov darivali ulov i hranu. Crkva je kult sv. Huberta podupirala, a on je i danas prihvaćen među šumarima i lovcima diljem Europe.

Prema sv. Hubertu skrojen je lovački kaput hubertus koji koriste i lovci u Hrvatskoj, kao svečanu odoru, prema ovom svecu nazvan je i lovački pas , točnije belgijski ovčar.

Lovci slave sv. Huberta Svetim misama, te lovačkim druženjima, a ovaj običaj su godinama gajila i kutinska lovačka društva. U današnjim okolnostima druženja su reducirana, no sigurno će ih biti.

Ovim putem svim lovcima i šumarima čestitamo njihov dan.

BLAGDAN SVIH SVETIH…SJETIMO SE PREDAKA, KROZ TITRAJ SVIJEĆA PRIZOVIMO PONOVO PLAMEN SLOBODE…

Sollemintas Omnium..Svi Sveti… blagdan u Katoličkoj crkvi kojim se slave svi sveci…Prvoga dana mjeseca studenoga svake godine slavimo blagdan Svih svetih. Tog dana slavimo one svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života te su njihove duše ušle u kraljevstvo Božje pošto su nakon smrti njihove krsne haljine ubijeljene u krvi Jaganjčevoj.

No sve je to nevažno..u svojoj važnosti, jer istinski, u narodu ovaj dan, 1 studeni, prisjećamo se zapravo onih koji su nam iz najbližeg kruga obitelji, rodbine..prijatelja napustili ovaj Svijet i umrli!

Možemo mi zavaravati sebe kršćanskim, svjetovnim, ovim , ili onim razlozima, no to je datum koji smo si uzeli u svojoj silnoj lijenosti, zaboravu, taj isti zaborav istrgnuti reda radi i forme iz bespuća zaborava i pohoditi groblja…grobove svojih predaka, ljudi koji su nam nešto značili u našim prolaznim životima…

Danas u sumraku svijeta i zdravog razuma i svjetski centri moći žele zatrti i tu kao i sve ostale tradicije, uplašiti nas, zatvoriti, nametnuti strane “vrijednosti” , uništiti obitelj kao jezgru društva. Izbrisati ljudskost i nametnuti vladavinu straha i sukoba, to jest cilj današnjih elita koje čovječanstvo vode u kolo smrti i propasti.

Nekada , dok smo bili slobodni ljudi i slobodno društvo (DANAS TO VIŠE NISMO), okupljali smo se na grobljima, razgovarali, družili se, sjećali se predaka i vremena iza nas..koristeći znanja i sjećanja za stvaranje boljeg svijeta ispred nas… danas to nemamo!

Imamo okvir koji nam kroje sile koje svojim postupcima i polako zatiru našu ljudskost , slobodu, čovjeka u nama, u ovim vremenima straha i nesigurnosti… kada se mnogi boje iskazati čak i svoje mišljenje javno…

Zaboravite na trenutak svijet kakav danas imamo…sjetimo se naših predaka u miru, bez straha i nametnutih laži….i stvorimo njima u čast ponovo slobodu….

Miris voska, povjetarac večernji što baca sjene posvuda…zvuk zona…. neka nam to budu vodilja, a ne strah, ogorčenje i osjećaj beznadežnosti… svijeća titraj, Svetost trenutka i sjećanja iz kojih ponovo može izbiti iskra što će zapaliti slobode plamen!

BLAGDAN SVIH SVETIH…SJETIMO SE PREDAKA, KROZ TITRAJ SVIJEĆA PRIZOVIMO PONOVO PLAMEN SLOBODE…

Sollemintas Omnium..Svi Sveti… blagdan u Katoličkoj crkvi kojim se slave svi sveci…Prvoga dana mjeseca studenoga svake godine slavimo blagdan Svih svetih. Tog dana slavimo one svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života te su njihove duše ušle u kraljevstvo Božje pošto su nakon smrti njihove krsne haljine ubijeljene u krvi Jaganjčevoj.

No sve je to nevažno..u svojoj važnosti, jer istinski, u narodu ovaj dan, 1 studeni, prisjećamo se zapravo onih koji su nam iz najbližeg kruga obitelji, rodbine..prijatelja napustili ovaj Svijet i umrli!

Možemo mi zavaravati sebe kršćanskim, svjetovnim, ovim , ili onim razlozima, no to je datum koji smo si uzeli u svojoj silnoj lijenosti, zaboravu, taj isti zaborav istrgnuti reda radi i forme iz bespuća zaborava i pohoditi groblja…grobove svojih predaka, ljudi koji su nam nešto značili u našim prolaznim životima…

Danas u sumraku svijeta i zdravog razuma i svjetski centri moći žele zatrti i tu kao i sve ostale tradicije, uplašiti nas, zatvoriti, nametnuti strane “vrijednosti” , uništiti obitelj kao jezgru društva. Izbrisati ljudskost i nametnuti vladavinu straha i sukoba, to jest cilj današnjih elita koje čovječanstvo vode u kolo smrti i propasti.

Nekada , dok smo bili slobodni ljudi i slobodno društvo (DANAS TO VIŠE NISMO), okupljali smo se na grobljima, razgovarali, družili se, sjećali se predaka i vremena iza nas..koristeći znanja i sjećanja za stvaranje boljeg svijeta ispred nas… danas to nemamo!

Imamo okvir koji nam kroje sile koje svojim postupcima i polako zatiru našu ljudskost , slobodu, čovjeka u nama, u ovim vremenima straha i nesigurnosti… kada se mnogi boje iskazati čak i svoje mišljenje javno…

Zaboravite na trenutak svijet kakav danas imamo…sjetimo se naših predaka u miru, bez straha i nametnutih laži….i stvorimo njima u čast ponovo slobodu….

Miris voska, povjetarac večernji što baca sjene posvuda…zvuk zona…. neka nam to budu vodilja, a ne strah, ogorčenje i osjećaj beznadežnosti… svijeća titraj, Svetost trenutka i sjećanja iz kojih ponovo može izbiti iskra što će zapaliti slobode plamen!

PREMINUO JE MIŠO KOVAČ, HRVATSKA GLAZBENA LEGENDA

Otišao je Mišo Kovač, jedna od najvećih legendi hrvatske glazbene scene. Svojim bezvremenskim pjesmama, iznimnim utjecajem i milijunima prodanih ploča obilježio je generacije i ostavio neizbrisiv trag u hrvatskoj glazbi. Preminuo je u 85. godini života.

Njegove pjesme nastavit će živjeti, a uspomena na njega neće izblijedjeti.

Počivao u miru, legendo. 🖤

SVE ŠTO MOŽDA NISTE ZNALI O BLAGDANU SVIH SVETIH, DUŠNOM DANU, OBIČAJIMA I STRANIM UTJECAJIMA…

Koliko danas zapravo znamo o običajima vezanima uz blgadan Svih svetih? Blagdan je to koji je povezan sa štovanjem pokojnika , a u katoličkoj ckrvi vezan uz slavljenje Svih svetih.

Ovaj dan se , zajednički u svim crkvama kršćanskog obreda poćeo kao Spomen mučenika obilježavati još od 4. stoljeća , a prvi tragovi obilježavanja ovog dana pronađen su u Antiohiji i to baš na dan poslije Duhova, ili Dušnog dana. Papa Grgur III, premjestio je blagdan na 1. studenoga, a taj se datum , zanimljivo poklapa s drevnim keltskim blagdanom “Smahain” koji je za Kelte označvao Novu godinu…. prema povijesnim izvorima do ove je promjene došlo na molbe irskih monaha.

U crkvenoj godini blagdan Svih svetih značaj i današnje značenje dobio je u razdolju od IX do XI stoljeća prema Hrvatskoj enciklopediji.

Običaj obilaženja gorblja kakav danas znamo, te bdjenje z zvonjavu crkvenih zvona pojavio se tek u 20. stoljeću. U prvim godinama ostavljala se hrana , ili su se kroz noć ostavljali u kućama prostrti stolovi s jelom i pićem.

Dušni dan, zapravo je dan posvećen pokojnicima i vrijeme kada se često daju mise zadušnice, no običaj da se odlazi na groblja i prisjeća pokojnika na 1. studeni, koji je u suštini dan posvećen znanim i neznanim svecima i mučenicima, ostao je i opstao i danas je takva praksa.

Kako je kod nas postupno isčezao prvotni običaj ostavljanja hrane i pića na gobovima, ili na stolovima u kućama, tako je zadnjih 40-tak godina postupno isčezao i običaj da se za ovaj blagdan desetak muškaraca mijenja u zvonjenju ckrvenim zvonima.

U našem kraju u kapelicama i crkvama, u mnogim selima običaj bdijenja i zvonjena tijekom Svih svetih zadržao se sve do prije nekih 35 do 40 godina. Mnogi se i danas sjećaju tog običaja iz djetinjstva i to ne stari ljudi, već današnji 50-togišnjaci, pa čak i oni mlađi u 40-tima.

Običaj na ovaj blagdan je imati i bogatiju trpezu, što ima logike, jer je u Hrvatskoj i mnogim zemljama ovo neradni dan , a i praktičnog razloga, jer često u goste dolazi na taj dan raseljena rodbina koja posjećuje groblja. Nije bila rijetkost da se toga dana na stolovima uz rodbinu i prijatelje koje vežu zajednički preci, pokojni prijatelji i drage osobe, nađe i pečena purica, razna jela i piće. Tako je i danas, uglavnom se priprema bogatiji ručak, ili večera nakon obilaska groblja i paljenja svijeća i lampiona.

Ovih dana svake smo godine unazad 2-3 zadnja desetljeća svjedoci i sporova i rasprava oko tzv “Noći vještica”, odnosno Halloween-a, “praznika” koji se događa dan prije Svih svetih, a manifestira modernom pop kulturom, praćenom dubljenjem bundeva horor filmovima, maskama, slatkišima…

Ovaj običaj stigao je kod nas iz anglosaksonskog kruga i nije domaći običaj, a veže se također na paganske običaje, no populariziran je kroz filmsku i industriju zabave posebno u SAD-u. Sam Halloween, iznimno je popularan i u mnogim kršćanskim zemljama, a običaj je vezan uz vjerovanje kako maškare tjeraju zle duhove, dok paljenje vatre simbolizira svjetlo koje dušama pomaže pronaći put.. Izvor ovog običaja dolaski iz Keltskih vjerovanja. Ono što je sporno, jest činjenica kako ova tradicija zaista ne spada u domaću tradiciju i kulturu , već dolazi iz spomentog anglosakskog skupa zemalja i običaja…no to je već iziskuje jednu posebnu temu. Katolička crkva oštro se protivi običajima i tradiciji Helloween-a..

Svi sveti u našem narodu, ne služe samo kao blagdan sjećanja na pokojnike , već su i vrijeme susreta obitelji, rođaka, onih koje dugo nismo vidjeli i druženje u kolektivnom prisjećanju na one koji više nisu među nama. Običaji uoči i tijekom ovog blagdana imaju više varijanti od kraja do kraja Hrvatske, od Međimurskih, do onih na jadranskoj obali, no jezgra je ista…

“MAKE IT SO” – OTIŠAO JE NAŠ KAPETAN, SIR PATRICK STEWART (1940. – 2026.)

Nakon Checkova, ootišao nam je i kapetan Picard 🙁

S golemom tugom u srcu javljamo da nas je u 86. godini života napustio legendarni Sir Patrick Stewart. Čovjek koji nam je podario moralni kompas galaksije, neumoljivi intelekt i nezaboravni glas, preminuo je mirno u svom domu, ostavljajući iza sebe prazninu koju je nemoguće popuniti.

Za milijune nas širom svijeta, Patrick Stewart nije bio samo glumac. Bio je vođa. Bio je diplomat. Bio je čovjek koji je redefinirao što znači biti kapetan u Zvjezdanim stazama.

Kada je 1987. godine preuzeo zapovjedništvo nad Enterpriseom-D kao Jean-Luc Picard u seriji Star Trek: The Next Generation, donio je nešto posve novo. Dok je Kirk rješavao probleme šakama i šarmom, Picard nas je učio snazi diplomacije, važnosti ljudskih prava, književnosti i filozofije. Kroz njegovu izvedbu, znanstvena fantastika je dobila novu dubinu i dostojanstvo, a rečenice poput “Make it so” i “Engage” postale su dio pop-kulture i naših svakodnevnih života.

Njegov utjecaj na franšizu bio je toliki da je oblikovao viziju budućnosti u kojoj svi želimo živjeti – budućnosti u kojoj su empatija, razum i pravednost iznad svega. Čak i desetljećima kasnije, kada se vratio u seriji Star Trek: Picard, podsjetio nas je zašto smo se uopće zaljubili u ovaj svemir.

Iza kazališnih reflektora i kapetanskog mosta, bio je topli obiteljski čovjek, strastveni aktivist i istinski vitez koji je svojim životom inspirirao sve nas.

Kapetane, hvala Vam na svakoj lekciji, na svakom letu u nepoznato i na tome što ste nas učili da budemo bolji ljudi. Vaša misija je završena, ali Vaše nasljeđe živjet će vječno među zvijezdama. ✨🌌

“The miracle is not that we should walk on the water, but that we should walk on the green earth in the company of friends and love.”

Podijelite u komentarima: Koja vam je omiljena Picardova epizoda ili trenutak po kojem ćete zauvijek pamtiti našeg kapetana? 👇

#StarTrek#JeanLucPicard#PatrickStewart#RIPPatrickStewart#MakeItSo#StarTrekTNG#SciFiHrvatska

PLENKOVIĆ NAJAVIO RAST MINIMALCA NA 1.130 EURA!

Premijer Andrej Plenković najavio je povećanje minimalne plaće u Hrvatskoj na 1.130 eura bruto od 1. siječnja 2027. godine. To je 80 eura više nego ove godine, odnosno rast od 7,6 posto.

💶 Vlada najavljuje i mjere pomoći poslodavcima koji isplaćuju minimalne plaće, i to tijekom prva tri mjeseca iduće godine.

📈 Rasti će i minimalna studentska satnica, koja bi trebala iznositi 7,06 eura.

Ipak, važno je naglasiti da je riječ o bruto iznosu, dok će stvarna isplata na račun biti manja i ovisit će o poreznim okolnostima.

❓ Što vi mislite – hoće li povećanje minimalne plaće biti dovoljno da radnici lakše pokriju troškove života?

💬 Napišite svoje mišljenje u komentarima!

UOČI SVIH SVETIH: SJEĆATE LI SE “ŠUŠKAVCA” ILI “SLAMNATOG CVIJEĆA”, KRIZANTEMA NAŠIH BAKA?

Starinsko “šuškavo” cvijeće najpoznatije je pod nazivom slamnati cvijet ili jednostavno šuškavac (lat. Xerochrysum bracteatum, nekada poznat kao Helichrysum bracteatum). U nekim se krajevima naziva još i slamnata ruža ili suhač.

Ovo je prepoznatljivi ukras vrtova naših baka koji ponovno prolazi kroz veliku popularnost. Glavna mu je osobina to što su mu latice prirodno krute, suhe i papirnate strukture pa doslovno šušte na dodir ili povjetarac čak i dok je biljka potpuno živa u zemlji.

Šuškavac cvjeta od lipnja pa sve do kasne jeseni (obično do kraja listopada). Biljka neumorno stvara nove pupoljke kroz cijelo ljeto, a njezinu cvatnju u vrtu prekida tek prvi jači jesenski mraz, jer kao jednogodišnja biljka ne podnosi minuse.

Tradicionalna “Zimska krizantema” naših baka

Danas su groblja za Sve svete preplavljena svježim krizantemama (multiflorama) u loncima. Međutim, u prošlosti, prije moderne stakleničke proizvodnje i uvoza svježeg cvijeća u kasnu jesen, šuškavac je bio glavni cvijet za ukrašavanje grobova za Sve svete i Dušni dan.

Domaćice bi tijekom ljeta pažljivo brale i sušile šuškavce. Upravo uoči Svih svetih, od tih sačuvanih, jarkih “slamnatih” cvjetova pleli su se raskošni trajni vijenci i aranžmani koji su donosili boju na grobove u vrijeme kada je sve drugo u prirodi već uvenulo.

Budući da osušeni šuškavac ne može uvenuti, takvi aranžmani savršeno podnose niske novembarske temperature, mraz i jake jesenje kiše. Dok svježe krizanteme nakon prvog jačeg mraza posmeđe i uvenu, šuškavac na grobovima ostaje netaknut i živih boja mjesecima, nerijetko kroz cijelu zimu.

KUTINA: POSEBNA REGULACIJA PROMETA NA BLAGDAN SVIH SVETIH

Kao i svake godine na snazi će biti posebna regulacija prometa kod prema gardskom groblju u Kutini.

Privremena regulacija prometa odnosi se na subotu 31. listopada i nedjelju 1. studenoga u vremenu od 07:00 do 22:00h.

JEDNOSMJERNI PROMET

u Cvjetnoj ulici

na dijelu Ckrvene ulice od raskrižja s Cvjetnom ulicom do raskrižja s ulicom kralja Zvonimira.

Posebnu privremenu regulaciju osiguravati će policijski službenici i postavljeni prometni znakovi.

NOĆAS VRAĆAMO SAT UNATRAG – DOBIVAMO SAT VIŠE SNA, ALI ZAŠTO TO UOPĆE RADIMO?

Noćas, sa subote na nedjelju, 24. na 25. listopada, ponovno prelazimo na zimsko računanje vremena! Dok većina nas bude spavala, kazaljke će se u 3 sata ujutro vratiti na 2 sata. To znači da ćemo ove noći spavati jedan sat dulje. 😴

No, jeste li se ikada zapitali kako je uopće nastala ideja o pomicanju sata i zašto to još uvijek radimo?

💡 OD IDEJE DO SVAKODNEVICE

Ideja o boljem iskorištavanju dnevnog svjetla postoji već stoljećima. O pomicanju vremena pisao je još Benjamin Franklin u 18. stoljeću, a ljetno računanje vremena prvi je put uvedeno u pojedinim zemljama tijekom Prvog svjetskog rata. Glavni cilj bio je bolje iskoristiti dnevno svjetlo i smanjiti potrošnju energije.

Danas se satovi u većini europskih zemalja pomiču dva puta godišnje – u proljeće unaprijed, a u jesen unatrag.

🌅 ŠTO SE MIJENJA OD NEDJELJE?

✅ Ujutro će svitati sat vremena ranije prema satu.

✅ Navečer će mrak padati ranije.

✅ U noći promjene dobit ćemo jedan sat više sna.

✅ Naš unutarnji biološki sat morat će se prilagoditi novom ritmu.

Iako mnogi vole dodatni sat sna, raniji mrak navečer mnogima je znak da su hladniji dani i zima sve bliže. 🍁

🤔 HOĆE LI SE SATOVI JEDNOGA DANA PRESTATI POMICATI?

O tome se u Europskoj uniji raspravlja već godinama. Europski parlament podržao je 2019. prijedlog ukidanja sezonskog pomicanja sata, ali dogovor država članica još nije postignut. Zato i ove godine nastavljamo po starom običaju.

📌 MALA ZANIMLJIVOST: Noćas ćemo razdoblje između 2 i 3 sata proživjeti dvaput! Kada sat otkuca 3:00, vraća se na 2:00, pa će taj sat trajati dvostruko u odnosu na uobičajeni sat.

💬 A SADA PITANJE ZA VAS!

Što biste vi odabrali kada bismo mogli odlučiti jednom zauvijek?

👍 Ostaviti ljetno računanje vremena tijekom cijele godine – više svjetla navečer!

❤️ Ostaviti zimsko računanje vremena tijekom cijele godine – svjetlija jutra!

Napišite nam u komentarima što mislite i podijelite objavu s onima koji će noćas sigurno zaboraviti pomaknuti sat! 😊

#PomicanjeSata#ZimskoRačunanjeVremena#Jesen#Zanimljivosti#Hrvatska

HRVATSKA: NA DANAŠNJI DAN POGINUO HEROJ OBRANE VUKOVARA GENERAL-BOJNIK BLAGO ZADRO!

Na današnji dan 1991. godine poginuo je legendarni general-bojnik Blago Zadro, jedan od najhrabrijih sudionika i zapovjednika obrane Vukovara! Pod zapovjedništvom Blage Zadre uništeno je na Trpinjskoj cesti na desetine neprijateljskih tenkova i drugih oklopnih vozila srbočetničkog agresora, a sam Blago Zadro uništio je 14 tenkova!

Blago Zadro, prvi hrvatski general – bojnik, zapovjednik obrane Borovog naselja i 3. bojne 204 brigade HV za Borovo Naselje i Trpinjsku cestu, poginuo je na današnji dan 1991. braneći Vukovar.

Pokošen je rafalom kod Vinogradske ulice u Vukovaru. Imao je 47 godina.

Trpinjska cesta bila je najvažniji dio Borova Naselja. U slučaju njezina pada, palo bi i Borovo Naselje te bi put za Vukovar bio otvoren. Blago je sa svojim ljudima bio svaki dan,  podizao im moral, držao sve konce u rukama, bio je pravi vođa.

Koliko je Zadrina obrana bila učinkovita, pokazalo se i 14. rujna 1991. godine kad je na Trpinjskoj cesti razbio srpske snage koje su krenule u opći napad na Vukovar. No  kobnog 16. listopada 1991. Srbi su prvi put promijenili taktiku i hrvatske položaje napali s boka. Očito su znali gdje su spojevi jedinica te su prešli Bobotski kanal i rasporedili snage  na nasip pruge. Prodrli su tenkovima i fizički odvojili Borovo Naselje od Vukovara, a istodobno preko Vuke ušli u Lužac., govore sudionici bitke za Vukovar, a među njima i brat pokojnog Blage Zadre!

USUSRET SVIM SVETIMA: PRIČA DUŠE..

Zamirisati će vosak i titrava svjetlost lampiona svečano kroz nekoliko dana na grobljima osvjetliti tminu, i da, vidi se da su nam groblja u kutinskom kraju sve veća, a nas je sve manje.

Skupit će se u tužnom, iseljenom gradu oni koji su odavno drugdje pronašli dom, a u crkvi će redove zauzeti oni koji su krivci za to! Lažni vjernici, političari, ljudi bez obraza, morala i savjesti. Neka ih… ako misle da im je pored oltara mjesto, neka sjede, neka ih vidi svijet, ali vidjet će im prljave duše i Bog.

I koraci će odjeknuti starom Crkvenom ulicom, pored praznih trijemova, utihnulih obrtničkih radnji i sjećanja će nas nositi u neke bolje dane , do naših dragih, koji počivaju na “Bolenovu”.

Koliko puta ih se sjetimo i obiđemo grob kada nisu ovi, svečani dani?

Možda tako i nas obići neće nitko do jednom godišnje, ili ni tada? Zamirisati će možda kesteni pečeni za djecu koju vodimo do predaka i njihovih počivališta, lažne su veličine proglasile sajmeni dan? Sajam u tiho vrijeme molitve i sjećanja, može biti samo njima ideja dobra i nekakva fora…

Na žalost danas tek je smrt ravnalo za sve i sve nas čeka i one koji žive nad nama i od nas i onog koji sjedi u samoći bez ičega i ništa nema.

I seoska groblja će pohoditi rijetki, jer su nam sela podno groblja prazna…. od nas će svih na koncu ostati križ, ili kamena ploča broj i ime….ako ne platiš, odnijet će i to, zatrt će nam ime , povijest i sjeme!

Takva su došla vremena, šutnja više zlato nije…niti biti treba! Možda nam ruše snove i parzne nam kuće, bezbožnici kojima smo dali glas, ali gdje će im duše jednom kada ne bude nikoga da im dade glas?

Grad bez ljudi i život bez duše, samo je uzaludno hodanje u marku, vrijeme potrošeno đaba, uzalud, težiti moramo svome korijenu i poštenje jednom staviti na vrh….

KOLUMNA: DRUGA STRANA PRIČE O DJECI PETROKEMIJE

Vole razni likovi u Kutini, zapali u glib nekadašnjeg vremena koristiti uzrečicu “djeca Petrokemije”, misleći pri tome osim na svoju mladost na jednu garnituru potomaka, crvene kutinske socijalističke buržoazije, “Brunkovačkih mališana” i onih stasalih u društvenim stanovima naselja centar 1 i 2, ili zgrada u centru…

Djeca Petrokemije bez osjeta kako je zapravo bilo raditi u smjenama, ili pakirnici, piti u najgorem mogućem društvenom komadiću birtijskog “ugostiteljstva”, čiji su starci redom bili partijski direktori, inžinjeri, rukovodioci sektora i slično?

Ta djeca Petrokemije i drugova iz višeg ranga “radničkog samoupravljanja” , slana na fakultete politilogije, “obrane i zaštite”, ili filozofski, nikada nisu bili u prašini kana i npk, nisu jela grah u “volanu”, osim iz dokolice nekad, ako ikad.

Imali su osiguran put na more i stan nad glavom, gitare, ako su željeli biti dio glazbene scene, Tv u boji i vozili su se u automobilima svojih staraca, nerijetko zapadnih marki, a ne opjevanih domaćih “radničkih autombila”, poput fića, stojadina i sličnih?

Mi ne govorimo danas o toj djeci Petrokemije, koja danas glume lijevo orjentirane lokalne političke parazite, o onima koji žive financijski u kapitalizmu i Hrvatskoj, a umno , mentalno, ideološki u nekakvim balkanskim inačicama Juge sa sjenom velikosrpstva iznad glupavih glava u kojima vlada element debilnog obožvanja “istoka”, beogradskog slenga i misao kako “Srbi imaju bolju muziku i filmove”???

Govorimo o pravoj i istinskoj djeci Petrokemije, sinovima i kćerima seljaka i radnika, iz nižeg ranga, domaćeg proleterijata, čiji su roditelji ljeti razvlačili sjeno po poljima, skupljali drvo za zimu, obrađivali pola, vrtove i uzgajali životinje, o onima koji su živjeli sa starim Rudi Čajavec TV-om, dok su crvena djeca Petrokemije gledala kolor Tv i igrala igrice na commodorcu!

E, ta su djeca Petrokemije bila ona koja su izlizala jeftine flanelske košulje i laktove na šankovima Helešija, Starog Centra, Dvije LIpe i sličnim birtijskim udžericama punima duše. Ti su ljudi svoje visoke “pumerice” kupovali radeći ljeti na rasadniku šumarije, ili negdje drugdje, daleko od hlada borova i sjene čempresa radničkih odmarališta na obali mora, ili “otoku mladosti”..

Ta djeca nisu imala financijski poguranc i štelu roditelja iz sto metara kvadrata stana na Brunkovcu, ili štela drugova iz pozicija, nisu imali prvi sve što su htjela, a ono što se imalo krpilo se i sticalo na teži način…ali pošteno.

Dio tih ljudi naslijeđivao je ponekad očeve u samoj Petrokemiji u radionama, pakirnicama, vozio se na posao biciklima, neki su propali u alkoholu i samosažaljenju, mizeriji i društvenoj nepravdi, neki postigli vlastitim rukama “nešto u životu”, neki su otišli na vječna lovišta, neki su i danas tu.

90-tih ta su djeca Petrokemije uzimala puške u ruke, te na frontu branila Domovinu koja se oslobađala, neki su ostali zauvijek ondje, neki su se vraćali ranjeni, fizički, ili u duši…

Dok se istovremeno ovoj privilegiranoj djeci Petrokemije urušavao san o vječnoj Jugoslavenskoj utopiji…. da bi kasnije ovu državu koristili za sebe i nikoga drugoga prezirući ju i danas lamatajući od “drugovima i drugaricama” i evocirajući partizanske laži na društvenim mrežama.

Ta djeca crvene petrokemijske buržoazije, nisu uzimala puške u ruke, niti stavljala torbe u glave, upisivala su fakultete koje mnogi nisu ni završili, smišljali nesposobnosti, posjećivali provjerene partijske doktore, vadili se kako su “novinari”, kako nisu nacionalno podobni, pozivali se na prizive savjesti…klasične kukavice, koje se ni danas ne mire s nestankom bivše jugosrbije u kojoj su bili privilegirana zlatna klatež…

A ova, prava djeca Petrokemije, ni danas nisu masovno u političkim vodama, nisu udrugari, ni sektoraši, djelatnici u društvenom sektoru, već su mahom ono što jest kamen temeljac i noseći zid Hrvatske, Kutine, ovog grada i društva…

Njima se ne izlazi u susret, oni nemaju apartmane na moru, oni nisu “novinari” koji žive na tuđim jaslama i preziru naš narod i podrivaju Državu koja ih plaća, oni nisu lokalne rekreativke i “AFŽ” skupine koje se skupljaju na kavicama i gin tonicu, oni su prava Kutina.

Među tom, pravom, stvarnom djecom Petrokemije , rođeno je i nastalo sve što ima istinske vrijednosti, od glazbe, dok pisane riječi, urbanih legendi, to su bili heroji ulice, prljavi gradski psi sa toplim očima, grubi momci meke nutrine, opaki ratnici, onda kada je trebalo, ali mnogi i tužni starci pored seoskog dućana ugaslog sjaja danas.

A vi kažite što god hoćete, jednostavno, briga nas, puni prezira prema lažnih veličinama, svjesni povlaštene skupine bršljana i mališana roditelja s partijskim pozicijima i titulama , koje nikada nećemo smatrati pravom “djecom Petrokemije”, jebene “Azotare”, ma Kutine, jer ni ta tvornica i hraniteljica ni tada ni danas nije bila baš sva i sve…. Život je igrao utakmice i mimo nje….

Za sve naše ulične heroje, frajere i fajtere, kutinčane, Hrvatske , domoljube i dobre duše, grubih riječi, jer se o njima…uglavnom nigdje ne govori, niti ih službena “štampa” lokalnih otpadaka komitetskih diplomata spominje…..

KUTINA: JESEN, DRUŽENJE I DOBRA DJELA – STIŽE OBITELJSKI PRIRODNI DAN NA OPG-u ValVida!

izvor: Turistička zajednica grada Kutine

S dolaskom jeseni stiže nam i najava još jednog prekrasnog događanja. OPG ValVida i ove godine organizira Obiteljski Prirodni

Dan, a svi ste pozvani da im se pridružite u nedjelju, 25. listopada 2026. godine, od 9 do 17 sati, u Zbjegovači!

Očekuje vas dan ispunjen veseljem, zanimljivim aktivnostima i sadržajima za sve generacije! 🧡 Za najmlađe su pripremljene razne radionice, besplatno jahanje konja i spooky kutak za dodatnu dozu jesenske i Halloween čarolije! 🎃🐴

Posjetitelje očekuju i druženje s domaćim životinjama, odlična ponuda hrane i vina, domaći proizvodi malih lokalnih proizvođača te nova iznenađenja poput nagradnih igara! 🍷🍎🧺

❤️ Ovaj festival ima i humanitarni karakter, a donacije će se prikupljati u humanitarne svrhe. Sudjelovanjem i podrškom ovom događanju možete uživati u lijepom druženju, a istovremeno doprinijeti i plemenitom cilju.

Posebna novost ovogodišnjeg festivala je obiteljska šetnja „Potraga za čarobnim bučama”! 🚶‍♀️ Po prvi put organizira se ova vesela jesenska pustolovina, a svi ljubitelji prirode, šetnje i dobrog društva pozvani su da se pridruže u 11:30 sati! 🍄🌰🍂

Pozovite obitelj, prijatelje i najmlađe, uživajte u čarima jeseni i otkrijte sve što vas očekuje na ovom veselom događanju. 💛

📍 Lokacija: OPG ValVida, Ulica Tavani 19, Zbjegovača

📅 Datum: nedjelja, 25. listopada 2026.

🕘 Vrijeme festivala: od 9 do 17 sati

🎃 Obiteljska šetnja „Potraga za čarobnim bučama”: u 11:30 sati

Podijelite objavu, pozovite svoje najdraže i odazovite se ovom lijepom događanju koje povezuje prirodu, obitelj, zajedništvo i humanost! 🧡🌻

STUDENAC OBJAVIO NOVI POPIS TRGOVINA KOJE SE PLANIRAJU ZATVORITI NA PODRUČJU SISAČKO-MOSLAVAČKE ŽUPANIJE

Kriza kroz koju prolazi ova kompanija koja je svojim poslovanjem sama sebe dovela u katastrofalnu situaciju osjeća se i u Kutini, gdje tvrtk ima više trgovina u smaom gradu i okolnim naseljima, ipak, većina ostaje raditi, evo popisa za područje cijele županije trgovina koje će zatvoriti svoja vrata ukupno ih je 10:

Plitvička ulica 11, Glina

Hrastelnica 1, Hrastelnica

Kozarice 99, Kozarice

Ulica Stjepana Radića 121, Kutina

Madžari 30A, Madžari

Bukovačka ulica 47B, Novska

Crkvena ulica 86, Okoli

Poljska ulica 19B, Sisak

Ulica grada Dubrovnika 8A, Sisak

Stubalj 61, Stubalj

LJEPŠA STRANA JESENI….

Mada mnogi još tuguju za nepovratno izgubljenim ljetom, jesen nije samo tužna, sjetna, hladna, nekad i tmurna, već je vrlo zanimljivo godišnje doba. Ukoliko vrijeme dopusti, a jesen zna imati lijepih, sunčanih i ne prehladnih dana sve do zime, vrijeme je to za ugodne šetnje u prirodi, a plodovi jeseni su nadomak ruke.

Jesen je vrijeme berbe raznih gljiva i drugih plodova prirode, poput navedenih kestena, ali i kasnih jabuka, vrijeme pripreme zimnice, đemova, pekmeza. Jesen ima niz svojih prednosti i lijepih osobina. Boje u prirodi su u jesen jednostavno nenadmašne.

Osim sezone grijanja, sezona je ovo i spravljanja omiljenih jela koja jednostavno pašu baš uz hladnija godišnja doba, od sarme , pa do sličnih. Jesen je i u znaku bundeva, sve češće namirnice koja se vraća na naše stolove, a k tome i vrijeme Svih Svetih, blagdana koji okuplja članove obitelji u pohodu do grobova najmilijih, vrijeme kada se mnogi sretnu i nakon više mjeseci.

Zapravo jesen ima mnogo prednosti, unatoč onoj “tamnoj strani” vezanoj uz bojazan od velikih računa za grijanje, prestanak vanjskih aktivnosti.

Upravo ovo zadnje zabluda je koje se pomalo odričemo, uz toplu odjeću jesen je također dobro vrijeme za fešte u prirodi, uz vatricu, roštilj, koji je tijekom hladnijih mjeseci čak i ukusniji no ljeti, kuhanoga vina…. Kako provodite jesenje dane? Ima li među vama onih koji vole jesen, ili im je čak najomiljenije godišnje doba…

TEMA: “STUDENAC” NA KOLJENIMA

Trgovački lanac , odnosno kompanija “Studenac” zapao je u velike probleme, a koji se itekako osjete i u Kutini. Naime svoje najveće zadnje širenje Studenac je ostvario kroz preuzimanje kutinske Lonije, koja na našem području ima više trgovina.

Loše stanje već se osjeća na terenu, a kupci primjećuju i sve više problema, poput nedostatka mnogih uobičajenih, pa i dnevnih artikala.

Kompanija ima oko 390 milijuna eura u kreditima te više od 60 milijuna eura dospjelih obveza prema dobavljačima.

Zatvaranje trgovina: U sklopu procesa optimizacije planirano je zatvaranje 170 manjih trgovina (većina je već zatvorena), što pogađa oko 400 radnika, no iz uprave navode da će većina biti preraspoređena, a samo dvadesetak radnika napustiti tvrtku.

Glavni i neposredni prioritet Uprave Studenca jest ponovna uspostava stabilne i pouzdane opskrbe trgovina te očuvanje kontinuiteta prodaje, potvrdili su čelnici kompanije na brifingu za medije. Budući da su bankovni računi privremeno blokirani, a plaćanja dobavljačima obustavljena, u pojedinim trgovinama već se osjeti nestašica svježih proizvoda

Predsjednik Uprave Michal Senczuk naglasio je da trgovine koje ostaju u mreži (više od 1.300 prodajnih mjesta) moraju nastaviti raditi i prodavati robu. To je preduvjet za stvaranje likvidnog novca u kratkom i srednjem roku, iz kojeg će se s vremenom podmirivati dugovi i osigurati redovita isplata plaća zaposlenicima.

Zaposlenici u trgovinama dobili su upute da ulažu maksimalne napore kako bi održali police opskrbljenima osnovnim proizvodima. Cilj je zadržati kupce i osigurati stabilan promet dok se kroz strukturirani okvir predstečaja ne odblokiraju računi i ne postigne dogovor o nastavku isporuka

KUTAK ZA TRENUTAK: PEKARNA, PEKARNICA, ILI PEKARA?

Budući su mjesta gdje se prodaju pekarski proizvodi kod nas “na svakom ćošku”, a koriste se sva tri gore navedena naziva, pitali smo je koji je zapravo ispravan, ako gledamo standarni (književni) hrvatski jezik?

Evo odgovora:

Za standardni, književni hrvatski jezik, za klasičnu prodavaonicu pekarskih proizvoda najprimjerenija je riječ pekarnica.

pekarnica — standardni naziv za prodavaonicu u kojoj se proizvode i/ili prodaju kruh, peciva i drugi pekarski proizvodi.

pekara — također je riječ hrvatskoga jezika, ali je višeznačna; može označavati i osobu koja radi u pekarstvu, pa je za naziv prodavaonice preciznije pekarnica.

pekarna — nije uobičajen standardni hrvatski oblik; karakterističniji je za slovenski jezik.

Dakle: „pekarnica” je najbolji standardni izraz za klasičnu prodavaonicu pekarskih proizvoda.

ZANIMLJIVOSTI: STIGAO JE LISTOPAD, ŠTO ZNAMO O OVOM MJESECU?

Ušli smo u mjesec listopad, prvi pravi jesenski mjesec. U Hrvatskom jeziku istopad označava mjesec kada bjelogorična stabla gube lišće i tako se u priroda priprema za dugo zimsko mirovanje.

Zanimljivo je kako je u nekim slavenskim jezicima riječ listopad, kao primjerice u bjeloruskom, češkom, poljskom, zapravo riječ za hrvatski mjesec studeni!

Glede etimologije vezane uz listopad, riječ, odnosno naziv koji se još koristio za ovaj mjesec u starom hrvatskom jeziku bila je “Miholjščak”, po sv. Mihaelu Arkanđelu ( 29. rujan).

Latinski naziv za listopad je pak “October”, a ta riječ dolazi od latinskog “octo”, što znači osam, ili osmi mjesec!

PRVI DAN JESENI,GODIŠNJEG DOBA ZAČUDNE LJEPOTE…

 

 

Danas je prvi dan kalendarske jeseni! Ljeto je već neko vrijeme klimatski iza nas, a pred nama godišnje doba čija se sjeta vuče kroz magle i mreže paukova razapete između grmova šipka.. Jesen je vrijeme kada priroda kreće u zimski san , a ujedno cvate u najraskošnijim bojama godine…

I nekad je jesen značila puna škripava kola ubranog kukuruza, miris pečenja rakije, berbe grožđa, spremanje zimnice.. drva za ogrijev.. Jesen možda budi neku tugu za tek minulim ljetom, vuče neku tugu za jarkim suncem, no ljepota ovog godišnjeg doba nemonovno nas zapanji…

Jesen je u sjećanjima i miris pečenih kestena i vrganji u pletenoj košari, slatki mošt, dim i dimnjaka koji se stapa s maglom ujutro, a s noćnom tamnom navečer. Jesenski poslovi koji su danas zaboravljeni žive u sjećanjima starih ljudi, “perušanje” kukuruza, “čijanje” perja… Jesen je i vrijeme obilja sezonskih jela, punih boja kao i samo godišnje doba, jesen je žute boje buče i klipa kukuruza , jarko crvena kao paprika roga i ajvar, plava kao šljiva “bistrica”, smeđa kao klobuk vrganja..mirisna kao tek skuhani pekmez od marelica…

Šume su na jesen poput slike nekog slavnog slikara, crvene , smeđe, jarkih boja… Polja su snena ogrnuta divljom mrkvom, “čavljakom” i čičkom… Livade su nekad bile poprskane bijelim klobucima pečurki…  U jesen se krsti mošt u mlado vino,  isčekuju Svi sveti i plamte svjeće i lampioni na vječnim počivalištima… na jesen se čiste orasi za kolače koji će se spravljati pred Božić… Jesen je vrijeme kada se pripremamo za zimu.. ona je novčić s dvije strane… s jedne su boje i mirisi, s druge magle, kiša i prvi mraz!

Ako ste možda zapali danas u ovaj prvi jesenski, oblačan i kišni dan u tužne misli , evo , ovo je mali podsjetnik kako jesen nije nimalo monotona, dosadna i ružna..naprotiv!

OSVRT: ADHD DRUŠTVO? ADHD JE KRIVAC ZA SVE….

Sve nespolušnosti, nezgode i vragolije djece pripisuju se danas ADHD-u, kao i suludo ponašanje odraslih? Nemir, hipeaktivnost, kruženje oko stolova, neprekidno pričanje, nervoza, ludilo na sve strane, a za sve je kriv naravno ADHD!???

ADHD (poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću) je neurorazvojni poremećaj koji uzrokuje probleme s pažnjom, hiperaktivnošću i impulzivnošću.

Kako je to moguće da se kada gledamo oko sebe brzinom požara širi poremećaj, nazvan ADHD? Pa svi ga imaju! Ljudi ne slušaju jedni druge, upadaju u razgovore, posvađaju se bez ikakvog logičnog razloga, obuzima ih nemir, pretaču iz čaše u čašu, premeću stvari oko sebe, vrpolje se, luduju?

Nisu li možda višegodišnji medijski teror , društvene mreže, neprekidno zastrašivanje, manjak fizičkog rada i aktivnosti, konstanti mentalni i društveni kaos koji se pogoršava iz godine u godinu, stvorili ADHD društvo?

Tonemo kao ljudka civilizacija po svim mogućim pitanjima, doživljavamo neku vrstU DEVOLUCIJE, a ne tranziciju i napredak? Nitko više nije u stanju pročitati tekst duži od pet rečenica, sve se svodi na shotr klipove , memove, bljeskove, površnost, glupost, laž, dezinformacije.

Stalno smo u krizama, stalno nam prijete ratovi, katstrofe, epidemije, vanzemaljci, nepogode? Čak se i vremenska prognoza pretvorila u storj za širenje panike, alarmi, toplinski udari, poalrni vorteksi???

Nitko nikoga ne sluša, nitko za nikoga nema strpljenja i razumjevanja, svi su doslovno “na rubu živaca”, guraju se u trovinama u redovima, trube automobilim, driftaju, galame, na kasama kaserke moraju očitavati cijene u gurati robu brzinom munje, sve je stres, sve je namjerno ubačeno u petu brzinu ludila…i onda , eto ga; ADHD????

Nije bilo ADHD-a prije 40 godina, među našim roditeljima i među djecom, ili ga je bilo u tragovima kod nekog nestaška i Pucka i to je bilo to? Danas je ADHD KRIV ZA SVE 😉 Sve naše nepažnje, manjak fokusa, razdražljivost, bezobrazluk, taštinu, grabežljivost, netoleranciju???

I onda , eto za svaki loš potez, svađu, nemogućnost koncentracije , ispade bijesa, ludila, tu je ADHD? Pa nešto mora biti, sve je lakše nego priznati: LJUDSKO DRUŠTVO IDE K VRAGU I TO BRZINOM MAGNETNOG JAPANSKOG( ILI KINESKOG) VLAKA!

btw. U prirodi u šumi, na nekom proopalnku bez telefona, bez trgovine, bez vijesti i medija, NEMA ADHD-a!

KUTINA/SLIKOM: NOGOSTUP KOJI ŽIVOT ZNAČI

Nakon više od 20 godina čekanja da se izgradi normalan nogostup uz D45 od Kutine do Kutinske Slatine kroz ulicu Hrvatskih branitelja, ovom se projektu nazire završetak, ostaje tek dionica u jednom dijelu Hrvatskih branitelja do Cvjetne ulice, te dalje uz sportski park, stadion Moslavine i prema PUNK-u.

Cesta koja prolazi kroz ovaj dio Kutine i prigradskih naselja odnijela je samo na području Kutine zadnjih nekoliko desetljeća 10-tak života. Zanimljivo kako je tijekom mandata kutinskog SDP-a ovaj dio Kutine bio potpuno zanemaren, a ni tijekom zadnja dva izborna ciklusa, SDP partija nije u svojim “programima” nikada ni spominjala rješenje ovog problema, već su se bavili kritikama, nekakvim apstraktnim optužbama i kritiziranju, općenito svega u Kutini????

Nogostup predstavlja golemi sigurnosni iskorak za svu djecu, građane, pješake bicikliste, bez obzira na političke okolnosti, društvenu klimu i razna fejs prepucavanja, iza kojih nesposobna oporba stoji i danas, a prekos vojih “medijkih” trbuhozboraca i medija…. Nikada nisu izgradili ništa, štoviše nisu ni namjeravali. Tako da , ovaj projekt itekako zlata vrijedi, ne zbog ponavljamo političkih vlasti, ne zbog izbora, stranaka, već zbog GRAĐANA !

MOSLAVINA: OBILJEŽENA 35. OBLJETNICA OSLOBOĐENJA RADIO-RELEJNOG CENTRA HUMKA

🇭🇷 Obilježena 35. obljetnica oslobađanja radio-relejnog centra Humka

Danas je kod spomen-obilježja na Humki, najvišem vrhu Moslavačke gore, obilježena 35. obljetnica oslobađanja radio-relejnog centra Humka.

Okupljeni hrvatski branitelji, predstavnici udruga i ostali sudionici odali su počast svima koji su sudjelovali u obrani i oslobađanju domovine te se prisjetili značaja ove akcije iz 1991. godine.

NOVE CIJENE GORIVA OD DANAS

Od danas, 15. rujna, u Hrvatskoj su na snazi nove regulirane cijene goriva. Benzin i dizel skuplji su za 6 centi po litri.

🔹 Benzin: 1,73 €/l

🔹 Eurodizel: 1,85 €/l

🔹 Plavi dizel: 1,40 €/l

Nove cijene vrijede do 21. rujna, a na pojedinim benzinskim postajama cijene mogu biti i niže od reguliranih maksimalnih cijena.

📌 Vozači, svakako provjerite cijene prije točenja – razlike među postajama mogu biti značajne.

JESENSKA POSLA NEKADA DAVNO: PERUŠANJE/KOMUŠANJE KUKURUZA

Nekoć se i u našim krajevima na jesen kukuruz brao ručno, bez mehanizacije. Na našim selima bio je to jedan od glavnih poslova tijekom prve polovice jeseni. Kukuruz se brao na način da su se okupljali berači, susjedi, rodbina i prijatelji te se od jutra do večeri kukuruz brao i vozio kući. I tu nastupa drugi dio, kod nas poznat kao “perušanje” odnosno čišćenje kukuruza prije stavljanja na sušenje.

Ovaj posao bio je veseliji, a obavljao se u zatvorenim prostorima uz pjesmu, domaće vino i rakiju, kolače , ponekad i do kasno na večer uz svjetlost lampaša, a kasnije žmirkavnih električnih sijalica.

Ručno komušanje, ili perušanje kukuruza nestalo je potpuno tek u drugoj polovici 80-tih godina postupnom pojavom strojeva berača, te kombajna.

KUTINA: JABUKA JE NEOBRANA…

ZAŠTO JE SVE VIŠE NEOBRANIH VOĆNJAKA, I VOĆA I ZAPUŠTENIH ISTOVREMENO U NAŠEM KRAJU?

Rujan se lagano kotrlja moslavačkim goricama, ulicama Kutine, grad je nakratko živnuo tijekom prvog škoslkog dana, a vrijeme i spremanja zimnice. Tko uopće sprema zimnicu? Na sreću u našem kraju ipak dosta vas. Od domaćeg pekmeza, ajvara, ukiseljenog povrća, do vina, rakija… no idemo na temu koja je pomalo i tužna.

Poznato nam je svima kako naš kraj živi teška vremena “bijele kuge” i demografskog sloma, a što pokazuju i službeni podaci, a još bolje se to vidi na terenu. O opustejlim kućama, okućnicama, poljima, ulicama sa sve više praznih kuća nećemo previše, pisali smo o tome više puta, ovog problema nisu svjesni samo naši gradski političari, narod jest..

Za one koji žive u realnom svijetu, a ne paralelnom i “pozitivnom” poznato je da smo u našim voćnjacima imali podosta “sušne” godine, no ne i ovu. Rodile su ove godine šljive nakon dužeg vremena, mnoštvo je tu jabuka, marelica , krušaka, raznih domaćih sorti, a na žalost zahvaljujući zapuštenosti i manjku stanovnika, preživjele su i stare sorte jabuka id rugog voća.

Šećući okolicom Kutine ne može se a ne čuditi koliko postoji neobranog voća. Jabuke koje nisu ničim tretirane, starih sorti najbolje su za spravljanje kolača, vočnih rakija, džemova, kao i šljive, i ostalo voće…a njega ima. Unatoč činjenici da imamo sve više cijene u trgovačkim centrima, lošu, kemijski pretjerano tretiranu robu i skupu, nije rijetkost u okolici Kutine, našim selima, pronaći neobrano voće.. Kao da i sve ovo sluti na manjak stanovnika, negativne trendove i tužnu sliku našega društva…

Generacijski smo upućivani na kupovanje gotovih proizvoda, a sve je manje onih koji će “zasukati rukave” , otići ubrati voće i sami pripremiti hranu za zimu. Sve je više i onih koji ne znaju ni kako to učiniti, no svemogući google zato zna, pa se lako može naučiti što, kako i na koji način..no sve to ne pomaže.

Upravo je žalosno vidjeti kako starinske jabuke dozrijevaju na rujanskom suncu, a tu i tamo koju ubere tek ruka rekreativaca , padaju na tlo i trunu…

Manjak stanovnika, manjak slobodnog vremena..i na koncu manjak potrebe da se kao nekad spremi vlastita hrana? Ovo zadnje zaista nije točno, ako sagledamo realnu situaciju u kojoj se nalazimo i prema kojoj se krećemo. Dobro će doći domaće voće u smočnici, koja eglica pekmeza, ili džema…

Kako god da okrenemo, priroda nam ove godine nudi bogatu jesensku trpezu, no sve je manje ljudi, a tako i sve više neobranog voća u našem kraju….

KUTINA: VRIJEME CVJETANJA AMBROZIJE, SVI U BITKU PROTIV “PARTIZANKE”!

Ambrozija je jednogodišnja zeljasta biljka koja naraste od 1 do 1,5 metar visine. Korijen joj je vretenast. Stablo joj je uspravno, razgranato i gusto prekriveno sitnim dlačicama. Poznata je još kao partizanka ili limundžik. Ambrozija je , naravno na zlu glasu ne samo kao otporan invanzivan korov već prije svega jak alergen, u kolovozu cvijeta i izaziva brojne poteškoće kod ljudi, od otežanog disanja, do kožnih i drugih alergijskih reakcija.Štetnost ambrozije u poljodjelstvu je velika, jer ona zahvaljujući svome izuzetno jakom korijenskom sustavu i bujnoj vegetativnoj masi iz tla iznosi velike količine hranjivih tvari, prouzrokujući time osiromašenje tla.

Ambrozija raste po zapuštenim okućnicama, uz zone prometnica, nakon žetve pšenice i drugih žitarica na poljima, posvuda! Pozivamo građane da očiste ambroziju oko svojih kuća, imanja i okućnica, te da se ista ukloni s javnih površina. Dodatnu poteškoću stvaraju i brojna zapuštena i napuštena zemljišta u gradu i okolici, kojih je sve više. Borba protiv ovog korova vodi se svake godine iznova, a trajno suzbijanje ambrozije gotovo da je nemoguće! Vruće vrijeme, vjetar odlični su uvijeti za širenje peludi koja izaziva alergije, a ova godina očito itekako pogoduje rastu ambrozije unatoč suši!  Dakle pozivamo sve građane da se upuste, barem oko svoga praga u uništenje mrske nam i problematične biljke zanimljivog narodnog naziva “partizanka” !