KUTINA: PRIČA O AUTOBUSNOM STAJALIŠTU U K.ČAIRAMA, GLOBALNA JE PRIČA O BESMISLU HRVATSKE LOKALNE POLITIKE

 

 

Danas smo zatekli u Katoličkim Čairama ekipu mještana kako vrše finalne radove na dovršetku autobusnog stajališta za djecu, postavljaju pleksiglas, te ugrađuju klupu za sjedenje. Ovo nije samo lokalna priča i fenomen udruživanja građana kada vlasti ne žele i neće pomoći, već globalna priča o sumraku hrvatskog društva i glibu u koji je upala domaća, pa i lokalna politika. Autobusno stajalište prisjetimo se napravili su u cijelosti mještani koje je organizirao kutinski aktivist Robert Šeić, rodom iz tog sela, jer nekoliko djece godinama je u nenormalnim uvijetima čekalo autobus na cesti bez zaklona, bez ikakvog suosjećanja lokalnih političara kojima su se obratili nekoliko puta za pomoć. Prije nešto manje od dva mjeseca svu besćutnost i bahatost ljudi koji čine izvršnu vlast pokazao je gradonačelnik Kutine, koji je jednostavno odbio postaviti stajalište za djecu , čak i nakon što su mještani pristali sami obaviti zemljane radove i  izbetonirati  podlogu za konstrukciju o svom trošku, pravdajući se prenapregnutošću proračuna. Stajalište je procjenjeno na 20-tak tisuća kn. Ovo je bila kap koja je prelila čašu mještanima i izgradili su ju sami, prema svim propisanim standardima, prema datim mjerama, od najkvalitetnijeg materijala, uz pomoć donacija i pomoći ljudi za samo 6 tisuća kuna!!!! Nevjerojatna je to priča, ako znamo da je potpuno nepotrebno zapošljavanje stranačkih ljudi na račun grada proračun oštetila i tek će ga oštetiti za milijunske iznose.

 

U ovom gradu domaći političari jasno ocrtavaju do kojega je stupnja degradacije došla domaća politika i društvo, naime potpuno je normalno koristiti vlast i položaj da bi se prigrabila nezaslužena radna mjesta pored 2000 nezaposlenih, normalno je i potrošiti tisuće kuna na putovanja i raskalašenost, priredbe, koncerte, vozikanje na gradski račun, ali nikako nije pomoći običnoj školskoj djeci u perifernom naselju. Očito je da naši političari diljem zemlje, poput ovih kutinskih smatraju kako obnašati vlast znači , zaposliti već zaposlenog sina na trošak grada i gradskog poduzeća, zaposliti stranačkog čovjeka i vijećnika koji nema ama baš ni trunke srama na radno mjesto za koje nije obučen, na trošak poduzeća i grada, otići na poplavljena područja i tamo čestitati zbunjenim i izmorenim vatrogascima i volonterima i rukovati se na čuđenje istih, a nakon toga prijetiti policijom medijima i divljati uokolo i provoditi osobne istrage, jer javnost ne želi lažnu sliku i cenzuru, već istinu!!!  Priča o stajalištu izgrađenom rukama samih građana, a na sramotu gradskih vlasti koju ista nikako i nikada neće moći obrisati sa svojih lica, priča je koja je upotrebljiva u svakom kutku ove zemlje. Ova priča svjedoči kako se može ustati i pokazati političarima koliko su bijedni, koliko su nevažni i koliko su zastranili od naroda, i pokazati im ono što nikada nisu imali u mislima kada su izlazili na izbore, a to je rad za opće dobro, pomoć čovjeku, pojedincu, susjedu, zajednici.

Bivši gradonačelnik Kutine u nekoliko je navrata bez imalo okolišanja barem javno rekao kolika točno ima primanja, odnosno kolika je njegova plaća, a kolika je plaća njegovog sljednika , današnjeg gradonačelnika, kolika je plaća njegovog zamjenika profesionalca, kolike su plaće pročelnika, novouposlenih u gradskim tvrtkama… I dok se vlada RH u panici za ostanak na svojim pozicijama počela grčevito busati u prsa kako će štednja postati relanost, u Kutini se jedino troši. I zato, pored jednog  nepotrebno zaposlenog i već prije sa sigurnim radnim odnosom na račun  građana, nema za autobusno stajalište za dječicu. Kakav je mentalni sklop u glavama ljudi koji su izabrani da nas zastupaju, bojimo se i znati ponekad. Ljudi koji su u Katoličkim Čairama pored Kutine, izgradili prekrasnu autobusnu stanicu, nezaposleni su u u većini slučajeva, bore se iz dana u dan za koru kruha, imaju djecu, dane provode u skromnim uvijetima i radeći teško , ali znalački na povremenim poslovima kako bi se prehranili, i nisu štedjeli ni truda, ni ono malo što su imali kako bi pomogli djeci, a ljudi koji se šepure ulicama Kutine i vire sa svojih portala i tv ekrana, troše na naš račun hladnokrvno odbijaju pomoći ljudima zbog kojih i uživaju u raskoši u doba najgore krize društva i gospodarstva ikada u novijoj povijesti. Za dečka koji je bez ijedne jedine greške, savršeno zavario konstrukciju nadstrenišce u navedenom selu, koji zna od potpuno karamboliranog vozila napraviti preradu u punom sjaju kakve gledamo na tv, svojim rukama, s nekoliko alatki i malo boje, koji može uzeti bilo kakav komad drveta i do njega učiniti bilo koji predmet…za njega nema posla ni budućnosti, ali ima za SDP-ovog bahatog gradskog vijećnika koji uz dobar posao, dobiva posao na račun grada jer je 18 godina član partije???

Da farsa bude zaokružena, nedostajalo  je jedino da  kada su ti siromašni, vrijedni i pošteni ljudi, završili s poslom, do njih dođe zamjenik gradonačelnika Kutine i čestita im što su napravili posao, za koji je on plaćen da ga odradi i pomogne!!!! Da je svaki od koalicijskih dužnosnika koji se bahate zadnjih 14 mjeseci Kutinom, izdvojio 500 kuna za materijal, donio ljudima lijepu riječ, komad kruha i piće, i tako svaki mjesec, u Kutini do kraja mandata bi sva djeca imala krov nad glavom dok čekaju bus, svaki seoski dom imao bi nove zavijese, posuđe i pokrpan krov, a ti političari, mirnu savijest i sljedeći mandat. Ovako, je priča o autobusnoj nadstrešnici u Katoličkim Čairama, priča o snazi običnog čovjeka i sramotnom u grabež i sebičnost ogrezlom liku i djelu domaćeg političara, koji nakon dolaska na vlast postaje neko mračno, samodopadno biće koje izgriza i na posljetku gubi svaki trag čovjeka u sebi…postaje nekakav trol, ili goblin , koj svija gnijezdo u namračnijoj nutrini ljudske izopačenosti i zla.   Priča o izgradnji nadstrešnice, priča je o moralnoj pobjedi malog čovjeka Davida, nad velikim i zlim Golijatom hrvatske lokalne politike..policajcem otuđenog i izvitoprenog društva koje ljude koji ga hrane smatra bezvrijednim bićima iz neke niže kaste…