Nostaglija? Za mladošću..možda. ..Priča o propadanju sustava vrijednosti i truljenju društva? Vjerojatno! Bilo, s godinama mnogi dolaze do trenutka kada ispričaju istu priču..različiti ljudi, različitih socijalnih statusa, različitih pogleda na svijet i na glazbu, politiku, navijači različitih nogometnih klubova i ljudi iz različitih gradova…. kada se osvrnemo na ono NEKAD, ne misleći pri tom na društveno uređenje, na Državu, ideologiju, vlast i ostale trice i kučine….već na ŽIVOT.
Nekad se ustajalo ujutro rano, da bi se stiglo na vrijeme uzeti polubijeli kruh i mlijeko iz najlonske vrećice…. “kila” kruha težila je oko kilograma, a ne 600 grama. Na selu je nekad mlijeko bilo ono tek pomuženo i pilo se nakon cjeđenja kroz gazu. Pekao se domaći pohani kruh, pio čaj od kamilice ubrane na polju iza kuće, ili od šipka, ubranog prošlu jesen i sušenog doma…
Ako si bio sa sela, brao si pečurke (šampinjone) na polju gdje su pasle krave, pekao ih na tabli štednjaka na drva i mirisala je čitava kuća. U osvit ljeta , potkraj proljeća brao si šumske jagode, na kilograme u plastične kantice za mlijeko s nacrtanim cvjetićem…
Ako si bio u gradu, “visio” bi s društvom cjele dane na ulici, ili ispred mjesta okupljanja, vršljao po tuđim dvorištima i ulazima, jeo lepinje bez ćevapa za nekoliko kovanica, te se nadao da za ručak neće biti mahune, no jeo si i njih, jer nisi mogao birati… bio si zdrav! Većina ljudi je bila zdrava, bez uzimanja dodataka hrani, vitamina i sličnih stvari. C vitamin nalazio se u paprici iz vrta, kiselom kupusu, limunu i voću ubranom sa stabla, a ne u kutijici u obliku tableta.
Žvake su sadržavale šećer , čokolada kakao, pio si domaće, ili svježe pakirano mlijeko, rijeđe i trajno, nije bilo mlijeka od 1,5, 2,3, 3 , ili o, nešto posto masnoće??? Nije bilo mlijeka bez laktoze, cole bez šećera i salame bez mesa….
Kad si odrastao pio si sa starcima kavu iz zrna koja se mljela u ručnom mlincu i kuhala u džezvi…nisi pio “Irish caffe”, Creme Caffe, Nes ovaj, Ness onaj… pio si kavu! KUpao si se na Bajeru, kupao si se u jezeru, kupao si se u potoku, ako si zarpljao ruke masnoćom s lanca od bicikla koji si popravljao , jer si znao popraviti lanac i zakrpati gumu već sa 10 godina, ruke bi oprao s “opal pastom”…..
Jeo si žgance od kukuruznog brašna iz obližnjeg mlina, a ne pakiranog u vrećice od 1 kg iz neke daleke zemlje! Ribu si pecao na rijekama i jezerima u blizini, a ne nabavljao smrzunutu iz Poljske, morsku si kupovao od ribara , ili u ribarnici, a ne smrznutu iz Atlanskog oceana.
Družio si se s ljudima, a ne s telefonom, pričao u društvu, a ne preko aplikacija, na Tv si gledao crtiće, a ne birao sadržaje na društvenim mrežama i you tube-u… Facebook je bio čitav tvoj grad, selo, zemlja i svi oni prijatelji s kojima si provodio djetinjstvo, rođaci, roditelji, pa čak i radni kolege…..a ne uljepošana lica s ekrana mobilnog telefona…
Odlazak u kino je bio doživljaj, provod, cjelovečernja zabava, kokice, sok, fućkanje kad “pukne” film, dobacivanje kad kino operater mijenja rolu….. tvoji su heroji bili filmski glumci, filmski likovi, pjevači, a ne političari i “influenceri” “tik-tokeri” i “youtuberi”…
Novac za more zarađivao si nerijetko sam radeći na sadnji sadnica drveća, u obližnjoj tvornici, ili negdje na polju…. Namoru si se kupao, odlazio u disko klubove, tražio dečke i cure , pio na plaži i družio se do jutra, spavao u vreći za spavanje, ili na klupi, na terasi kamp prikolice ili jeftinog hotela bez klima uređaja….. s mora si dolazio preplanuo i sretan…sa par školjki u džepovima i osmjehom na licu zbog ljetne ljubavi…
Nekad je bilo i nepravde i siromaštva i razlika i lopova i prevaranata i cirkusanata, no oni nisu bili krema društva, ni pravilo već iznimka…
Nekad je rijetkost tko s 20 godina bez dana radnog staža imao automobil skuplji od stana , a garderobu vrijednu kao kuća… to je bila rijetkost i društvena bolest, danas je to pravilo i takvi ljudi su središnje teme novinskih članaka i portala…
Nekad si pio vodu iz slavine, crijeva za navodnjavanje vrta i iz bunara iz limene kante, a ne iz plastičen boce..čak si i mineralnu vodu pio iz staklene boce , ali ne često…. voda je bila tada osvježavajuća tekućina bez boje , mirisa i okusa, a ne slatkasta s mirisima manga, papaje, limete, limunke trave, aronije ili kruške???
Kod prijatelja , ili u školu putovao si u drugi grad vlakom, u isti biciklom, ili autobusom, nikako ne automobilom, taksijem i vlastitim automobilom.
Imao si manje stvari, ali više ih cijenio, imao si manje mogućnosti, ali više izbora, imao si cijeli svijet na dlanu, a sada imaš masku na nosu,….
